Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Gž-7/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, OIB: 92599990351, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, i to Željka Marin kao predsjednika vijeća, Vesne Vrkić Perak kao suca izvjestitelja, i Ane Bosančić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Kuvač, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika Grada Ogulina, Bernardina Frankopana 11, Ogulin, OIB: 58264108511, zastupanog po zakonskom zastupniku gradonačelniku ŽC, radi utvrđenja prava vlasništva, a odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu, broj: P-769/2023-23 od 22. studenoga 2024., na sjednici vijeća od 23. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika odbija se kao neosnovana te se prvostupanjska presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu, broj: P-769/2023-23 od 22. studenoga 2024. potvrđuje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda presuđeno je:

„I. Utvrđuje se da je tužitelj OC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] vlasnik kč. br. [katastarska čestica], površine 592 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] što mu je tuženik Grad Ogulin, OIB: 58264108511, Bernardina Frankopana 11, Ogulin, dužan priznati te trpjeti da tužitelj temeljem ove presude, a nakon njene pravomoćnosti, zatraži upis prava vlasništva u zemljišnoj knjizi na svoje ime, uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika, u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Gradu Ogulinu, OIB: 58264108511, Bernardina Frankopana 11, Ogulin, naknaditi tužitelju OC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], parnični trošak u iznosu 1.941,62 eura, u roku 15 dana.“ 2. Tuženik je u zakonskom roku podnio žalbu protiv navedene presude zbog, svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05. i 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. - nadalje: ZPP).

Predlaže drugostupanjskom sudu uvažiti žalbu kao osnovanu te preinačiti pobijanu presudu na način da sud odbije tužbeni zahtjev i naloži tužitelju naknaditi prouzročeni parnični trošak tuženiku, ili podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije izjavljen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Razmatrajući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio te žalbene navode tuženika, ovaj sud smatra kako ta odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može valjano pravno ispitati, niti su njome povrijeđene odredbe o postupku na koje ovaj sud u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

Ovaj sud ne nalazi niti da je izreka pobijane presude proturječna razlozima presude, kao niti da su razlozi presude međusobno nejasni i proturječni, tako da protivno navodima u žalbi nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

6. Predmet spora je zahtjev za utvrđenjem da je tužitelj dosjelošću stekao pravo vlasništva na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica], površine 592 m2, upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da je tuženik dužan priznati te trpjeti da tužitelj temeljem ove presude, a nakon njene pravomoćnosti, zatraži upis prava vlasništva u zemljišnoj knjizi na svoje ime, uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika.

7. U postupku pred prvostupanjskim sudom nije bilo spora oko činjenica:

- da je na predmetnoj nekretnini – k. č. broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tuženik upisan kao vlasnik te da je do 2009. godine bilo upisano društveno vlasništvo, što proizlazi i iz priloženih zemljišnoknjižnih izvadaka;

- da je tužitelj vlasnik k. č. broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja parcela međi s prijepornom parcelom, te da je k. č. broj [katastarska čestica] tužitelj stekao temeljem Ugovora o kupoprodaji sklopljenim vezano uz objavljeni natječaj za kupoprodaju predmetne parcele 2000. godine;

- da je tuženik raspisao 24. listopada 2023. natječaj za kupoprodaju prijeporne k. č. broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na koji se javio tužitelj i svjedokinja HC, te da temeljem navedenog natječaja predmetna parcela nije prodana.

8. U postupku po žalbi, kao i u postupku pred prvostupanjskim sudom sporno je jesu li ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na predmetnoj nekretnini.

9. Nakon provedenog postupka te savjesne, brižljive i detaljne ocjene provedenih dokaza u postupku kako svakog zasebno tako i svih dokaza zajedno (članak 8. ZPP-a) prvostupanjski sud izveo je zaključak da su tužitelj i njegovi prednici spornu nekretninu koristili kao vlasnici, te da su bili u samostalnom, nesmetanom i kontinuiranom posjedu tih nekretnina zasigurno najmanje od 1963. godina i to kao pošteni (savjesni) posjednici, jer da tužitelja i njegove prednike u posjedu predmetne parcele tijekom navedenog razdoblja nitko nije smetao niti mu taj posjed osporavao, a niti pokazivao da polaže pravo vlasništva na spornu nekretninu, pa je sud pozivajući se na odredbe članka 159. stavak 3. i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09, 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17. nastavno: ZVDSP) usvojio tužbeni zahtjev.

10. S zaključcima prvostupanjskog suda u cijelosti je suglasan i ovaj sud jer isto proizlazi i iz predmetnog spisa, odnosno dokaza provedenih tijekom postupka.

11. Neosnovano u žalbi tuženik navodi da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda kako tužitelj i njegovi prednici nisu bili savjesni i pošteni posjednici predmetne nekretnine.

11.1. Naime, prema odredbi članka 18. stavak 5. ZVDSP-a posjed nekretnine uvijek se smatra poštenim osim ako se ne dokaže suprotno, a upravo je na onome koji tvrdi da posjed nije pošten teret dokaza za tu tvrdnju.

11.2. Prema mišljenju ovoga suda tužitelj je uspio dokazati da su predmetne nekretnine kontinuirano u njegovom posjedu i posjedu njegovih prednika najmanje od 1960-tih godina, a zasigurno i znatno ranije što u prvom redu proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka kojima je prvostupanjski sud pravilno u cijelosti poklonio vjeru kao istinitim i vjerodostojnim s obzirom da su isti suglasni međusobno i sa iskazom tužitelja.

Valja naglasiti da osim što su kao svjedoci saslušani majka i sestra tužitelja na okolnost duljine trajanja posjeda tužitelja i njegovih prednika na predmetnoj nekretnini, kao i savjesnosti i poštenja toga posjeda, saslušano je još šest svjedoka koji su nesrodni s tužiteljem. Riječ je o svjedocima koji su gotovo svi susjedi tužitelja te je logično da su upravo oni imali neposrednih saznanja kako glede duljine trajanja posjeda tužitelja i njegovih prednika na spornoj nekretnini, tako i o savjesnosti i poštenju toga posjeda. Stoga, ovaj sud smatra neosnovanim navode tuženika iz žalbe da su u korist tužitelja svjedočili njegovi rođaci i osobni prijatelji koji su zbog toga imali usklađenu priču, te da im se stoga ne može vjerovati.

12. Iako je nesporno da je tuženik u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Karlovcu upisan kao vlasnik predmetnih nekretnina i prema mišljenju ovoga suda pri ocjeni savjesnosti posjeda tužitelja ta činjenica sama po sebi ne čini posjed nepoštenim jer do nepoštenja ne dovodi propust posjednika da provjerava stanje upisa u zemljišnoj knjizi osobito ako prema svim ostalim okolnostima u kojima je vršen posjed nije imao ozbiljnog razloga sumnjati u pravo na posjed.

12.1. Stoga pravilno se prvostupanjski sud poziva kod donošenja odluke na odredbu članka 18. stavak 5. ZVDSP-a prema kojoj posjed se smatra poštenim osim ukoliko se ne dokaže suprotno, a iz izvedenih dokaza, kako pravilno zaključuje prvostupanjski sud tužitelja i njegove prednike u posjedu predmetne parcele tijekom navedenog razdoblja nitko nije smetao niti mu taj posjed osporavao, a niti pokazivao da polaže pravo vlasništva na spornu nekretninu.

13. I prema mišljenju ovoga suda, a protivno navodima u žalbi, javljanje tužitelja na natječaj za kupoprodaju k. č. broj [katastarska čestica] nije odlučno za odluku glede savjesnosti i poštenja tužitelja s obzirom je vrijeme dosijedanja završeno već i prije natječaja za kupoprodaju nekretnine 3127/3 k.o. .... godine na kojoj je tužitelj izgradio kuću te je pravilno sud prihvatio navode tužitelja da je javljanjem tužitelja na natječaj smatrao da će brže riješiti nesklad između upisanog i faktičnog imovinsko-pravnog stanja i da neće morati voditi parnični postupak, jer je takvo postupanje tužitelja životno i logično.

14. Valja dodati i da pravilno prvostupanjski sud nije prihvatio dokaze koje je tuženik priložio nakon zaključenja prethodnog postupka iz razloga što tuženik nije dokazao da ih nije mogao bez svoje krivnje priložiti prije zaključenja prethodnog postupka.

14.1. Naime, predmet spora je utvrđenje prava vlasništva dosjelošću pa je već iz tog razloga, a protivno navodima u žalbi tuženik morao znati da će se u postupku utvrđivati duljina trajanja posjeda predmetne nekretnine i savjesnost odnosno poštenje tužitelja, pa navodi u žalbi kako tuženik nije mogao znati u kojem smjeru će krenuti ovaj postupak odnosno kakvi će biti iskazi tužitelja i svjedoka predloženih od strane tužitelja nisu razlog zbog kojih tuženik do zaključenja prethodnog postupka nije priložio isprave koje posjeduje u svojoj arhivi.

15. Kako je tužitelj u cijelosti uspio u ovom postupku pravilno je prvostupanjski sud o parničnom trošku odlučio temeljem odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. stavak 1. ZPP-a, odnosno naložio tuženiku da u cijelosti naknadi troškove postupka tužitelju, a na što nema utjecaja niti činjenica što je tužitelj tijekom postupka u manjoj mjeri mijenjao tužbeni zahtjev glede oznake i veličine sporne nekretnine.

16. Kako prvostupanjski sud donoseći pobijanu presudu nije povrijedio odredbe parničnog postupka, pravilno je utvrdio sve činjenice bitne za donošenje zakonite odluke i pravilno primijenio materijalno pravo valjalo je žalbu tuženika primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Vukovar, 23. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Željko Marin