REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Tome Skalice 2, Slavonski Brod
Poslovni broj: Gž R-71/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Zlatka Pirc, predsjednika vijeća, Dubravke Šimić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Heleni Kugler, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Gradsko kazalište Žar ptica, Zagreb, Bijenička cesta 97, OIB: 84398178962, zastupan po punomoćnici Aleksandri Raach, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-16527/2021-31, od 26. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 23. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika Gradsko kazalište Žar ptica, Zagreb, kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr- 16527/2021-31, od 26. ožujka 2025.
II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za nadoknadu troška žalbe, a tužitelj GH sa zahtjevom za nadoknadu troška odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja tuženiku je naloženo da tužitelju isplati iznos od 4.921,90 EUR i naknadi parnični trošak u iznosu od 1.725,00 EUR, sve sa zakonskom zateznom kamatom pobliže naznačenoj u izreci presude (točka I izreke); odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima, kao neosnovan (točka II izreke); odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka (točka III izreke).
2. Protiv presude žalbu je pravovremeno podnio tuženik zbog razloga navedenih u članku 353. stavak 1. točka 1-3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se presuda preinači sukladno navodima žalbe, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak žalbe.
3. Tužitelj u odgovoru na žalbu predlaže da se žalba odbije i prvostupanjska presuda potvrdi. Traži trošak sastava odgovora na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je naveo jasne i razumljive razloge za zaključak da su poslovi koje tužitelj obavlja s otežanim radnim uvjetima rada, pa se neosnovano iznosi u žalbi da sud o toj činjenici nije iznio relevantne razloge.
6. Prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, pa u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se neosnovano ukazuje žalbom, a nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz točki 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavak 2. ZPP-a.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade plaće za otežane uvjete rada na radnom mjestu voditelja tehničke službe u razdoblju od rujna 2016. do prosinca 2022., u iznosu od 4.921,90 EUR.
8. Među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju radio kod tuženika na radnom mjestu voditelja tehničke službe, da je obavljao i poslove majstora rasvjete, te da mu tuženik u utuženom periodu nije isplaćivao dodatak na plaću za otežane radne uvjete odnosno posebne uvjete rada.
9. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno:
- da prema Ugovoru o radu sklopljenim između tužitelja i tuženika 15. srpnja 2014., tuženik, kao poslodavac, isplaćuje tužitelju plaću i naknadu plaće u skladu s osnovama i mjerilima utvrđenim Pravilnikom o radu poslodavca (i kolektivnim ugovorom), kao i dodatke na plaću, naknadu plaće i druga materijalna prava za slučajeve i u visini utvrđenom Pravilnikom o radu poslodavca (i kolektivnim ugovorom),
- da je Kolektivnim ugovorom za zaposlene u ustanovama kulture Grada Zagreba od 1. prosinca 2015. (dalje - KU) propisano i to, člankom: 38., da plaću zaposlenika čine osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, s time da su dodaci na osnovnu plaću dodaci za uspješnost na radu, dodaci za poslove s posebnim uvjetima rada i druga uvećanja plaće; člankom 55., da će se Pravilnikom o radu na temelju procjene koju će obaviti ovlaštena tvrtka odrediti radna mjesta s otežanim radnim uvjetima, a člankom 56., da se osnovna plaća zaposlenika uvećava za 5% za radne sate koje je zaposlenik proveo u otežanim radnim uvjetima,
- da je člankom 69. Pravilnika o radu tuženika od 1. siječnja 2016. propisano da se pod otežanim radnim uvjetima smatra: ako je zaposlenik izložen teškim i prljavim poslovima (dim, prašina, vlaga, visoka temperatura, isparavanje boja i lakova i drugih kemijskih tvari opasnih za ljudsko zdravlje, jaka buka, preveliko svjetlosno blještavilo, rad u tamnim komorama, rad pod opterećenjem svijetlosti u boji i sl.); ako zaposlenik obavlja poslove pod maskom; i ako zaposlenik radi u prostoru bez svježeg zraka,
- da je člankom 4. st. 1. i st. 2. Pravilnika o izradi procjene rizika ("Narodne novine" broj 112/14 i 129/19), a koji je donesen na temelju odredbe čl. 18. st. 6. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18), propisano da je poslodavac obvezan imati izrađenu procjenu rizika za sve poslove koje za njega obavljaju radnici i osobe na radu te da procjena rizika mora odgovarati postojećim opasnostima, štetnostima, odnosno naporima.
- da Procjena rizika iz zaštite na radu, koju je u studenom 2016. za tuženika izradio Alfa sigurnost d.o.o., te dopuna i izmjena iz lipnja 2021., sadrži opis radnih mjesta sa naznačenim opasnostima, da je na str. 61 Procjene naveden popis poslova s posebnim uvjetima rada, a među koje poslove je uvršteno i radno mjesto tužitelja – voditelj tehničke službe, te je navedeno da to radno mjesto (kao i radna mjesta tehničar rasvjete, majstor tona, tehničar tona) sadrži opasnosti iz čl. 3. točke 10., 17.,18. (19.) Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada.
- da je člankom 3. st. 1. točke 10., 17. i 18. Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada ("Narodne novine" broj 5/84) propisano da su poslovi s posebnim uvjetima rada poslovi montaža, održavanje i ispitivanje električnih instalacija, uređaja i postrojenja napona iznad 250 V i napona 220 V s posebnim zahtjevima, zatim poslovi koji se izvode na visini većoj od 3 m, ako se primjenom osnovnih pravila zaštite na radu ne može spriječiti povećana opasnost od pada radnika s mjesta rada i poslovi kod kojih je radnik u toku pretežnog dijela punog radnog vremena izložen fizikalnim ili kemijskim štetnostima i to: nepovoljnoj mikroklimi, buci, vibracijama i potresanjima, povišenom atmosferskom tlaku, ionizacijskom zračenju, organskim prašinama, parama, dimovima itd,
- da je tužitelj u obavljanju poslova voditelj tehnike i majstor rasvjete bio izložen promjenama svjetlosti i zvuka, odnosno svjetlosnim efektima i buci, da je radio u zatvorenom prostoru bez ventilacije, te na ljestvama na visini od 5 m.
10. Temeljem navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud zaključuje da tužitelju pripada pravo na uvećanje plaće od 5%, iako su radna mjesta voditelj tehnike i majstor rasvjete Pravilnikom o radu tuženika utvrđena kao radna mjesta s posebnim uvjetima i iako u Procjeni rizika nisu izričito kvalificirana kao radna mjesta s otežanim uvjetima, obzirom da je tužitelj, da bi obavljao navedene poslove, morao ispuniti posebne uvjete rada, pa takvi poslovi predstavljaju rizik u smislu razine opasnosti i napora, nastanka ozljede na radu, profesionalne bolesti ili bolesti u svezi s radom i mogu uzrokovati štetne posljedice za sigurnost i zdravlje radnika, pa je tužitelj faktički obavljao poslove s otežanim uvjetima rada, sukladno članku 94. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, dalje u tekstu: ZR) u vezi sa člankom 56. KU.
11. Tuženik u žalbi osporava navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda, ističe da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je rad u "posebnim uvjetima rada" i u "otežanim uvjetima", istovjetan pojam, odnosno da je pogrešno izjednačio posebne i otežane uvjete rada, da prema Procjeni rizika iz studenog 2016. proizlazi da voditelj tehničke službe obavlja poslove s posebnim uvjetima rada, da Pravilnikom o radu tuženika nisu nabrojana mjesta s otežanim uvjetima rada, već je opisano što se smatra otežanim uvjetima rada, pa se na njega ne odnose članci 69. i 70. Pravilnika o radu, jer se iza ta dva članka nalazi napomena kojom se utvrđuje da se članak 69. i 70. odnose na ustanove koje imaju radna mjesta s otežanim uvjetima rada, a tuženik nije proglašen ustanovom s radnim mjestima koja imaju otežane uvjete rada.
12. Suprotno žalbenim navodima, kada je ovlaštena tvrtka na temelju procjene rizika utvrdila da je radno mjesto, na kojem radi tužitelj, s posebnim uvjetima rada, te da tužitelj, da bi obavljao navedeni posao, mora ispuniti posebne uvjete rada, taj posao predstavlja rizik u smislu razine opasnosti i napora, u smislu nastanka ozljede na radu, profesionalne bolesti ili bolesti u vezi s radom i može uzrokovati štetne posljedice za sigurnost i zdravlje radnika, pa je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da tužitelju, primjenom članka 55. i 56. KU, a pozivom na procjenu rizika iz 2016., za njegovo radno mjesto pripada pravo na uvećanje osnovne plaće za 5%.
13. Prvostupanjski sud pravilno zaključuje da, iako Pravilnik o poslovima s posebnim uvjetima rada govori o posebnim uvjetima rada, kod kojih poslova postoji opasnost kod poslodavca koja bi mogla izazvati štetne posljedice za zdravlje i sigurnost radnika, a KU, kao i Zakon o radu u članku 94., definira samo otežane uvjete rada, za koje ne postoji definicija u smislu Pravilnika s posebnim uvjetima rada, pojam posebni uvjeti rada treba tumačiti u korist radnika, jer kod obavljanja tih poslova postoji opasnost za sigurnost i zdravlje radnika.
14. Navodi tuženika, da Pravilnikom o radu tuženik nije definirao radna mjesta s otežanim uvjetima rada, ne isključuje pravo tužitelja na uvećanje plaće za otežane uvjete rada, jer su ti uvjeti definirani Procjenom rizika iz 2016., koju je ovlaštena tvrtka izradila za tuženika.
15. Vještačenjem je utvrđeno da u utuženom razdoblju dodatak za otežane uvjete rada, za sate iskazane na obračunskim listama plaće iznosi 4.921,90 EUR bruto (bez blagdana, godišnjeg odmora i bolovanja, te u razdoblju epidemijskih mjera uzrokovanih koronom), pa je prvostupanjski sud pravilno obvezao tuženika da tužitelju isplati navedeni iznos.
16. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno, temeljem isplatnih lista plaća, utvrdio opseg rada tužitelja u utuženom razdoblju, jer propust tuženika da vodi evidenciju za utuženo razdoblje ne može ići na štetu tužitelja, te pravilno nije prihvatio prijedlog tuženika da vještak prilikom vještačenja uzme parametre – evidenciju radnih sati koju vode tužitelj i tuženik od 1. siječnja 2023. do 1. rujna 2024., jer se radi o razdoblju koje nije predmet postupka.
17. Odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na članku 154. stavak 1. ZPP-a, a njihova visina pravilno odmjerena prema vrijednosti predmeta spora, priloženom troškovniku i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15,37/22 i 138/23).
18. Zbog navedenog, žalba je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena, sukladno članku 368. stavak 1. ZPP-a.
19. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za nadoknadom troška sastava žalbe, jer s istom nije uspio, a tužitelj sa zahtjevom za nadoknadom troška odgovora na žalbu, jer ta radnja nije bila potrebna, sukladno članku 166. stavak 1. u vezi sa člankom 154. stavak 1. i 155. stavak 1. ZPP-a.
20. Radi izloženog, odlučeno je kao u izreci.
Slavonski Brod, 23. listopada 2025.
Predsjednik vijeća
mr. sc. Zlatko Pirc
