Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Kž-228/2023-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikole Bešenskog, kao predsjednika vijeća, te Gorana Miličevića i Klaudije Grubišić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Melite Tandara, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog CŠ, zbog kaznenog djela protiv osobne slobode, prijetnjom, opisano po članku 139. stavak 2. i 4. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18,126/19 i 84/21 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika, protiv presude Općinskog suda u Sisku, poslovni broj: K-429/2020-17 od 4. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 23. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženika CŠ, kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Sisku, poslovni broj: K-429/2020-17 od 4. svibnja 2025., optuženi CŠ, proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, s tim da mu je na temelju članka 56. KZ/11, izrečena uvjetna osuda, na način da se izrečena kazna neće izvršiti ako u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 – dalje: ZKP/08), optuženik je obvezan naknaditi trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08, i to u paušalnom iznosu od 66,36 eura (šezdeset šest eura i trideset šest centi)/ 500,00 kuna (petsto kuna), u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude, kao i troškove postupka iz članka 145. stavak 2. točka 8. ZKP/08 i to nagradu i nužne izdatke opunomoćenika oštećenog-žrtve, a u kojem iznosu, sud će odrediti posebnim rješenjem.

2. Žalbu protiv iste presude podnio je optuženik, po branitelju Eugenu Duku, odvjetniku iz Kutine, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, te odluke o kazni i troškovima postupka, s prijedlogom da se žalba prihvati, pobijana prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred izmijenjenim vijećem.

3. Temeljem članka 474. stavak 1. ZKP/08, spisi su dostavljeni Županijskom državnom odvjetniku u Vukovaru, koji je spise nakon razgledanja vratio sudu.

4. Žalba optuženika, nije osnovana.

5. Optuženik u svojoj žalbi navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka o postojanju koje obrazlaže da pogrešno utvrđeno činjenično stanje prelazi u bitnu povredu kaznenog postupka, a što posljedično rezultira donošenjem osuđujuće presude iz pogrešnih razloga, bez dokaza. Time se žalitelj stvarno žali samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pa je stoga u povodu žalbe, po službenoj dužnosti, ispitana pobijana presuda u smislu članka 476. stavka 1. točaka 1. i 2. ZKP/08. Takvim ispitivanjem nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, a također i da je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon.

6. Optuženik u žalbi navodi da je činjenično stanje potpuno pogrešno utvrđeno, odnosno prvostupanjski sud je iz izvedenih dokaza izvukao pogrešan zaključak o krivnji optuženika upravo zahvaljujući činjenici da ne obrazlaže dokaze izvedene tijekom glavne rasprave.

7. Potpunom i pravilnom analizom izvedenih dokaza, sud s pravom nije prihvatio obranu optuženika kao istinitu i objektivnu, jer isti nastoji relativizirati i umanjiti svoju odgovornost, isključivo u cilju umanjenja kaznenopravne odgovornosti.

8. Nije u pravu optuženik kada navodi kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje u ovom predmetu, jer iz sadržaja spisa, prikupljenih dokaza, dokaza izvedenih na raspravi, te interpretacije istih ovaj drugostupanjski sud utvrdio je upravo suprotno. Naime, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, te je na takvo pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio kazneni zakon proglasivši optuženika krivim zbog predmetnog kaznenog djela na način kako mu je to stavljeno na teret optužnicom, pa je neosnovana njegova žalba i iz osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Naime, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio iskaz oštećenice ŽŠ, kao vjerodostojan i usuglašen s iskazom svjedokinje HŠ, te prikupljenim materijalnim dokazima provedenim tijekom dokaznog postupka, iz čega je potom izveo pravilan zaključak da je optuženi kritične zgode prijetio oštećenoj na način da će je usmrtiti.

10. Dakle, pravilno vrednujući obranu optuženika, te posebno uzimajući u obzir da su odnosi optuženika i oštećene dugotrajno poremećeni, prigovor žalitelja vezano za pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja je i po ocjeni drugostupanjskog suda, neosnovan, te se ničime ne dovodi u sumnju pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda.

11. Pravilnom analizom izvedenih dokaza, prvostupanjski sud je osnovano zaključio kako je optuženi postupio na način pobliže opisan u činjeničnom opisu izreke pobijane presude, a na koji način je ostvario sva zakonska obilježja kaznenog djela prijetnje opisano i kažnjivo po članku 139. stavak 2. KZ/11, pa je pravilno primijenio kazneni zakon kada ga je za to kazneno djelo proglasio krivim.

12. Budući da je prvostupanjski sud dao jasne i određene razloge vezano za vrijednosnu ocjenu izvedenih dokaza, te postojanje bitnih elemenata terećenog kaznenog djela, a te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, to se u ostalom, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, žalitelj upućuje na iste.

13. Činjenica da tijekom postupka nije bilo sumnje u ubrojivost optuženika, s pravom sud navodi na zaključak da je optuženi bio svjestan svojih radnih, te da se ne može opravdati predmetno protupravno postupanje.

14. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi optuženika kako je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, jer je u obrazloženju pobijane presude iscrpno i detaljno naveo razloge o odlučnim činjenicama, te brižljivo i opširno analizirao sve provedene dokaze, te određeno i potpuno obrazložio zašto je prihvatio iskaz oštećene i iznio argumente zašto ne prihvaća u cijelosti obranu optuženika, a koja obrazloženja u svemu prihvaća i ovaj sud.

15. U odnosu na povrede kaznenog zakona koje optuženik u svojoj žalbi ne pojašnjava niti konkretizira, koje su to povrede kaznenog zakona učinjene tijekom postupaka pred prvostupanjski sudom, ispitujući navedenu žalbenu osnovu po službenoj dužnosti na temelju članka 476. stavka 2. ZKP/08, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena povreda kaznenog zakona, stoga je i u odnosu na taj žalbeni prigovor žalba neosnovana.

16. Žalitelj u žalbi navodi da se žali i zbog odluke o kazni, te je pobijana presuda ispitana i u tom pravcu.

17. Neosnovana je žalba optuženika zbog odluke o visini kaznenopravne sankcije. Prvostupanjski sud je valjano utvrdio sve okolnosti o kojima ovisi vrsta i visina kazne, pa je tako od olakotnih okolnosti optuženiku cijenio činjenicu da je do sada neosuđivan, te otac jednog maloljetnog djeteta prema kojem ima zakonsku obvezu uzdržavanja, dok mu je kao otegotno cijenio ponašanje tijekom postupka.

18. Drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda u dijelu u kojem obrazlaže postojanje otegotnih i olakotnih okolnosti i upravo suprotno žalbenim prigovorima, ocjena je ovoga suda, kao drugostupanjskog suda, da je kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci uz primjenu članka 56. KZ/11, tj. uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora na koju je optuženi osuđen neće izvršiti ukoliko u roku provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini neko novo kazneno djelo, primjerena ostvarenju svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, u smislu izricanja društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanja povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te ujedno utjecati na ovog optuženika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja, te resocijalizacije optuženika.

19. Uzevši u obzir prethodno izneseno, neosnovana je žalba optuženika, zbog odluke o visini kaznenopravne sankcije, jer je ista u svemu adekvatna utvrđenim olakotnim, ali i otegotnim okolnostima.

20. U odnosu na žalbenu osnovu odluke o troškovima postupka, valja istaći da je pravilno prvostupanjski sud na temelju odredbe članka 148. stavak 1. u vezi člankom 145. stavkom 2. točke 6. i 8. ZKP/08, obvezao optuženika naknaditi troškove kaznenog postupka imajući u vidu da optuženik ostvaruje redovna mjesečna primanja od oko 4 000,00 kuna (530,00 eura) stoga, kako je troškove vođenja kaznenog postupka prouzročio svojim samo skrivljenim ponašanjem, tada je u obvezi i da ih namiri.

21. S obzirom na gore izneseno, kako drugostupanjski sud ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 476. stavak 1. točke 1. i 2. ZKP/08, nije naišao na povrede zakona na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, shodno tome je temeljem članka 482. ZKP/08, valjalo odbiti žalbu optuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Vukovar, 23. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Nikola Bešenski