- 1 -

Broj: Ppž-9659/2021

 

 

                           

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

           Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Miroslava Malacka i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje Diane Pavlečić, u svojstvu više sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I-okr. pravne osobe F. d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe M.F., zbog prekršaja iz članka 189. stavka 1. točke 4. i stavka 2., članka 190. stavka 1. i 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima (NN 167/03, 79/07, 80/11, 141/13, 127/14, 62/17, 96/18), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 16. kolovoza 2021., broj: 11. Pp-9299/2021, na sjednici vijeća održanoj 27. rujna 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              I. Odbija se kao neosnovana žalba I-okr. pravne osobe F. d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe M.F. te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), okrivljenici su obvezni naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 eura[1] (trideset eura) / 226,04 kuna (dvjestodvadesetšest kuna i četiri lipe) - svaki, u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni novčanim kaznama i to I-okr. pravna osoba ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 kn i II-okr. odgovorna osoba ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 kn, zbog prekršaja iz članka 189. stavka 1. točke 4. i stavka 2., članka 190. stavka 1. i 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, činjenično opisanih u izreci pobijane presude.

 

2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 kn.

 

              3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenici su pravodobno podnijeli žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o prekršajnopravnim sankcijama, navodeći u bitnom da obrazloženje presude ne sadrži koja autorska djela su se navodno javno priopćavala navedenog dana, pa pobijanu presudu nije moguće valjano ispitati. Okrivljenici smatraju kako tamburaški sastav Ranom zorom nije priopćavao nikakva autorska glazbena djela. U obrazloženju presude navodi se kako su okrivljenici omogućili priopćavanje javnosti autorskih glazbenih djela, a odredbom čl. 189. st. 1. t. 4. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima zabranjeno je priopćavanje, a ne omogućavanje priopćavanja, pa smatraju da nisu mogli biti proglašeni krivima za djelo koje nije izričito propisano zakonom.

Prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke o visini novčane kazne nije uopće uzeo u obzir činjenicu da je prvookrivljenik isplatio HDS-u iznos od 16.496,38 kn sukladno nagodbi postignutoj s istim. Sud nije pravilno cijenio činjenicu da su okrivljenici uredili sve odnose s HDS-ZAMP, pri čemu je isti trebao odustati od navedenog optužnog prijedloga, a do čega omaškom nije došlo, a sud je propustio utvrditi ovaj navod iz obrane okrivljenika. Stoga okrivljenici osporavaju i visinu izrečenih novčanih kazni budući da smatraju kako je sud mogao primijeniti ublažavanje kazne iz čl. 37. st. 2. Prekršajnog zakona.

 

4. Žalitelji predlažu da se iz razloga iznijetih u žalbi, ista prihvati.

 

5. Žalba je neosnovana.

             

6. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na što Sud pazi po službenoj dužnosti, te je našao da je Općinski prekršajnog suda u Zagrebu točno utvrdio činjenično stanje i na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djela.

 

7. Naime, prvostupanjski sud je na temelju obrane okrivljenika, te uvida u priloženu dokumentaciju, imao valjane osnove zaključiti da su se u ponašanju okrivljenika ostvarila sva bitna obilježja prekršaja iz članka 189. stavka 1. točke 4. i stavka 2., članka 190. stavka 1. i 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima.

 

8. U vezi navoda žalitelja da obrazloženje presude ne sadrži koja autorska djela su se navodno javno priopćavala navedenog dana, pa pobijanu presudu nije moguće valjano ispitati, ističe se da nenavođenje o kojoj glazbi je riječ i o kojim autorima nije od utjecaja na donošenje zakonite odluke, jer se radi o zaštiti malih prava koja se štite kolektivno, pa je korisnik taj koji je dužan prijaviti priopćavanje autorskih glazbenih djela, te je protivno kolektivnoj zaštiti i ostvarenju autorskih prava tražiti da se svaka povreda nekog individualnog autorskog prava mora posebno utvrditi (članak 174. stavak 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima).

 

9. Neosnovano žalitelji sada poriču počinjenje prekršaja navodeći da smatraju kako tamburaški sastav Ranom zorom nije priopćavao nikakva autorska glazbena djela, budući su okrivljenici u obrani pred prvostupanjskim sudom na zapisnik od 2. srpnja 2021. izričito priznali počinjenje prekršaja i javno priopćavanje autorskim glazbenih djela bez odobrenja HDS-a kritične zgode, kao i propust dostave propisanih podataka HDS-u u propisanom roku.

 

10. Nadalje, navodi žalitelja da u obrazloženju presude navodi se kako su okrivljenici omogućili priopćavanje javnosti autorskih glazbenih djela, a odredbom čl. 189. st. 1. t. 4. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima zabranjeno je priopćavanje, a ne omogućavanje priopćavanja, pa smatraju da nisu mogli biti proglašeni krivima za djelo koje nije izričito propisano zakonom, neosnovani su, budući navod u obrazloženju pobijane presude da su okrivljenici omogućili priopćavanje autorskih glazbenih djela bez odobrenja predstavlja samo drugačiju formulaciju radnje prekršaja, koja ne mijenja smisao protupravnog ponašanja okrivljenika.

 

11. Također, nisu u pravu žalitelji kad ističu da sud nije pravilno cijenio činjenicu da su okrivljenici uredili sve odnose s HDS-ZAMP, pri čemu je isti trebao odustati od navedenog optužnog prijedloga, a do čega omaškom nije došlo, budući su okrivljenici u obrani pred prvostupanjskim sudom istaknuli samo da su u postupku sklapanja ugovora koji još nije sklopljen, pa sud nije bio dužan provjeravati takve navode okrivljenika, te se ističe da tužitelj, u ovom predmetu HDS, slobodno disponirana optužnim aktom, odnosno hoće li ili ne odustati od optužnog prijedloga podnesenog protiv okrivljenika, a u konkretnom slučaju tužitelj nije odustao od optužbe protiv okrivljenika do donošenja nepravomoćne odluke, u smislu odredbe članka 109. stavka 7. Prekršajnog zakona, pa su navodi žalitelja da je HDS trebao odustati od navedenog optužnog prijedloga bespredmetni.

 

12. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje i pravne oznake djela, ovaj Sud je našao da su izrečene novčane kazne okrivljenicima za navedena djela u granicama zakona i da su primjerene težini djela, stupnju odgovornosti okrivljenika i u skladu s ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne, te iste nisu prestroge, time više što su novčane kazne utvrđene u zakonom propisanim minimumima jer je za prekršaj iz članka 189. stavka 1. točke 4. i stavka 2.. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima propisana novčana kazna za pravnu osobu u rasponu od 5.000,00 do 50.000,00 kn, te za odgovornu osobu u rasponu od 2.000,00 do 10.000,00 kn, a za prekršaj iz članka 190. stavka 1. i 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima propisana je novčana kazna za pravnu osobu u rasponu od 5.000,00 do 30.000,00 kn, te za odgovornu osobu u rasponu od 1.000,00 do 5.000,00 kn te kako u postupku nisu utvrđene neke naročito olakotne okolnosti na strani okrivljenika, to nema osnove za primjenu instituta ublažavanja novčane kazne, što neosnovano traže žalitelji.

 

13. U vezi navoda žalitelja da prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke o visini novčane kazne nije uopće uzeo u obzir činjenicu da je prvookrivljenik isplatio HDS-u iznos od 16.496,38 kn sukladno nagodbi postignutoj s istim, ističe se da predmet ovog prekršajnog postupka nije plaćanje naknade već neizdavanje odobrenja od strane HDS-a za javno priopćavanja autorskih glazbenih djela, kao i nedostava podataka HDS-u u propisanom roku, pa pravilno prvostupanjski sud nije posebno cijenu takvu činjenicu.

 

14. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezan svaki okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

 

15. Iz navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, valjalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi.

 

U Zagrebu 27. rujna 2023.

 

             

 

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.