Poslovni broj: P-1366/2024-10

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Mirni Santini, u pravnoj stvari tužitelja SP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Branislavu Musulinu, odvjetniku iz Rijeke, protiv tužene ĆP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Vukić i dr. iz Rijeke, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon glavne rasprave zaključene dana 30. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tužene , a koja presuda je objavljena 23. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I.

Proglašava se u cijelosti nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava ovršenika ( ovdje tužitelja ) temeljem zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja ( ovdje tuženika ) zaprimljenog kod Financijske agencije Rijeka dana 15.05.2024. g. a na temelju presude Općinskog suda u Rijeci Pn- 231/2019 od 19.07.2022. g.

II.

Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove postupka u iznosu od 1.079,64 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 23. listopada 2025. g. pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja a za drugo polugodište referentan stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine za tri postotna poena u roku od 15 dana a pod prijetnjom ovrhe dok se za više zatraženi parnični trošak zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je Općinski sud u Rijeci 31. srpnja 2024. g. donio zaključak posl .br. Ovr-956/2024 kojim se ovršenik upućuje u roku od 15 dana od dana dostave zaključka pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Spomenuti zaključak da je primio 16.08.2024. g. te pokreće ovu parnicu. Tuženik da je 15.05.2024. g. u svojstvu ovrhovoditelja protiv ovršenika podnio Financijskog agenciji zahtjev za izravnom naplatom temeljem presude Općinskog suda u Rijeci Pn -231/2019 od 19. srpnja 2022. g. te ugovora o ustupu. Za podneseni prijedlog da je saznao sljedeći dan kada mu je izdana potvrda o blokadi te je u daljnjem roku od 60 dana podnio prijedlog za proglašenje ovrhe nedopuštenom Općinskom sudu u Rijeci a koji postupak se vodio pod posl. br. Ovr-956/2024. Uz zaključak da mu je dostavljen i podnesak tužene u kojem ističe da je tužitelj svoju tražbinu ustupio NP pa da nije mogao izjaviti prijeboj jer je otuđio tražbinu. On pak ne osporava da je između njega i oca NP postojao ustup potraživanja ali navodi da je tu tražbinu ( rješenje o troškovima iz postupka K-114/17 Općinskog suda u Rijeci )stekao temeljem nasljeđivanja i to i onu tražbinu koju je prethodno samostalno ustupio i onu zasebnu tražbinu koju je NP stekao izvorno u postupku K-114/17. To stoga što su i on i njegov otac zasebnim rješenjima iz postupka K-114/17 stekli potraživanje po osnovi troškova postupka i to svaki u iznosu 2.332,65 eura prema LP. Kako je NP preminuo, postupak Pn-23172019 iz kojeg proizlazi ovršna isprava je prekinut i upravo je tužitelj preuzeo postupak kao nasljednik. Sve te činjenice da su poznate strankama u tom postupku koje su vršile međusobni prijeboj tražbina. Tužitelj da je svoju tražbinu temeljem rješenja Općinskog suda u Rijeci u postupku K-114/17 kojim je LP obvezan nadoknaditi trošak SP u iznosu od 2.332,65 eura ustupio NP koji je umro 2020. Potom je tužitelj kao njegov nasljednik stekao potraživanje danom otvaranja nasljedstva te je i istaknuo prijeboj tražbine prema LP koji je uredno primio izjavu 23.04.2024. g. te je ta tražbina ugašena prijebojem. Stoga da je u vrijeme ustupa tražbine sa LP na tuženu 26.04.2024. g. već bila ugašena tražbina LP temeljem izjave o prijeboju od 30.03.2024. g. koju izjavu o prijeboju je LP primio 23.04.2024. Tri dana nakon toga LP da je sklopio ugovor o ustupu tražbine sa tuženom kad više njegova tražbina nije ni postojala nego je ugašena prijebojem. Slijedom navedenog predlaže donošenje odluke kao u izreci.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Osporava da bi tražbina tuženika prema tužitelju prestala prijebojem. Navodi da je netočno da su se tražbine srele 19. kolovoza 2019. g. jer je tražbina LP po presudi P N-231/2019 nastala najranije 19. srpnja 2022.g.odnosno danom pravomoćnosti i ovršnosti iste. Netočno da je stajalište tužitelja kada navodi da je zakonskim nasljeđivanjem stekao potraživanje iz postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Rijeci posl .br. K-114/07 te da osnovom toga može tražiti ispunjenje obveze od LP odnosno da je ovlašten izjaviti prijeboj. To stoga što do pravomoćnost rješenja o nasljeđivanju nije poznato što je točno ostavinska masa, nisu poznati nasljednici i njihovi udjeli u ostavinskoj masi. Upravo da je Zakonom o nasljeđivanju, člankom 226. određeno da se rješenjem o nasljeđivanju utvrđuje tko je ostaviteljevom smrću postao njegov nasljednik i koja su prava time stekle i druge osobe. Tužitelj da i sam navodi kako iza smrti NP nije proveden ostavinski postupak pa onda nema ni pravo potraživati tražbinu od ostaviteljevog dužnika. Sve i da je tužitelj mogao zahtijevati ispunjenje obveze od tuženika, tužena ukazuje na čl. 141. Zakona o nasljeđivanju koji glasi: " Do utvrđenja koliko dijelovi nasljednog prava pripadaju pojedinim nasljednicima sunasljednici upravljaju i raspolažu svime što čini nasljedstvo po pravilima po kojima zajednički vlasnici upravljaju i raspolažu stvarima, osim onog što je povjereno na upravljanje izvršitelju oporuke ili skrbniku ostavine. Drugim riječima na nasljednike pok. NP da se primjenjuje institut nasljedničke zajednice. U izjavi tužitelja o prijeboju od 30.03.2024. g. da se ne navodi kako nastupa u ime svih nasljednika već se tužitelj postavlja kao jedini i izvorni vjerovnik. Stoga da izjava o prijeboju od 30.03.2024. g. nema nikakav učinak na predmetnu tražbinu tužitelja. Predlaže odbiti zahtjev tužitelja.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao dokumentaciju priloženu spisu, izvršio uvid u spise ovog suda PN-231/19 i Ovr-956/24 te saslušao tužitelja i svjedoke CP i AP. Tužena nije pristupila na ročište radi saslušanja . Druge dokaze stranke nisu predlagale.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

5. Prema podacima u spisu slijedi da je ovdje tužena 15.05.20204. g. podnijela Financijskoj agenciji Rijeka zahtjev za izravnu naplatu potraživanja po presudi Općinskog suda u Rijeci posl. br. Pn-231/2019 od 19. srpnja 2022. g. ( koja je postala ovršna 25.03.2024. g. ) a protiv ovršenika SP ovdje tužitelja. 16.05.2024. g. FINA je izdala Potvrda o blokadi računa i novčanih sredstava tužitelja ( l.s. 37 ovršnog spisa Ovr-956/202). Tužitelj je 15.07.2024. g. uložio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim pa je ovršni sud Zaključkom od 17.07.2024.g.pozvao ovrhovoditelja tj. ovdje tuženu da se očituje na prijedlog ovršenika- ovdje tužitelja. Tužena se očitovala na način da osporava navode iz prijedloga za proglašenje pljenidbe nedopuštenom pa je zaključkom ovršnog suda od 31. srpnja 2024. g. ovdje tužitelj upućen da pokrene parnicu radi proglašenje ovrhe nedopuštenom što je i učinio podnošenjem ove tužbe.

6. Sud je utvrdio da je SP izjavio prijeboj LP **.**.2024. ( l.s. 23 ) te da je **.**.2024. g. LP tu izjavu primio kako to slijedi iz podataka Hrvatske pošte o datumu uručenja i potpisu povratnice ( l.s.31).

7. Iz sadržaja izjave o prijeboju od 30.03.2024. g. slijedi da je tužitelj stavio u prijeboj svoju tražbinu po rješenju Općinskog suda u Rijeci K-114/07 u iznosu od 2.258,58 eura s tražbinom LP iz presude Općinskog suda u Rijeci Pn-231/19 od 19. srpnja 2022. g. čime da je ugašena tražbina LP prema njemu.

8. Uvidom u spis ovog suda Pn-23172019 sud utvrđuje da se isti vodio u pravnoj stvari tamo tužitelja LP protiv tuženika SP osobno i kao nasljednika pok. NP radi naknade štete te da je presudom obvezan SP isplatiti LP iznos od 278,72 eura s kamatama i troškove parničnog postupka u iznosu od 947,38 eura.

9. Glavno sporno pitanje u ovom postupku jest da li postoji tražbina tužene ( ustupljena od strane LP ) prema tužitelju ili je ona prestala već ranije prijebojem izjavljenim od strane tužitelja prvotnom vjerovniku LP i to 30.03.2024.g./odnosno 23.04.20204. g. kada je LP primio izjavu o prijeboju.

10. Prema odredbi čl .129. st. 1. Zakona o nasljeđivanju ( NN-48/2003) u času ostaviteljeve smrt nasljednik stječe nasljedno pravo i na njega po sili zakona prelazi ostavina umrle osobe čime postaje njegovo nasljedstvo. Stavak 2.istog članka propisuje da u istom času nasljednik stječe i ostala prava i obveze vezane uz njegovo svojstvo nasljednika ako što drugo ne proizlazi iz njihove pravne naravi. Slijedom navedenog tužitelj nije bio dužan čekati rješenje o nasljeđivanju već je mogao ostvarivati sva prava iz ostavine odmah po smrti ostavitelja pa tako i raspolagati sa potraživanjem ostavitelja tj. davati izjavu o prijeboju. ( U tom smislu i odluka Vrhovnog suda RH Rev-615/98 ).

11. Točni su navodi tuženika da do razvrgnuća suvlasničke zajednice sunasljednici upravljaju i raspolažu svime što čini nasljedstvo po pravilima po kojima zajednički vlasnici upravljaju i raspolažu stvarima. Međutim tužitelj je i proglašen nasljednikom pok. NP zajedno sa sestrom CP dok je zakonski nasljednik ostavitelja i supruga AP. Saslušane u svojstvu svjedoka CP i AP iskazale su da su sva potraživanja pok. NP prema LP prepustili SP koji ih je preuzeo. Dakle sunasljednici su ovlastili tužitelja za naplatu potraživanje spram pravnog prednika tužene i prepustili mu navedeno potraživanje, pri čemu se ističe da pisani oblik nije obligatoran.

12. Uvidom u spis ovog suda Ovr-956/2024 utvrđuje se da je u istom priložen Ugovor o ustupu tražbine sklopljen 26. travnja 2023. g. između LP kao ustupitelja i ovdje tužene ĆP kao primatelja. Predmet ustupa je tražbina ustupitelja prema SP. Stranke ovog ugovora u čl. 2. točka 2. suglasno utvrđuju da je prije zaključenja ugovora ustupitelj omogućio primatelju da izvrši uvid u svu dokumentaciju kojom raspolaže vezano uz potraživanje prema dužniku dok u čl .3. tužena potvrđuje da je u cijelosti upoznata sa navedenom dokumentacijom. To znači da tužena ima saznanja da je nakon smrti pok . NP tužitelj preuzeo postupak.

13. Osnovan je navod tužitelja kako tužena nije dokazala da je na nju prešla tražbina od LP u vidu javne isprave ili javno ovjerene sprave slijedom čega nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 32. Ovršnog zakona. U spisu Ovr-956/2024 priložen je ugovor o ustupu tražbine koji nije ovjeren.

14. Slijedom navedenog ne postoji potraživanje po ovršnoj ispravi po kojoj je pokrenuta izravna naplata jer je potraživanje o kojem je riječ prestao prijebojem tako da tužena nije ovlaštena tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave protiv ovdje tužitelja jer je tražbina u odnosu na podneseni zahtjev prestala.

15. Glede prigovora tužene da u obzir dolazi odredba čl. 200 .Zakona o obveznim odnosima po kojoj je prijeboj isključen kod tražbina nastalih namjernim prouzrokovanjem štete, ističe se da je iz spisa Pn- 231/19 vidljivo kako su okrivljenici u postupku K-114/17 oslobođeni optužbe stavljene im na teret pa nema dokaza da bi šteta nastala namjerom. Osim toga iz spisa Ovr-956/24 tj. iz izjave o prijeboju koja je priložena u taj spis slijedi da je tužitelj stavio u prijeboj troškove postupka iz spisa K-114/17 i Pn-231/19. LP nije nakon primitka izjave o prijeboju isticao nikakve prigovore u tom pravcu a za prijeboj se ne traži njegov pristanak.

16. Prema čl. 196. ZOO-a prijeboj ne nastaje čim se ispune pretpostavke za to nego tek izjavom o prijeboju (st.1). Nakon izjave o prijeboju smatra se da je učinak prijeboja nastao onoga trenutka kad su se ispunile pretpostavke za to (st.2.). Imajući u vidu citirane propise za istaknuti je da su pretpostavke za nastanak prijeboja da jedna strana izjavi drugoj da vrši prijeboj (čl. 196. st.1. ZOO-a), što znači da je prednik tužene imao tražbinu prema tužitelju i tužitelj prema njemu i da obje tražbine glase na novac i da su obje dospjele. Trenutak susretanja tražbine je u pravilu dospjelost kasnije tražbine. Kako su ispunjene pretpostavke za prijeboj onda je jasno da je tražbina prednika tužene prestala.

17. Stoga su ispunjeni uvjeti za proglašenje nedopuštenom ovrhe pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava putem izravne naplate na FINI-i u smislu odredbe čl. 50. st. 1. točka 1.,7. 9. i 10. Ovršnog zakona.

18. Odluka o trošku temelji se na čl. 154.st. 1. Zakona o parničnom postupku. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u visini od 100 bodova, sastava podnesaka od 21.01.2025. g. i 06.03.2025. g. u visini od po 50 bodova (Tbr.8/3), zastupanje po punomoćniku iz redova odvjetnika na ročištu 30.09.20205. g. u iznosu od 100 bodova, te na ročištima 24.01.2025. g. i 06.03.2025. g. u visini od po 50 bodova (Tbr.9/2 jer se na ovom ročištu nije raspravljalo o glavnoj stvari u smislu da su se izvodili dokazi) što sa PDV-om te sudskom pristojbom na tužbu od 26,55 eura i na presudu od 53,09 eura ukupno iznosi 1.079,64 eura. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška je odbijen. Ovo stoga što mu nisu priznati troškovi zastupanja na svim ročištima po Tbr.9/1 iz već iznesenih razloga niti troškovi sastava navedenih podnesaka po Tbr.8/1 jer se radi o podnescima uz dostavu podataka te u kojima tužitelj iznosi svoja pravna stajališta a ne o obrazloženim očitovanjima na navode suprotne strane.

U Rijeci, 23. listopada 2025.

S U D A C

Mirna Santini

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda a za nadležni Županijski sud, pismeno u tri istovjetna primjerka.

D N A :

1. Tužitelju po punomoćniku uz rješenje pristojbe na presudu 53,09 eura

2. Tuženiku po pun.

Nakon pravomoćnosti – pozvati tuženika pristojba na odgovor n tužbu 26,55 eura

U Rijeci, 23.10.2025.