P-5136/2019-60

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ul. Ivana Gundulića 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji Branki Šolić u pravnoj stvari tužitelja ANLIM INVESTMENTS d.o.o., Split, Držićeva 16, OIB:32353434329, zastupan po punomoćniku Borisu Bulju, odvjetniku u Splitu protiv tuženika pod 1. CV iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Draganu Mioču, odvjetniku u Splitu, tuženika pod 2. IV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj],zastupan po punomoćniku Edvardu Sučcu, odvjetniku u Splitu, tuženika pod 3. ĐV iz [adresa], Dinka Šimunovića 5, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika pod 4. ŠV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćnici UV, majci tuženika pod 4. radi prestanka uznemiravanja, nakon provedene javne i usmene glavne rasprave zaključene u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, zamjenika punomoćnika tuženika pod 1. i zamjenika punomoćnika tuženika pod 2. , na ročištu za objavu dana 23.listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi :

''1.Nalaže se tuženicima CV is [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], IV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ĐV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ĐV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ŠV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe o svom trošku uklone metalnu ogradu postavljenu neposredno uz dio ruba zapadnog dijela nekretnine označene kao zk.č.br.1097/6, ZU 6635, k. o. [katastarska općina], a koji zapadni dio graniči s istočnim dijelom nekretnine označene kao zk.č.br.1097/12,ZU 7064, k. o. [katastarska općina], i to baš metalnu ogradu postavljenu pred ulaz na parkirna mjesta u vlasništvu tužitelja, u duljini koja odgovara ukupnoj širini ulaza na navedena parkirna mjesta u vlasništvu tužitelja kako je označeno na skici stalnog sudskog vještaka geodetske struke te se tuženicima zabranjuje ubuduće svako takvo ili slično uznemiravanje tužitelja.

2. Nalaže se tuženicima u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe solidarno naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.753,09 EUR sa zakonskom zateznom kamatam od dana donošenja presude do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim drušptvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a u slučaju promjene stope po stopi koja se određuje sukladno članku 29.stavku 2. Zakona o obveznim odnosima.''

II.Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku pod 1. iznos od 2.625,00 EUR na ime parničnog troška sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje kamatna stopa na snazi na dan 01.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa na snazi na dan 01.srpnja te godine, dok se zahtjev za naknadu daljnjeg troška u iznosu od 375,00 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama odbija kao neosnovan.

III.Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku pod 2. iznos od 2.375,00 EUR na ime parničnog troška, dok se zahtjev za naknadu dalje zatraženog troška u iznosu od 375,00 EUR odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Dana 24.rujna 2019. pred ovim sudom zaprimljena je tužba tužitelja ANLIM INVESTMENTS d.o.o., Split protiv uvodno označenih tuženika kojom tužitelj traži da tuženici uklone metalnu ogranu postavljenu neposredno uz dio ruba zapadnog dijela nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica], ZU 6635, k. o. [katastarska općina] u suvlasništvu tuženika. Ta nekretnina graniči sa nekretninom oznake čest. zem. [katastarska čestica], ZU 7064, k. o. [katastarska općina] u suvlasništvu tužitelja. Tvrdi da je metalna ograda postavljena početkom srpnja 2019.pred ulaz u parkirna mjesta u vlasništvu tužitelja i to baš u duljini koja odgovara ukupnoj širini ulaza na navedena parkirna mjesta što je onemogućilo tužitelja da pristupa parking mjestima kojima je dotad svakodnevno nesmetano pristupao preko tog dijela nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] na kojem se sada nalazi ograda. Tvrdi da taj dio nekretnine 1097/6 u naravi predstavlja pristupni put kako pješice tako i za motorna vozila do stambene zgrade u suvlasništvu tužitelja koja se nalazi na čest. zem. [katastarska čestica] anagrafske oznake [adresa] te je postavljenjem ograde onemogućen u pristupu vlastitoj nekretnini odnosno svojim parkirnim mjestima.

2.U odgovoru na tužbu tuženik pod 1. osporio je tužbeni zahtjev , istakao prigovor promašene pasivne legitimacije i nedostatka aktivne legitimacije.

3.U odgovoru na tužbu tuženik pod 2. osporio je tužbeni zahtjev.

4.Tuženik pod 3. u odgovoru na tužbu priznao je tužbeni zahtjev.

5.Na pripremnom ročištu održanom dana 29.studenog 2022. sud je u odnosu na tuženika pod 3. ĐV objavio i donio presudu na temelju priznanja, a u odnosu na tuženika pod 4. ŠV presudu zbog ogluhe.

6. Navedene presude, po žalbi tužitelja pod 1., pod 2. i tuženika pod 4. koji je uz žalbu podnio i odgovor na tužbu, ukinuo je Županijski sud u Bjelovaru rješenjem broj Gž- 225/2023 od 13.srpnja 2023. navodeći da nisu bili ispunjeni zakonski uvjeti za donošenje presuda.

7.1.U dokaznom postupku sud je izveo sljedeće dokaze. Pregledana je pisana dokumentacija i to izvadak iz zemljišne knjige ZU 6635, k. o. [katastarska općina] i ZU 7064, k.o, Donja Podstrana, oba na dan 23.rujna 2019., dopis punomoćnika tužitelja CV i ĆV od 05.srpnja 2019., očitovanje punomoćnika CV na opomenu pred tužbu od 12.srpnja 2019. , zapisnik od 31.siječnja 2022. o održanoj glavnoj raspravi pred Općinskim sudom u Splitu broj P-5092/2019. Izveden je dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje stalne sudske vještakinje za geodeziju Julije Sesartić koja je izradila nalaz i mišljenje broj 8-2025, lipanj 2025. Saslušani su svjedoci ŽV, HV, CVČ , BV te tuženik pod 1. CV i tuženik pod 2. IV.

7.2.Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti u smislu članka 8. Zakona o parničnom postupku ( NN 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi uklanjanja metalne ograde koja se nalazi na nekretnini u suvlasništvu tuženika oznake čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] koja nekretnina graniči za dijelom nekretnine u suvlasništvu tužitelja, točnije parkirnim mjestima u vlasništvu tužitelja koja nekretnina nosi oznaku čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].

9.Sporno je pripada li tužitelju pravo koja ga ovlašćuje da traži od tuženika uklanjanje ograde sa nekretnine tuženika odnosno ovlašćuje li ga na takvo traženje pravo vlasništva posebnog dijela nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] koji dio se odnosi na, između ostalog, na dva parkirna mjesta uz zgradu anagrafske oznake [adresa]. Sporno je i predstavlja li postavljanje i držanje metalne ograde na svojoj nekretnini šikanozno vršenje vlasničkih ovlaštenja od strane tuženika.

10. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12,152/14., 81/15, 94/17, dalje ZV) i to u člancima 167.st.1., 30.stavak 1. , 31.stavak 1., 229.st.1., 219.st.1. i 220.st.1.

11.Iz zemljišnoknjižnog izvatka broj ZU 25639,ranije ZU 7064 k. o. [katastarska općina] proizlazi da je tužitelj upisan kao etažni vlasnik poslovnog prostora u prizemlju kojem pripada parking mjesto br.1.površine 12,50 m2 te stana na II.katu sa pripadajućim parking mjestima broj 5. površine 27,70m2 i broj 6, površine 12,50 m2. Obe samostalne uporabne cjeline nalaze u zgradi sagrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica] anagrafske oznake [adresa].

12.1.Iz zemljišnoknjižnog izvatka broj ZU 70003031 (ranije ZU 6635), k. o [katastarska općina] proizlazi da su tuženici pod 2. IV i tuženik pod 4. ŠV upisani kao suvlasnici čest. zem. [katastarska čestica] koja se sastoji od stambene zgrade anagrafske oznake [adresa], površine 113m2 i dvorišta površine 346m2. Stambena zgrada je etažirana, tuženik pod 2. IV upisan kao etažni vlasnik cjeline STAN1 ( E-2), a tuženik pod 4. kao etažni vlasnik cjeline STAN 4 ( E-4).

12.2. Tuženik pod 1. CV bio je upisan kao etažni vlasnik cjeline STAN 1 (E-1) u trenutku podnošenja tužbe kako to proizlazi iz zemljišnoknjižnog izvatka priloženog tužbi , dok je u tijeku postupka raspolagao stanom u korist ĆV. Jednako tako, tuženik pod 3. ĐV u trenu podnošenja tužbe bio je upisan kao etažni vlasnik cjeline STAN 3 ( E-3) kojim je raspolagao te je u trenu zaključenja glavne rasprave kao etažni vlasnik te cjeline bio upisan DV.

12.3. Aktualno zemljišnoknjižno stanje iz točke 12.2.. obrazloženja sud je utvrdio iz nalaza stalne sudske vještakinje Julije Sesartić iz lipnja 2025.

13.1.Odredbom članka 195. stavak 1.ZPP-a propisano je da ako stranka otuđi stvar tijekom parnice to ne sprečava da se parnica među istim stranka dovrši jer stranke zbog navedene promjene ne gube procesnu, ali gube materijalnopravnu legitimaciju pa i postavljeni tužbeni zahtjev treba biti usklađen radi njegove materijalnopravne osnovanosti.

13.2.S obzirom da tužitelj nije uskladio tužbeni zahtjev u odnosu na stanje zemljišne knjige do zaključenja glavne rasprave to tužbeni zahtjev kojim tužitelj potražuje od tuženika pod 1. i tuženika pod 3. određenu činidbu ( uklanjanje ograde) naslonjenu na činjenicu suvlasništva nekretnine (na kojoj se nalazi ograda) nije osnovan zbog promašene pasivne legitimacije budući su tuženik pod 1. i pod 3. tijekom ove parnice otuđili svoje suvlasničke dijelove na kojima je uspostavljeno etažno vlasništvo. Utoliko, iz razloga promašene pasivne legitimacije, tužbeni zahtjev prema tuženiku pod 1. i tuženiku pod 3. nije osnovan.

14.1.Saslušana kao svjedok ŽV, žena tuženika pod 1. CV, navela je da je sporna ograda na njenu inicijativu uz suglasnost preostalih stanara zgrade [adresa] stavljena u svibnju 2019., jedini je suvlasnik ĐV bio protiv, prema njenom viđenju iz razloga što je u dobrim odnosima sa HV koji je bio opunomoćenik tužitelja, a i nakon prodaje stana maknuta mu je zabilježba predmetnog spora sa njegovog stana. Navela je da kada se zgrada uz koju leže parkirna mjesta, uz koje je postavljena ograda, gradila, da im je bilo rečeno da će tu biti zelena zona, ali kasnije da nije bilo tako već su se naknadno ucrtala predmetna parkirna mjesta. Istaknula je da stanari stanari [adresa] nisu sudjelovali u postupku izdavanja građevinske i uporabne dozvole za zgradu uz koju leže sporna parking mjesta jer nikada nisu bili niti pozvani niti obaviješteni o navedenim postupcima.

14.2.Nadalje, navela je da se na mjestu ograde u podnožju nalazi se graničnik visok oko cca 25 cm koji je tu oduvijek, a u nastavku se nalazi i kutija HEP-a te kutija sa vatrogasnom opremom tako da se u biti i prije postavljanja ograde tu nije moglo nesmetano prolaziti upravo zbog navedenih zapreka.

14.3.Dodatno je pojasnila da je ograda izvorno bila postavljena oko 5 cm prema zgradi [adresa], ali kako je tužitelj prigovorio da bi se ista nalazila na njegovoj nekretnini to je angažiran geodet koji je utvrdio da bi ograda bila 5 cm unutar nekretnine tužitelja te su je pomakli i stavili na svoju nekretninu. Kao razlog postavljanja ograde svjedokinja je navela da su tako odlučili jer se ograda nalazi na njihovoj čestici i da su htjeli osigurat zaštitu svoje nekretnine budući da se tu već nalazi 8 parking mjesta na njihovoj parceli. Svakako, da su stavili ogradu iz razloga što se radi o njihovoj čestici i da imaju pravo na njoj raditi šta žele i zaštiti svoju privatnost. Ograda je prvotno financirana sredstvima iz zajedničke pričuve, a kasnije je taj iznos povraćen od strane suvlasnika koje koji su bili suglasni sa postavljenjem ograde. Suglasnost za postavljanje ograde suvlasnici su dali u pisanom obliku.

15.Svjedok HV o predmetu spora iskazivao je sa pozicije zastupnika investitora. Tako je pojasnio da je na navedenom lokalitetu bio planiran kompleks zgrada koje su se gradile u etapama te je bilo zamišljeno da između zgrada postoji površina koja će se koristiti za kretanje vozila i pješaka. U postupku izdavanja građevinske i uporabne dozvole svi su susjedi bili pozvani i već prema tada izrađenoj dokumentaciji na spornoj mjestu su bila ucrtana parkirna mjesta. Do spora dolazi kada je tadašnja predstavnica stanara VV samoinicijativno postavila ogradu što je platila iz sredstava zajedničke pričuve, iako su se ostali suvlasnici bunili pa je sredstva naknadno vratila. Rubnjaci koji postoje uz parkirna mjesta da su tu od izgradnje zgrade, visine od cca 10 cm, te nisu priječili za prolazak automobila i korištenja spornih parkirnih mjesta. Objašnjava da je razlog postavljanja rubnika da se parkirne kocke od kojih je sazdan parking održe na mjestu. Predmetna parking mjesta koja se nalazu uz rubnike da su bili ucrtani prije ishođenja uporabne dozvole. Zgrada tuženika da je izgrađena 2014. godine, a vezano uz rubnjake navodi da su se isti stavili kada je bila građena zgrada nasuprot, dakle zgrada uz koju se nalaze sporna parkirna mjesta. Rubnjaci prate granicu između te dvije nekretnine. Jednako tako, pri izgradnji zgrade kojoj pripadaju sporna parking mjesta postavljen je i ormarić sa vatrogasnom opremom i ormarić HEP-a.

16.Tvrdi da je razlog postavljanja ograde zapravo spor vezan uz služnost prolaska preko druge nekretnine investitora u korist tuženika, a što prema njegovom mišljenju ne bi trebao biti problem jer svi svejedno koriste tu česticu investitora za prolaz vozilima te će svi i dobiti pravo služnosti ili će se prebaciti na općinu, a do sada realizacija istog nije bila moguća zbog tehničkih razloga odnosno parcelacija koje su provedene u etapama. Naveo je i to da je sa punomoćnikom tužitelja prije 5-6 godina bio na sastanku u Općini te je zaključio da će prijenos zemljišta na općinu biti moguć kada se riješi zabilježba ovog spora. Tuženici da jesu pokrenuli postupak radi utvrđenja prava služnosti na nekretnini u vlasništvu tužitelja radi prolaska, u kom postupku je i on svjedočio, ali da nisu dobili suglasnost radi osnivanja navedenog prava. Smatra da korištenje nekretnine radi prolaska nije sporno te da stanari drugih zgrada slobodno koriste nekretninu u svrhu prolaska te nisu tražili sudskim putem osnivanje prava služnosti. Posebno upitan naveo je da je sa tuženikom pod 3. ĐV u prijateljskim odnosima dok je sa ostalim vlasnicima u normalnim odnosima.

17.1.Svjedok CVČ naveo je živi u susjedstvu od 2016. godine , a da je zgrada uz koju se nalaze sporna parkirna mjesta izgrađena zadnja, kad su ujedno i postavljeni rubnjaci te parking, a parking mjesta su iscrtana nakon što je zgrada izgrađena. Prilikom kupnje stana bio je informiran da je u planu i zelena zona između zgrada koja u naravi ne postoji.

17.2.Poznato mu je da su na terenu prvo bili rubnjaci, a nakon toga i žičana ograda koja se nalazi između dviju nekretnina. Po dozvoli HV koristi sporna parkirna mjesta te pojašnjava da parkirnim mjestima pristupa sa istočne strane, pri čemu pojašnjava da je po njemu istočna strana ona strana na kojoj se nalazi bazen od druge zgrade. Parkirališna mjesta da je koristio i prije nego je postavljena ograda i to na opisani način, drugačije odnosno preko istočne strane nije mogao jer nije mogao prolaziti preko graničnika, a priječio mu je prilaz, osim graničnika i hidrant mada smatra da hidrant ne bi priječio bočni prilaz da nema graničnika i tad bi se, osim istočno kako sada pristupa, tim parking mjestima moglo pristupiti sa sjeverne strane. Pojasnio je da mjesto gdje se on parkira nije označeno kao parking mjesto te se nalazi ispod HEP- ovog ormarića, graniči sa jednim spornim parking mjestom koje leži vodoravno u odnosu na to neucrtano, a HV da mu je rekao da kada bi se riješio problem sa ogradom da bi to neucrtano mjesto se moglo ucrtati i biti označeno kao takvo, a inače na tom mjestu da je trebala biti zelena površina. Na koncu iskazivanja naveo je da nije bio pozvan niti je sudjelovao u postupku izdavanja građevinske i uporabne dozvole za nekretninu u vlasništvu tužitelja.

18.Svjedokinja BV posvjedočila je da je projektirala jedan dio projekta vezan uz izgradnju zgrade uz koju se nalaze sporna parkirna mjesta. Svi međašnici bili pozvani i upoznati sa postupkom izdavanja građevinske dozvole. Cijeli lokalitet zamišljen je, a na koncu i tako realiziran kao izgradnja više stambenih objekata, ali kako prema važećem zakonodavstvu nije bilo moguće izgraditi više zgrada pa su iz tog razloga rađene parcelacije te svi kupci odnosno stanari su bili upoznati sa takvom namjenom i nikada nije bilo upitno da bi se ikome branilo prvo prolaska preko nekretnina u vlasništvu tužitelja i obratno. Sporna parkirna mjesta bila su ucrtana prije izdavanja građevinske dozvole, a u naravi se sastoje od građevinskih kockica radi čega je na završetku parkirnih mjesta morao biti postavljen rubnjak koji je imao namjenu da drži postavljene kocke. Na lokalitetu spornih parkirnih mjesta nisu planirane zelene zone s tim da se neposredno uz sporna parkirna mjesta se nalazi zelena zona. Predmeta ograda da je postavljena negdje oko 2018.odnosno 2019., prvotno na rubnjacima, a potom je pomaknuta na betonske kocke. Sporna parkirna mjesta koristila su se prije postavljanja ograde na način da su znali staviti biciklu, pri čemu se nije mogla sjetiti na kojim način se istima pristupalo, ali da ona osobno nije parkirala vozilo. Mišljenja je da je ograda postavljena zbog inata gospođe VV koja je uporno htjela pravo služnosti, a za koje nikada nije bilo nikakvog spora ,ali su u postupku bile parcelacije pa se prava služnosti nisu mogla osnovati dok se navedeni postupci ne okončaju.

19.U stranačkom iskazu tuženik pod 1. CV iskazao je da od 2015. ima stan u [adresa] u zgradi koja je nasuprot zgrade uz koju se nalazi sporni parking koja je izgrađena kao posljednja zgrada u nizu koja se gradila na tom lokalitetu od strane istog investitora i to 2018.godina. Tada parking nije bio označen, a tada, kao i danas, tu su se nalazili rubnici visine cca 20 cm. I tada se taj prostor koristio za parkiranje vozila, a pristupalo mu se sa istočne strane gledajući od zgrade gdje se nalazi bazen. Predmetnu ogradu postavili su 16.svibnja 2019., u vezi s čim su bili suglasni i tuženik pod 2. i pod 4. Tuženik pod 3. ĐV nije bio suglasan, a smatra da je razlog tome jer je u prijateljskim odnosima sa predstavnikom investitora. Ogradu su postavili jer su željeli zaštitit svoju nekretninu budući su se na tom dijelu počesto parkirali najviše gosti od stanara, a što je onemogućavalo i korištenje njihovog dijela nekretnine i to primarno u smislu prolaska. Sporna parking mjesta nikada se nisu koristila na način da bi im se pristupalo bočno odnosno putem spomenutih rubnika, a upravo iz razloga što su isti predstavljali zapreku u prostoru zajedno sa vatrogasnim ormarićem i ormarićem za struju. Ta sporna zgrada ima s druge strane isto rubna parking mjesta, ali ona nisu omeđena rubnikom kao ova sporna, već postoji blagi pad što bi ukazivalo da su već od izgradnje ista bila namijenjena za parkiranje. Što se tiče pristupa njihovoj nekretnini javnog prometnici naveo je da istoj pristupaju preko nekretnine koja se nalazi uz spornu zgradu, a u vlasništvu je investitora. Danas im nitko ne brani prolazak do javne prometnice mada nemaju osnovano pravo služnosti te se u vezi toga vodi sudski postupak. Nakon postavljanja ograda da je bilo određenih negodovanja vezano uz korištenje nekretnine investitora radi prolaska do javne prometnice. Pojasnio je da je investitor koji je gradio cijeli kompleks zgrada prvobitno ukazivao da bi na spornom dijelu trebala biti zelena površina, a ne parking. Taj parking nije ni postojao u vrijeme izgradnje zgrade niti izdavanja uporabne dozvole već su parking mjesta ucrtana dva dana prije nego su postavili spornu ogradu. Jednako tako, nikad da ih nitko nije, kao međašnike, obavijestio o postupku izdavanja dozvola za spornu zgradu niti su u istim sudjelovali.

20.Tuženik pod 2. IV saslušan kao stranka u bitno je isto iskazao kao i tuženik pod 1. s tim da je posebno naglasio da mu je od strane investitora prilikom kupnje stana 2015. rečeno da će na spornom mjestu gdje su danas sporna parking mjesta biti sagrađena odnosno postavljena takozvana zelena zona. Rubnjaci su postavljeni već kad je zgrada sagrađena, a nakon što su postavili ogradu da je prestalo parkiranje vozila na dijelu njihove nekretnine.

21.1.Dana 04.lipnja 2025. održan je očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka za geodeziju Julije Sesartić koja izradila nalaz i mišljenje oznake 8-2025, lipanj 2025.

21.2.U navedenom nalazu i mišljenju vještakinja je identificirala zemljišnoknjižne čestice oznake čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Sud je očevidom neposrednim opažanjem utvrdio da se na terenu nalazi rubnjak odnosno cestovni rigol visine cca 25 cm iza kojeg se, u smjeru istoka, nalazi žičana ograda, a u smjeru zapada, prema zgradi oznake [adresa], popločana površina sa označenim dvjema bijelim linijama položenim vertikalno na rubnjak i ogradu na kojoj se u trenutku očevida nalazilo parkirano vozilo položeno u vodoravnoj liniji u odnosu na rubnjak. Jednako tako, očevidom je utvrđeno da se u nastavku ograde prema jugu nalaze vatrogasni ormarić te nastavno, ormarić za struju. Navedene objekte vještakinja je u nalazu i mišljenju identificirala te utvrdila se rubnjak odnosno rigol nalazi na čest. zem. [katastarska čestica]., a žičana ograda sa ormarićima na čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina]. Svi spomenuti objekti prikazani su na fotografijama koje prileže vještvu.

21.3.Navedeno vješto sud cijeni kao vjerodostojan dokaz budući je izrađeno u skladu sa pravilima struke i objektivno, ne nalazeći da postoje okolnosti koje bi dovele u sumnju iskazani zaključak vještaka, niti su same stranke nisu imale primjedbe na predmetno vještvo.

21.4.Time sud utvrđuje dokazanim da se žičana ograda čije uklanjanje tužitelj traži nalazi na nekretnini u suvlasništvu tuženika pod 2. i 4.

22. Što se tiče načina korištenja parkirališnih mjesta u vlasništvu tužitelja navedenu činjenicu sud je utvrdio imajući u vidu neposredna činjenična utvrđenja prilikom očevida, zatim prema nalazu i mišljenju vještaka te analizirajući iskaze svjedoka i parničnih stranaka.

23.1.O činjenici načina korištenja svjedoci su različito iskazivali. Svjedoci HV i BV navode da su parkirna mjesta kako su označena na terenu, označena od početka izgradnje i uporabe zgrade [adresa], a da su rubnjaci, zatečeni na dan očevida, postavljeni od početka izgradnje zgrade sa zadaćom da drže betonske kockice od kojih je sazdana parkirališna površina. Svjedok BV naveo je da rubnjaci nisu priječili prolazak vozila i korištenje parkirališne površine preko rubnjaka dok je svjedokinja BV navela da su se parkirališna mjesta prije postavljanja ograde koristila za povremeno odlaganje bicikla, ali da ista nije osobno parkirala tu vozilo.

23.2.S druge strane, tuženik pod 1. CV naveo je da zgrada na adresi [adresa] uz koju se nalaze predmetna parkirališna mjesta izgrađena kao zadnja u nizu kompleksa zgrada na tom području istog investitora 2018. godine, a površina na kojoj su danas označena dva parkirališna mjesta nije bila tada označena, ali su tada, kao i danas, postojali rubnici. Ta površina, iako nije bila označena za parkiranje, koristila se u tu svrhu na način da je istoj pristupano s istočne strane zgrade gledajući od zgrade gdje se nalazi bazen,nikako bočno preko zemljišta na kojem se danas nalazi ograda, niti preko rubnika. Jednako tako iskazao je i tuženik pod 2. te svjedokinja ŽV, danas upisana kao suvlasnica nekretnine na kojoj se nalazi sporna ograda.

24. Sud je očevidom na licu mjesta utvrdio da su na terenu parkirališna mjesta označena te su položena okomito na nekretninu u suvlasništvu , sada (samo), tuženika pod 2.i 4. na kojoj nekretnini se nalazi sporna ograda te zgrada sa anagrafskom oznakom [adresa]. Navedeni položaj markacije upućivao bi da se parkirališnim mjestima ima pristupati preko nekretnine u suvlasništvu tuženika pod.2. i 4., a na takav način korištenja ukazuju i svjedoci HV i BV.

Međutim, takav zaključak nije prihvatiljiv.

25. Naime, na rubu parkirališnih mjesta, (istočno) prema nekretnini tuženika, postavljeni su cestovni rubnjaci visine cca 20-tak centimetara, i to, sudeći prema iskazima svih svjedoka, od izgradnje zgrade. Visina istih, prema životnoj logici i pravilima iskustva, priječi korištenje parkirališnih mesta na način kako to tvrdi tužitelj i svjedoci HV i BV. Naime, uistinu nije životno logično da bi se mjesta namijenjena parkiranju obrubljivala rubnjacima u ikakvoj visini preko kojih bi vozila trebala prelaziti i ponovno se vraćati na istu razinu terena. Ovo osobito kraj činjenice da se upušteni rubnjaci koji bi omogućili korištenje parkirališnog mjesta u istoj razini površine sa koje, i na koju se pristupa parkirališnom mjestu i jesu ugrađeni i postavljeni u preostalom dijelu okolišne površine zgrade [adresa] koja površina se nastavlja na površinu gdjee se nalaze parkirališna mjesta, a što je vidljivo na slici 4. nalaza i mišljenja vještakinje Julije Sesartić.

26. Jednako tako, uz parkirališna mjesta, točnije nastavno na južnije parkirališno mjesto, nalaze se ormarići za struju i vatrogasni ormarić, i to još od izgradnje zgrade, a prikazani su na slici 3. 4. i 5. vještva te se jasno ukazuju kao fizička zapreka u prostoru da se parkirališna mjesta , osobito ono južnije, koriste na način kao to tvrdi tužitelj.

27.1. Da se predmetna parkirališna mjesta nisu koristila na način da im se pristupalo preko nekretnine tuženika i preko rubnika proizlazi i iz iskaza svjedoka CVČ čiji iskaz sud cijeni kao istinit osobito imajući u vidu da je isti suglasan sa činjeničnim stanje utvrđenim očevidom na licu mjestu te sa, iz toga proizašlim, zaključcima suda. Jednako tako, navedeni svjedok nije vlasnik predmetnih mjesta niti je (su)vlasnik nekretnine na kojoj se nalazi sporna ograda odnosno nije pravnointresno povezan sa predmetnom spora što pridonosi kvalifikaciji njegovog iskaza kao nepristranog.

27.2.Svjedok CVČ živi u susjedstvu predmeta spora od 2016. te je iskazao da su parkirališna mjesta bila ucrtana nakon što je zgrada izgrađena pri čemu su rubnici uz ta mjesta postavljeni već od same izgradnje.Naveo je da se predmetnom parkirnim mjestima pristupalo i pristupa sa istočne strane gledajući sa pozicije zgrade uz koju se nalazi bazen.

27.3. Prema topografskom prikazu na katastarskom planu u vještvu vještakinje Sesartić bazen u odnosi na koji se je svjedok orijentirao nalazi se (jugo)istočno od zgrade [adresa] i parkirališnih mjesta što znači da bi se istima, kako je svjedok opisao, pristupalo sa južne strane parkirališnih mjesta, a ne preko rubnika te preko nekretnine u suvlasništvu tuženik pod 2. i 4.

27.4. Iskaz svjedoka time potvrđuje činjenicu da se parkirališnim mjestima nije moglo pristupati sa istočne strane istih (u granici sa neketninom tuženika) budući su tu rubnici koji su priječili takav način pristupanja.

28. Slijedom navedenog, sud utvrđuje da se parkirališnim mjestima u vlasništvu tužitelja prije postavljanja sporne ograde nije pristupalo sa istočne strane prelazeći preko nekretnine tuženika pod 2. i 4. te prelazeći preko postavljenih rubnika koji su tu od same izgradnje zgrade [adresa].

29. Utoliko sud ne nalazi da bi tužitelj izvršavao sadržaj ikakvog prava na nekretnini tuženika pod 2. i 4. koje bi mu davalo ovlaštenje zahtijevati od tuženika određeni način korištenja njihove nekretnine (pa i glede postavljene ograde) u svjetlu zaštite od uznemiravanja vlasništva tužitelja na vlastitoj nekretnini (parkirališnim mjestima).

30. Nadalje, za istaći je da, sve i kad bi se uzelo da je tužitelj prolazio na način na koji on to tvrdi, imajući u vidu da je zgrada [adresa] izgrađena 2017. to ne bi bio navršen dvadesetogodišnji rok iz članka 229.st.1.ZV-a za stjecanje prava služnosti puta i kolnika dosjelošću na teret nekretnine u suvlasništvu tuženika pod 2. i 4. Jednako tako, iz zemljišnknjižnoj uloška broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] ne proizlazi da bi na nekretnini tuženika bilo osnovano i upisano pravo služnosti puta i kolnika (čl.219.st.1. i 220.st.1.ZV-a) na teret te nekretnine, a u korist nekretnine tužitelja, a koje bi pravo tužitelju davalo ovlaštenje da zahtijeva od vlasnika poslužne nekretnine određeni način korištenja, konkretno uklanjanje postavljene ograde.

31.Odredbom članka 167.st.1. ZV-a propisano je da ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane.

32.Odredbom članka 30.st.1. definirano je pravo vlasništva kao stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svoga nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima. Nadalje, odredbom članka 31.st.1. ZV-a određeno je da je vlasnik općenito prilikom izvršavanja svoga prava dužan postupati obzirno prema općim i tuđim interesima koji nisu protivni njegovu pravu, a osobito se ne smije, između ostalog, služiti služiti svojim pravom s jedinim ciljem da drugome šteti ili da ga smeta.

33.Polazeći utvrđenog da tužitelj nije koristio svoja parkirališna mjesta prolazeći preko nekretnine tuženika pod 2. i 4. na opisani način, niti je stekao ikakvo pravo u vezi nekretnine tuženika pod 2. i 4., sud zaključuje da postavljenjem ograde tuženici pod 2. i pod 4. nisu uznemirili ni na koji način tužitelja u vršenju njegovih vlasničkih ovlaštenja na parkirališnim mjestima uz zgradu [adresa] niti postavljanje ograde na nekretnini tuženiak ima značaj šikanoznog korištenja prava vlasništva te nekretnine na štetu ostvarenja vlasničkih prava nekretnine tužitelja.

34.Slijedom navedenog, primjenom članka 167.st.1., čl.30.st.1. i čl.31.st.1., čl.229..st.1., 219.st.1 i 220.st.12. ZV-a na utvrđeno činjenično stanje sud je utvrdio da tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži od tuženika uklanjanje predmetne ograde i zabranu takvog i sličnog uznemiravanja nije osnovan. Kako tužitelj nije uspio u sporu nije ni osnovan zahtjev za naknadu troška parničnog postupka. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u točki I.izreke presude.

35.1.Odluka o troškovima donijeta je temeljem odredba članka 154.stavka 1. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova rad odvjetnika ( Narodne novine broj 138/23, dalje Tarifa) .

35.1.Tuženiku pod 1. CV priznat je parnični trošak u iznosu od 2.625,00 EUR, a sastoji se od troška sastava odgovora na tužbu od 29.studenog 2019.u iznosu od 200,00 EUR, sastava podneska od 13.lipnja 2025. i 29.srpnja 2025., ukupno 400,00 EUR, zastupanja na ročištima od 29.studenog 2022., 15.siječnja 2025., 04.lipnja 2025., 05.lipnja 2025., 05.lipnja 2025., 26.lipnja 2025., 08.rujna 2025., ukupno 1.400,00 EUR, zastupanja na ročištu od 27.ožujka 2023. u iznosu od 100,00 EUR, sve uvećano za 25 % PDV-a i zakonske zatezne kamate tekuće od dana presuđenja po stopi opisanoj u izreci presude. Trošak pristupa na ročište za objavu uvećan za PDV nije priznat jer ga sud ne cijeni potrebnim za vođenje parnice, a nije ni priznat popisani trošak sudske pristojbe u iznosu od 250,00 EUR imajući u vidu da za tuženika pod 1. koji je uspio u sporu ne tereti ta obveza.

35.2.Tuženiku pod 2. IV priznat je parnični trošak u iznosu od 2.375,00 EUR, a sastoji se od troška sastava odgovora na tužbu od 14.prosinca 2022. u iznosu od 200,00 EUR, trošak sastava žalbe od 23.prosinca 2022.u iznosu od 250,00 EUR, trošak sastav podneska od 25.kolovoza 2025.u iznosu od 200,00 EUR, trošak zastupanja na ročištima od 29.studenog 2022., 15.siječnja 2023., 04.lipnja 2025., 05.lipnja 2025., 26.lipnja 2025., 08.rujna 2025., ukupno 1.200,00 EUR, zastupanja na ročištu od 27.ožujka 2023. u iznosu od 50,00 EUR, sve uvećano za 25 % PDV-a. Nije priznat trošak sastava podneska od 06.studenog 2019. u iznosu od 50,00 EUR kojem se navodi da se dostavlja punomoć te trošak sastava žalbe od 23.prosinca 2022. u iznosu od 250,00 EUR budući je već taj trošak priznat (zatražen dva puta), sve uvećano za PDV.

U Splitu, 23.listopada 2025.

SUDAC

Branka Šolić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU : protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od primitka. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

punomoćniku tužitelja

punomoćniku tuženika pod 1.,2. i 4.

tuženiku pod 3. osobno

u spis