REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-3335/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ines Božić, u pravnoj stvari tužitelja 2 EASY GROUP j.d.o.o., OIB: 14453896110, Šibenik, Kralja Zvonimira 112, kojeg zastupa punomoćnik Nikola Berović, odvjetnik u OD Šooš Maceljski, Mandić, Stanić i partneri u Zagrebu, protiv GENERALI OSIGURANJE d.d., OIB: 10840749604, Zagreb, Slavonska avenija 1B, radi isplate, zaključio je glavnu raspravu 17. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti punomoćnika tuženika, te donio i objavio presudu 23. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku na ime naknade štete isplatiti tužitelju iznos od 3.687,05 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 25. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev kao neosnovan u preostalom dijelu koji iznosi 71,81 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. rujna 2023. do isplate.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.126,06 EUR zajedno sa kamatama koje teku od 23. listopada 2025. do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je tužitelj društvo koje se bavi iznajmljivanjem brodova, konkretno u vl. ima brod Marina Time 620, reg. oznake, 275599 VD, te navedeni brod ljeti iznajmljuje turistima i nautičarima na Jadranu, za dnevne i/ili višednevne izlete, pri čemu takve osobe najčešće same upravljaju plovilom. Tužitelj je u poslovni odnos s tuženikom stupio 6. lipnja 2022. sklapanjem police P06 – 1020038209. Prethodno sklapanju navedene police tužitelj je proučilo Uvjete za osiguranje brodica i jahti (u daljnjem tekstu: „Opći uvjeti“ ili „Uvjeti“), raspitao se o Generali osiguranju, te utvrdio da Uvjeti odgovaraju njegovim namjerama i željama, te da je tuženik općenito na dobrom glasu, kao osiguratelj koji uglavnom isplaćuje štete nastale na plovilima, bez izbjegavanja vlastitih obveza. Tužitelj je dakle uredno skinuo (downloadao) Uvjete za osiguranje brodica i jahti tuženika s internet stranica (https://www.generali.hr/), te zadovoljan viđenim potpisao ugovor s tuženikom. Nakon sklapanja ugovora, prva godina je prošla bez ikakvih prijavljenih šteta, i tužitelj je iduće godine kontaktiran ponovo od strane predstavnika tuženika radi produljenja police, te je policu i produljio na način da se ista nastavila odmah po isteku prethodne, računajući na nastavak suradnje pod istim uvjetima. Dana 25. srpnja 2023. na osiguranom plovilu se dogodio štetni događaj (osigurani slučaj), budući da je najmoprimac (turist koji je upravljao plovilom u okviru dnevnog najma) na istom napravio štetu. Šteta je propisno utvrđena od strane vještaka Tuženika, gospodina IG dana 02. kolovoza 2023. godine, broj štete 2310388702, koji je u Izvješću o pregledu i uzroku štete na plovilu naveo: „Prema prijavi i prema dostavljenim fotografijama uslijed nepažnje skipera pri podizanju motora udario je sa motorom u klupu koju je prije dizanje trebao ukloniti.“ Predmetno plovilo naime ima otraga jednu klupicu, te je potrebno prije dizanja vanbrodskog motora - pente tu klupicu podignuti. U konkretnom slučaju turist-najmoprimac to nije učinio te je stoga oštetio tu klupicu i kapu motora. Klupica se može popraviti, ali kapu motora je potrebno u cijelosti zamijeniti. Tužitelj je pribavio ponudu u iznosu od 3.084,30 EUR za zamjenu kape vanbrodskog motora od društva Motonautika VM d.o.o., 113. Šibenske Brigade HV-a 7, 22000 [adresa] OIB: 40612081195, te ponudu u iznosu od 640,00 EUR za sanaciju klupice od obrta [obrt], obrt za usluge, vl. OG, [adresa]. Slijedom navedenih ponuda, uklanjanje navedene štete i saniranje plovila iznosi 3.724,30 EUR-a. Tužitelj je zahtjev za isplatu osigurnine podnio tuženiku dana 26. srpnja 2023., no tuženik je dopisom od dana 18. kolovoza 2023. u cijelosti otklonio svoju odgovornost za isplatu štete, navodeći kako: „nije nastupio niti jedan od osiguranih rizika, a koji Uvjeti u odredbi Čl. 4, st. 4.1 eksplicitno navode osigurane rizike“. Tužitelj je na to podnio žalbu drugostupanjskom tijelu tuženiku, i to dana 31. kolovoza 2023., u kojoj žalbi je istaknuo kako je riječ o klasičnoj šteti koja je nastala na plovilu uslijed krajnje nepažnje, nekompetnosti i pogrešne procjene osobe koja je upravljala plovilom, slijedom čega smatra nespornom dužnost tuženika na isplatu osiguranog iznosa. Tuženik je na to odgovorio dopisom datuma 11. rujna 2023. godine, pri čemu je istaknuo da se temeljem čl. Uvjeta 11.2.2.: „Pokriće se pruža i za štete na plovilu nastale uslijed krajnje nepažnje, nekompetentnosti ili pogrešne procjene osobe koja je upravljala plovilom isključivo u okviru osiguranih rizika“ i da slijedom navedenog ne žele isplatiti osigurninu. Konačno, prethodno podnošenju ove tužbe, tužitelj se još jednom obratio tuženiku sa molbom za isplatu štete, detaljno navodeći razloge za takvo postupanje, no ta je molba promptno odbijena bez razmatranja, što proizlazi iz e-mail odgovora tuženika. Tužitelj smatra ovdje važnim istaknuti da tuženik nije niti u jednom trenutku osporavao visinu štete, te je isključivo osporavalo svoju odgovornost za isplatu te iste štete, slijedom čega tužitelj zaključuje da je tuženik suglasan sa procijenjenim iznosom štete, dok samo osporava njegovu osnovu. Kao što je u točki II. navedeno, Tužitelj je inicijalno sklopio Ugovor s tuženikom 2022. godine sklapanjem police Polica P06 – 1020038209 i prihvatom Uvjeta za osiguranje brodica i jahti 106-0111. Nakon proteka prve godine tužitelj je dobio ponudu za produljenje osiguranja od strane tuženika te je takvu ponudu prihvatio, očekujući suradnju pod istim uvjetima. Tuženik prilikom ponude za produljenje nije niti na jedan način dao do znanja tužitelju da je došlo do promjene u Uvjetima za osiguranje niti mu je iste dostavio. Nakon prvotnog odbijanja zahtjeva za isplatu štete te prigovora upućenog od strane tužitelja dana 31. kolovoza 2023. godine, tuženik se u svom odgovoru 11. rujna poziva na gore navedenu odredbu 11.2.2. Uvjeta i tom prilikom Tužitelj prvi put utvrđuje da Uvjeti za osiguranje brodica i jahti 106-0111 na koje je pristao 23.06.2022. godine nisu isti uvjeti koji se primjenjuju u trenutku štetnog događaja, obzirom da se tek po naknadnom saznanju, navodno primjenjuju uvjeti 106-0114 u kojima je navedeno da je iste donijela Uprava dana 4. travnja 2023.. Ukoliko se izvrši uvid u policu P06 – 1020041739 tada se može utvrditi da je u njoj navedena primjena novih uvjeta 106-0114, no bitna stvar u ovom slučaju jest da je tužitelj već bio korisnik usluga osiguranja tuženika u trenutku donošenja tih Uvjeta, no nikad o takvoj promjeni nije bio obaviješten. Tuženik dakle, ne samo da nije nikad obavijestio tužitelja o promjeni Uvjeta, već nije te nove Opće uvjete dostavio uz policu P06 – 1020041739 (za sezonu 2023/2024) prilikom sklapanja iste, a nije čak uvjete niti objavio na internetu kao javno dostupnom mjestu kako bi tužitelj znao da je došlo do promjene u Uvjetima. Štoviše, upravo suprotno ponašanju dobrog gospodarstvenika Tuženik nije predmetne Uvjete objavio javno, no zato je na internetu uredno ostavio objavljene prethodne Opće uvjete 106-0111, slijedom čega će prosječan korisnik usluga osiguranja internetskom pretragom uvjeta osiguranja pročitati uvjete koji su stavljeni van snage. Obzirom da navedeno stavljanje van snage nikad nije javno objavljeno, te su isti Uvjeti još u vrijeme sastava treće opomenu tuženiku bili javno dostupni, svakako se može reći da tuženik dovodi potencijalne korisnike i/ili korisnike svojih usluga u zabludu. Kako tuženik ne bi mogao osporavati ove činjenice, tužitelj je tražio javnog bilježnika Bojana Ruždjaka da posvjedoči ovu činjenicu, te je isti dana 15. rujna 2023. godine sastavio Zapisnik o posvjedočenju činjenica OU-177/2023, kojim je utvrđeno da su upravo Opći uvjeti 106-0111 jedini dostupni na web stranicama Tuženika, i to punih pet mjeseci nakon što su navodno izašli novi uvjeti. Iz navedenog je Zapisnika nesporno jasno da Uvjeti na koje se Tuženika poziva nisu nigdje javno dostupni na internetu, dok su „stari“ Uvjeti i dalje uredno objavljeni na internet

stranicama

Tuženika

na

linku

https://www.generali.hr/documents/20121/0/106-

0111_uvjeti_za_osiguranje_brodica_i_jahti.pdf/4927b832-1ff4-aca1-014d 69cdde71c29a?t=1617015626615. Tužitelj se stoga pita kako bi se uopće mogli na njega primjenjivati izmijenjeni Uvjeti koji mu nisu priopćeni tijekom trajanja Ugovornog odnosa, koji mu nisu nikad dostavljeni, a nisu čak niti javno objavljeni!? Ističe da je u stavku 3. članka 926. Zakon o obveznim odnosima NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 (dalje: ZOO) propisana za osiguratelja obveza predaje teksta općih i posebnih uvjeta osiguranja ugovaratelju, uz samu policu, a koju obvezu tuženik u predmetnom slučaju nije ispunilo. Tužitelj je stupio u poslovni odnos s Tuženikom, temeljem određenih činjenica i s povjerenjem u tuženikovo eventualno ispunjenje obveza, te je ugovor/policu produljio imajući na umu da će iste činjenice i okolnosti vrijediti i u nastavku tog odnosa. Tuženik naprotiv, korištenjem pozicije dominantne osobe u ugovornom odnosu u odnosu na svoje osiguranike, navodi u svojim policama da je uredno isporučio Uvjete, to ne mijenja na stvari, da to zapravo nije učinio. Predmetni slučaj je u prethodnim uvjetima bio pokriven jasnom i razumljivom odredbom čl. 11.2.2. koja je glasila: „Pokriće se pruža i za štete na plovilu nastale uslijed krajnje nepažnje, nekompetentnosti ili pogrešne procjene osobe koja je upravljala plovilom.“ Ova odredba je jedna od najbitnijih u cijelim Općim uvjetima, te se može reći da predstavlja samu bit kasko ugovora o osiguranju. Ovo je odredba koja predstavlja neizvjesnost, radi koje se osiguranik, te drugi osiguranici u sličnim slučajevima pomorskog charter osiguranja, odlučuju na sklapanje ovog ugovora – sigurnost da mogu iznajmiti brod trećim osobama, za čije upravljačke sposobnosti oni (dozvoli usprkos) najčešće nemaju nikakvu garanciju, i da će u slučaju štete ista osiguraniku biti u cijelosti nadoknađena. Upravo radi ove odredbe se sklapaju kasko ugovori o pomorskom charter osiguranju, te bez iste, velika većina osiguranika zapravo nema interes za sklapanjem ovog tipa ugovora. Da je tužitelj imao saznanje o značajno lošijem stupnju pravne zaštite koji odredbe Uvjeta 106- 0114 pružaju u odnosu na prethodne, isti sasvim sigurno ne bi imao pravni interes da odmah i automatski produlji svoju policu osiguranja. U slučaju kada za određenu štetu nije u potpunosti jasno dakle da li ista predstavlja ili ne osigurani uvjet sukladno odredbama Uvjeta 106-0114 (prema prethodnim uvjetima koji bi se trebali primjenjivati isti je nesporno osigurani slučaj), vrijedi pogledati što čl. 953 st.1. ZOO-a kaže o navedenom: „Osiguratelj je dužan naknaditi štete nastale slučajno ili krivnjom ugovaratelja osiguranja, osiguranika ili korisnika osiguranja, osim ako je za određenu štetu ta njegova obveza izrijekom isključena ugovorom o osiguranju.“ ZOO je dakle vrlo jasan – sve što nije izrijekom isključeno smatra se uključenim! U ovom konkretnom slučaju šteta sasvim sigurno nije izrijekom isključena, obzirom da ista nije opisana niti u jednom stavku članka 5. Uvjeta, a isti Uvjeti također niti ne sadrže klauzulu koja bi rekla da su isključene sve štete koje nisu izričito navedene. Slijedom navedenog, a prema tumačenju drugostupanjskog povjerenstva osiguratelja, da se treća osoba pod okriljem noći popela na brod i napravila istu ili vrlo sličnu štetu, ista bi bila pokrivena predmetnim Uvjetima, no obzirom da je tu štetu napravio korisnik plovila ista se ne priznaje?! Dakle, za razliku od radnje trećih osoba u charter pomorskom kasko osiguranju, šteta koju je u krajnjoj nepažnji napravio korisnik plovila na moru, u samoskrivljenoj nezgodi, bez ikakve krivnje ili odgovornosti od strane /Tužitelja, nije pokrivena Općim uvjetima kaska? Tužitelja usprkos najboljoj namjeri ne može takvo tumačenje shvatiti drugačije nego kao mala gestio na strani Tuženika, gdje Tuženik pokušava na jedan relativno rafiniran način umanjiti svoje obveze prema Tužitelju. Ovdje Tužitelj također podsjeća na sudsku praksu u RH, konkretnije VsRH, Gž-771/73 od 21.9.1973 prema kojoj: „Kada je tuženi (osiguratelj, op.a.) neopravdano odbio ispunjenje svoje obveze da izvrši isplatu nespornog dijela štete u ugovorenom roku, samo zbog neosnovane sumnje da njezin uzrok nije bio osigurani slučaj, što tijekom postupka ničim nije uspio dokazati, on je neblagovremenim ispunjenjem ove svoje obveze za tužitelja skrivljeno prouzročio daljnju štetu, koja se odrazila u povećanju cijena građevinskog materijala i usluga do kojeg je u međuvremenu došlo, primjenjuje se pravilo građanskog prava po kome je tužitelj ovlašten da zahtijeva od druge strane ne samo ispunjenje ugovorne obveze nego i naknadu štete prouzročene neopravdanim zakašnjenjem u ispunjenju te obveze.“ Tuženik je dakle sukladno čl. 943. ZOO-a bio dužan ispuniti svoju obvezu u roku od 14. dana od dana obavijesti da se osigurani slučaj dogodio, a obzirom da to nije učinio osiguranik/Tužitelj ima pravo potraživati kamate od proteka 14-og dana od dana obavijesti zajedno sa svim drugim troškovima.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ne spori činjenicu da je tužitelj na dan štetnog događaja 25. srpnja 2023. kod tuženika imao sklopljenu policu osiguranja plovila P06-1020041739, a čiji sastavni dijelovi su i Uvjeti za osiguranje brodica i jahti 106-0114. Tužitelj u Tužbi navodi da se na osiguranom plovilu dogodio štetni događaj na način da je turist koji je upravljao plovilom u okviru dnevnog najma na istom učinio štetu tako što je prilikom dizanja vanbrodskog motora izostavio podignuti klupicu pri čemu je oštetio predmetnu istu kao i kapu motora. Tuženik ne spori činjenicu da je po procjenitelju ĐG izvršio pregled navedenih oštećenja i sastavio Izvješće o pregledu i uzroku štete na plovilu na kojem je navedeno da je uslijed nepažnje skipera pri podizanju motora isti udario motorom u klupu koju je prije dizanja trebao ukloniti. Sukladno gore navedenom, tuženik je odlukom 18. kolovoza 2023. prijavljeni zahtjev utvrdio pravno neosnovanim obzirom sukladno polici osiguranja plovila P06-1020041739 koja je važila u trenutku nastanka štetnog događaja budući nije nastupio niti jedan od osiguranih rizika, a koje Uvjeti za osiguranje brodica i jahti 106-0114 eksplicitno navode. Osigurani rizici su: pomorska nezgoda, a podrazumijeva opasnosti mora i drugih plovnih voda poput sudara, udara/nasukanja, potonuća, prevrnuća i svakog drugog izvanrednog vanjskog događaja vezanog za plovidbu, udar groma/elementarna te vremenska nepogoda (oluja, visoki valovi, tuča)/lom jarbola i njegovih sastavnih dijelova/potres/požar/eksplozija/provalna krađa/krađa cijeloga plovila/zlonamjerni postupci trećih osoba, te nemarnost popravljača plovila. Tužitelj svoj zahtjev temelji na Uvjetima za osiguranje brodica i jahti 106-0111, a koji u trenutku nastanka štetnog događaja nisu bili važeći odnosno na snazi te isti nisu bili sastavni dio ugovorene police osiguranja plovila koja je važila i bila aktivna u trenutku nastanka štetnog događaja. Isti se pogrešno i neutvrđeno poziva na gore navedene Uvjete te prema istima poziva na čl.4.st.4.1 u kojima su pobrojani osigurani rizici te da bi se trebao uzeti u obzir i čl.11.st.11.2 osiguranje plovila tijekom iznajmljivanja, točke 11.2.1 u kojem se navodi da ako je izričito ugovoreno u ugovoru o osiguranju, pokriće prema odredbama ovih Uvjeta vrijedit će i tijekom iznajmljivanja plovila uz naplatu (chartera) kao i 11.2.2 pokriće se pruža i za štete na plovilu nastale uslijed krajnje nepažnje, nekompetentnosti ili pogrešne procjene osobe koja je upravljala plovilom isključivo u okviru osiguranih rizika. Obzirom da osigurani rizik nije nastupio, time nije ni tuženik odgovoran za nastanak štetnog događaja. Način nastanka oštećenja na plovilu tužitelja ne može se podvesti ni od jedan ugovoreni i osigurani rizik. Podredno, tuženik osporava i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik osporava troškove sačinjene od strane javnog bilježnika jer su isti neosnovani i neutvrđeni obzirom je tužitelj prilikom sklapanja police osiguranja brodice P06-10200411739 dobio pripadajuće Uvjete koji su sastavni dio police. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže da Naslovni sud po provedenom parničnom postupku odbije tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom te ga obveže na plaćanje troškova parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude pa do isplate.

3. U dokaznom postupku sud je pročitao isprave u spisu: Uvjeti za osiguranje brodica i jahti 106-0111 (str. 12. – 15. spisa), Polica osiguranja broj P06- 1020038209 (str. 16. – 20. spisa), Polica osiguranja broj N06E-1020042041 (str. 21. – 25. spisa), ponuda (str. 26. spisa), e-mail (str. 27. spisa), račun (str. 28. spisa), Uvjeti osiguranja brodica i jahti 106-0114 (str. 29. – 32. spisa), Izvješće o pregledu i uzroku štete na plovilu (str. 33. spisa), ponuda 368 (str. 34 spisa), ponuda broj N06E-1020046241 (str. 35. – 39. spisa), dopis (str. 40. – 41. spisa), Polica broj [broj police].1020041739 (str. 42. – 46. spisa), odluka drugostupanjske komisije tuženika (str. 47. spisa), e-mail (str. 48. – 50. spisa), dopis (str. 51. – 56. spisa), dopis (str. 57. – 58. spisa), preslike fotografija (str. 59. – 67. spisa), Zapisnik o posvjedočenju činjenica (str. 68. – 69. spisa). Sud je saslušao u svojstvu svjedoka IG, procjenitelja tuženika, na okolnost visine štete i izvršenog izvida štete.

4. Sud nije proveo tuženikov dokazni prijedlog za provođenjem vještačenja po vještaku pomorske struke na okolnost nastanka štetnog događaja, uzroka nastanka štete i visine štete jer je teret dokazivanja tih činjenica na tužitelju, a ne na tuženiku (čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 144/22 i 155/23; dalje: ZPP), dok činjenicu nastanka i uzrok nastanka štete tuženik nije niti osporavao u odgovoru na tužbu pa se radi o nespornim činjenicama. Sud nije proveo niti tužiteljev dokazni prijedlog za saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja na okolnost jesu li i na koji način tužitelju uručeni Uvjeti osiguranja uz policu osiguranja jer je taj dokazni prijedlog tužitelj iznio tek na pripremnom ročištu, dok nije iznio činjenične tvrdnje da tužitelj taj prijedlog nije mogao ranije podnijeti (čl. 461.a ZPP-a).

5. Nakon ocjene svakog dokaza pojedinačno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa 3.758,86 EUR koji tužitelj potražuje ima ime osigurnine po polici osiguranja radi štete na osiguranoj brodici (3.687,05 EUR) te na ime troškova javnobilježničkog posvjedočenja činjenica (71,81 EUR).

7. Između stranaka nisu sporne činjenice, a proizlaze iz isprava u spisu, da je:

- brod Marina Time 620, reg. oznake [registarska oznaka] u vlasništvu tužitelja (dalje: Predmet osiguranja),

- tužitelj i tuženik bili u ugovornom odnosu na temelju Police P06-1020038209 od 6. lipnja 2022., kojom je bila osigurana brodica (Predmet osiguranja) s početkom osiguranja od 6. lipnja 2022. do 5. lipnja 2023., i da su sastavni dio te police osiguranja bili Uvjeti za osiguranje brodica i jahti 106-0111,

- da je tuženik dostavio tužitelju ponudu za sezonu 2023-2024 br. N06E- 1020046241, koju je tužitelj prihvatio, te je tuženik dostavio tužitelju policu osiguranja P06-1020041739, za razdoblje od 6. lipnja 2023. do 5. lipnja 2024., radi osiguranja brodice (Predmeta osiguranja),

- 25. srpnja 2023. na Predmetu osiguranja se dogodio štetni događaj na način da je najmoprimac (turist koji je upravljao plovilom u okviru dnevnog najma) na istome napravio štetu,

- procjenitelj tuženika IG **.**.2023. u Izvješću o pregledu i uzroku šte utvrdio da je uslijed nepažnje skipera pri podizanju motora udario sa motorom u klupu koju je prije dizanja trebao ukloniti,

- da je tuženik na zahtjev tužitelj odbio isplatiti osigurninu temeljem police osiguranja P06-1020041739, pozivajući se pritom na čl. 4. st. 1. Općih uvjeta za osiguranje brodica i jahti 106-0114 od 4. travnja 2023. kojima je određeno da je predmet osiguranja (plovilo) osigurano od šteta do kojih dođe zbog: 1) pomorskih nezgoda, a podrazumijeva opasnost mora i drugih plovnih voda poput sudara, udara, nasukanja, potonuća, prevrnuća i svakog drugog izvanrednog vanjskog događaja vezanog za plovidbu, 2) udara groma, 3) elementarne i vremenske nepogode (oluja, visoki valovi, tuča), 4), lom jarbola i njegovih sastavnih dijelova, 5) potres, 6) požar, 7) eksplozija, 8) provalne krađe, 9) krađe cijelog plovila, 10) zlonamjernih postupaka trećih osoba i 11) nemarnosti popravljača plovila.

8. Između stranka je sporno jesu li Opći uvjeti za osiguranje brodica i jahti 106- 0114 od 4. travnja 2023. sastavni dio ugovora o osiguranju o kojem je izdana polica osiguranja P06-1020041739 kojom je brodica (Predmet osiguranja) bila osigurana u vrijeme nastupa štetnog događaja, i slijedom toga je li nastupio osigurani rizik.

9. Odredbom čl. 295. Zakona o obveznim odnosim ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje: ZOO) je propisano da su opći uvjeti ugovora ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva (st. 1.). Opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru, i u pravilu obvezuju kao i ove (st. 2.). U slučaju neslaganja općih uvjeta i posebnih pogodbi, vrijede ove posljednje (st. 3.). Opći uvjeti ugovora moraju se objaviti na uobičajeni način (st. 4.). Opći uvjeti obvezuju ugovornu stranu ako su joj bili poznati ili morali biti poznati u vrijeme sklapanja ugovora (st. 5.).

10. Ugovorom o osiguranju osiguratelj se obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj se osiguranja obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja (čl. 921. ZOO-a).

11. Odredbom čl. 925. ZOO-a je propisano da je ugovor o osiguranju sklopljen kad je ponuda o osiguranju prihvaćena (st. 1.). O sklopljenom ugovoru o osiguranju osiguratelj je obvezan bez odgađanja ugovaratelju osiguranja predati uredno sastavljenu policu osiguranja ili neku drugu ispravu o osiguranju (list pokrića i sl.) (st. 2.). Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, ugovor o osiguranju osoba sklopljen je kad strane potpišu policu osiguranja (st. 3.).

12. Odredbom čl. 926. ZOO-a je propisano da u polici moraju biti navedeni: ugovorne strane, osigurana osoba, odnosno osigurana stvar ili drugi predmet osiguranja, rizik obuhvaćen osiguranjem, trajanje osiguranja i vrijeme pokrića, iznos osiguranja ili da je osiguranje neograničeno, premija ili doprinos (ulog) i nadnevak izdavanja police (st. 1.). Osim podataka iz stavka 1. ovoga članka, u polici osiguranja osoba moraju biti i potpisi ugovornih strana (st. 2.). Polica osiguranja može biti privremeno zamijenjena listom pokrića ili drugom ispravom o osiguranju u koju se unose bitni sastojci ugovora (st. 3.). Osiguratelj je dužan upozoriti ugovaratelja osiguranja da su opći i/ili posebni uvjeti osiguranja sastavni dio ugovora i predati mu njihov tekst, ako ti uvjeti nisu već otisnuti na polici (st. 4.). Ispunjenje obveze iz stavka 4. ovoga članka mora biti navedeno na polici (st. 5.).

13. Odredbom čl. 953. ZOO-a (glava 2. ograničenje osiguranih rizika), koja se primjenjuje na ugovore o osiguranju imovine, je propisano da je osiguratelj dužan naknaditi štete nastale slučajno ili krivnjom ugovaratelja osiguranja, osiguranika ili korisnika osiguranja, osim ako je za određenu štetu ta njegova obveza izrijekom isključena ugovorom o osiguranju (st. 1.). On ne odgovara za štetu koju su te osobe uzrokovale namjerno te je ništetna odredba u ugovoru koja bi predviđala njegovu odgovornost i u tom slučaju (st. 2.). Ali ako se ostvario osigurani slučaj, osiguratelj je dužan naknaditi svaku štetu prouzročenu od neke osobe za čije postupke osiguranik odgovara po bilo kojoj osnovi, bez obzira na to je li šteta prouzročena namjerno ili nepažnjom (st. 3.).

14. Iz ponude broj N06E-1020046241 (osiguranje plovila) od 31. svibnja 2023., koja je nesporno dostavljena tužitelju i koju je tužitelj prihvatio, proizlazi da se odnosi na osiguranje plovila (Predmeta osiguranja) u razdoblju od 6. lipnja 2023. do 5. lipnja 2024., dok je u ponudi navedeno kako sastavni dijelovi ugovora o osiguranju uz ponudu jesu i Uvjeti za osiguranje brodica i jahti 106-0114. Kao predmet osiguranja je naveden: 03.01. Kasko osiguranje Odbitna franšiza 1% osigurane svote po štetnom događaju. Uključen rizik čartera i utaje kod čartera, pogonske štete. Osigurana svota: 30.526,25 EUR. Ponuda je potpisana od strane članova uprave tuženika, dok tužitelj nije sporio da je takvu ponudu i prihvatio, pa je prihvatom ponude od 31. svibnja 2023. sklopljen ugovor o osiguranju plovila između tužitelja i tuženika u smislu odredbe čl. 925. st. 1. ZOO-a.

15. Nakon sklapanja ugovora o osiguranju, zakonska je obveza osiguratelja o sklopljenom ugovoru predati ugovaratelju osiguranja ugovaratelju osiguranja uredno sastavljenu policu osiguranja ili neku drugu ispravu o osiguranju (čl. 925. st. 2. ZOO-a), koja mora imati sve sastojke propisane odredbom čl. 926. ZOO-a, međutim ne mora biti potpisana od strane ugovornih strana jer su potpisi ugovornih strana obvezni sastojak kod osiguranja osoba, a ne i kod osiguranja imovine. Pored toga, osiguratelj je dužan upozoriti ugovaratelja osiguranja da su opći i/ili posebni uvjeti osiguranja sastavni dio ugovora i predati mu njihov tekst, ako ti uvjeti nisu već otisnuti na polici, a ispunjenje takve svoje obveze mora biti navedeno na polici osiguranja.

16. Dakle, ugovor o osiguranju imovine je neformalan ugovor, dok je polica osiguranja dokaz o sklopljenom ugovoru o osiguranju koji jednostrano sastavlja osiguratelj i predaje ugovaratelju osiguranja.

17. Iz sadržaja ponude broj N06E-1020046241 (osiguranje plovila) od 31. svibnja 2023., proizlazi da su sastavni dijelovi ugovora o osiguranju uz ponudu i Uvjeti za osiguranje brodica i jahti 106-0114, ali oni nisu u smislu odredbe čl. 926. st 3. ZOO-a otisnuti na polici osiguranja koju je tuženik predao tužitelju, već je u polici na str. 42. – 46. spisa utvrđeno da su Uvjeti za osiguranje brodica i jahti 106- 0114 sastavni dio ugovora o osiguranju, dok je sam osiguravatelj utvrdio da su oni uručeni ugovaratelju osiguranja.

18. Međutim, polica osiguranja je samo dokaz da je ugovor sklopljen, dok je sam osiguratelj utvrdio na polici osiguranja da su predmetni uvjeti osiguranja uručeni ugovaratelju osiguranja, no tužitelj kao ugovaratelj osiguranja nije potpisao takvu policu osiguranja te je izričito osporio da su mu predmetni uvjeti osiguranja bili uručeni uz policu osiguranja. Pored takvih okolnosti, teret dokazivanja da su tužitelju kao ugovaratelju osiguranja uručeni uvjeti osiguranja, kako je to utvrđeno (jednostrano) u polici osiguranja, je na tuženiku skladno čl. 219. st. 1. ZPP-a. Tuženik na okolnost da je tužitelju uručio zajedno s policom uvjete osiguranja nije predlagao nikakve dokaze pa je sud primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a utvrdio da tužitelj takvu svoju obvezu nije ispunio. Polica osiguranja je privatna i jednostrana isprava sastavljena od strane osiguravajućeg društva pa u situaciji kada je osiguravajuće društvo na takvoj polici utvrdilo da je ispunilo svoju zakonsku obvezu iz čl. 926. st, 4. i 5. ZOO-a, a ugovaratelj osiguranja je takvu činjenicu osporio, tuženik kao osiguravajuće društvo je bio dužan sudu ponuditi dovoljno adekvatnih dokaza na temelju kojih bi sud sa sigurnošću mogao utvrditi da su tužitelju kao ugovaratelju osiguranja zaista bili u uručeni uvjeti osiguranja, a što je tuženik propustio.

19. Tuženik nije dokazao niti da su Uvjeti osiguranja 106-0114 bili javno objavljeni u smislu odredbe čl. 295. st. 4. ZOO-a, dok je sud uvidom u Zapisnik o posvjedočenju činjenica koji je sastavljen po javnom bilježniku Bojanu Ruždjaku iz Zagreba dana 15. rujna 2023., broj OU-177/2023, temeljem čl. 90. Zakona o javnom bilježništvu, utvrdio da je pretragom mrežne stranice https://www.generali.hr/ utvrđeno da su javno objavljeni Uvjeti osiguranja brodica i jahti od 1. travnja 2018. 106-0111, dok druge dokumente istog ili sličnog naziva nije uspio pronaći ili preuzeti. Slijedom navedenog, sud zaključuje da Uvjeti osiguranja 106-0114 za koje je navedeno da su sastavni dio ugovora o osiguranju plovila nisu bili poznati niti su mogli biti poznati tužitelju kao ugovaratelju osiguranja, a zbog čega takvi uvjeti ne obvezuju tužitelja kao ugovaratelja osiguranja.

20. Slijedom navedenog, a budući da niti uvjeti osiguranja broj 106-0111 nisu obvezujući za stranke temeljem police osiguranja važeće u vrijeme nastanka štetnog događaja, to je sukladno čl. 953. ZOO-a st. 1. ZOO-a (glava 2. ograničenje osiguranih rizika) tuženik kao osiguravatelj dužan naknaditi štete nastale slučajno ili krivnjom ugovaratelja osiguranja, osiguranika ili korisnika osiguranja, jer takva njegova obveza u konkretnom slučaju nije izrijekom isključena ugovorom o osiguranju.

21. Iz činjeničnih navoda sadržanih u tužbi proizlazi da se dana 25. srpnja 2023. na osiguranom plovilu dogodio štetni događaj na način da je turist koji je upravljao plovilom u okviru dnevnog najma na istom učinio štetu tako što je prilikom dizanja vanbrodskog motora izostavio podignuti klupicu pri čemu je oštetio predmetnu istu kao i kapu motora. Tuženik u odgovoru na tužbu ne spori činjenicu da je po procjenitelju (tuženika) ĐG izvršen pregled navedenih oštećenja i sastavljeno Izvješće o pregledu i uzroku štete na plovilu u kojem je navedeno da je uslijed nepažnje skipera pri podizanju motora isti udario motorom u klupu koju je prije dizanja trebao ukloniti.

22. Iz Izvješća o pregledu i uzroku štete na plovilu na str. 33. spisa proizlazi da je kao uzrok i opis štete navedeno da je uslijed nepažnje skipera pri podizanju motora udario sa motorom u klupu koju je prije dizanja trebalo ukloniti i da je nastala šteta na trupu plovila i standardno ugrađenoj opremi zbog koje je potrebno izvršiti popravak na plastici ispod klupe, kao i šteta na pogonu zbog koje je potrebno zamijeniti zaštitnu kapu pogonskog motora i plastični pokrov motora.

23. Iz iskaza procjenitelja IG proizlazi da je vršio procjenu oštećenog plovila i da je prilikom izvida utvrdio da je došlo do oštećenja na gornjem pokrovu motora, zaštitnoj kapi pogonskog motora te na plastici ispod klupe na krmi plovila. Procjena popravka je glasila na iznos od 2.990,40 eura plus PDV, a koji popravak obuhvaća zamjenu dijelova kape motora, popravak plastike i materijal za popravak, a takav obračun je bio naznačen na internom dokumentu, koji se ne šalje osiguraniku. Pojašnjava da se radi o čistom obračunu štete bez odbitka franšiza. Navodi da on odrađuje tehnički dio, dok pravni dio obrađuje pravna služba. Nakon što mu je predočeno izvješće o pregledu i uzroku štete na str. 33. spisa, naveo je da se radi o dokumentu kojeg je osobno sastavio. Obračun troškova popravka koje je sačinio prilikom procjene obuhvaća i troškove sanacije klupice jer taj dio spada pod popravak plastike. Taj trošak obuhvaća 16 radnih sati i 100 eura popravka materijala. Naveo je da u cijelosti ostaje kod svog izvida i obračuna štete na str. 33. spisa, koji mu je predočen.

24. Kako između stranaka nije sporno da je u štetnom događaju od 25. srpnja 2023. nastala šteta na trupu plovila i standardno ugrađenoj opremi zbog koje je potrebno izvršiti popravak na plastici ispod klupe te šteta na pogonu zbog koje je potrebno zamijeniti zaštitnu kapu pogonskog motora i plastični pokrov motora, a koja je posljedica nepažnje skipera pri podizanju motora, to se radi o riziku u smislu odredbe čl. 953. st. 1. ZOO-a jer je šteta nastala slučajno, odnosno nepažnjom skipera, a polica osiguranja pokriva i rizik chartera, dakle i štete nastale od strane najmoprimaca. Ukupna procjena popravka štete po ovlaštenom procjenitelju tuženika, koju tuženik nije osporavao, je iznosila 3.738,00 EUR (2.990,40 EUR + PDV), odnosno više od iznosa sadržanog u ponudi na str. 34. spisa na iznos 3.084,30 EUR (popravak kape/poklopca motora) i ponudi na str. 26. spisa na iznos od 640,00 EUR (brušenje i pituravanje broda). Tuženik je paušalno osporavao visinu štete, ne navodeći pritom koje stavke osporava, dok nije osporio izvješće sastavljeno po tuženikovom procjenitelju niti visinu štete utvrđenu po tom procjenitelju, pa je sud primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a zaključio da navedene isprave, kao i iskaz samog procjenitelja, pružaju sudu dovoljan stupanj izvjesnosti kako bi sa sigurnošću mogao utvrditi nastala oštećenja i visinu štete.

25. Imajući u vidu da je visina troškova potrebna za popravak i zamjenu oštećenih dijelova iznosi 3.724,30 EUR, dok je ugovorena odbitna franšiza 1%, to je osnovan dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 3.687,05 EUR. Na dosuđeni iznos tužitelju pripada pravo na zakonske zatezne kamate po stopi propisanoj za tražbine iz trgovačkog ugovora, kakav je i konkretan ugovor o osiguranju, tekuće od 25. srpnja 2023. do isplate (čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a u vezi s čl. 943. ZOO-a). Tuženik nije osporavao tijek zateznih kamata.

26. Tužbeni zahtjev nije osnovan u dijelu u kojem tužitelj potražuje od tuženika iznos od 71,81 EUR na ime troška javnobilježničkog posvjedočenja činjenica. Naime, ne radi se o trošku koji je nastao radi popravka oštećenja, odnosno takvom trošku koji bi tužitelj imao pravo potraživati temeljem ugovora o osiguranju imovine. Troškovi koje je tužitelj snosio radi osiguranja dokazivanja određene činjenice u parničnom postupku, a koji nisu nastali u postupku osiguranja dokaza (povodom parničnog postupka), padaju na teret one stranke koja je takav trošak i učinila.

27. Slijedom navedenog, sud je odlučio kao u točki I. i II. izreke presude.

28. Tužitelj je uspio u sporu s 98,09% tužbenog zahtjeva, dok nije uspio s 1,91%, a što je neznatan dio u odnosu na ukupno postavljeni tužbeni zahtjev. Stoga tužitelju pripadaju troškovi parničnog postupka temeljem odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a, u vezi s odredbom čl. 155. ZPP-a.

29. Tužitelju su nastali troškovi sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.8.1. Tarife), zastupanje na pripremnom ročištu od 23. rujna 2024. u iznosu od 200,00 EUR(Tbr.9.1. Tarife), te zastupanje na ročištu za glavnu raspravu od 15. srpnja i 17. rujna 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.9.1. Tarife), sve uvećano za pdv od 25%, pristojbu za tužbu plaćenu u iznosu od 42,02 EUR i pristojbu za presudu u iznosu od 84,04 EUR koju plaća tužitelj kao stranka koja pokreće postupak. Dakle, tužitelju pripada pravo na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.126,06 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose (čl. 29. st. 1. i 2. ZOO- a) jer se radi o troškovima postupka (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev- 1114/2023-2 od 4. lipnja 2024.).

U Zagrebu, 23. listopada 2025.

Sutkinja

Ines Božić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.