Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-57/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Karlovcu, po sucu toga suda Vesni Britvec, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A1 Hrvatska d.o.o. (ranije VIPnet d.o.o.) sa sjedištem u [adresa], OIB: 29524210204, kojeg zastupa punomoćnik Tihomir Zec, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Zec i partneri d.o.o. u Osijeku, protiv tužene OR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Goranu Vujaniću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv- 184/2020-34 od 30. lipnja 2023., 23. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužene te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-184/2020-34 od 30. lipnja 2023. potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkom I izreke.

r i j e š i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužene te se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-184/2020-34 od 30. lipnja 2023. potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkom II izreke.

II Odbija se zahtjev tužene za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom i rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj Povrv- 184/2020-34 od 30. lipnja 2023. održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Lade Draškić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-4263/2019 od 9. srpnja 2019., u dijelu kojim je naloženo tuženoj OR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju A1 Hrvatska d.o.o., [adresa], OIB: 29524210204 iznos od 473,31 EUR/3.566,19 kuna zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Lade Draškić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-4263/2019 od 9. srpnja 2019., u dijelu kojim je naloženo tuženoj OR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju A1 Hrvatska d.o.o., [adresa], OIB: 29524210204 iznos od 377,31 EUR/2.842,82 kuna zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 18. lipnja 2019. do isplate i u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, dok je za iznos od 39,82 EUR/300,00 kuna utvrđeno da je u tom dijelu tužba povučena i naloženo tuženoj naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 759,00 EUR/5.718,70 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. lipnja 2023. pa do isplate.

2. Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu u dijelu pod točkom I izreke i rješenje u dijelu pod točkom II izreke pobija tužena zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje; ZPP). U žalbi ističe da je pobijanom presudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP iz razloga što pobijana presuda proturječi sama sebi i ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, odnosno o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi kao nesporno i navoda i priloženih isprava tužene u postupku. Tvrdi da je učinke proglašenja ništetnom odredbe članka 14. Općih uvjeta poslovanja tužitelja prvostupanjski sud pravilno primijenio u odnosu na tužiteljevo potraživanje naknade za prijevremeni raskid ugovora u vidu popusta na proizvode i usluge, dok da iste učinke u potpunosti zanemaruje u odnosu na tužiteljevo potraživanje naknade za preostale rate otplate uređaja primjenom odredbe članka 360. stavak 1. i članka 345. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje; ZOO) za razdoblje od raskida ugovornog odnosa do dana kada je ugovor trebao vrijediti da nije bio raskinut jer da izjavljenim raskidom ugovornog odnosa tužitelj nema pravo zahtijevati od tužene ispunjenje ugovorne obveze. Ističe nadalje da tijekom postupka nije utvrđeno da je tužena doista koristila usluge tužitelja, a što da je tužitelj bio dužan dokazati u prilog osnovanosti svog potraživanja. Osporava vjerodostojnost [broj] od 31. svibnja 2019. jer da nije vidljivo na koji se poslovni događaj odnosi te iz istog da nije jasno kako je tužitelj utvrdio novčani iznos slijedom čega isti ne ispunjava propisane preduvjete iz Zakona o računovodstvu. Pobija i odluku o troškovima postupka navodeći da tužitelj u pogledu osnove tužbenog zahtjeva nije uspio u 70%, kako to uzima prvostupanjski sud, s obzirom da nije dokazao postojanje potraživanja po osnovi naknade štete niti po osnovi otplate rata mobilnog uređaja, kao i da je tužitelju neosnovano priznat trošak na ime predujma za grafološko vještačenje u iznosu od 398,17 EUR / 3.000,00 kn, a koji da mu je trebalo također priznati razmjerno postignutom uspjehu u parnici. Predlaže žalbu prihvatiti i platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika ukinuti u cijelosti, podredno predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz naknadu troška parničnog i žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući zakonitost pobijane presude povodom žalbe tužene i po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje povrede sud pazi po službenoj dužnosti, a materijalno pravo je pravilno primijenjeno.

6. U ovom predmetu obzirom na vrijednost predmeta spora u smislu odredbe članka 458. ZPP-a radi se o sporu male vrijednosti. U sporovima male vrijednosti u smislu odredbe iz članka 467. ZPP-a odluka se ne može osporavati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao ni zbog relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

7. Neosnovano tužena u žalbi navodi da je donošenjem pobijane presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP-a, jer ne postoji proturječje između razloga pobijane presude i stanja spisa, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

8. Predmet spora je specificirani tužbeni zahtjev tužitelja za platež iznosa od ukupno 6.309,01 kn (837,35 EUR) po osnovi neplaćenih telekomunikacijskih usluga, obročne otplate mobilnog uređaja te naknade za prijevremeni raskid ugovora, sve to sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate.

9. Pobijanu presudu prvostupanjski sud temelji na sljedećim tijekom postupka utvrđenim činjenicama:

- da je pretplatnički odnos zasnovan Zahtjevom za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 5. svibnja 2018. s obveznim razdobljem obveznog minimalnog trajanja ugovora od 24 mjeseca za pretplatnički broj [broj telefona] za tarifni model Mobilna L te Ugovorom o obročnoj otplati uređaja od 5. svibnja 2018. za uređaj Galaxy S9 64GB DS crni

- da su tuženici aktivirane dodatne usluge i to Usluge obavijesti, Opcija LTE i dodatna usluga Flexy limit podatkovna potrošnja 5 GB te da je mjesečna naknada ugovorena na iznos od 35,70 EUR/269,00 kuna

- da se tužena obvezala plaćati mjesečne rate na ime preuzetog uređaja u iznosu od 25,22 EUR/190,00 kuna, dok je prilikom zaključenja ugovora izvršila inicijalnu uplatu iznosa od 1,19 EUR/9,00 kuna

- da su sastavni dio pretplatničkog ugovora Opći uvjeti poslovanja tužitelja

- da visinu tražbine tužitelj dokazuje računima i Izvodom iz poslovnih knjiga od 4. srpnja 2019.

- da su tuženoj obračunate usluge na ime ugovorenih mjesečnih naknada za uslugu Mobilna L za račun za mjesec listopad 2018. i otplatu uređaja na rate 6/24 u ukupnom iznosu od 41,97 EUR/346,19 kuna, a za račune od mjeseca studenog 2018. do mjeseca travnja 2019. rate za otplatu uređaja i to 7/24, 8/24, 9/24, 10/24, 11/24, 24/24, svaki račun u iznosu od 25,22 EUR/190,00 kuna te račun za mjesec svibanj u iznosu od 302,61 EUR/2.280,00 kuna, a isti da se odnosi na otplatu uređaja na rate te obračun naknade štete za prijevremeni raskid ugovora u iznosu od 377,31 EUR/2.842,82 kuna.

- da je provedenim grafološkim vještačenjem utvrđeno da je tužena skriptor spornih potpisa na predmetnom Zahtjevu za zasnivanje pretplatničkog odnosa, kao i na Ugovoru o kupnji uređaja uz obročnu otplatu, oba datirana u Zagrebu, 5. svibnja 2018.

- da je tužitelj uvažavajući uplatu tužene nakon podnošenja prijedloga za ovrhu povukao tužbu za iznos od 39,82 EUR/300,00 kn

- da je uvidom u obračun naknade za prijevremeni raskid ugovora utvrđeno da tužitelj od tužene na ime takve naknade potražuje iznos od 377,31 EUR/2.842,82 kn te iznos od 302,61 EUR/2.280,00 kn na ime naknade za otplatu preostalih nepodmirenih rata za kupnju uređaja

- da je pretplatnički odnos raskinut od strane tužitelja obzirom tužena nije podmirila dospjela dugovanja te je do raskida ugovornog odnosa došlo zbog krivnje tužene (neplaćanjem ugovornih obveza) 9. svibnja 2019.

- da bi primjena odredbe članka 14. Općih uvjeta poslovanja tužitelja dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tuženika odnosno da je odredba članka 14. Općih uvjeta protivna prisilnom propisu – odredbama Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14, 110/15; dalje ZZP), a koji se u konkretnom slučaju primjenjuje kao lex specialis, obzirom da ugovor o pretplatničkom odnosu predstavlja potrošački ugovor (zaključak sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske i predsjednika građanskih odjela županijskih sudova od 14. listopada 2016.), a time i ništetna, te na temelju takve odredbe da tužitelj ne može temeljiti svoju utuženu tražbinu, odnosno, da navedena odredba Općih uvjeta ne predstavlja valjanu pravnu osnovu za potraživanje naknade zbog prijevremenog raskida ugovora, kao i da obzirom na utvrđenja suda o načinu na koji je predmetni ugovor raskinut, u ovom slučaju nema mjesta primjeni odredbe članka 41. stavak 5. tada važećeg Zakona o elektroničkim komunikacijama („Narodne novine“ broj 73/08, 90/11, 133/12, 80/13, 71/14: dalje; ZEK)

- da tužitelju ne pripada pravo temeljem navedene ugovorne odredbe potraživati plaćanje ugovorene naknade za slučaj raskida ugovora, već bi imao pravo temeljem odredbe članka 368. ZOO, zahtijevati samo naknadu štete zbog raskida ugovora uslijed neispunjenja, ali da tužitelj tijekom postupka činjenično nije determinirao svoj tužbeni zahtjev kao zahtjev za naknadu štete, niti je tijekom postupka tvrdio da je zbog prijevremenog raskida ugovora pretrpio štetu, niti je navodio u čemu bi se ona sastojala, niti je priložio dokaz o visini popusta koje je tužena eventualno ostvarila

te na temelju navedenih utvrđenja zaključuje da tužitelju pripada pravo na isplatu iznosa od 473,31 EUR/3.566,19 kn na ime neplaćenih računa za mobilne usluge i neplaćene obroke za kupnju mobilnog uređaja, za koji ukupni iznos je platni nalog održan na snazi, dok mu pravo na isplatu naknade za prijevremeni raskid pretplatničkog ugovora u iznosu od 377,31 EUR/2.842,82 kn ne pripada budući da je utvrđena ništetnost ugovorne odredbe članka 14. Općih uvjeta pa je u tom dijelu platni nalog ukinut i tužbeni zahtjev odbijen, dok je rješenjem ukinut platni nalog za iznos od 39,82 EUR/300,00 kn budući da je tužitelj povukao tužbu u dijelu koji se odnosi na isplatu navedenog iznosa jer je tužena nakon podnošenja prijedloga za ovrhu taj iznos platila.

10. Ovakvo stajalište prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

11. Prvostupanjski je sud utvrdio da su stranke sklopile pretplatnički ugovor kojim je, uz ugovornu obvezu trajanja pretplate, isporučen mobilni uređaj uz mogućnost obročne otplate kupoprodajne cijene, dok činjenicu da je uređaj isporučen tužena tijekom postupka nije dovodila u pitanje. Tužena se pritom obvezala plaćati ukupnu kupoprodajnu cijenu u određenom broju mjesečnih rata. Ugovorom o kupnji uređaja uz obročnu otplatu ugovoreno je da se u slučaju raskida pretplatničkog ugovora raskida i Ugovor o kupnji uređaja uz obročnu otplatu te da će svi nedospjeli obroci za otplatu biti naplaćeni na zadnjem računu, pa je u tom smislu tužena u obvezi naknaditi tužitelju štetu, u smislu odredbe članka 360. ZOO, a koja se upravo ogleda u vidu preostalih neplaćenih mjesečnih rata za kupljeni uređaj koji tužena nije vratila, i to za razdoblje od raskida ugovornog odnosa do dana kada je ugovor trebao vrijediti da nije raskinut.

12. U odnosu na navode tužene da nije dužna podmiriti tražbinu tužitelja jer nije koristila usluge, ističe se da obveza plaćanja proizlazi iz samog pretplatničkog ugovora i ne ovisi o stvarnom korištenju usluge, već o tome da je tužitelj kao pružatelj usluge omogućio odnosno osigurao njezinu dostupnost, a što tužena tijekom postupka nije dovela u pitanje. Tko je faktično koristio predmetne usluge u iznosu na koji glasi ispostavljeni račun, za tužitelja je irelevantno. To je odnos tužene i treće osobe, koji odnos se tužitelja ne tiče.

13. Kako tužena, prvi puta sada u žalbi, osporava zakonitost [broj] od 31. svibnja 2019., kao i istinitost naznačenog iznosa, valja istaknuti da račun ne sadrži nedostatke koji bi utjecali na njegovu dokaznu snagu, ovo osobito jer iz računa jasno proizlazi tko je izdavatelj računa, tko je adresat, datum izdavanja i iznos, time da na poleđini osporavanog računa prileži Obavijest o obvezi plaćanja naknade štete s napomenom da je iznos naveden na Obavijesti dodan iznosu na priloženom obrascu za plaćanje.

14. Suprotno žalbenim navodima, pravilna je i odluka o parničnom trošku, kako po osnovu tako i po visini, pravilno je obrazložena i utemeljena na odredbama članka 154. stavak 2. i članka 155. stavak 1. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, pri čemu se posebno napominje da je prvostupanjski sud u pogledu dosude troška provedenog grafološkog vještačenja postupio pravilno i sukladno stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetog u odluci broj Rev-463/2024-2 od 29. siječnja 2025., a prema kojem se, u slučaju kad tužitelj djelomično uspije u sporu, u kojem je tuženik osporavao osnovu i/ili visinu tužbenog zahtjeva, pa je bilo potrebno provesti vještačenje za koje je tužitelj prethodno snosio troškove, tužitelju troškovi vještačenja priznaju u cijelosti, bez obzira na visinu dosuđenog iznosa odnosno omjer uspjeha u sporu.

15. Slijedom svega navedenog, žalba tužene ukazuje se neosnovanom pa je na temelju odredbe iz članka 368. stavak 1. ZPP-a valjalo žalbu odbiti i pobijanu presudu odnosno rješenje potvrditi i odlučiti kao u izreci.

16. Kako tužena nije uspjela sa žalbom, ne pripada joj pravo na naknadu troškova žalbenog postupka.

U Karlovcu 23. listopada 2025.

Sudac

Vesna Britvec