Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

10020 Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-5549/2023-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Janji Topol, uz sudjelovanje zapisničarke Spomenke Đurđević, u upravnom sporu prvotužitelja PH, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i drugotužitelja KH, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koje zastupa LH, odvjetnica u [adresa], te trećetužitelja AH, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa Ivan Filković, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Ruždjak i partneri u [adresa], protiv tuženika Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga, OIB 49376181407, Zagreb, Franje Račkoga 6, radi utvrđivanja nastanka obveze objavljivanja ponude za preuzimanje društva, 23. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja tuženika Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga, Klasa: UP/I 034-01/14-01/03, Ur. broj: 326-01- 60-62-23-246 od 12. listopada 2023.

II Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za oglašavanje ništavim rješenja tuženika Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga, Klasa: UP/I 034-01/14-01/03, Ur. broj: 326-01-60-62-23-246 od 12. listopada 2023.

III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika klasa: UP/I 034-01/14-01/03, Urbroj: 326-01- 60-62-23-246 od 12. listopada 2023. tuženik je utvrdio da je za prvostužitelja, drugotužitelja i trećetužitelja dana 7. listopada 2009. nastala obveza objavljivanja ponude za preuzimanje društva BADEL 1862. d.d., Zagreb, Ulica grada Gospića 7, OIB: 36749512860.

2.1. Prvotužitelj i drugotužitelj su u tužbi u bitnom iznijeli svoje nezadovoljstvo s dosadašnjim tijekom upravnog postupka i vođenih sudskih sporova, smatraju da osporeno rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, da rješenje nije doneseno u propisanom roku, da je potrebno utvrditi da za tužitelje nije nastala obveza objavljivanja ponude za preuzimanje ciljnog društva BADEL 1862 d.d., smatraju da je izreka rješenja proturječna sama sebi i da je proturječna obrazloženju. Ističu da su dioničari koji su stekli trezorske (vlastite) dionice ciljnog društva imali obveze: poštivanje obveze prava prvokupa; i 2. davanje jasne upute za glasovanje temeljem punomoći za zastupanje dioničara. Sve naprijed navedeno je utemeljeno na Programu prodaje trezorskih dionica Ciljnog društva koje su mogli stjecati radnici ciljnog društva, da je isti temelj za radničko dioničarstvo, a što je bio temelj stjecanja tih dionica od Hrvatskog fonda za privatizaciju. Odlukom skupštine ciljnog društva proširen je krug osoba koje mogu steći pod povlaštenim uvjetima istovremeno s ugovornom obvezom prava prvokupa, i osobe koje su u poslovnom odnosu sa ciljnim društvom. Osporeno rješenje izostavlja pravila udruge Badel Badelovcima kojima je uređeno glasovanje na skupštini, jer sadržaj punomoći ne određuje način glasanja kako to pogrešno zaključuje tuženik u obrazloženju pobijanog rješenja. Stoga je neodrživo tuženikovo opetovano pozivanje na sadržaj punomoći, u kojoj nema upute o glasanju, a na čemu tuženik temelji ovo treće nezakonito rješenje, kao razlog za primjenu članka 5. ZPDD. Tuženikova konstrukcija o postojanju „niza radnji“ u cilju postizanja sporazuma o zajedničkom djelovanju je neodrživa i nedokazana, jer za primjenu naprijed spomenute odredbe ZPDD-a osim tuženikove tvrdnje u spisu predmeta nema niti jedne radnje, a kamoli niza koja bi upućivala na zajedničko djelovanje. Smatraju da tuženik mora postupiti u skladu sa stavom Ustavnog suda u odnosu na primjenu prava naspram drugotužitelja, sadržanog u odluci posl. br. U-III- 2984/2012, U-III-2993/2012, U-III-2994/2012, U-III-3400/2012 od 20.3.2014. Isto tako, jasno je da je tuženik izostavio iz primjene prisilnu odredbu čl. 47. i čl.48. ZPPD-a o obvezi nadziranja i svakako nadziranja primjene, čime je dopustio za vrijeme svojeg nadzora tektonske promjene u cijlnom društvu, koje su ZPP-om izričito zabranjene. Osim navedenog, pobijanim rješenjem tuženik nije postupio u smislu odredbe članka 48., stavka 13. ZPPD-a na način da je odredio mjeru previđenu tom odredbom Zakona. Smatraju da osporeno rješenje nije izvršivo (provedivo) u smislu prisilne odredbe čl. 128. ZUP-a, a na koju ništetnost upravni sud pazi po službenoj dužnosti. Tužitelji smatraju da im je povrijeđeno pravo vlasništva i pravo na poduzetničku slobodu. Tužitelji zahtijevaju poništavanje rješenja tuženika, podredno oglašavanje ništavim istog.

Na ročištu održanom 26. ožujka 2025. opunomoćenik prvo i drugotužitelja je naveo da se tuženik uopće nije osvrnuo na dokazne prijedloge tužitelja, da rješenje ne sadrži propisane sastavne dijelove, valjano obrazloženje, analizu dokaza i dokaznih prijedloga, te razloge o odlučnim činjenicama, dok za izreku osporavanog akta ističe da ista ne sadrži konstitutivne elemente dužničko vjerovničkog odnosa koje treba riješiti upravna stvar, odnosno ne sadrži osobe prema kojima bi tužitelj trebao dati ponudu za preuzimanje niti sadrži podatak za koje dionice bi trebao dati ponudu jer predmetne dionice Badel 1862 d.d. ne kotiraju na burzi (uređenom tržištu) a kako to proizlazi iz obrazloženja te nemaju prema kome ispuniti obvezu jer društvo ima upisanog jednog dioničara. Na istom ročištu nadalje je naveo da u tri pokušaja vođenja ispitnog postupka koje je tuženik kao regulatorno tijelo trebalo savjesno utvrditi i ispitati odlučne činjenice isto je taj postupak pretvorio u inkvizitorni postupak izvlaštenja malih dioničara koji su svoj kapital uložili u dionice pod povlaštenim uvjetima kupnjom iz trezora ciljnog društva, koje su kao takve bile u posebnoj neprenosivoj poziciji društva i istima nisu mogli raspolagati. Tuženik niti u jednom pokušaju utvrđenja činjenica nije sačinio podatak koliko dio kapitala ciljnog društva nose te dionice stečene po povlaštenim uvjetima od Republike Hrvatske (dalje: RH) i koje istovremeno imaju ograničenje u raspolaganju od strane tih istih dioničara. Kraj zdravog razuma da je udio u kapitalu društva takvih dioničara 76% u času pokretanja ovog postupka koji traje 15 godina, jasno je da nisu bile nikada ispunjene pretpostavke za donošenje rješenja koje je Hanfa donosila jer su ti dioničari već imali kontrolni paket dionica i istovremeno ograničenje u raspolaganju. Te dionice valja razlikovati od dionica u trezoru (vlastitih dionica) jer prodajom istih malim dioničarima iste ne mogu biti u klasi dionica koje tuženik pokušava pribrajati dionicama iznesenima na burzi. Osporeno rješenje uopće ne pravi razliku između dionica koje su stečene iz trezora ciljnog društva i dionica koje su kotirale na burzi.

2.2. Trećetužitelj je u tužbi naveo da izvršenje rješenja nije pravno ni stvarno moguće, radi čega smatra da je isto ništavo.

3. Tuženik je u odgovorima na tužbu naveo da istu osporava u cijelosti te da je on 12. listopada 2023. po službenoj dužnosti u postupku utvrđivanja nastanka obveze objavljivanja ponude za preuzimanje ciljnog društva BADEL 1862 d.d. donio pobijano rješenje. Smatra da je pri donošenju pobijanog rješenja pravilno primijenio odredbe Zakona o preuzimanju dioničkih društava („Narodne novine“ 109/07 i 36/09, dalje u tekstu: ZPDD/09), Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o preuzimanju dioničkih društava („Narodne novine“ 148/13) i Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09; dalje u tekstu: ZUP) te da je u postupku koji je prethodio donošenju pobijanog rješenja točno i potpuno utvrdio činjenično stanje, izveo pravilan zaključak u pogledu istog te pravilno primijenio relevantne zakonske odredbe.

Tuženik ističe da je po službenoj dužnosti, u skladu s odredbama članka 47. ZPDD/09- a, proveo postupak nadzora nad postojanjem obveze objavljivanja ponude za preuzimanje društva BADEL 1862 d.d. te nedvojbeno utvrdio da su tužitelji na dan 7. listopada 2009. godine držali ukupno 309.751 dionica odnosno 41,18 % dionica s pravom glasa predmetnog društva, a čime su prešli kontrolni prag od 25%. Na taj način je za tužitelje nastala obveza objavljivanja ponude za preuzimanje društva BADEL 1862 d.d.

Obrazložio je da prema članku 9. stavku 1. ZPDD/09-a, za fizičku ili pravnu osoba nastaje obveza objavljivanja ponude za preuzimanje kad neposredno ili posredno, samostalno ili djelujući zajednički, stekne dionice s pravom glasa ciljnog društva, tako da, zajedno s dionicama koje je već stekla, prijeđe prag od 25% dionica s pravom glasa ciljnog društva (kontrolni prag). Dionice s pravom glasa su sve dionice ciljnog društva izdane s pravom glasa, što uključuje vlastite dionice ciljnog društva, kao i dionice kod kojih je ostvarivanje prava glasa isključeno ili ograničeno zakonom ili pravnim poslom. Prelaskom navedenog zakonskog praga za kontrolne dioničare nastaju obveze javnopravnog karaktera određene propisima o preuzimanju, a za čiji je nadzor zadužen tuženik kao regulator tržišta kapitala. Javnopravna narav postupka preuzimanja uspostavljena je ne samo radi očuvanja povjerenja javnosti u funkcioniranje i stabilnost tržišta kapitala, već i radi zaštite manjinskih dioničara. Bitni pravni instituti koji su relevantni za upravni postupak utvrđivanja nastanka obveze objavljivanja ponude za preuzimanje dioničkog društva propisani su odredbama ZPDD/09-a. Primarno je riječ o institutu zajedničkog djelovanja koji je definiran u članku 5. stavku 1. ZPDD/09-a. Prema navedenoj zakonskoj odredbi, osobe koje djeluju zajednički su fizičke i/ili pravne osobe koje surađuju međusobno ili s ciljnim društvom na temelju sporazuma, izričitog ili prešutnog, usmenog ili pisanog, čiji je cilj stjecanje dionica s pravom glasa, usklađeno ostvarivanje prava glasa ili sprječavanje druge osobe u provođenju postupka preuzimanja. Nadalje, odredbom članka 5. stavka 2. točke 1. ZPDD/09-a određeno je da se smatra da djeluju zajednički osobe koje povezuju samo okolnosti u svezi sa stjecanjem dionica, kao što su: vrijeme ili razdoblje u kojem su stjecale dionice, mjesto stjecanja, način stjecanja, odredbe ugovora o stjecanju, vrijednost stečenih dionica, druge okolnosti koje su dovele do stjecanja dionica koje ukazuju na usklađenost u stjecanju ili zajedničkoj namjeri osoba.

U pobijanom Rješenju detaljno je obrazloženo iz čega sve proizlazi odnos zajedničkog djelovanja između tužitelja u smislu odredbi ZPDD/09-a (zajedničari). Isto tako, odredbom članka 5. stavka 6. ZPDD/09-a propisano je da fizičke osobe djeluju zajednički ako su u krvnom srodstvu u pravoj liniji, a u pobočnoj liniji do prvog stupnja zaključno, te ako su bračni ili izvanbračni drugovi. Tužitelj MH i tužitelj KH u krvnom su srodstvu u pravoj liniji (odnos otac i sin smatra se neoborivom pretpostavkom u smislu zajedničkog djelovanja). Odredbom članka 8. stavka 1. ZPDD/09-a određeno da će se, u smislu toga zakona, pri utvrđivanju broja dionica s pravom glasa ciljnog društva koje drži ponuditelj i osobe koje s njim djeluju zajednički, u obzir uzeti dionice s pravom glasa ciljnog društva „1. koje su te osobe stekle, (...) 5. koje su tim osobama povjerene, ako one mogu prava glasa iz tih dionica ostvarivati samostalno, po vlastitoj ocjeni, bez posebnih uputa dioničara)“. Navedena zakonska odredba bitna je za razumijevanje zbog čega se tužitelju PH (i drugim zajedničarima), u smislu odredbi ZPDD/09-a pribrajaju i one dionice koje nominalno pripadaju drugim manjinskim dioničarima ciljnog društva, a koje su tužitelju PH bile povjerene na temelju punomoći (bez posebnih uputa) radi samostalnog ostvarivanja prava glasa iz tih dionica.

U pogledu samih tužbenih navoda tuženik je obrazložio da se tužitelji neutemeljeno pozivaju na presudu Ustavnog suda RH, broj: U-lll-2984/2012 i dr., od 20. ožujka 2014., jer se radi o odluci vezanoj za problematiku preuzimanja ciljnog društva BADEL 1862 d.d., kojom je ukinuto rješenje tuženika iz 2010. godine i presuda Visokog upravnog suda RH iz 2012. godine, te je predmet vraćen na ponovni postupak, no iz razloga jer je tuženik bio propustio provesti usmenu raspravu u skladu s relevantnim odredbama Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine br. 47/2009, 110/2021, dalje ZUP) prije donošenja spornog rješenja iz 2010. godine (povreda prava na pravično suđenje). U ponovljenom postupku tuženik je proveo usmenu raspravu, kako prije rješenja iz 2016. godine, tako i prije pobijanog rješenja, tako da nema osnova tvrditi da bi naknadno postupanje tuženika i Visokog upravnog suda RH bilo protivno navedenoj odluci Ustavnog suda RH. U konkretnom slučaju, održavanjem usmenih rasprava u ponovljenim postupcima pred tuženikom (prije donošenja rješenja iz 2016., a zatim i prije pobijanog rješenja) otklonjene su ranije utvrđene povrede ustavnog prava na pravično suđenje. Dodatna potvrda da je to tako vidljivo je iz kasnije odluke Ustavnog suda RH, broj: U- IIIB/2002/2016, od 31. siječnja 2019. godine, a kojom je odbijena ustavna tužba tužitelja MH podnesena protiv rješenja tuženika iz 2016. godine (upravni akt koji se također odnosio na problematiku preuzimanja ciljnog društva BADEL 1862 d.d.). Istovjetnog sadržaja je i odluka Ustavnog suda RH, broj: U-IIIB/2235/2016, od 31. siječnja 2019. godine, a kojom je odbijena ustavna tužba tužitelja KH.

Tuženik nadalje ističe da tužitelji neistinito tvrde daje tuženik donoseći pobijano rješenje propustio postupiti u skladu s točkom izreke I. presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Usl-1301/16-59, od 27. svibnja 2019. godine. Naime, uvidom u navedenu točku izreke vidljivo je da je prvostupanjski sud poništio rješenje tuženika iz 2016. godine te u odnosu na AH i tužitelja PH predmet vratio tuženiku na ponovni postupak. Dakle, evidentno je da je tuženik bio ovlašten, prema navedenoj sudskoj odluci, provesti ponovljeni postupak u odnosu na predmetne osobe. Ovlast provođenja ponovljenog postupka u odnosu na EH i tužitelja KH sadržana je pak u izreci presude Visokog upravnog suda, poslovni broj: Usž-4260/19-6, od 12. svibnja 2021. Notorno je da nalog za provođenjem ponovljenog postupka temeljem kasacijskih odluka upravnih sudova omogućuje da javnopravno tijelo donese novo rješenje. Upravo na taj način postupio je tuženik donoseći pobijano Rješenje, i to nakon provedenog ponovljenog upravnog postupka. Nadalje, spomenuta odredba članka 22. stavka 2. točke 2. Zakona o upravnim sporovima primjenjiva je isključivo na situacije kada javnopravno tijelo nije u propisanom roku postupilo po zahtjevu stranke (tzv. šutnja administracije). S druge strane, in concreto posrijedi je upravni postupak kojeg tuženik provodi po službenoj dužnosti. U postupku utvrđivanja nastanka obveze objavljivanja ponude za preuzimanje (koji se vodi ex offo) nema zahtjeva stranke, niti takav zahtjev po prirodi stvari uopće može postojati. Riječ je o tipičnom inspekcijskom nadzoru i svemu onom što je imanentno za takvu vrstu nadzora (nije propisan rok za donošenje inspekcijskog rješenja ni odredbama ZUP-a niti odredbama ZPDD/09-a). Smatra da tužitelji ne razlikuju upravni postupak koji se pokreće na zahtjev stranke od upravnog postupka koji se vodi po službenoj dužnosti.

U pogledu navoda tužitelja o stjecanju trezorskih dionica od strane AH kao zajedničara tuženik ističe da se u tužbi nejasno i nepregledno iznose tvrdnje koje dovode u pitanje odnos zajedničkog djelovanja tužitelja u smislu odredbi ZPDD/09-a, pri čemu je glavni argument tužitelja da je stjecanje trezorskih dionica društva BADEL 1862 d.d. od strane AH provedeno temeljem programa „radničkog dioničarstva“. Tuženik napominje da takva okolnost samo po sebi nije relevantna za prosudbu da li nečije (ne)postupanje povlači za sobom odgovornost prema odredbama ZPDD/09-a. U obrazloženju pobijanog Rješenja tuženik je iscrpno objasnio u čemu se točno sve ogleda zajedničko djelovanje tužitelja i AH u smislu odredbi članka 5. stavka 2. točke 1. ZPDD/09- a (str. 10. do 16. osporenog akta). Međutim, neovisno o tome, posebnu pažnju potrebno je usmjeriti na okolnost navodno proklamiranog „radničkog dioničarstva“, a kako bi se zorno ukazalo na nevjerodostojnost općenito navoda u tužbi. S tim u vezi, napominje da je je u Programu prodaje trezorskih dionica društva bilo propisano da je intencija da „BADEL 1862 ostane dioničko društvo u većinskom vlasništvu malih dioničara, i to naročito radnika i managera Društva“. No, unatoč tome, tužitelj MH (kao predsjednik uprave) omogućio je da čak 68.940 trezorskih dionica društva BADEL 1862 d.d. (od njih ukupno 75.000 dionica) stekne AH. Posrijedi je dugogodišnji odvjetnik društva BADEL 1862 d.d., specijaliziran za radno pravo, koji nikad nije bio zaposlenik ili manager u predmetnom ciljnom društvu, ali niti član udruge malih dioničara. Ako se zna da su se radnicima predmetne trezorske dionice nudile po znatnoj višoj cijeni od tržišne (burzovne), jasno je zbog čega isti nisu bili zainteresirani za kupnju predmetnih dionica. S duge strane, AH bio je spreman znatno pretplatiti trezorske dionice, iako su tadašnji javno dostupni financijski izvještaji ukazivali na iznimno teško financijsko stanje društva BADEL 1862 d.d. „Povlašteni“ status AH - u odnosu na uvjete pod kojima su se trezorske dionice nudile običnim radnicima - ogledao se pak u tome da je primjerice istom omogućeno stjecanje takvih dionica iako je isti isplatio samo dio ugovorene kupoprodajne cijene (samo 11.112.669,75 kuna od ukupno 20.682.000,00 kuna). Na opisanom primjeru stjecanja trezorskih dionica društva BADEL 1862 d.d. vidljivo je da proklamirano „radničko dioničarstvo“ nije zaživjelo, jer je 91,92% takvih trezorskih dionica umjesto radnika društva BADEL 1862 d.d. stekao jedan odvjetnik. Nakon navedenog stjecanja trezorskih dionica od strane AH, tužitelj PH i on postali su prvi i drugi najveći dioničari društva BADEL 1862 d.d., a sve u cilju ostvarivanje većine na sljedećoj glavnoj skupštini predmetnog društva zakazanoj za 17. listopada 2009. godine.

Tuženik je nadalje naveo da nisu osnovani navodi tužitelja o ništavosti osporenog rješenja, jer je evidentno da u konkretnom slučaju pobijano rješenje ne predstavlja kondemnatorni upravni akt koji je potrebno izvršavati, već isto predstavlja deklaratorni upravni akt, koji se ne izvršava. Vezano za navode tužitelja o navodnoj manjkavosti predmetnog upravnog akta tuženik na ročištu održanom 24. rujna 2025. ističe da su se okolnosti od dana nastanka obveze pa do dana osporenog rješenja znatno izmijenile te upravo iz tog razloga tuženik je donio samo rješenje koje sadrži deklaratorno utvrđenje nastanka obveze za tužitelja, dok ne sadrži ujedno i nalog za daljnje postupanje – za objavljivanje ponude za preuzimanje ciljnog društva Badel 1862 d.d. Tuženik smatra da upravo izmijenjene okolnosti na koje upire i sam tužitelj (da dionice društva ne kotiraju na burzi i da društvo od 2021 ima samo jednog dioničara) govore u prilog tome da je predmetno rješenje tuženika zakonito i svrhovito. Tuženik je predao izvadak iz sporazuma o razrješenju međusobnih odnosa a iz kojeg je razvidno (članak 2. st. 1. i članak 5. st. 1.) da su društvo Badel i prvo tužitelj riješili svoje međusobne odnose te da tužitelj prema društvu nema više nikakvih potraživanja s osnova dionica. Nadalje predaje ispis novinskog članka iz kojeg je razvidno da jedini dioničar društva Meteor grupa vrlo uspješno posluje te iz navedenog proizlazi da ne bi imalo nikakvog smisla da je tuženik u rješenju navodio i nalog tužiteljima da objave ponudu za preuzimanje društva. Naime smisao nadzornih mjera koje HANF-a izriče u upravnim postupcima preuzimanja dioničkih društava je ne samo zaštita integriteta i funkcionalnosti tržišta kapitala već i zaštita manjinskih dioničara u predmetnom ciljnom društvu. Kako u trenutku donošenja osporavanog rješenja HANF-e više nema manjinskih dioničara tada doista nije imalo smisla izricati i nalog tužitelju za objavom ponude za preuzimanje. Navedeno shvaćanje tuženika jasno proizlazi iz Zakona o preuzimanju dioničkih društava i službenog obrazloženja predmetnog zakona.

Tuženik ističe da je on u pobijanom Rješenju detaljno obrazložio zbog čega je konkretna nadzorna mjera/radnja iz članka 48. stavka 1. ZPDD/09-a primjerena situaciji i svrhovita, odnosno zbog čega ista ne sadržava nalog za objavom ponude za preuzimanje, već samo utvrđenje o nastanku obveze objavljivanja ponude za preuzimanje. Naime, od dana za koji je utvrđen nastanak spomenute zakonske obveze (7. listopada 2009.) pa do dana donošenja pobijanog Rješenja u bitnome su izmijenjene okolnosti u vezi društva BADEL 1862 d.d. na način da je značajno izmijenjena dioničarska struktura istog. Riječ je o tome da je 8. travnja 2021. jedini dioničar društva BADEL 1862 d.d. postalo društvo Meteor Grupa - Labud d.o.o. (imatelj svih dionica koje predstavljaju 100% temeljnog kapitala), pa stoga izricanje naloga za objavljivanje ponude za preuzimanje ne bi bilo provedivo, jer (manjinski) dioničari koji su to bili u vrijeme nastanka obveze objavljivanja ponude za preuzimanje, zbog promijenjene dioničarske strukture prestali su to biti.

Vezano za navode tužitelja o tome da im je povrijeđeno pravo vlasništva i poduzetnička sloboda tuženik ističe da su ovi navodi neosnovani. Naime, kao što je i prethodno istaknuto, u razdoblju od nastanka obveze objavljivanja ponude za preuzimanje (2009. godina) pa do donošenja pobijanog Rješenja u potpunosti se promijenila vlasnička struktura društva BADEL 1862 d.d. Drugim riječima, tužitelji ne samo da više nisu kontrolni dioničari društva BADEL 1862 d.d., već u međuvremenu isti nisu uopće dioničari predmetnog društva. S tim u vezi, napominje se da je nakon nastanka obveze objavljivanja ponude za preuzimanje, tj. tijekom 2011. godine, provedena dokapitalizacija društva BADEL 1862 d.d. od strane Republike Hrvatske, a kojom je financijski stabilizirano predmetno društvo, pri čemu je Republika Hrvatska postala njegov većinski vlasnik (potraživanja RH na ime neplaćenih trošarina i PDV-a pretvorena su u temeljni kapital društva). Navedenoj dokapitalizaciji protivio se tužitelj MH, ali relevantne sudske instance potvrdile su da je ista provedena na zakoniti način (pravomoćna odluka Visokog trgovačkog suda RH, broj: 76. Pž- 7295/14-3, od 05. studenog 2014. godine). Nakon toga tužitelj MH pisanim sporazum s društvom BADEL 1862 d.d. (u tadašnjem većinskom vlasništvu RH) pravno je regulirao sva svoja otvorena pitanja u vezi nove vlasničke strukture u tom društvu. Ulaskom strateškog investitora (Meteor grupa) u vlasničku strukturu društva BADEL 1862 d.d. (od kraja 2016. godine) nastavljen je financijski oporavak predmetnog ciljnog društva, te je isti trenutno jedini dioničar društva BADEL 1862 d.d. Dakle, pobijano Rješenje odnosi se na situaciju u društvu BADEL 1862 d.d. koje je bilo relevantno tijekom 2009. godine u smislu odredbi ZPDD/09-a, te isto nije mjerodavno za vlasničke promjene koje su se u međuvremenu već dogodile. Navedene vlasničke promjene bile su predmetom sudskih odluka, ali i sporazuma koje su sami tužitelji sklopili. Budući da tužitelji nisu više imatelji dionica društva BADEL 1862 d.d., jasno da se ovakvim pobijanim Rješenjem ne krše ustavna prava koja se u tužbi navode.

4. Sud je održao usmenu i javnu raspravu, čime je strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje ZUS).

5. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja sud je pročitao u sudski spis i spis tuženika te je saslušao prvotužitelja osobno (uz navedeno, prvotužitelj je dostavio i svoj iskaz u pisanom obliku).

6. Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja da se saslušaju osobno drugotužitelj te svjedoci ČH, VH, UH, ZH, BH, IH, FH (tadašnjeg predsjednika upravnog vijeća tuženika), ĐH, te DH, jer je odluku mogao donijeti na temelju provedenih dokaza.

7. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

8. Prije daljnjeg obrazlaganja ističe se da je tuženik u predmetnom upravnom postupku prethodno, prije donošenja ovdje osporavanog upravnog akta od 12. listopada 2023., u dva navrata donosio upravne akte, i to: rješenje klasa: UP/I-451- 04/10-10/11, Ur. broj: 326-321/10-58 od 16. rujna 2010. i rješenje klasa: UP/I-034- 01/14-01/03, Ur. broj: 326-01-770-771-16-132 od 25. ožujka 2016. kojima je, između ostalog, utvrđeno da je za prvotužitelja, drugotužitelja i trećetužitelja dana 7. listopada 2009. nastala obveza objavljivanja ponude za preuzimanje društva BADEL 1862. d.d. Oba rješenja su poništena te je predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak. Nakon donošenja rješenja od 16. rujna 2010. Ustavni sud RH je odlukom broj: U-III-2984/2012, U-III-2993/2012, U-III-2994/2012, U-III-3400/2012, od 20. ožujka 2014. ukinuo presudu Visokog upravnog suda od 22. veljače 2012. i rješenje HANFA-e od 16. rujna 2010. utvrdivši da je podnositeljima u tom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava. Ustavni sud je između ostalog istaknuo da ni u upravnom ni u sudskom postupku nije održana usmena rasprava na kojoj bi podnositeljima bilo omogućeno dokazivanje i raspravljanje o činjenicama koje je jednostrano utvrdila HANFA. Iz iste je razvidna uputa USRH-a tuženiku da je potrebno u upravnom postupku provesti raspravu i provesti dokaz saslušanjem stranaka, uz napomenu da navedeno ne mora biti ni jedini, ni ključni dokaz za utvrđivanje postojanja zajedničkog djelovanja tužitelja.

U ponovljenom postupku (prije donošenja rješenja od 25. ožujka 2016.) održana je usmena rasprava na kojoj su saslušani podnositelj i svjedoci, a o obavljenom nadzoru i utvrđenom činjeničnom stanju sastavljen je zapisnik koji je dostavljen strankama. Tuženik je raspravu ponovo proveo i prije donošenja ovdje osporenog rješenja, čime su, prema stavu ovog suda, nedvojbeno otklonjene ranije utvrđene povrede ustavnog prava na pravično suđenje.

9. Iz obrazloženja osporavanog rješenja (sadržaj kojeg sud smatra potrebnim navesti u većoj mjeri, zbog opsežnosti i detaljnosti provedenog postupka) proizlazi da je Hanfa sukladno odredbama članka 15. točke 2. Zakona o Hrvatskoj agenciji za nadzor financijskih usluga (Narodne novine br. 140/05 i 12/12) i članka 47. Zakona o preuzimanju dioničkih društava (Narodne novine br. 109/07 i 36/09) provela postupak nadzora u vezi s utvrđivanjem nastanka obveze objavljivanja ponude za preuzimanje društva BADEL 1862. d.d., Zagreb, Ulica grada Gospića 7, OIB: 36749512860, LEI:

74780000D0LHWST1ZU11 (dalje: Ciljno društvo), a razdoblje nadzora odnosilo se na razdoblje od 1. studenog 2007. do 17. listopada 2009. (dalje: razdoblje nadzora).

O provedenom postupku nadzora je 26. svibnja 2022. sastavljen Zapisnik (KLASA: UP/I 034-01/14- 01/03, URBROJ: 326-01-60-62-22-184). Kako bi se strankama u postupku omogućilo da se izjasne o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje ove upravne stvari i po potrebi dostave odgovarajuće dokaze, dostavljen im je Zapisnik na koji su, sukladno odredbama članka 47. stavcima 5. ZPDD-a mogle uložiti prigovor u roku od 8 (osam) dana od dana primitka Zapisnika. Dana 8. lipnja 2022. u Hanfi je zaprimljen prigovor PH i KH na Zapisnik u kojem, u bitnome, ističu prigovor na sadržaj Zapisnika, prigovor neodržavanja usmene rasprave odnosno prigovor da Zapisniku nije prethodila usmena rasprava u smislu odredbe članka 52. stavka 2. i 3. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine br. 47/09 i 110/21; dalje: ZUP) i upute Ustavnog suda u Odluci Ustavnog suda te prigovor na pristranost ovlaštenih osoba Hanfe koje su vodile postupak i sastavile Zapisnik i zahtjev za izuzeće ovlaštenih osoba u ovoj upravnoj stvari. O predmetnom zahtjevu za izuzeće ovlaštenih osoba Hanfe odlučeno je Zaključkom Hanfe od 9. lipnja 2022. (KLASA: UP/I 034-01/14-01/03, URBROJ: 326-01-60-62-22-186), na način da je isti odbijen jer je utvrđeno da ne postoje razlozi koji dovode u sumnju njihovu nepristranost, a zbog kojih bi se službene osobe mogle izuzeti od vođenja postupka u skladu s odredbom članka 24. stavka 3. ZUP-a. Nastavno na zahtjev stranaka PH i KH istaknut u prigovoru na Zapisnik u vezi s održavanjem usmene rasprave isti je zaključkom Hanfe od 14. lipnja 2022. (KLASA: UP/I 034- 01/14-01/03, URBROJ: 326-01-60-62-22-188) usvojen te je u daljnjem tijeku postupka određeno je održavanje usmene rasprave koja je održana na sljedećim ročištima: 26. i 27. rujna, 4. listopada 2022., 3. i 31. siječnja, 1., 27. i 28. veljače i 15. ožujka 2023. godine.

Tijekom postupka na usmenoj raspravi održanoj **.**.2023. MH je usmeno na zapisnik o održavanju usmene rasprave (KLASA: UP/I 034- 01/14-01/03, URBROJ: 326-01-60-62- 23-230) podnio zahtjev za saslušanjem sljedećih osoba u svojstvu svjedoka: ČH, BH, SH i ĆH (u dijelu predstečajne nagodbe), a 15. ožujka 2023. zahtjev za saslušanjem GH vezano za ponudu društva lllva Sarnno SpA od 21. prosinca 2012. koje se javilo na objavu Vlade Republike Hrvatske o prodaji 65% udjela u temeljnom kapitalu Ciljnog društva. Zaključkom Hanfe od 20. lipnja 2023. (KLASA: UP/I 034-01/14-01/03, URBROJ: 326-01-60-62-23-240) podneseni zahtjevi su odbijeni iz razloga što bi predloženi svjedoci, a uzimajući u obzir navode PH dane u ovom postupku, trebali iskazivati o okolnostima i činjenicama koji se odnose na događaje unutar Ciljnog društva koji su se dogodili prije odnosno nakon donošenja Rješenja iz 2010. godine i Rješenja iz 2016. godine, a koji nisu u vezi s predmetom ovoga postupka i primjenom ZPDD-a. MH je na usmenoj raspravi održanoj 15. ožujka 2023. usmeno na zapisnik o održavanju usmene rasprave (KLASA: UP/I 034-01/14-01/03, URBROJ: 326-01-60-62- 23-233) podnio zahtjev za dostavom zapisnika o glasovanju sa sjednice Uprave odnosno Upravnog vijeća Hanfe na kojoj je doneseno Rješenje iz 2010. godine i Rješenje iz 2016. godine. Zaključkom Hanfe od 20. lipnja 2023. (KLASA: UP/I 034-01/14-01/03, URBROJ: 326-01-60-62-23-241) podneseni zahtjev je odbijen jer u skladu s odredbom članka 84. stavka 1. ZUP-a stranka nema pravo uvida i dostave zapisnika o vijećanju i glasovanju članova kolegijalnih tijela, u konkretnom slučaju zapisnike o glasovanju i vijećanju Uprave odnosno Upravnog vijeća kao kolegijalnog tijela Hanfe.

O radnjama poduzetim nakon sastavljanja Zapisnika, iskazima stranaka na usmenim raspravama, podnesenim zahtjevima stranaka i dokumentaciji dostavljenoj Hanfi 12. srpnja 2023. sastavljena je Dopuna Zapisnika (KLASA: UP/I 034-01/14- 01/03, URBROJ: 326-01-60-62-23-243).

U postupku nadzora utvrđeno je da je obveza objavljivanja ponude za preuzimanje Ciljnog društva nastala 7. listopada 2009. kojeg dana je MH stekao 2.000 dionica Ciljnog društva s pravom glasa. Istog dana je i KH stekao 266 dionica Ciljnog društva s pravom glasa. Navedenim stjecanjem je obveza objavljivanja ponude za preuzimanje Ciljnog društva nastala u skladu s odredbom članka 61. stavka 8. ZPDD-a, a u vezi s odredbom članka 6. stavka 2. i članka 8. stavka 1. točke 5. ZPDD-a i to za PH i KH, a koji djeluju zajednički temeljem odredbe članka 5. stavka 6. ZPDD-a te za AH koji djeluje zajednički s PH temeljem odredbi članka 5. stavka 1. i stavka 2. točke 1. alineje 6. ZPDD-a. U nastavku se iznosi prikaz nadzorom utvrđenog činjeničnog stanja i prikaz navoda stranaka u postupku te se iznose razlozi koji su bili odlučujući za rješavanje ove upravne stvari.

Dionice s pravom glasa Ciljnog društva su od 28. srpnja 2003. do 16. srpnja 2020. (koje razdoblje obuhvaća i razdoblje nadzora) neprekidno bile uvrštene na uređeno tržište u Republici Hrvatskoj - Redovito tržište ZSE te se stoga na Ciljno društvo za navedeno razdoblje na temelju odredbi članka 2. stavka 1. točke a), a u vezi s odredbama članka 1. ZPDD-a, primjenjuju odredbe ZPDD-a. Uvidom u relevantnu dokumentaciju utvrđeno je da je u razdoblju nadzora temeljni kapital Ciljnog društva iznosio 225.631.800,00 kuna te je bio podijeljen na 752.106 redovnih dionica s pravom glasa, nominalnog iznosa 300,00 kuna po dionici. Prema javno dostupnim podacima sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu i podacima o održanim glavnim skupštinama Ciljnog društva na kojima se odlučivalo o davanju razrješnice Upravi i/ili Nadzornom odboru, u razdoblju nadzora dužnost članova Uprave obnašale su sljedeće osobe: PH, TH i JH. U provedenom postupku nadzora utvrđeno je da je u Ciljnom društvu od 2001. djelovalo radničko dioničarstvo koje se provodilo na temelju Plana prodaje dionica iz 2001. Ciljnog društva. Radnici Ciljnog društva, koji su sukladno Planu prodaje dionica iz 2001. i kasnije Programu prodaje trezorskih dionica iz 2007. stjecali dionice Ciljnog društva, bili su uglavnom članovi UDRUGE, MALIH DIONIČARA TVRTKE BADEL 1862 D. D. BADEL - BADELOVCIMA (dalje: Udruga). Plan se provodio na način da je Ciljno društvo radnicima nudilo na otkup vlastite (trezorske) dionice. Udruga je, prema podacima iz javno dostupnog Registra udruga Republike Hrvatske, registrirana 14. prosinca 1998. pod brojem 00001254 i njen predsjednik je, od njenog osnivanja, bio MH, koji je bio predsjednik Uprave Ciljnog društva u razdoblju nadzora.

Vezano za dionice Ciljnog društva koje drži MH navedeno je da je u provedenom postupku nadzora uvidom u podatke iz središnjeg depozitorija SKDD-a Stavke knjiženja u razdoblju od 1. siječnja 2000. do 9. listopada 2009., utvrđeno da je MH dioničar Ciljnog društva, da je na dan 15. svibnja 2000. (dan prijenosa podataka od Ciljnog društva u središnji depozitorij SKDD-a) imatelj 3.746 dionica Ciljnog društva s pravom glasa i da je nakon tog dana sukcesivno stjecao dionice Ciljnog društva s pravom glasa. Nadalje, pregledom relevantne dokumentacije u postupku nadzora utvrđeno je da je MH, na dan 1. studenog 2007. kada je na snagu stupio Zakon o preuzimanju dioničkih društava (Narodne novine br. 109/07) bio imatelj 74.024 dionice Ciljnog društva s pravom glasa, koje su se vodile na njegovom računu u SKDD-a i imatelj 10.000 dionica Ciljnog društva s pravom glasa, koje su se vodile na skrbničkom računu. Slijedom navedenog, MH je 1. studenog 2007. bio imatelj ukupno 84.024 dionice Ciljnog društva s pravom glasa, što predstavlja 11,17% udjela u temeljnom kapitalu Ciljnog društva. Nakon stupanja na snagu Zakona o preuzimanju dioničkih društava (Narodne novine br. 109/07) MH je nastavio stjecati dionice Ciljnog društva i to: 31. listopada 2008. Ugovorom o prodaji i prijenosu dionica Badel 1862 d.d. sklopljenim s Ciljnim društvom stekao je 2.420 dionica Ciljnog društva (preknjiženih 26. veljače 2009. u SKDD-u), 9. veljače 2009. Ugovorom o prodaji i prijenosu dionica Badel 1862 d.d. sklopljenim s Ciljnim društvom stekao je 500 dionica Ciljnog društva (preknjiženih 23. ožujka 2009. u SKDD-u), 7. listopada 2009. Ugovorom o prodaji i prijenosu dionica Badel 1862 d.d. sklopljenim s Ciljnim društvom stekao je 2.000 dionica Ciljnog društva (preknjiženih 9. listopada 2009. u SKDD-u).

Slijedom naprijed navedenih stjecanja dionica Ciljnog društva, MH je stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o preuzimanju dioničkih društava (Narodne novine br. 36/09), 31. ožujka 2009. držao 86.944 dionice (84.024 dionice + 2.420 dionica + 500 dionica) Ciljnog društva s pravom glasa što predstavlja 11,56% dionica Ciljnog društva s pravom glasa. Prvo sljedeće stjecanje dionica Ciljnog društva, nakon stupanja na snagu izmjena i dopuna Zakona o preuzimanju dioničkih društava iz 2009. (a koji se propis kao mjerodavan primjenjuje u ovoj pravnoj stvari) bilo je 7. listopada 2009. (stjecanje 2.000 dionica), nakon kojeg stjecanja MH drži 88.944 dionice Ciljnog društva s pravom glasa što predstavlja 11,83% udjela u temeljnom kapitalu Ciljnog društva. U naprijed navedeni broj dionica Ciljnog društva koje je držao PH odnosno koje su bile upisane na računima PH uključeno je i 10.000 dionica koje je imenovani stekao Ugovorom o kupoprodaji dionica sklopljenim s Ciljnim društvom 19. rujna 2005., a za koji ugovor je u provedenom postupku nadzora utvrđeno daje presudom Trgovačkoga suda u Zagrebu P-5462/08 i presudom Visokog trgovačkog suda RH PŽ-6118/10-3 od 2. travnja 2014. utvrđen ništavim. Ovo iz razloga što je MH iz navedenih 10.000 dionica u razdoblju nadzora ostvarivao sva prava iz navedenih dionica koja mu pripadaju kao dioničaru, posebno pravo glasa na glavnim skupštinama Ciljnog društva. U slučaju ništetnosti ugovora člankom 323. Zakona o obveznim odnosima propisano je da je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. U konkretnom slučaju, u razdoblju nadzora, unatoč naknadno utvrđenoj ništavosti ugovora kojim su stečene predmetne dionice Ciljnog društva ugovorne strane nisu vratile ono što su primile, a kako je propisano naprijed citiranom odredbom, već su zadržale i ostvarivale sva prava iz dionica koje su stečene. Nadalje, u naprijed navedeni broj dionica Ciljnog društva s pravom glasa koje drži MH uključeno je i 52.700 dionica Ciljnog društva koje su se do 1. listopada 2009. vodile na računu PH u SKDD-u, a od 1. listopada 2009. su se vodile na računu CH u SKDD-u. Naime, EH je u podnescima Hanfi od 12. i 16. veljače 2010. i na održanim usmenim raspravama naveo da nije stvarni imatelj predmetnih dionica Ciljnog društva koje su se vodile na njegovom računu u SKDD-u već da je na temelju Ugovora o nalogu i povjerenju od 24. rujna 2009., to MH. U provedenom postupku nadzora utvrđeno je da su MH i EH **.**.2009. sklopili Ugovor o nalogu i povjerenju. Istog datuma sklopljen je između PH i CH i Ugovor o prijenosu dionica Badel 1862 d.d. Uvidom u predmetni Ugovor o prijenosu dionica Badel 1862 d.d. utvrđeno je da je u članku 2. stavku 1. istog navedeno da MH, kao prenositelj, prenosi, a EH, kao stjecatelj, prihvaća i stječe 52.700 redovnih dionica Ciljnog društva. U skladu sa stavkom 2. članka 2. navedenoga Ugovora, potpisom Ugovora, prenositelj izričito dopušta stjecatelju da 52.700 redovnih dionica Ciljnog društva upiše, na svoje ime, u registar dionica Ciljnog društva i depozitorij SKDD-a, i to odmah po potpisu predmetnog Ugovora. Istoga dana, **.**.2009., MH i EH sklopili su i Ugovor o nalogu i povjerenju iz kojeg je razvidno da MH ovlašćuje EH da se u registru dionica koji se vodi pri Ciljnom društvu i u depozitoriju SKDD-a, upiše kao zakoniti imatelj 52.700 redovnih dionica Ciljnog društva. Iz predmetnog Ugovora o nalogu i povjerenju razvidno je da se EH, kao nalogoprimac, obvezao odmah, na prvi poziv, bez ikakve naknade prenijeti dionice koje su predmet Ugovora Anti MH, kao nalogodavcu. Predmetni Ugovor o nalogu i povjerenju sklopljen je da bi MH mogao zaobići prisilne odredbe Zakona o trgovačkim društvima, i to članka 293., tada važećeg, Zakona o trgovačkim društvima kojim je propisano da nitko ne može ostvarivati pravo glasa za sebe ni za nekoga drugoga kada se odlučuje o tome da li da mu se dade razrješnica, o njegovu oslobođenju od neke obveze ili o ostvarenju zahtjeva kojega društvo ima prema njemu i članka 292. stavka 1., tada važećeg, Zakona o trgovačkim društvima, prema kojem MH na Glavnim skupštinama Ciljnog društva nije mogao istodobno ostvarivati pravo glasa i s: (i) dionicama koje glase na njegovo ime i prelaze 5% udjela u temeljnom kapitalu Ciljnog društva, i (ii) dionicama za koje su mu punomoći izdali mali dioničari. Pregledom dokumentacije u spisu utvrđeno je da je EH poduzimajući radnje u vezi s 52.700 dionica Ciljnog društva (glasanje na glavnoj skupštini Ciljnog društva, zasnivanje založnog prava na dionicama) postupao po pisanim nalozima i uputama PH, koje je dostavio u spis, slijedom čega se, iako u određenom razdoblju nisu bile upisane na računu PH, predmetne dionice imaju pribrojiti PH, kao stvarnom imatelju istih, što je objema strankama nesporno. Napominje se da je Rješenjem iz 2010. godine i Rješenjem iz 2016. godine utvrđeno da EH djeluje zajednički s PH, KH i AH. U ovom postupku, utvrđeno je daje EH u vezi 52.700 dionica Ciljnog društva postupao u skladu s uputama i nalozima PH, koji je sklapanjem Ugovora o nalogu i povjerenju i prijenosom navedenih dionica Ciljnog društva na račun CH sebi osigurao ostvarivanje prava glasa iz navedenih dionica iako nisu bile ubilježene na njegovom računu te se prema svima trećima smatralo daje EH zakoniti imatelj istih (jer su ubilježene na njegovom računu u depozitoriju SKDD- a). Budući da opisane radnje nemaju obilježja zajedničkog djelovanja PH i CH te da u postupku nisu utvrđene druge okolnosti koje upućuju na postojanje zajedničkog djelovanja navedenih osoba, odlučeno je kao u izreci rješenja.

Vezano za dionice Ciljnog društva koje su povjerene PH, navedeno je da je sukladno Statutu Udruge od 2. srpnja 2005. (dalje: Statut Udruge), čiji je predsjednik od osnivanja iste MH, kao jedan od ciljeva i zadataka Udruge istaknuto je zastupanje članova Udruge na redovnim i izvanrednim sjednicama Glavnih skupština Ciljnog društva te prikupljanje potrebnih punomoći. Sukladno članku 13. Statuta Udruge, tijela Udruge su Skupština, Predsjednik i Dopredsjednik, Upravni odbor. Nadzorni odbor i Glavni tajnik. U opisu nadležnosti Skupštine Udruge se, sukladno članku 16. Statuta Udruge, između ostalog, navodi da ona odlučuje o prijedlozima i zahtjevima upućenim Skupštini Udruge, bira, imenuje i opoziva članove Udruge u Nadzornom odboru Ciljnog društva te predlaže i bira opunomoćenike za zastupanje i glasovanje na Skupštinama Ciljnog društva i daje im potrebne upute. S obzirom daje, prema članku 16. Statuta Udruge, Skupština Udruge ovlaštena davati uputu za glasovanje na Glavnim skupštinama Ciljnog društva, uvidom u zapisnike s održanih Skupština Udruge iz 2007. i 2008. (2009. godine skupština Udruge nije održana) utvrđeno je da dnevni red s održanih Skupština Udruge nije sadržavao posebnu točku koja bi se odnosila na način glasovanja predsjednika Udruge kao punomoćnika članova Udruge na Glavnim skupštinama Ciljnog društva. Usporedbom naprijed navedenih zapisnika Skupštine Udruge i zapisnika s Glavne skupštine Ciljnog društva utvrđeno je da se na Skupštinama Udruge tek u sklopu izvješća o radu Udruge i završnoj riječi PH kao predsjednika Udruge, djelomično spomenula isplata dividende, dok se o drugim odlukama koje su trebale biti donesene na Glavnim skupštinama Ciljnog društva nije raspravljalo. Iz dokumentacije koju je Ciljno društvo dostavilo na zahtjev Hanfe, razvidno je da je MH, u svojstvu predsjednika Udruge, putem punomoći članova Udruge glasovao na Glavnim skupštinama Ciljnog društva. Člankom 18. stavkom 1. točki 13. Statuta Udruge propisano je sljedeće: „Predsjednik Udruge: - organizira i pribavlja punomoći pojedinih članova Udruge kada je to potrebno radi jedinstvenog nastupa i glasovanja na Skupštinama tvrtke Badel 1862 d.d., Zagreb. Uvidom u punomoći koje su prikupljene tijekom postupka, a koje su članovi Udruge davali PH, vidljivo je da su punomoći davane kroz duže vremensko razdoblje (od 1999. godine nadalje) i s neograničenim trajanjem, da u njima nema posebnih uputa za glasovanje odnosno da je istima opunomoćenik MH, u bitnome, na jednak način bio opunomoćen samostalno, bez posebne upute, na glavnoj skupštini Ciljnog društva ostvarivati pravo glasa iz dionica Ciljnog društva koje su držali opunomoćitelji. Slijedom izloženog, razvidno je da je MH pravo glasa iz dionica koje su držali opunomoćitelji ostvarivao samostalno, po vlastitoj ocjeni, bez posebnih i izričitih uputa davatelja punomoći o tome kako glasovati pri odlučivanju o pojedinim točkama dnevnog reda glavne skupštine Ciljnog društva. Odredbom članka 8. ZPDD-a propisano je da će se pri utvrđivanju broja dionica s pravom glasa ciljnog društva koje drži ponuditelj i osobe koje s njim djeluju zajednički, u obzir uzeti dionice s pravom glasa ciljnog društva: koje su te osobe stekle, koje su te osobe prenijele na treću osobu kao osiguranje, osim ako je ta osoba ovlaštena samostalno ostvarivati pravo glasa iz tih dionica neovisno o uputama tih osoba, za koje je u korist tih osoba osnovano pravo plodouživanja, koje ponuditelj može steći izjavom volje, kao npr. opcija za kupnju dionica, koje su tim osobama povjerene, ako one mogu prava glasa iz tih dionica ostvarivati samostalno, po vlastitoj ocjeni, bez posebnih uputa dioničara. Napominje se da je MH imao i punomoć KH za glasovanje na glavnim skupštinama Ciljnog društva, ali Hanfa istu nije uzela u obzir pri izračunu broja dionica koje su PH povjerene po punomoćima jer isti, sukladno članku 5. stavku 6. ZPDD-a, djeluje zajednički s KH koji mu je sin, a kako je obrazloženo u nastavku. S obzirom da se stanje danih i opozvanih punomoći tijekom razdoblja nadzora mijenjalo, za utvrđenje broja dionica koje su PH temeljem punomoći povjerene i iz kojih je isti na glavnim skupštinama Ciljnog društva ostvarivao pravo glasa, Hanfa je kao relevantne podatke uzela podatke iz zapisnika s glavnih skupština Ciljnog društva koje su stranke dostavile u spis, posebno Izvješća o nazočnom temeljnom kapitalu na glavnim skupštinama Ciljnog društva, Pregleda datih glasova po prijavljenim dioničarima/nositeljima punomoći te Prijave za glavnu skupštinu. Tako je prema podacima iz Izvješća o nazočnom temeljnom kapitalu na glavnoj skupštini Badel 1862 d.d. 7.9.2007. i Pregleda datih glasova po prijavljenim dioničarima/nositeljima punomoći glavna skupština Badel 1862 d.d. 7.9.2007. utvrđeno da je MH na navedenoj glavnoj skupštini Ciljnog društva zastupao ukupno 835 dioničara odnosno da je samostalno, ostvarivao pravo glasa iz ukupno 287.854 dionice Ciljnog društva s pravom glasa što je uključivalo: 74.024 dionica Ciljnog društva s pravom glasa koje su bile upisane na računu Ante Perkovića 10.000 dionica Ciljnog društva s pravom glasa koje su bile upisane na skrbničkom računu otvorenom na ime PH u kreditnoj instituciji, dionica Ciljnog društva s pravom glasa koje je držao KH i 202.554 dionica Ciljnog društva s pravom glasa koje su bile povjerene PH putem punomoći, i što je ukupno predstavljalo 38,36% dionica s pravom glasa Ciljnog društva (kod izračuna relativnog udjela izuzete su 1.623 vlastite dionice Ciljnog društva jer prema odredbama tada važećeg Zakona o preuzimanju dioničkih društava kod izračuna udjela u dionicama s pravom glasa izuzimaju vlastite dionice Ciljnog društva). Prema podacima navedenim u Stanju po punomoćima u vezi održavanja skupštine Badela 23.7.2008. (koja skupština je održana nakon naprijed navedene skupštine 7. rujna 2007.) utvrđeno je daje MH na navedenoj glavnoj skupštini zastupao ukupno 798 dioničara, odnosno da je samostalno ostvarivao pravo glasa iz ukupno 275.125 dionica Ciljnog društva s pravom glasa što je uključivalo: 84.024 dionice Ciljnog društva s pravom glasa koje je samostalno držao dionica Ciljnog društva s pravom glasa koje je držao KH 189.825 dionica Ciljnog društva s pravom glasa koje su bile povjerene PH putem punomoći i što je ukupno predstavljalo 36,58% dionica s pravom glasa Ciljnog društva. Prema podacima iz isprave koju je MH dostavio 24. srpnja 2023. (priloženu Prigovoru na Dopunu zapisnika) Prijave za glavnu skupštinu Badel 1862 d.d. 31.08.2009. godine (koja skupština je u konačnici otkazana) sa stanjem na dan 28. kolovoza 2009. utvrđeno je da je MH na navedenoj glavnoj skupštini trebao zastupati ukupno 685 dioničara odnosno ostvariti pravo glasa iz ukupno 219.824 dionice Ciljnog društva s pravom glasa što je uključivalo: 86.944 dionice Ciljnog društva s pravom glasa koje je samostalno držao dionica Ciljnog društva s pravom glasa koje je držao KH i 131.604 dionice Ciljnog društva s pravom glasa koje su bile povjerene PH putem punomoći i što je ukupno predstavljalo 29,23% dionica s pravom glasa Ciljnog društva. Prema podacima navedenim u ispravi Prijavljeni dioničari i opunomoćenici dioničara za sudjelovanje u radu gsk društva 17.10.2009. (stanje na dan 9. listopada 2009.) utvrđeno je da je MH na navedenoj glavnoj skupštini zastupao ukupno 699 dioničara odnosno da je samostalno, ostvarivao pravo glasa iz ukupno 226.811 dionica Ciljnog društva s pravom glasa što je uključivalo: 36.244 dionice Ciljnog društva s pravom glasa koje je samostalno držao 52.700 dionica Ciljnog društva s pravom glasa koje su ubilježene na računu CH, a koji pravo glasa ostvaruje po uputi Ante Perkovića 1.542 dionice Ciljnog društva s pravom glasa koje je držao KH i 136.325 dionica Ciljnog društva s pravom glasa koje su bile povjerene PH putem punomoći i stoje ukupno predstavljalo 30,16% dionica s pravom glasa Ciljnog društva. Primjenom naprijed citirane odredbe članka 8. točaka 1. i 5. ZPDD-a koji je stupio na snagu 1. studenog 2007., a polazeći od naprijed navedenih podataka o broju dionica koje su bile upisane na računima PH (vlastiti, skrbnički račun), dionica upisanih na računu CH (koje je isti držao na temelju Ugovora o nalogu i povjerenju sklopljenog s PH) kao i broju dionica koje su istome povjerene da kao opunomoćitelj dioničara Ciljnog društva samostalno (izuzev dionica koje je držao njegov sin KH), po vlastitoj ocjeni, bez ikakve upute ostvaruje pravo glasa iz tih dionica na skupštinama Ciljnog društva evidentno je daje isti na dan stupanja na snagu, (1. studeni 2007.) Zakona o preuzimanju dioničkih društava (Narodne novine br. 109/07) i na dan (31. ožujka 2009.) stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o preuzimanju dioničkih društava (Narodne novine br. 36/09), držao preko 25% dionica s pravom glasa Ciljnog društva.

Vezano za dionice Ciljnog društva koje drži KH navedeno je da u provedenom postupku nadzora uvidom u podatke iz središnjeg depozitorija SKDD-a utvrđeno je da je na dan stupanja na snagu Zakona o preuzimanju dioničkih društava (Narodne novine br. 109/07), **.**.2007., KH držao ukupno 1.276 dionica Ciljnog društva s pravom glasa, što je predstavljalo 0,17% dionica Ciljnog društva s pravom glasa. Osim naprijed navedenog stjecanja, KH je 7. listopada 2009. stekao još 266 dionica Ciljnog društva, i to sklapanjem Ugovora o prodaji i prijenosu dionica društva Badel 1862 d.d. s Ciljnim društvom kao prodavateljem (koje su preknjižene na njegov račun u SKDD-u 9. listopada 2009.). Nakon navedenog stjecanja, KH je 7. listopada 2009. držao ukupno 1.542 dionice Ciljnog društva s pravom glasa, što predstavlja 0,2050% dionica Ciljnog društva s pravom glasa. U postupku Hanfa je nesporno utvrdila da je MH otac KH, a što nitko nije ni osporavao, te da stoga djeluju zajednički u smislu odredbi članka 5. stavka 6. ZPDD-a, kojom je propisano sljedeće: Fizičke osobe djeluju zajednički ako su u krvnom srodstvu u pravoj liniji, a u pobočnoj liniji do prvog stupnja zaključno, te ako su bračni ili izvanbračni drugovi. KH je u svom prigovoru, iskazanom u prethodnom postupku koji je završio Rješenjem iz 2016. godine, u bitnome, isticao da se u njegovom slučaju trebala primijeniti odredba članka 5. stavka 15. Zakona o preuzimanju dioničkih društava iz 2013. godine (Narodne novine br. 109/07, 36/09 i 108/12, 90/13 - Odluka USRH, 99/13 - Odluka USRH i 148/13) s obzirom na to da se radi o novom upravnom postupku, a prema kojoj odredbi je zajedničko djelovanje krvnih srodnika oboriva presumpcija. U odnosu na navedeno, Hanfa je, u prethodnom postupku, isticala da se radilo o postupku nadzora koji se odnosio na razdoblje od 1. studenog 2007. do 9. listopada 2009. te da su se kod utvrđivanja nastanka obveze kao relevantne imale primijeniti odredbe tada važećeg Zakona o preuzimanju dioničkih društava iz 2009. godine (Narodne novine br. 109/07 i 36/09), a ne Zakona o preuzimanju dioničkih društava iz 2013. godine (Narodne novine br. 109/07, 36/09,108/12, 90/13 - Odluka USRH, 99/13 - Odluka USRH i 148/13). Visoki upravni sud Republike Hrvatske je u Presudi i Rješenju Poslovni broj: 4260/2019 od 12. svibnja 2021., u točkama 34. do 39., presudio daje Zakon o preuzimanju dioničkih društava iz 2009. godine (Narodne novine br. 109/07 i 36/09) - mjerodavni materijalni propis za donošenje odluke u ovoj stvari, stoga ga je Hanfa primijenila u ovom postupku, sve u skladu sa shvaćanjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske.

Vezano za dionice Ciljnog društva koje drži AH i zajedničko djelovanje s PH navedeno je da ciljno društvo, zastupano po PH (tadašnjem predsjedniku Uprave Ciljnog društva) i ŽH (tadašnjem članu uprave Ciljnog društva), 2. ožujka 2005. sklopilo je Ugovor o prodaji i prijenosu 75.000 vlastitih dionica Ciljnog društva (9,97% dionica s pravom glasa Ciljnog društva) s KAPITALNIM FONDOM d.d. (dalje: KAPITALNI FOND) zastupanim po Hrvatskom mirovinskom investicijskom društvu d.o.o. (dalje: HMID). Člankom 3. stavkom 2. navedenog Ugovora određena je kupoprodajna cijena u iznosu od 300,00 kn po dionici. Člankom 6. istog Ugovora previđena je obveza Ciljnog društva da iste dionice otkupi u roku od godine dana po cijeni od 360,00 kuna, osim ako cijena na burzi ne bude veća. Rok od godine dana u kojem je Ciljno društvo trebalo izvršiti otkup predmetnih dionica bio je četiri puta prolongiran - do 31.12.2006., pa potom do 31.12.2007. i konačno do 30.6.2008. godine. Međutim, Ciljno društvo ni istekom roka iz Dodatka (Aneksa) broj 4. predmetnog Ugovora, odnosno do 30. lipnja 2008., nije ispunilo svoje ugovorne obveze, odnosno nije otkupilo vlastite dionice koje je držao KAPITALNI FOND. Nastavno na Plan prodaje dionica radnicima Ciljnog društva iz 2001., Ciljno društvo usvojilo je Program prodaje trezorskih dionica iz 2007. koji se, u osnovi, zasnivao na istim načelima kao i Plan iz 2001. godine. Međutim, Odlukom Glavne skupštine Ciljnog društva od 7. rujna 2007., a na kojoj je Glavna skupština Ciljnog društva odobrila Program prodaje trezorskih dionica, Upravi Ciljnog društva dana je ovlast da u pojedinačnim slučajevima utvrdi mogućnost stjecanja trezorskih dionica i od strane osoba koje su s Ciljnim društvom u stalnim i čvrstim poslovnim odnosima te su zaslužni za rad i poslovanje Ciljnog društva, ti. dana je ovlast Upravi Ciljnog društva da vlastite dionice ponudi i drugim osobama, a ne samo radnicima Ciljnog društva. U provedenom postupku nadzora utvrđeno je daje Uprava Ciljnog društva 18. kolovoza 2008. uputila radnicima Ciljnog društva Ponudu za kupnju trezorskih dionica društva Badel 1862 d.d. zaposlenicima, potpisanu po PH, predsjedniku Uprave i TH, članici Uprave. Namjera Uprave Ciljnog društva, kako je utvrđeno u postupku nadzora, bila je da sredstvima od prodaje dionice Ciljnog društva otkupi dionice Ciljnog društva od KAPITALNOG FONDA te ih prenese prvo na svoj račun, a zatim na račune kupaca, što je u konačnici i učinjeno. Otkup dionica od KAPITALNOG FONDA provodio se u razdoblju kada je, kako je utvrđeno u postupku nadzora, Ciljno društvo bilo u teškoj financijskoj situaciji. Daje tomu tako vidljivo je iz iskaza članice Uprave TH koja je 15. travnja 2015. na usmenoj raspravi iskazala sljedeće: „Priznajem da sam 2008. i 2009. bila vrlo zabrinuta za ideju da se dionice Badela od KF vraćaju u trezor i pisano sam se očitovala nadzornom odboru, upozorila na opasnosti koje proizlaze prema Badelu i odbila sam sudjelovati u kupnju tih dionica jer tražili su da ih i ja otkupim, to je tražio predsjednik uprave MH no to nije imalo nekog utjecaja jer je takvu odluku potvrdio nadzorni odbor, a i skupština. Na temelju svih tih odluka je i provedena transakcija kupnje dionica Badela od KF.“ Druga članica Uprave Ciljnog društva JH u svom iskazu danom na usmenoj raspravi 16. travnja 2015. iskazivala je sljedeće: „...upozoravala sam ga (PH) u otvorenom razgovoru o nezadovoljstvu radnika i vjerovnika i poslovnih partnera, Badelu je prijetio stečaj, a on je i dalje kupovao dionice u trezori iz poslovanja izvlačio novac jer ih je kupovao novcem Badela i onda dalje prodavao drugim dioničarima na kredit pa ni dan danas veliki dio tih dionica nije plaćen“. Uprava Ciljnog društva, kako je utvrđeno u postupku nadzora, da bi prikupila sredstva za otkup 75.000 dionica Ciljnog društva od KAPITALNOG FONDA, ponudila je vlastite dionice Ciljnog društva i AH koji je bio odvjetnik Ciljnog društva temeljem Ugovora o pružanju odvjetničkih usluga od 1. prosinca 2000. te Dodatak od 27. ožujka 2006. godine. Napominje se daje Uprava Ciljnog društva nudila vlastite dionice Ciljnog društva po cijeni od 400,00 kuna po dionici (radi odredbi ugovora sklopljenog s KAPITALNIM FONDOM), a koja cijena je u tom trenutku bila značajno viša od prosječne tržišne cijene Ciljnog društva na uređenom tržištu u iznosu od 133,00 kune. Zbog visine cijene od 400,00 kuna po dionici nije bilo mnogo zainteresiranih osoba za kupnju dionica Ciljnog društva. U provedenom postupku nadzora uvidom u podatke iz središnjeg depozitorija SKDD-a Stavke knjiženja u razdoblju od 1. siječnja 2000. do 9. listopada 2009., utvrđeno je da je AH stjecao dionice Ciljnog društva s pravom glasa, kako slijedi: 19. lipnja 2009. Ugovorom o prodaji i prijenosu dionica Badel 1862 d.d. sklopljenim između Ciljnog društva i AH kojim je stekao 14.000 dionica Ciljnog društva s pravom glasa (preknjiženih 28. srpnja 2009. u SKDD) i 6. listopada 2009. Ugovorom o prodaji i prijenosu dionica Badel 1862 d. d. sklopljenim između Ciljnog društva i AH kojim je stekao 68.940 dionica Ciljnog društva s pravom glasa, (preknjiženih 9. listopada 2009. u SKDD-u). Nakon navedenih stjecanja AH je držao ukupno 82.940 dionica Ciljnog društva s pravom glasa što je predstavljalo 11,03% dionica Ciljnog društva s pravom glasa. Ovdje se napominje daje pregledom računa AH u SKDD-u utvrđeno daje na njegov račun 26. lipnja 2009. preknjiženo i 9.000 dionica Ciljnog društva s pravom glasa, temeljem Ugovora o prijenosu dionica od 20. svibnja 2009. sklopljenog s društvom GRAFPEX d.o.o.. U provedenom postupku nadzora utvrđeno je da su društvo GRAFPEX d.o.o. i AH, prethodno sklopili Ugovor o nalogu i povjerenju od 5. svibnja 2008. te da navedene dionice AH drži u svoje ime, ali za račun društva GRAFPEX d.o.o.. Stoga se navedene dionice u ovom postupku nisu uzele u obzir prilikom izračuna ukupnog broja dionica Ciljnog društva s pravom glasa koje drži AH. Sklapanju naprijed navedenih ugovora kojima je AH stekao 82.940 (11,03%) vlastite dionice Ciljnog društva prethodio je Predugovor o prodaji i prijenosu dionica Ciljnog društva od 27. listopada 2008. (dalje: Predugovor) koji je isti sklopio s Ciljnim društvom, a nastavno na ponudu za kupnju koju mu je uputilo Ciljno društvo. Navedenim Predugovorom određeno je da će Ciljno društvo steći 75.000 vlastitih dionica (od dioničara Ciljnog društva KAPITALNOG FONDA), a AH se obvezao kupiti 12.500 dionica Ciljnog društva po cijeni od 400,00 kuna po dionici, odnosno ukupno isplatiti iznos od 5.000.000,00 kuna na ime kupoprodajne cijene. Predugovorom je ugovoreno da će se glavni ugovor o prodaji i prijenosu predmetnih dionica sklopiti u roku od 8 dana od dana kad Ciljno društvo stekne 75.000 dionica od KAPITALNOG FONDA. Aneksom Predugovora od **.**.2009., AH i Ciljno društvo izmijenili su odredbe Predugovora na način da je konstatirano da je AH uplatio iznos od 3.300.000,00 kuna na ime kupoprodajne cijene, a za koji iznos (u skladu s ugovorenom cijenom iz Predugovora) bi trebao steći 8.250 dionica Ciljnog društva. Drugim Aneksom Predugovora od 19. lipnja 2009., određeno je da Ciljno društvo na AH nije prenijelo dionice, te da je umjesto povrata novčanih sredstava za dio uplaćenih sredstava u iznosu od 1.945.860,00 kuna (od ukupno uplaćenih 3.300.000,00 kuna) sklopljen Ugovor o prodaji i prijenosu dionica od 19. lipnja 2009. godine (kojim je stečeno 14.000 dionica - detaljnije objašnjeno u nastavku), a za preostalih 1.354.140,00 kuna (od 3.300.000,00 kuna koje je AH uplatio Ciljnom društvu umanjeno za 1.945.860,00 kuna) Ciljno društvo se obvezalo prenijeti na Marijana Ruždjaka 8.250 dionica najkasnije do 15. studenog 2009., a u protivnom se Predugovor od 27. listopada 2008. raskida, a Ciljno društvo dužno je vratiti iznos od 1.354.140,00 kuna AH. U provedenom postupku nadzora uvidom u Ugovor o prodaji i prijenosu dionica Ciljnog društva od 19. lipnja 2009., utvrđeno je da je istim ugovorena kupoprodaja 14.000 vlastitih dionica Ciljnog društva (1,86% dionica Ciljnog društva s pravom glasa) po cijeni od 138,99 kuna po dionici, odnosno po ukupnoj cijeni od 1.945.860,00 kuna. Ujedno ugovorena je prodaja više dionica (14.000 dionica) nego je određeno Predugovorom (12.500 dionica), a sve zbog razlike u kupoprodajnoj cijeni. U provedenom postupku nadzora analizom ugovora drugih osoba koje su stjecale vlastite dionice Ciljnog društva nastavno na ponudu Ciljnog društva zaposlenicima i drugim osobama u 2008. godini utvrđeno je da su ostale osobe svoj interes za kupnju dionica potvrdile sklapanjem Predugovora o prodaji i prijenosu dionica Ciljnog društva, sklopljenog s Ciljnim društvom 27. listopada 2008. koji je realiziran 7. listopada 2009. sklapanjem Ugovora o prodaji i prijenosu dionica kao i daje iznos novca uplaćen po predugovoru u skladu s ukupnom cijenom dionica utvrđenom u konačnom ugovoru odnosno da nema odstupanja, kao što je to slučaj kod AH. Osim stjecanja dionica Ciljnog društva temeljem Ugovora o prodaji i prijenosu dionica od **.**.2009. AH dalje stječe vlastite dionice Ciljnog društva s pravom glasa na način da je 6. listopada 2009. s Ciljnim društvom sklopio još jedan Ugovor o prodaji dionica, kojim ugovorom stječe dionica Ciljnog društva s pravom glasa (9,17% dionica s pravom glasa Ciljnog društva) po cijeni od 300,00 kuna po dionici, za ukupno 20.682.000,00 kuna. Ujedno je u navedenom ugovoru utvrđeno da je AH uplatio iznos od 11.112.669,75 kuna prije sklapanja navedenog ugovora (2. listopada 2009.), dok se preostali iznos od 9.569.330,25 kuna obvezao platiti najkasnije do 31. prosinca 2009. godine. Napominje se da je prosječna cijena dionice Ciljnog društva na uređenom tržištu ZSE-a na dan sklapanja navedenog ugovora (6. listopada 2009.) iznosila 133,00 kune po dionici. Također se napominje da je AH stekao sve preostale dionice do ukupnog iznosa od 75.000 vlastitih dionica koje je Ciljno društvo steklo od KAPITALNOG FONDA, odnosno ukupnu razliku za koju nisu iskazali interes ostali dioničari Ciljnog društva zbog kupoprodajne cijene. U odnosu na neisplaćeni dio kupoprodajne cijene u iznosu od 9.569.330,25 kuna, pregledom dokumentacije u spisu utvrđeno je da je AH **.**.2010. podnio Ciljnom društvu zahtjev za odgodom plaćanja do 30. lipnja 2010. godine. Očitovanjem Ciljnog društva od 11. travnja 2022. URBROJ: 383-22-176, proizlazi da navedeni iznos AH nikad nije podmirio. Prema iskazu TH, članice Uprave Ciljnog društva od 15. travnja 2015. Uprava Ciljnog društva je predlagala prolongate plaćanja, a Nadzorni odbor Ciljnog društva se suglasio sa istima. Navedeno je u svom iskazu od 16. travnja 2015. potvrdio i član Nadzornog odbora ŠH, predstavnik radničkog vijeća. Naime, Ciljno društvo se očitovalo daje AH podnio tužbu na pobijanje odnosno utvrđenje ništetnim Ugovora o prodaji od 6. listopada 2009. i Aneksa ugovora, dok je Ciljno društvo ustalo s protutužbom i tražilo isplatu iznosa od 9.569.330,25 kuna na ime isplate preostale kupoprodajne cijene. lako nije isplatio iznos ugovorene kupoprodajne cijene u cijelosti u ugovorenim rokovima niti naknadno, istoga dana kada je sklopljen Ugovor o prodaji dionica (**.**.2009.), AH i Ciljno društvo sklapaju Ugovor o prijenosu 68.940 dionica, što predstavlja 9,17% dionica Ciljnog društva s pravom glasa, a kojim Ciljno društvo ovlašćuje AH da izvrši upis predmetnih dionica u SKDD-u na svoj račun i temeljem kojeg je **.**.2009. AH u depozitoriju SKDD-a upisan kao zakoniti imatelj predmetnih dionica. Ovdje se ističe da je predmetni ugovor sklopljen bez prethodne suglasnosti Nadzornog odbora Ciljnog društva, a koja suglasnost je propisana člankom 20. stavkom 2. točkom 5. Statuta Ciljnog društva iz rujna 2007. godine. Ovdje se posebno napominje da je uvidom u podatke koje je tijekom postupka nadzora dostavilo Ciljno društvo utvrđeno da je isto na dan 2. listopada 2009. imalo gotovo 280.000.000,00 kuna dospjelih obveza, a poslovni računi Ciljnog društva bili su u blokadi u razdoblju od 29. travnja do 8. svibnja 2009. i od 20. kolovoza do 17. rujna 2009. godine. Unatoč teškoj financijskoj situaciji u kojoj se u vrijeme sklapanja navedenog ugovora nalazilo Ciljno društvo, isto je AH dopustilo upis svih dionica Ciljnog društva s pravom glasa u depozitorij SKDD-a i ostvarivanje svih prava koja proizlaze iz navedenih dionica unatoč isplati samo dijela ugovorene kupoprodajne cijene. Dodatno, u provedenom postupku nadzora je utvrđeno da je dio novčanih sredstava za kupnju dionica Ciljnog društva, u iznosu od 11.112.669,75 kuna, koja je AH, kako je naprijed navedeno, uplatio, isti pribavio kreditima i to: Ugovorom o kreditu od 1. listopada 2009. sklopljenim između BANCO POPULARE CROATIA d.d. i AH, za iznos od 400.000 eura, u kojem je radi osiguranja kredita zasnovano založno pravo na 23.000 dionica Ciljnog društva s pravom glasa koje drži AH (založeno pravo zasnovano je i na dionicama koje je AH držao za društvo GRAFPEX d.o.o.) i 45.307 dionica Ciljnog društva s pravom glasa čiji je stvarni imatelj MH, a koje su u to vrijeme u depozitoriju SKDD-a bile upisane na računu CH i Ugovorom o kreditu od 1. listopada 2009. sklopljenim između BKS BANK d.d., kao kreditora i AH kao korisnika kredita i založnog dužnika za iznos od 1.000.000 kuna, u kojem je radi osiguranja kredita zasnovano založno pravo na 11.000 dionica Ciljnog društva s pravom glasa koje drži PH, 7.393 dionice Ciljnog društva s pravom glasa čiji je stvarni imatelj MH, a koje su u to vrijeme u depozitoriju SKDD-a bile upisane na računu CH i 2.000 dionica Ciljnog društva s pravom glasa koje drži NH, članica Uprave Ciljnog društva. U odnosu na EH kao založnog dužnika, u provedenom postupku nadzora je utvrđeno da su založene dionice Ciljnog društva one koje je EH držao za PH temeljem Ugovora o nalogu i povjerenju od 24. rujna 2009. (52.700 dionica Ciljnog društva, što predstavlja 7,01% dionica Ciljnog društva s pravom glasa). Prema iskazu CH, dionice Ciljnog društva je založio na izričitu pisanu uputu PH, o čemu je u spis dostavio i pisanu uputu PH od 1. listopada 2009. godine. Nadalje, prema iskazu TH od **.**.2015. MH ju je zamolio da pomogne AH u realizaciji naprijed navedenih kredita. Iz naprijed navedenog razvidno je da je MH založio čak 63.700 dionica (od ukupno 86.944 dionica Ciljnog društva s pravom glasa koje je držao ne uključujući dionice koje su mu povjerene jer na potonjim nije mogao zasnovati založno pravo) te tako omogućio AH stjecanje dionica, što predstavlja 9,17% dionica Ciljnog društva s pravom glasa. Napominje se da prema podacima iz depozitorija SKDD-a (Stavke knjiženja u razdoblju od 01.01.2008. do 15.03.2010.) u predmetu KLASA: 451-04/09-13/165, utvrđeno da je MH založio dionice samo za osiguranje kredita AH. S tim u vezi napominje se da je Ustavni sud u Odluci poslovni broj: U-lll/2984/2012 naveo da se zajedničko djelovanje ne može procjenjivati samo na osnovi toga da su neki dioničari (MH i EH) svojim dionicama jamčili za otplatu dionica koje je kupio AH. Slijedom navedenog stajališta Ustavnog suda, TH i društvo GRAFPEX d.o.o., kao osobe koje su založile dionice Ciljnog društva koje su držale, kao jamstvo za kredit AH, a u odnosu na koje nisu utvrđene druge okolnosti koje bi upućivale na zajedničko djelovanje, nisu utvrđene kao osobe koje djeluju zajednički s PH, KH i AH. Međutim, omogućavanje stjecanja dionica davanjem jamstva u vidu zaloga nad dionicama nije jedina okolnost koja je utvrđena u postupku nadzora, a koja upućuje na zajedničko djelovanje PH i AH odnosno zajedničku namjeru navedenih osoba za stjecanjem dionica Ciljnog društva s pravom glasa, a koja namjera se u konačnici i ostvarila. Iz naprijed navedenog vidljivo je da je MH koristeći svoju poziciju predsjednika Uprave Ciljnog društva i povjerene mu ovlasti da ponudi dionice Ciljnog društva osobama u stalnim i čvrstim poslovnim odnosima, ponudio vlastite dionice Ciljnog društva i AH te mu omogućio: stjecanje 14.000 dionica Ciljnog društva s pravom glasa Ugovorom o prodaji dionica od 19. lipnja 2009. iako je Predugovorom ugovoreno stjecanje 12.500 dionica Ciljnog društva s pravom glasa, stjecanje dionica s pravom glasa Ciljnog društva Ugovorom o prodaji dionica od 6. listopada 2009. bez prethodne suglasnosti Nadzornog odbora Ciljnog društva, iako je ista bila jasno propisana, stjecanje 68.940 dionica s pravom glasa Ciljnog društva Ugovorom o prodaji dionica od 6. listopada 2009. po cijeni od 300,00 kuna po dionici, a koja je cijena bila znatno viša od cijene na uređenom tržištu (na dan 6. listopada 2009. cijena na tržištu iznosila je 133,00 kune po dionici) unatoč tomu što AH nije imao novčanih sredstava za cjelokupni ugovoreni iznos transakcije, već je ostao dužan Ciljnom društvu iznos od 9.569.330,25 kuna u vrijeme kada je Ciljno društvo, kako je nesporno utvrđeno u postupku nadzora, bilo u iznimno teškoj financijskoj situaciji, predlaganje Nadzornom odboru da se AH prolongira plaćanje iznosa od 9.569.330,25 kuna, sklapanje Ugovora o prijenosu dionica od 6. listopada 2009. temeljem kojeg je AH dopušteno da se upiše kao zakoniti imatelj 68.940 dionica Ciljnog društva s pravom glasa u depozitoriju SKDD-a, iako ugovorena kupoprodajna cijena nije u cijelosti, niti naknadno isplaćena,zalaganje dionica koje je MH držao kako bi omogućio AH realiziranje kredita radi isplate dijela ugovorene kupoprodajne cijene. Nakon opisanih stjecanja AH je držao ukupno 82.940 dionica Ciljnog društva s pravom glasa što je predstavljalo 11,03% dionica Ciljnog društva s pravom glasa i time postao drugi (nakon PH) po redu dioničar po broju dionica Ciljnog društva s pravom glasa. Naprijed navedene okolnosti u svojoj ukupnosti jasno upućuju da je predsjednik Uprave MH korištenjem svoje pozicije i ovlasti koje iz iste proizlaze kao i svojim postupanjem omogućio AH stjecanje ukupno 82.940 (11,03%) dionica Ciljnog društva s pravom glasa iz kojih dionica je AH ostvarivao sva prava koja mu pripadaju kao dioničaru, posebno pravo glasa na glavnim skupštinama, a koje pravo je ostvario već na prvoj sljedećoj skupštini Ciljnog društva održanoj 17. listopada 2009. godine. Za razliku od ostalih stjecatelja dionica koji su morali prethodno isplatiti cjelokupan iznos na ime kupoprodajne cijene, pribaviti prethodnu suglasnost Nadzornog odbora Ciljnog društva za stjecanje vlastitih dionica, da bi tek nakon toga dionice koje su stekli upisali na svoj račun u SKDD-u i ostvarivali prava iz navedenih dionica, AH to nije morao. Istome je, kako je, utvrđeno, omogućena preknjižba vlastitih dionica Ciljnog društva s pravom glasa prije isplate cjelokupne kupoprodajne cijene i ostvarivanje svih prava koje mu pripadaju kao dioničaru. Dodatno, za dio isplate kupoprodaje cijene sam predsjednik Uprave MH založio je čak 63.700 svojih dionica (11.000 dionica koje je držao i 52.7000 dionica koje su bile ubilježene na računu CH u depozitoriju SKDD-a) s pravom glasa Ciljnog društva (od ukupno 86.944 kojih je imatelj) za osiguranje isplate kredita AH za dio ugovorene kupoprodajne cijene.

Člankom 5. stavkom 1. ZPDD-a propisano je da su osobe koje djeluju zajednički fizičke i/ili pravne osobe koje surađuju međusobno ili s ciljnim društvom na temelju sporazuma, izričitog ili prešutnog, usmenog ili pisanog, čiji je cilj stjecanje dionica s pravom glasa, usklađeno ostvarivanje prava glasa ili sprječavanje druge osobe u provođenju postupka preuzimanja. Stavkom 2. točkom 1. navedenog članka propisano je da se za sljedeće osobe smatra da djeluju zajednički: 1. osobe koje povezuju samo okolnosti u svezi sa stjecanjem dionica, kao što su: vrijeme ili razdoblje u kojem su stjecale dionice, mjesto stjecanja, način stjecanja, odredbe ugovora o stjecanju, vrijednost stečenih dionica, druge okolnosti koje su dovele do stjecanja dionica koje ukazuju na usklađenost u stjecanju ili zajedničkoj namjeri osoba.

Polazeći od naprijed citirane odredbe, opisano postupanje odnosno okolnosti u vezi stjecanja dionica Ciljnog društva od strane AH jasno ukazuje na postojanje sporazuma između PH i AH o zajedničkom djelovanju s ciljem stjecanja dionica Ciljnog društva s pravom glasa. Naime, postupanja PH i AH bila su usmjerena na stjecanje dionica Ciljnog društva s pravom glasa i navedene osobe su poduzele sve (posebno MH korištenjem ovlasti koje su mu pripadale kao predsjedniku Uprave i dioničaru Ciljnog društva) što je bilo potrebno radi stjecanja dionica Ciljnog društva s pravom glasa. Napominje se da su osim AH, dionice Ciljnog društva (samo dan nakon što je AH sklopio Ugovor o prodaji dionica i stekao 68.940 dionica Ciljnog društva s pravom glasa) stjecali i MH i KH (**.**.2009. koje je prvo njihovo stjecanje dionica nakon stupanja snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o preuzimanju dioničkih društava (Narodne novine br. 36/09) i tako zajedno povećavali svoj udio u dionicama Ciljnog društva s pravom glasa. Preknjižba dionica (68.940 dionica Ciljnog društva s pravom glasa) koje je 6. listopada 2009. stekao OH i preknjižba dionica koje su 7. listopada 2009. stekli MH (2.000 dionica Ciljnog društva s pravom glasa) i KH (266 dionica Ciljnog društva s pravom glasa) provedena je u depozitoriju SKDD-a 9. listopada 2009. godine. Navedeni dan (9. listopada 2009.) je ujedno bio i dan na koji je bio utvrđen popis dioničara za skupštinu Ciljnog društva koja se održala 17. listopada 2009. s brojem dionica upisanim na njihovim računima u depozitoriju SKDD-a.

U provedenom postupku, AH u svom prigovoru na Zapisnik od 25. rujna 2015. ističe kako čitav tijek kupnje dionica Ciljnog društva od sklapanja predugovora u listopadu 2008. ukazuje da nije bilo nikakvog zajedničkog djelovanja. Navodi da, s obzirom da Predugovor nije realiziran, tražio je raskid istog i vraćanje novaca koji je uplaćen u tu svrhu u svibnju 2009. godine. Kako navodi, daje Ciljno društvo imalo sredstava u tom trenutku, sasvim sigurno ne bi došlo do sklapanja ugovora po tom predugovoru, a niti bi bilo interesa za stjecanje kakvog drugog paketa dionica. Nastavno na iznesene tvrdnje, u postupku nadzora koji je prethodio Rješenju iz 2016. godine izvršen je uvid u dokumentaciju u spisu te je utvrđeno da je 18. lipnja 2009. Ciljno društvo uputilo dopis AH da je zaprimilo njegov dopis od 8. lipnja 2009. kojim se traži povrat novaca te da se AH zbog otežane situacije s likvidnošću nudi 14.000 dionica Ciljnog društva po tržišnoj vrijednosti na dan koji prethodi sklapanju sporazuma. U istom dopisu se navodi kako to nije dovoljno da se u potpunosti pokrije cijeli uplaćeni iznos te se stoga moli da se pristane na potpisivanje dodatka za ostatak dionica. AH je prihvatio tu ponudu te je stoga 19. lipnja 2009. sklopljen Ugovor o prodaji i prijenosu 14.000 dionica Ciljnog društva. Ovdje se napominje da okolnost, koju navodi AH da je tražio raskid Predugovora i vraćanje novca te da je Ciljno društvo imalo sredstava u tom trenutku, sasvim sigurno ne bi došlo do sklapanja ugovora po tom Predugovoru nisu okolnosti koje same po sebi isključuju postojanje zajedničkog djelovanja. Ovo posebno iz razloga jer je AH, unatoč tome, ipak nastavio stjecati dionice Ciljnog društva (a Ciljno društvo i dalje nije imalo novčanih sredstava). Štoviše, Ugovorom o prodaji i prijenosu stekao je više dionica od broja dionica koji je određene Predugovorom, 2. listopada 2009. uplatio je iznos od 11.112.669,75 kuna za stjecanje vlastitih dionica Ciljnog društva po cijeni značajno većoj od tržišne cijene i dio sredstava osigurao kreditom, a dio je ostao neisplaćen. S uplatom navedenog iznosa, koji je kako je vidljivo iz datuma uplate izvršen prije sklapanja Ugovora o prodaji dionica koji je datiran 6. listopada 2009., u cijelosti je istoga dana (2. listopada 2009.) podmiren dug Ciljnog društva prema KAPITALNOM FONDU. Dodatno, neovisno o tome što je AH tražio povrat novaca u lipnju 2009., nejasno je (i AH navedeno nije objasnio) zašto nakon stjecanja 14.000 dionica Ciljnog društva nije stekao dionice u vrijednosti iznosa koji je preostao, već se dodatno zadužio radi stjecanja dodatnih 68.940 dionica Ciljnog društva (po cijeni od 300,00 kuna po dionici dok je na dan sklapanja tog ugovora njihova prosječna cijena na ZSE iznosila 133,00 kune po dionici čime je iste preplatio za više od 11,5 milijuna kuna) temeljem Ugovora o prodaji dionica od 6. listopada 2009., i sve to znajući da neće moći podmiriti u cijelosti iznos na ime ugovorene kupoprodajne cijene. Sve okolnosti u vezi stjecanja dionica Ciljnog društva s pravom glasa kao i radnje koje su osobe u odnosu zajedničkog djelovanja poduzele kako bi došlo do stjecanja dionica jasno ukazuju na postojanje zajedničke namjere tih osoba

- stjecanje dionica Ciljnog društva s pravom glasa i povećanje udjela u dionicama Ciljnog društva s pravom glasa. Zajednička namjera PH i AH je i ostvarena jer su navedene osobe stjecanjem dionica povećale svoj udio i postale prva dva dioničara Ciljnog društva po broju dionica Ciljnog društva s pravom glasa koje su držale i s navedenim dionicama ostvarivale pravo glasa na prvoj sljedećoj skupštini 17. listopada 2009. na kojoj se, između ostalog, odlučivalo o imenovanju novih članova Nadzornog odbora koje je predložio dioničar Ciljnog društva Hrvatski fond za privatizaciju. Iz Zapisnika s Glavne skupštine Ciljnog društva od 17. listopada 2009., koji je sastavio javni bilježnik Vladimir Marčinko iz Zagreba, Poslovni broj: OU-533/2009 vidljivo je da su MH, KH i AH glasovali na jednak način i tako ponovno izabrali postojeće članove Nadzornog odbora, kojima je prije toga istekao mandat, odnosno glasovali protiv protuprijedloga dioničara Hrvatskog fonda za privatizaciju. Sprečavanjem izbora novih članova Nadzornog odbora Ciljnog društva, a uzimajući u obzir ovlasti nadzornog odbora, iz članka 244. Zakona o trgovačkim društvima, da imenuje članove uprave i predsjednika uprave društva, MH je osigurao ostanak na poziciji predsjednika Uprave Ciljnog društva.

Vezano za nastanak obveze objavljivanja ponude za preuzimanje Ciljnog društva navedeno je da je u provedenom postupku nadzora utvrđeno da MH na dan stupanja na snagu Zakona o preuzimanju dioničkih društava (Narodne novine br. 109/07), primjenom odredbe članka 8. točke 1. i 5. ZPDD-a koja propisuje koje dionice se uzimaju u obzir kod utvrđivanja ukupnog broja dionica ciljnog društva koje drži određena osoba, držao preko 25% dionica Ciljnog društva s pravom glasa. Na dan stupanja na snagu navedenog zakona (1. studeni 2007.) i izmjena i dopuna navedenog zakona (31. ožujak 2009.), utvrđeno je daje i njegov sin KH držao dionice Ciljnog društva s pravom glasa. Člankom 8. stavkom 5. Zakona o preuzimanju dioničkih društava (Narodne novine br. 84/2002, 87/2002, 120/2002, 2/2007, 109/2007) koji je bio na snazi do 1. studenog 2007., propisano je sljedeće: „Smatra se da fizičke osobe djeluju zajednički ako su u krvnom srodstvu u pravoj liniji, a u pobočnoj liniji do prvog stupnja zaključno te ako su bračni drugovi.'[1] Navedenom odredbom zajedničko djelovanje osoba u krvnom srodstvu u pravoj liniji propisano je kao oboriva presumpcija. Dalje, člankom 5. stavkom 6. Zakona o preuzimanju dioničkih društava (Narodne novine br. 109/07) koji je stupio na snagu 1. studenog 2007. propisano je sljedeće: „Fizičke osobe djeluju zajednički ako su u krvnom srodstvu u pravoj liniji, a u pobočnoj liniji do prvog stupnja zaključno, te ako su bračni ili izvanbračni drugovi.". Navedenom odredbom zajedničko djelovanje osoba u krvnom srodstvu u pravoj liniji nije oboriva presumpcija. Odredbom članka 6. stavka 2. ZPDD-a propisano je da se dionicama s pravom glasa stjecatelja pribrajaju dionice s pravom glasa osoba koje s njim djeluju zajednički. Budući da s obzirom na srodstvo otac-sin MH i KH djeluju zajednički u smislu odredbi članka 5. stavka 6. ZPDD-a te ukupan broj dionica Ciljnog društva s pravom glasa koji imenovani zajedno drže, utvrđeno je da su isti stupanjem na snagu Zakona o preuzimanju dioničkih društava (Narodne novine br. 109/07) zajednički drže više od 25% dionica Ciljnog društva s pravom glasa propisan člankom 9. stavkom 1. ZPDD- a. Isti su stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o preuzimanju dioničkih društava (Narodne novine br. 36/09) i dalje držali dionice Ciljnog društva s pravom glasa kojim se prelazi naprijed propisani kontrolni prag. Dakle, stupanjem na snagu navedenih propisa isti su zatečeni s više od 25% dionica Ciljnog društva s pravom glasa. Odredbom članka 61. stavka 8. ZPDD-a koja je donesena odredbom članka 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o preuzimanju dioničkih društava (Narodne novine br. 36/09), a koja je stupila na snagu 31. ožujka 2009. propisano je sljedeće: „Osobe za koje se prema odredbama Zakona o preuzimanju dioničkih društava (»Narodne novine«, br. 84/02., 87/02. i 120/02.) nije smatralo da djeluju zajednički, a koje prema odredbama ovoga Zakona djeluju zajednički, i koje na dan stupanja na snagu ovoga Zakona zajednički drže više od 25% dionica s pravom glasa ciljnog društva, u slučaju daljnjeg stjecanja dionica s pravom glasa ciljnog društva obvezne su objaviti ponudu za preuzimanje sukladno odredbama ovoga Zakona“. Iz naprijed citiranih odredbi zakona o preuzimanju dioničkih društava iz 2002. i 2007. vidljivo je da je odredba o zajedničkom djelovanju osoba u krvnom srodstvu u pravoj liniji različito definirana odnosno Zakon o preuzimanju dioničkih društava iz 2002. istu definira kao oborivu presumpciju dok Zakon o preuzimanju dioničkih društava iz 2007. istu definira kao neoborivu presumpciju. Nadalje, Zakonom o preuzimanju dioničkih društava (Narodne novine br. 36/09) je po prvi puta propisano da se pri utvrđivanju broja dionica s pravom glasa ciljnog društva koje drži ponuditelj i osobe koje s njim djeluju zajednički, pored dionica koje su te osobe stekle uzimaju u obzir i dionice s pravom glasa ciljnog društva koje su tim osobama povjerene, ako one mogu prava glasa iz tih dionica ostvarivati samostalno, po vlastitoj ocjeni, bez posebnih uputa dioničara.

U provedenom postupku nadzora, pregledom relevantne dokumentacije utvrđeno je da je prvo daljnje stjecanje dionica Ciljnog društva nakon stupanja na snagu članka 61. stavka 8. ZPDD-a bilo 7. listopada 2009. kada je MH sklopio Ugovor o prodaji i prijenosu dionica društva Badel 1862 d.d. s Ciljnim društvom kao prodavateljem kojim je stekao 2.000 dionica Ciljnog društva. Isti dan, KH sklopio je Ugovor o prodaji i prijenosu dionica društva Badel 1862 d.d. s Ciljnim društvom kao prodavateljem kojim je stekao 266 dionica Ciljnog društva. Nakon navedenih stjecanja dionica, MH drži 225.269 dionica Ciljnog društva s pravom glasa) a P, koji djeluje zajednički sa svojim ocem PH drži 1.542 dionica Ciljnog društva s pravom glasa odnosno zajedno drže 226.811 dionica Ciljnog društva s pravo glasa što predstavlja 30,16% dionica Ciljnog društva s pravom glasa. Napominje se da MH, KH i AH tijekom 2009. nisu stjecali dionice transakcijama na ZSE ili ugovorima sklopljenim s trećim osobama već su isključivo stjecali vlastite dionice Ciljnog društva ugovorima sklopljenima s Ciljnim društvom. Kako je prethodno navedeno AH djeluje zajednički s PH temeljem članka 5. stavka 2. točke 1. alineja 6. ZPDD-a. Dakle, dionicama koje drže navedene osobe (MH i KH) u skladu s člankom 6. stavkom 2. ZPDD-a pribrajaju se dionice Ciljnog društva s pravom glasa koje drži AH (82.940), budući isti, kako je utvrđeno u ovom postupku djeluje zajednički s PH. Nakon naprijed navedenih stjecanja i nastanka obveze objavljivanja ponude za preuzimanje naprijed navedene osobe koje djeluju zajednički drže ukupno 309.751 dionica Ciljnog društva s pravom glasa, što predstavlja 41,18% udjela u dionicama Ciljnog društva s pravom glasa.

Vezano za prigovore stranaka i upute sudova navedeno je da je Hanfa Zaključkom KLASA: UP/I 034-01/14-01/03, URBROJ: 326-01-60-62-22-146 od 27. siječnja 2022. (dalje: Zaključak od 27. siječnja 2022.) naložila PH, AH, HH, KH i Ciljnom društvu da obavijeste Hanfu o osobama ovlaštenim za zastupanje u postupku i da dostave Hanfi svoje dokazne prijedloge, a koji se odnose na nove činjenice i dokaze za koje su saznali nakon 25. ožujka 2016. i to u roku od 30 dana. MH i KH u bitnome navode da su općepoznate, notorne, činjenice da su 2016. mali dioničari bili vlasnici više od 50% Ciljnog društva, daje Ciljno društvo potom preuzela Republika Hrvatska i to u iznosu od 75% temeljnog kapitala, da je Republika Hrvatska prodala Ciljno društvo Meteor Grupi za iznos od 31 milijun kuna i da su 2020. mali dioničari istisnuti iz Ciljnog društva za naknadu od 12,68 kuna po dionici; da MH nije imao namjeru preuzimanja Ciljnog društva jer: a. 1998. godine suprotstavio se odluci da se dionice kupljene od Hrvatskog fonda za privatizaciju prodaju društvu Bobita d.o.o. iz Čitluka, Bosna i Hercegovina, te mu je zbog toga otkazan ugovor o radu, i b. bio je inicijator osnivanja Udruge malih dioničara pod nazivom „Badel Badelovcima"; da se MH, kao predsjednik uprave Ciljnog društva zalagao da se trezorske dionice Ciljnog društva, koje su dioničari dobili po povlaštenim cijenama (a u skladu s Programom prodaje trezorskih dionica) ponude na prodaju svim radnicima uz ugovorenu obvezu prvokupa u korist Ciljnog društva; da su tri najhitnija dokaza koje Hanfa nije uzela u obzir: 1) radničko dioničarstvo, 2) ugovor o kupnji trezorskih dionica, i 3) punomoć za zastupanje; da je, u vezi ugovora o kupnji trezorskih dionica, u ugovoru utvrđena obveza prava prvokupa u korist Ciljnog društva; da je, u vezi punomoći za zastupanje, u punomoćima zapravo sadržana jasna uputa za glasovanje. Nadalje navodi daje glavni cilj investicijskog fonda i nezadovoljnih dioničara sa značajnijim paketom dionica bio da: 1) maknu klauzulu o prvokupu iz ugovora, i 2) poduzmu sve korake da na glavnoj skupštini Ciljnog društva dobiju većinu, koja bi izabrala njihove predstavnike u nadzorni odbor, a koji bi potom smijenio upravu; da nezadovoljni dioničari sa značajnijim paketom dionica, zato što zbog klauzule o pravu prvokupa nisu na tržištu mogli prodati dionice jeftino kupljene od Ciljnog društva, pokreću akciju opoziva punomoći malih dioničara zbog koje je stotinjak, od ukupno osamsto dioničara, opozvalo punomoć. U odnosu na stjecanje dionica od strane AH, navodi da su istome kao poslovnom partneru i osobi u dugogodišnjoj poslovnoj suradnji s Ciljnim društvom, dionice prodane na temelju odluke skupštine Ciljnog društva iz rujna 2007. kada je upravi dana ovlast da može proširiti krug osoba kojima se mogu prodavati trezorske dionice i to na osobe koje nisu zaposlenici Ciljnog društva, da je kupio dionice po cijeni od 300,00 kuna (jer je to bila cijena za koju ih je Ciljno društvo steklo od KAPITALNOG FONDA) dok je u tom trenutku tržišna cijena bila 130,00 kuna te da su se drugi dioničari javili na ponudu da kupe trezorske dionice stečene otkupom od KAPITALNOG FONDA, a po cijeni od 300,00 kuna, onda AH ne bi ni imao priliku steći svoje dionice; da je, investicijski fond KDLJ sa svojim podružnicama imao 16% dionica Ciljnog društva, a da je A.V., zajedno s dionicama koje je držao po punomoći, imao 14,5% dionica Ciljnog društva, stoga su prešli kontrolni prag te da činjenica da im Hanfa nije utvrđivala obvezu objavljivanja ponude za preuzimanje predstavlja diskriminaciju u primjeni zakona. U navedenom podnesku, zatraženo je da Hanfa izvrši priklop spisa: predstečajnog postupka KLASA: UP/l-110/07/13-01/3325, predmeta Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-4114/2012, predmeta Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-751/2020, predmeta Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P- 1136/2020, predmeta Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P- 1243/2020. Navedeni dokazni prijedlozi odbijeni su Zaključkom KLASA: UP/I 034-01/14-01/03, URBROJ: 326-01-60-62-22-175 od 7. travnja 2022. zato što MH nije dovoljno obrazložio potrebu priklopa spisa.

Dalje, Zaključkom KLASA: UP/I 034-01/14-01/03, URBROJ: 326-01-60-62-22- 180 od 4. svibnja 2022. odbijen je zatraženi uvid u ugovore o stjecanju dionica kojima su osobe, koje su bile pozvane iskazivati pred Hanfom 2014. i 2015. godine, stjecale dionice Ciljnog društva zato što se, kao opravdanje pravnog interesa, navodi da je iz predmetnih ugovora (čiji je predmet bila kupnja trezorskih dionica) razvidno da je utvrđena obveza dioničara stjecatelja u obliku ugovorene obveze prava prvokupa u korist Ciljnog društva. Budući da pravo prvokupa nije od važnosti za postupak radi utvrđivanja nastanka obveze objavljivanja ponude za preuzimanje, davanje uvida u prethodno navedene ugovore je odbijeno.

MH je tijekom postupka, posebno na usmenim rasprava iznosio okolnosti vezane uz poslovanje Ciljnog društva, posebno nakon njegova odlaska s mjesta predsjednika Uprave Ciljnog društva, a za koje okolnosti je ocijenjeno da nisu od važnosti za ovaj postupak niti su u vezi s primjenom ZPDD-a kao mjerodavnog propisa u ovoj pravnoj stvari. Okolnosti koje su od važnosti za postupak utvrđivanja nastanka obveze su one u svezi stjecanja dionica Ciljnog društva i primjene odredbi ZPDD-a. Stoga je očitovanje Hanfe ograničeno na navode RH i KH koji su odlučni za ovaj postupak. MH tijekom postupka nije osporavao da je držao dionice Ciljnog društva te daje ostvarivao pravo glasa iz dionica Ciljnog društva koje su mu povjerili dioničari/članovi Udruge. Međutim, suprotno naprijed navedenim navodima PH punomoći nisu sadržavale uputu za glasovanje već općenitu izjavu: „Opunomoćujem PH ... da me zastupa na redovnim i izvanrednim Skupštinama ..., da poduzima sve moguće i potrebne mjere, podnosi prijedloge i uopće sve u interesu zaštite i ostvarenja interesa malih dioničara ...“.

Nadalje, vezano za stjecanje dionica Ciljnog društva od strane AH i odnos s PH, utvrđeno je koje je sve radnje PH korištenjem ovlasti predsjednika Uprave Ciljnog društva poduzimao kako bi AH iste stekao unatoč tome što je AH uplatio samo dio od ukupno ugovorene kupoprodajne cijene (i to upravo onaj iznos koji je bio nužan za isplatu KAPITALNOM FONDU). U odnosu na preostali dio neisplaćene kupoprodajne cijene unatoč iznimno teškoj financijskoj situaciji u kojoj se Ciljno društvo nalazilo, MH je Nadzornom odboru predlagao prolongiranje isplate te AH dopustio upis svih dionica Ciljnog društva s pravom glasa u depozitorij SKDD-a prije nego je iznos na ime kupoprodaje u cijelosti isplaćen. Takvim postupanjem, AH je mogao ostvarivati prava iz stečenih dionica Ciljnog društva iako nije u cijelosti izvršio svoju ugovornu obvezu - isplatu kupoprodajne cijene.

AH u svom podnesku od 22. veljače 2022. je u bitnome, naveo da, s obzirom na sve promjene koje su se tijekom proteklih 10 godina dogodile u Ciljnom društvu, pitanje je što predstavlja predmet preuzimanja i može li obveza preuzimanja imati učinka kada je Meteor Grupa - Labud d.o.o. jedini vlasnik Ciljnog društva. Nadalje je naveo da je Hanfa trebala utvrditi zajedničko djelovanje dioničara PK i dr. te da Hanfa u cjelokupnom prethodnom postupku izbjegava dati pravo obrazloženje o tome da postoji li zajedničko djelovanje drugih osoba (Ante Vrančić i K.D. Investment) koje su, primjenom odredbe članka 5. stavka 2. točka 4. ZPDD-a, zajednički djelovale u odnosu na protuprijedlog odluke o izboru članova Nadzornog odbora (na skupštini Ciljnog društva održanoj 17. listopada 2009.). Neovisno o proteku vremena i promjenama u Ciljnom društvu koje su nesporne, u određenom razdoblju nadzora, dogodile su se u ovom postupku utvrđene radnje u kojima su sudjelovale stranke ovoga postupka, uključujući i AH, a za koje radnje je, u ovom postupku, utvrđeno da imaju obilježja zajedničkog djelovanja. Pri donošenju odluke u ovoj pravnoj stvari uzete su u obzir upravo promijenjene okolnosti (između ostalog i one na koje upućuje AH) te je stoga odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Nastavno na navod AH da su MH i KH, zajedno s punomoćima, na datum stupanja na snagu ZPDD-a 1. studenog 2007., držali preko 25% dionica s pravom glasa pa je stoga obveza objavljivanja ponude za preuzimanje za njih nastala u slučaju daljnjeg stjecanja te da se punomoći mogu pribrojiti samo PH, a ne i drugima i da je MH s punomoćima sam stekao uvjete za podnošenje zahtjeva za odobrenje objavljivanja ponude za preuzimanje već je objašnjeno u obrazloženju ovoga rješenja.

Vezano za navod AH da su osobe koje su PH dale punomoć za glasovanje s njihovim dionicama izuzete od toga daje Hanfa utvrđivala njihovo zajedničko djelovanje i da bi AH bio izuzet od zajedničkog djelovanja da je PH dao punomoć da glasuje s dionicama koje su u njegovom vlasništvu, napominjemo da se u pogledu pribrajanja glasova iz dionica koje su PH povjerene primjenjuje članak 8. točka 5. ZPDD-a. Članovi Udruge koji su dali punomoći PH ne mogu se smatrati osobama koje s istim djeluju zajednički jer, kao što je utvrđeno u postupku nadzora, nisu pravo glasa ostvarivali samostalno nego su svoje dionice povjerili PH koji je pravo glasa ostvarivao samostalno, po vlastitoj ocjeni, bez posebnih uputa dioničara/članova Udruge. Međutim, da se u odnosu na dioničare koji su temeljem punomoći povjerili svoje dionice PH utvrdilo da djeluju zajednički s istim u smislu odredbe članka 5. ZPDD-a, te bi osobe bile navedene kao osobe u zajedničkom djelovanju. Tako je kao osoba koja djeluje zajednički s PH naveden njegov sin KH koji je također dao punomoć svojem ocu za glasovanje na skupštinama Ciljnog društva, ali koji s istim djeluje zajednički temeljem članka 5. stavka 6. ZPDD-a. Prema tome, netočan je navod AH, da bi bio izuzet od zajedničkog djelovanja da je PH dao punomoć da glasuje s dionicama koje su u njegovom vlasništvu. Dakle, glasovi iz dionica koje su PH povjerene u skladu s naprijed navedenom odredbom pribrajaju se istome. U skladu s člankom 6. stavkom 2. ZPDD-a svim dionicama koje drži PH pribrajaju se dionice koje drže osobe koje s njim djeluju zajednički (KH i AH). AH navodi da sporazum o zajedničkom djelovanju ne proizlazi niti iz bilo kojeg ugovora koji je potpisan, niti se iz okolnosti može navedeno zaključiti te da pri tome nije uopće utvrđivana volja stranaka da sklope bilo kakav sporazum, a pogotovo sporazum o zajedničkom djelovanju. Naime, sporazum o zajedničkom djelovanju kao i svaki konsenzualni ugovor, kako navodi AH, je sklopljen kad su se stranke suglasile o bitnim sastojcima ugovora. U ovoj pravnoj stvari nije utvrđeno da su AH i MH sklopili pisani sporazum o zajedničkom djelovanju, međutim navedeno nije niti nužno jer sporazum može biti sklopljen i prešutno odnosno usmeno, a kako je propisano člankom 5. stavkom 1. ZPDD-a.

Volja i namjera PH i AH utvrđena je iz samog postupanja navedenih osoba. Upravo iz radnji i postupanja navedenih osoba, vidljiva je volja stranaka i zajednički cilj koji se želio postići - stjecanje dionica Ciljnog društva s pravom glasa, povećanje udjela u dionicama Ciljnog društva s pravom glasa i ostvarivanje prava glasa iz stečenih dionica. Zajednički cilj, kako je utvrđeno u postupku nadzora, je i ostvaren. AH navodi kako se zajedničko djelovanje drugih osoba na Glavnoj skupštini Ciljnog društva od 17. listopada 2009. očitovalo pri glasovanju na protuprijedlog odluke o izboru članova Nadzornog odbora kojeg je iznijela predstavnica Hrvatskoga fonda za privatizaciju (dioničara Ciljnog društva), za koji je glasalo 40% glasova i za njega su glasovali dioničar PK, zajedno sa punomoćima, te dioničari KD Investments na što se treba primijeniti odredba članka 5. stavak 2. točka 4. ZPDD-a. Osim toga, smatra da Hanfa nije u dovoljnoj mjeri cijenila okolnost da su pojedini dioničari održavali zajedničke sastanke na kojima se raspravljalo o stanju u Ciljnom društvu i potrebnim promjenama. Nastavno na navedeno, Upravni sud je u Rješenju od 27. svibnja 2019. dao uputu da Hanfa treba s više pažnje analizirati odnos PK i drugih dioničara, koji se navode, te nakon pažljive analize odgovoriti imaju li njihove radnje obilježja osoba u zajedničkom djelovanju. U ovom postupku izvršen je uvid u podatke o stjecanjima i otpuštanjima dionica Ciljnog društva u depozitoriju SKDD-a od strane osoba na koje upućuje AH te nisu utvrđene okolnosti koji bi ukazivale na usklađenost u stjecanju dionica Ciljnog društva s pravom glasa jer navedene osobe nisu stjecale dionice u istom razdoblju, na isti način (uređeno tržište/izvan uređenog tržišta) i po istoj cijeni (tržišna cijena/cijena po kojoj su stečene vlastite dionice). Također, u odnosu na navedene osobe, nisu utvrđene radnje koje bi ukazivale na postojanje zajedničke namjere za stjecanjem dionica Ciljnog društva odnosno za preuzimanje Ciljnog društva ili sprječavanje preuzimanja Ciljnog društva, kako je propisano člankom 5. ZPDD-a.

U konkretnom slučaju, uvidom u iskaz PK dan na Zapisnik od 15. travnja 2015. utvrđeno je da je isti potvrdio da je sa dioničarem Ciljnog društva KD Investments održavao sastanke koji su bili usmjereni na to kako popraviti stanje u Ciljnom društvu te da ta suradnja nije uključivala dogovor o glasovanju na skupštinama Ciljnoga društva. Napominje se da suradnja dioničara nije neuobičajena i sama za sebe nije potvrda postojanja odnosa zajedničkog djelovanja. Štoviše, postoje radnje koje dioničari mogu poduzimati u okviru međusobne suradnje, a koje se same po sebi ne smatraju radnjama s obilježjima zajedničkog djelovanja odnosno radnjama koje imaju za cilj stjecanje dionica Ciljnog društva. Isto tako, zajedničko djelovanje nije zabranjeno. Međutim, ako je zajedničkim djelovanjem osoba prijeđen kontrolni prag takvo djelovanje imat će za posljedicu nastanak obveze objavljivanja ponude za preuzimanje. Dodatno, napominje se da čak i da je za osobe na koje upućuje AH i MH utvrđen nastanak obveze objavljivanja ponude za preuzimanje isto je irelevantno za ovaj postupak i obvezu koja je za PH, KH i AH utvrđena u ovom postupku. Prema podacima iz Izvješća o nazočnom temeljnom kapitalu na glavnoj skupštini Badel 1862 d.d. 17.10.2009. o broju dionica koje su držali i kojem su im povjerene utvrđeno je da su PK i KD Investments ostvarivali pravo glasa iz dionica Ciljnog društva s pravom glasa kojima se ne prelazi kontrolni prag od 25% dionica Ciljnog društva s pravom glasa. Uvidom u Zapisnik s glavne skupštine Ciljnog društva od 17. listopada 2009. o načinu glasovanja utvrđeno je da su navedeni dioničari (PK i KD Investments) i drugi dioničari Ciljnog društva glasovali za protuprijedlog odluke o izboru članova Nadzornog odbora kojeg je podnijela predstavnica dioničara Hrvatskog fonda za privatizaciju, odnosno da su dioničari koji drže dionice koje predstavljaju 40% dionica Ciljnog društva s pravom glasa glasovali za navedeni protuprijedlog. Ako bi glasovanje na jednak način na jednoj skupštini bio jedini kriterij postojanja zajedničkog djelovanja, kako tvrdi AH, za sve dioničare koji su glasovali za navedeni protuprijedlog bi se smatralo da djeluju zajednički i za iste bi nastala obveza objavljivanja ponude za preuzimanje. Okolnost da bi dioničari na glavnoj skupštini glasovali za određenu odluku na jednak način ne predstavlja samo za sebe potvrdu postojanja zajedničkog djelovanja. Po takvom tumačenju, argumentum a contrario za sve osobe koje su glasovale protiv navedenog protuprijedloga zaključilo bi se da automatski djeluju zajednički. Uvidom u Zapisnik s glavne skupštine Ciljnog društva od 17. listopada 2009. o načinu glasovanja utvrđeno je da su dioničari koji su glasovali protiv protuprijedloga odluke o izboru članova Nadzornog odbora kojeg je podnijela predstavnica dioničara Hrvatskog fonda za privatizaciju, držali dionice koje predstavljaju 59% dionica Ciljnog društva s pravom glasa glasovali i među njima su PH, KH i AH koji su na navedenoj skupštini jednako glasovali s 309.751 dionica Ciljnog društva s pravom glasa što je predstavljalo 41,18 % dionica Ciljnog društva s pravom glasa odnosno 57,32 % nazočnih dionica s pravom glasa na navedenoj glavnoj skupštini. lako su MH, KH i AH, kako je nesporno utvrđeno, jednako glasovali protiv navedenog protuprijedloga (kako bi osigurali ostanak PH na poziciji predsjednika Uprave) i u tome i uspjeli, navedena okolnost (kako je već navedeno) nije bila odlučna niti jedina okolnost za utvrđenje odnosa zajedničkoga djelovanja naprijed navedenih osoba. Kako je utvrđeno u postupku nadzora, upravo radnje koje su navedene osobe poduzimale kako bi stekle dionice Ciljnog društva što je bio njihov zajednički cilj, potvrda su postojanja zajedničkog djelovanja u smislu članka 5. stavka 1. i stavka 2. točke 1. alineje 6. ZPDD-a. Usklađeno ostvarivanje prava glasa koje je uslijedilo nakon stjecanja dionica Ciljnog društva s pravo glasa samo je dodatna okolnost koja potvrđuje zajedničke namjere osoba koje djeluju zajednički, ali nikako nije jedina niti odlučna okolnost. AH i PH tijekom postupka opetovano ističu da je za druge dioničare nastala obveza objavljivanja ponude za preuzimanje, koji stav upućuje na zaključak da su isti (smatrajući drugu skupinu onu koja namjerava preuzeti Ciljno društvo) poduzimali radnje kako bi spriječili te „druge dioničare" u poduzimanju radnji koje bi dovele do promjena postojećeg stanja odnosno kako bi zadržali postojeće stanje.

U navedenom je podnesku AH naveo kako su se neke punomoći (PH) davale i otkazivale i to nakon vremena koje je određeno za krajnji rok davanja punomoći, kao i činjenicu da su neke punomoći nevaljane o čemu isti, kako navodi, nije imao, niti je mogao imati bilo kakvog saznanja. Nesporno je da se broj punomoći mijenjao i upravo zato su kao relevantni podaci o broju punomoći i posebno broju glasova koji su se ostvarivali iz dionica povjerenih na temelju punomoći uzeti podaci iz izvještaja o nazočnom temeljnom kapitalu na glavnim skupštinama (koje su stranke dostavile u spis), u koje podatke je kao dioničar imao uvid i AH pa se njegov naprijed naveden navod ukazuje neistinitim. Međutim, uzimajući u obzir broj punomoći koje su dane PH, čak i da su određene punomoći bile otkazane i/ili nevaljane, navedeno nije moglo imati za posljedicu pad ispod 25% udjela u dionica Ciljnog društva s pravom glasa, jer je imenovani s dionicama koje su mu povjerene značajno prelazio kontrolni prag, a kako je nesporno utvrđeno u postupku nadzora.

Ciljno društvo je u podnesku od 28. veljače 2022. u bitnome navelo promjene koje su se dogodile u Ciljnom društvu nakon Rješenja iz 2016. godine, a koje su: donošenje Odluke o pojednostavljenom smanjenju temeljnog kapitala Ciljnog društva smanjenjem nominalnog iznosa dionica radi pokrića dijela gubitaka i Odluka o povećanju temeljnog kapitala izdavanjem redovnih dionica ulozima u pravima i uplatom u novcu na Izvanrednoj Glavnoj skupštini Ciljnog društva održanoj 27. srpnja 2017., sklapanje predstečajne nagodbe, odabir i ulazak strateškog investitora METEOR d.o.o. Đakovo u dioničarsku strukturu Ciljnog društva, prijenos dionica manjinskih dioničara na navedenog dioničara, povlačenje dionica Ciljnog društva s uređenog tržišta. EH je tijekom postupka u bitnome naveo da prema Ugovoru o nalogu i povjerenju nije mogao odluke glede 52.700 dionica donositi samostalno po vlastitoj ocijeni, bez posebnih uputa stvarnog vlasnika PH, te ga o poduzetim radnjama blagovremeno izvijestiti, da u spisu postoje pisane upute o tome što treba napraviti kao onaj tko skrbi o navedenim dionicama kao i upute o načinu glasovanja na skupštini iz čega je vidljivo da je isti postupao po pisanim nalozima PH. Vezano uz stjecanje dionica od strane AH, EH navodi da je u svojstvu opunomoćenika i skrbnika nad dionicama, a po nalogu PH dopustio zalaganje 52.700 dionica PH te da se u spisu nalaze pisani dokazi iz kojih proizlazi da je za sklapanje spornih ugovora o kreditu imao pisanu uputu nalogodavca pa se te radnje odvjetnika ne mogu smatrati njegovim radnjama već radnjama nalogodavca. Pritom, ističe da nije založio dionice Ciljnog društva koje su bile ubilježene na njegovom računu u depozitoriju SKDD-a (1.800 dionica Ciljnog društva s pravom glasa). Pregledom cjelokupne dokumentacije, prihvaćeni su navodi CH odnosno utvrđeno je da u odnosu na njega ne postoje okolnosti koje upućuju na postojanje zajedničkog djelovanja s PH, KH i AH.

Zaključno je tuženik naveo da je odredbom članka 48. stavka 1. ZPDD-a propisano da će, kada utvrdi nepravilnosti i/ili nezakonitosti, Hanfa rješenjem naložiti poduzimanje radnji koje pridonose uspostavljanju zakonitosti. U stavku 3. točki 1. istoga članka propisano je da kada utvrdi postojanje nepravilnosti i/ili nezakonitosti Hanfa će utvrditi postojanje obveze objavljivanja ponude za preuzimanje te naložiti poduzimanje radnji radi objavljivanja ponude za preuzimanje. U ovoj pravnoj stvari, utvrđeno je daje za PH, KH i AH dana 7. listopada 2009., nastala obveza objavljivanja ponude za preuzimanje Ciljnog društva.

Od dana za koji je utvrđen nastanak obveze objavljivanja ponude za preuzimanje Ciljnog društva (7. listopad 2009.) do dana donošenja ovoga rješenja Hanfe u bitnome su izmijenjene okolnosti u vezi Ciljnog društva na način daje značajno izmijenjena dioničarska struktura istog i daje 8. travnja 2021. proveden prijenos dionica manjinskih dioničara na jednog dioničara društvo Meteor Grupa - Labud d.o.o.. Stoga izricanje naloga objavljivanja ponude za preuzimanje nije provedivo jer dioničari koji su to bili u vrijeme nastanka obveze objavljivanja ponude za preuzimanje, zbog promijenjene dioničarske strukture, to više nisu. U skladu sa člankom 128. stavkom 1. točkom 3. ZUP-a ako rješenje nije moguće stvarno ili pravno izvršiti (što bi bio slučaj u ovoj pravnoj stvari da je naloženo poduzimanje radnji radi objavljivanja ponude za preuzimanje), isto je ništavo. Slijedom navedenog u ovoj pravnoj stvari polazeći od okolnosti konkretnog slučaja (bitno promijenjenih od trenutka kada je nastala obveza objavljivanja ponude za preuzimanje) i svrhe odredbi ZPDD-a, temeljem ovlaštenja iz odredbe članka 48. stavka 1. ZPDD-a valjalo je odlučiti kao u izreci ovoga rješenja odnosno utvrditi daje za PH, KH i AH nastala obveza objavljivanja ponude za preuzimanje Ciljnog društva. Odredbom članka 48. stavak 4. ZPDD-a je propisano da će Hanfa sve poduzete mjere iz stavka 3. istoga članka, dostaviti ciljnom društvu, dioničarima putem ciljnog društva, odnosno, depozitaru te uređenom tržištu na kojem je odobreno trgovanje dionicama ciljnog društva. Budući da ovim rješenjem samo utvrđen nastanak obveze bez nalaganja objavljivanja ponude za preuzimanje, da Ciljno društvo ima samo jednog dioničara te da dionice Ciljnog društva u trenutku donošenja ovog rješenja nisu uvrštene na uređenom tržištu, ocijenjeno je da nije potrebno predmetno rješenje dostaviti naprijed navedenim osobama. Ovo posebno iz razloga što će se isto temeljem odredbe članka 8. stavka 3. Zakona o Hrvatskoj agenciji za nadzor financijskih usluga, objaviti na internetskoj stranici Hanfe.

10. Vezano za iskaz prvotužitelja, kojeg je tužitelj već iznosio u upravnom postupku, kojeg je ovom sudu dostavio u pisanom obliku, a dopunu kojeg je iznio i na ročištu održanom 24. rujna 2025. ističe se da je prvotužitelj naveo da nosioci koji su u osporenom aktu navedeni kao nosioca kao 42% temeljnog kapitala ciljanog društva nemaju nikakvu mogućnost za preuzimanje tog ciljnog društva, jer svaki od njih i svaki od 701 dioničara koje je on zastupao na skupštinama imaju posebne ugovore o sticanju prednosti dionica po povlaštenim cijenama od 35 kn za jednu dionicu, 68 kn i novi paket 130 kn za jednu dionicu. Prava i obaveze dioničara su regulirane i zaštićene ugovorom u kojem je decidirano navedeno da prava prvokupa ima Badel što govori da su sve dionice u bile u zalogu i neprenosive da se ni pod kakvim uvjetima nisu smjele prodavati do 31.12.2012., kada je predviđano da će se potražiti strateški partner, koji ne može biti investicijski fond nego domaći i ino partner koji obavlja sličnu ili istu djelatnost. Osim takvih dioničara, kojih je bilo 1040 (76% udjela u TK) bilo je i dioničara njih 60 koji su stekli svoje dionice na bazi stare štednje. Oni su imali pravo prodavati na burzi što su i uredili. Naš financijski direktor PK je imao 2 paketa po 10.000 dionica koje je u momentu sticanja platio 3,5 miliona kn manje nego što su vrijedile na burzi, ali je takva uredba bila da se dionice prodaju po cijeni sticanja. Taj isti financijski direktor kada je vidio da je dionica došla na 963 kn za jednu dionicu na zagrebačkoj burzi vršio je pritisak kao predsjednika uprave i predsjednika udruga malih dioničara da promijenimo ugovor bez klauzule prava prvokupa i bez odredbe da se dionice ne smiju prodavati do 31.12.2012. Međutim, nije bilo moguće mijenjati ugovore radi programa koje su dali 1999. tadašnjem ministru gospodarstva i 2000 tadašnjem novom predsjedniku vlade. Dobili su dionice Hrvatskog fonda za privatizaciju i HZMO po povlaštenim cijenama, ali uz uvjete koje su morali prenijeti u ugovore o sticanju od strane dioničara navedenih u zahtjevu za dodjelu takvih dionica, a to su: zaposlenici, bivši zaposlenici, umirovljenici, kooperanti i Badelovi učesnici u domovinskom ratu. Te dionice su oni kupili iz trezora i platili Badelu u trezor. Vlasnički poremećaji u odnosima između njega kao predsjednika uprave i najvećih dioničara nastaje onda kada Investicijski fond KD Investements Ljubljana nudi za njegov paket 750 kn za jednu dionicu, on im objašnjava da nema pravo prodati ali oni odlaze u Vladu RH gdje su ishodili da u konačnici jedan od članova uprave ŽH pusti dionice na burzu bez obzira na bilo kakve ugovorne odredbe. Uprava je tužila ŽH i ta prodaja je poništena i dioničar je vratio novce Badelu. Imajući u obzir da su vidjeli da to ne ide, kako bi došli do većinskog paketa pokrenuli su postupak oduzimanja punomoći i njihovog prenošenja na njihovog dioničara RH. No nisu uspjeli prenijeti dovoljan broj punomoći te stoga nisu mogli ostvariti većinu na Skupštini. U dogovoru sa ZH poduzeli su radnje da me "isporuče Hanfi", a što je u konačnici rezultiralo donošenjem ovdje osporenih rješenja. Dokumentaciji prileži pismo PK od 12.10.2009. kojim se obraća PK i obrazlaže i daje upute kako rješenje treba izgledati da ja ne mogu glasovati na Skupštini. I to je njima bio povod da na taj način dođu do nove uprave. Posebno ističe da mu se FH naknadno osobno ispričao pred svim članovima kolegija, a o čemu je bio voljan svjedočiti DH, a sam FH mu je rekao da mu je jasno gdje su trezorske dionice da Hanfa nema što raditi, ali da mu on tu sada ne može pomoći, jer je rješenje izvršno i da će on to riješiti na Upravnom sudu. Ta nova uprava je prodala Kalničke vode Bionatura d.d. umjesto 250 miliona kn Antlantic grupi za 25 miliona kn. Badel je prodan za umjesto 313 miliona kn za 31 milion kn, sve uz obrazloženje pokrića gubitaka u Badelu i zaduženosti kod poslovnih banaka. Gubitak u Badelu je neistinito prikazan u umjetno stvoren prodajom u bescijenje.

11. Opunomoćenik tuženika se na iskaz prvotužitelja očitovao da tužitelj u svojoj pisanoj izjavi i svom iskazu ne iznosi niti jedan valjani razlog zbog kojeg bi trebalo rješenje Hanfe poništiti, odnosno da ne navodi niti jednu konkretnu pravnu normu zakona o preuzimanju dioničkih društava, ZUP-a ili bilo kojeg drugog relevantnog materijalnog propisa koja bi bila prekršena postupanjem Hanfe, a isto stajalište prihvaća i ovaj sud, slijedom čega smatra da iskaz tužitelja nema utjecaj na drugačije rješavanje ove upravne stvari.

12. Sud također prihvaća i argumentaciju tuženika vezano za navode tužitelja koje se tiču navodno posebnog režima za trezorske dionice. Tuženik pravilno ukazuje na odredbe članka 8. stavak 2. i st. 3. Zakona o preuzimanju dioničkih društava, kojima je propisano: (2) U smislu ovoga Zakona, postotak dionica s pravom glasa u ciljnom društvu izračunava se u odnosu na sve dionice ciljnog društva izdane s pravom glasa, uključujući i vlastite dionice ciljnog društva i dionice kod kojih je ostvarivanje prava glasa isključeno ili ograničeno zakonom ili pravnim poslom.(3) U smislu stavka 1. točke 1. ovoga članka, smatrat će se da su ponuditelj i osobe koje s njim djeluju zajednički stekli dionice s pravom glasa kad sklope pravni posao ili nastankom drugoga pravnog temelja za prijenos dionica, neovisno o prijenosu dionica i upisu u depozitorij ili registar dionica ciljnog društva, te neovisno o tome što je pravni posao sklopljen pod odgodnim uvjetom. Pod istim uvjetima, smatrat će se da su ponuditelj i osobe koje s njim djeluju zajednički stekli dionice s pravom glasa i kada, umjesto dionica, steknu potvrde koje predstavljaju vlasništvo određenog broja dionica ciljnog društva, a kojim potvrdama se trguje na burzi, kao npr. globalne potvrde o deponiranim dionicama. Prilikom stjecanja ovih potvrda, odredba stavka 1. točke 4. ovoga članka primjenjuje se na odgovarajući način. Naime, u tim odredbama jasno se navodi da se prilikom izračuna postotka dionica u obzir uzimaju sve dionice pa tako i vlastite/trezorske dionice.

13. Sud smatra da tuženik pravilno ukazuje i na to da je prema članku 8. st. 3. ZPDD-a propisano da je za stjecanje dionice bitan moment sklapanja pravnog posla neovisno o samom prijenosu tih dionica, a vezano na izjave prvotužitelja o navodnoj relevantnosti ugovorne odredbe o prvokupu u korist ciljnog društva. Konačno, sud smatra pravilnim i zakonitim stav tuženika vezano za navode prvotužitelja da navodno u odnosu na njega nije nastala zakonska obaveza objavljivanja ponude za preuzimanje ciljnog društva Badel jer su se u sporazumu iz 2010. godine tadašnji zakonski zastupik Badela i prvotužitelj sporazumjeli, koji glasi da ugovorne strane privatnim sporazumom ne mogu derogirati kogentne zakonske norme (uključujući i one koje propisuju obavezu) pa tako i onu obvezu iz ZPDD-a o objavljivanju ponude.

14. Na temelju svega navedenog sud utvrđuje da je rješenje tuženika valjano, opširno i detaljno obrazloženo te zakonito. Sud smatra da su u provedenom postupku otklonjene ranije utvrđene povrede ustavnih prava tužitelja, da je tužiteljima omogućeno sudjelovanje u postupku, da su uzeti u obzir svi predloženi dokazi, da su jasno i detaljno obrazloženi razlozi zbog kojih su određeni dokazni prijedlozi tužitelja odbijeni. Također se ističe da je tuženik detaljno obrazloženo iz čega sve proizlazi odnos zajedničkog djelovanja između tužitelja u smislu odredbi ZPDD/09-a (zajedničari) te zašto tuženik smatra da je nastupio nastanak obveze objavljivanja ponude za preuzimanje društva. Konačno, tuženik se detaljno očitovao na prigovore stranaka te je postupio prema uputama sudova. Tuženik se pravilno pozvao i na relevantno materijalno pravo.

15. Vezano za navode tužitelja o tome da izvršenje rješenja nije pravno ni stvarno moguće te da je stoga rješenje ništavo, sud ističe da je pravilan i zakonit stav tuženika da se radi o deklaratornom rješenju, koje se ne izvršava, te stoga ne postoji niti jedan od razloga za oglašavanje ništavim rješenja iz odredbe članka 128. Zakona o općem upravnom postupku.

16. Također, rješenje ima sve sastavne dijelove propisane odredbom članka. 98. ZUP-a. Vezano za navode tužitelja o navodnoj manjkavosti predmetnog upravnog akta tuženik na ročištu održanom 24. rujna 2025. ističe da su se okolnosti od dana nastanka obveze pa do dana osporenog rješenja znatno izmijenile te upravo iz tog razloga tuženik je donio samo rješenje koje sadrži deklaratorno utvrđenje nastanka obveze za tužitelja, dok ne sadrži ujedno i nalog za daljnje postupanje – za objavljivanje ponude za preuzimanje ciljnog društva Badel 1862 d.d. Tuženik smatra da upravo izmijenjene okolnosti na koje upire i sam tužitelj (da dionice društva ne kotiraju na burzi i da društvo od 2021 ima samo jednog dioničara) govore u prilog tome da je predmetno rješenje tuženika zakonito i svrhovito. Ne bi imalo nikakvog smisla da je tuženik u rješenju navodio i nalog tužiteljima da objave ponudu za preuzimanje društva. Naime smisao nadzornih mjera koje HANF-a izriče u upravnim postupcima preuzimanja dioničkih društava je ne samo zaštita integriteta i funkcionalnosti tržišta kapitala već i zaštita manjinskih dioničara u predmetnom ciljnom društvu. Kako u trenutku donošenja osporavanog rješenja HANF-e više nema manjinskih dioničara tada doista nije imalo smisla izricati i nalog tužitelju za objavom ponude za preuzimanje. Navedeno shvaćanje tuženika jasno proizlazi iz Zakona o preuzimanju dioničkih društava i službenog obrazloženja predmetnog zakona. Naime, od dana za koji je utvrđen nastanak spomenute zakonske obveze (7. listopada 2009.) pa do dana donošenja pobijanog Rješenja u bitnome su izmijenjene okolnosti u vezi društva BADEL 1862 d.d. na način da je značajno izmijenjena dioničarska struktura istog. Riječ je o tome da je 8. travnja 2021. jedini dioničar društva BADEL 1862 d.d. postalo društvo Meteor Grupa - Labud d.o.o. (imatelj svih dionica koje predstavljaju 100% temeljnog kapitala), pa stoga izricanje naloga za objavljivanje ponude za preuzimanje ne bi bilo provedivo, jer (manjinski) dioničari koji su to bili u vrijeme nastanka obveze objavljivanja ponude za preuzimanje, zbog promijenjene dioničarske strukture prestali su to biti.

17. Vezano za navode tužitelja da je tuženik propustio postupiti u skladu s točkom izreke I. presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Usl-1301/16-59, od 27. svibnja 2019. ističe se da je u istoj prvostupanjski sud poništio rješenje tuženika iz 2016. godine te u odnosu na AH i tužitelja PH predmet vratio tuženiku na ponovni postupak. Dakle, evidentno je da je tuženik bio ovlašten, prema navedenoj sudskoj odluci, provesti ponovljeni postupak u odnosu na predmetne osobe. Ovlast provođenja ponovljenog postupka u odnosu na EH i tužitelja KH sadržana je pak u izreci presude Visokog upravnog suda, poslovni broj: Usž-4260/19-6, od 12. svibnja 2021. godine. Upravo na taj način postupio je tuženik donoseći pobijano Rješenje, i to nakon provedenog ponovljenog upravnog postupka. Nadalje, spomenuta odredba članka 22. stavka 2. točke 2. ZUS- a primjenjiva je isključivo na situacije kada javnopravno tijelo nije u propisanom roku postupilo po zahtjevu stranke (tzv. šutnja administracije). No u konkretnom slučaju radi se o upravnom postupku kojeg tuženik provodi po službenoj dužnosti. U postupku utvrđivanja nastanka obveze objavljivanja ponude za preuzimanje (koji se vodi ex offo) nema zahtjeva stranke, niti takav zahtjev po prirodi stvari uopće može postojati. Riječ je o tipičnom inspekcijskom nadzoru i svemu onom što je imanentno za takvu vrstu nadzora (nije propisan rok za donošenje inspekcijskog rješenja ni odredbama ZUP-a niti odredbama ZPDD/09-a).

18. Vezano za navode tužitelja o tome da im je povrijeđeno pravo vlasništva i poduzetnička sloboda sud smatra da su ovi navodi neosnovani. Naime, kao što je i prethodno istaknuto, u razdoblju od nastanka obveze objavljivanja ponude za preuzimanje (2009. godina) pa do donošenja pobijanog Rješenja u potpunosti se promijenila vlasnička struktura društva BADEL 1862 d.d. Drugim riječima, tužitelji ne samo da više nisu kontrolni dioničari društva BADEL 1862 d.d., već u međuvremenu isti nisu uopće dioničari predmetnog društva. S tim u vezi, napominje se da je nakon nastanka obveze objavljivanja ponude za preuzimanje, tj. tijekom 2011. godine, provedena dokapitalizacija društva BADEL 1862 d.d. od strane Republike Hrvatske, a kojom je financijski stabilizirano predmetno društvo, pri čemu je Republika Hrvatska postala njegov većinski vlasnik (potraživanja RH na ime neplaćenih trošarina i PDV-a pretvorena su u temeljni kapital društva). Navedenoj dokapitalizaciji protivio se tužitelj MH, ali relevantne sudske instance potvrdile su da je ista provedena na zakoniti način (pravomoćna odluka Visokog trgovačkog suda RH, broj: 76. Pž- 7295/14-3, od 05. studenog 2014. godine). Nakon toga tužitelj MH pisanim sporazum s društvom BADEL 1862 d.d. (u tadašnjem većinskom vlasništvu RH) pravno je regulirao sva svoja otvorena pitanja u vezi nove vlasničke strukture u tom društvu. Ulaskom strateškog investitora (Meteor grupa) u vlasničku strukturu društva BADEL 1862 d.d. (od kraja 2016. godine) nastavljen je financijski oporavak predmetnog ciljnog društva, te je isti trenutno jedini dioničar društva BADEL 1862 d.d. Dakle, pobijano Rješenje odnosi se na situaciju u društvu BADEL 1862 d.d. koje je bilo relevantno tijekom 2009. godine u smislu odredbi ZPDD/09-a, te isto nije mjerodavno za vlasničke promjene koje su se u međuvremenu već dogodile. Navedene vlasničke promjene bile su predmetom sudskih odluka, ali i sporazuma koje su sami tužitelji sklopili. Budući da tužitelji nisu više imatelji dionica društva BADEL 1862 d.d., jasno da se ovakvim pobijanim rješenjem ne krše ustavna prava koja se u tužbi navode.

19. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje te sadržaj citiranih zakonskih odredaba, sud smatra da je osporavano rješenje doneseno na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava te utvrđuje da preostali tužbeni navodi nisu od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja. Radi svega navedenog je sud na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

20. Tužitelju je odbijen zahtjev za naknadu troška upravnog spora kao neosnovan na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a budući da je izgubio spor u cijelosti.

Zagreb, 23. listopada 2025.

Sutkinja:

Janja Topol

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. prvotužitelj i drugotužitelj - LH, odvjetnica u [adresa]

2. trećetužitelj PHB, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Ruždjak i partneri u [adresa],

3. tuženik

4. u spis