- 1 -

                                  Broj: Ppž-5964/2023

 

                              

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. J.S. kojeg brani I.K., odvjetnik u Odvjetničkom društvu XX zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17, 126/19, 84/21 i 114/22), te okr. LJ.S., okr. K.S. i okr. L.S., koje brani D.M., odvjetnik u Z., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, odlučujući o žalbama okr. J.S., okr. LJ.S., okr. K.S. i okr. L.S., podnesenim po braniteljima protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj: 5. Pp-7760/2023 od 12. svibnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 27. rujna 2023.,

 

 

r i j e š i o  j e :

 

 

          Prihvaćanjem žalbi . J.S., okr. LJ.S., okr. K.S. i okr. L.S., ukida se prvostupanjska presuda te predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

             

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom okr. J.S. proglašen je krivim zbog prekršaja iz čl. 20. st. 2. i 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci pobijane presude te je tom okr. za prekršaj iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji,  izrečena kazna zatvora 60 dana, a za prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kazna zatvora 40 dana te mu je utvrđena ukupna kazna zatvora 100 dana i na temelju čl. 41. u vezi s čl. 44. st. 1., 2. i 3. PZ-a primijenjena uvjetna osuda tako da se kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku 12 mjeseci ne počini jedan ili više prekršaja za koji mu je izrečena ista ili teža kazna zatvora od izrečene, a u istu mu je uračunato vrijeme lišenja slobode provedeno u uhićenju kao 1 dan tako da mu je ostalo izdržati 99 dana zatvora.

 

1.1. Istom presudom su okr. LJ.S., okr. K.S. i okr. L.S., proglašeni krivim zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci pobijane presude za koji je svakom od tih okrivljenika izrečena novčana kazna od po 260 eura (1.958,97 kuna) u koju kaznu je istima uračunato lišenje slobode provedeno u uhićenju kao 1 dan, odnosno 39,38 eura pa svaki od njih ima za platiti 220,62 eura novčane kazne uz pogodnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne u roku 15 dana.

 

1.2. Na temelju čl. 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, istom presudom je . J.S., okr. LJ.S., okr. K.S. i okr. L.S. izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja na udaljenost ispod 10 metara gdje god se nalazili u Republici Hrvatskoj i to okr. J.S. u odnosu prema  okr. LJ.S., okr. K.S. i okr. L.S., a okr. LJ.S., okr. K.S. i okr. L.S. prema okr. J.S. u trajanju 6 mjeseci po pravomoćnosti presude.

 

1.3. Istom presudom je odlučeno da su . J.S., okr. LJ.S., okr. K.S. i okr. L.S., oslobođeni obveze naknade troška prekršajnog postupka.

 

2. Protiv te presude su putem branitelja . J.S., okr. LJ.S., okr. K.S. i okr. L.S., pravodobno podnijeli žalbe iz svih žalbenih osnova, predlažući usvojiti žalbe, preinačiti pobijanu presudu i osloboditi okrivljenike optužbe, ukinuti presudu i vratiti predmet na ponovno suđenje.

 

3. Žalbe su osnovane.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, u smislu odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22 dalje PZ) ispitivao je prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbama i to iz osnova i razloga koje žalitelji navode u žalbama i po službenoj dužnosti, te je utvrdio da je u prvostupanjskom postupku počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6. i t. 11. PZ-a (u odnosu na okr. J.S.) te je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno (u odnosu na . J.S., okr. LJ.S., okr. K.S. i okr. L.S.).

U odnosu na okr. J.S.:

 

5. Optužnim prijedlogom Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, II. policijske postaje Zagreb, klasa: 217-07/23-5/10862 od 23. travnja 2023. je okr. J.S. stavljeno na teret da je na način činjenično opisan u optužnom prijedlogu, počinio prekršaj nasilja u obitelji koji je pravno označio kao prekršaj iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, dok je u izreku pobijane presude prvostupanjski sud u činjenični opis dodao riječ „ponovio“ nasilje u obitelji te je okr. J.S. proglasio krivim i za prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i za prekršaj iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, odnosno, za osnovni i kvalificirani oblik nasilja u obitelji.

 

5.1. Budući da u činjeničnom opisu optužnog prijedloga tužitelja, ponašanje okr. J.S. nije opisano kao ponovljeno nasilje u obitelji, već kao osnovni oblik počinjenja nasilja u obitelji (čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji), to je prvostupanjski sud dodavanjem bitne činjenice ponavljanja nasilja u obitelji, proširio optužni prijedlog na štetu okrivljenika, bez obzira što je ponašanje okrivljenika tužitelj pravno označio kao prekršaj iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Naime, prvostupanjski je sud, sukladno čl. 179. st. 3. PZ,  vezan uz predmet suđenja onako kako je on opisan u činjeničnom opisu optužnog prijedloga (ili njegovoj naknadnoj izmijeni ili dopuni ovlaštenog tužitelja, a koja je u konkretnom predmetu izostala), te ga sud bez istoga, nije ovlašten proširivati na štetu okrivljenika. Ovdje je potrebno istaknuti da se okolnost što je tužitelj u optužnom prijedlogu, u dijelu koji glasi: „Tijekom provođenja kriminalističkog istraživanja utvrđeno je da je S.J. svojim gore opisanim ponašanjem ponovio nasilje u obitelji, pošto je već pravomoćnom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu broj: 51. PP-9313/21 od 15.05.2021. godine proglašen krivim za počinjenje nasilja u obitelji….“, naveo da je okr. J.S. (pogrešno S.), pravomoćno kažnjavan za istovrsni prekršaj, ne može smatrati dijelom činjeničnog opisa izvršenja prekršaja, već je vidljivo da se radi o poduzetim mjerama tužitelja. S obzirom da je zakonski opis odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, to iz navedenog razloga sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja, a ne negdje drugdje u optužnom prijedlogu pa je prvostupanjski sud dodavanjem odlučne činjenice ponavljanja nasilja u obitelji, prekoračio optužbu i počinio povredu iz čl. 195. st. 1. t. 6. PZ-a, koju povredu sadržajno ističe taj okrivljenik u žalbi.

 

5.1.1. Osim toga, proglašavajući okr. J.S. krivim zbog dva prekršaja i to prekršaja iz čl. 22. st. 1. i st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji za koja mu je utvrdio (pogrešno „izrekao“) kazne zatvora te mu izrekao (pogrešno „utvrdio“) ukupnu kaznu zatvora, iako je u optužnom prijedlogu (činjeničnom opisu i pravnoj oznaci) istome stavljeno na teret počinjenje jednog prekršaja, prvostupanjski je sud prekoračio optužbu u odnosu na tog okrivljenika s obzirom da je donio odluku o dva prekršaja, iako je tom okrivljeniku bio stavljen na teret samo jedan prekršaj, a kako to pravilno ističe taj žalitelj. Ovime je prvostupanjski sud također prekoračio optužbu i počinio povredu iz čl. 195. st. 1. t. 6. PZ-a.

 

6.  Nadalje, pogrešan je stav prvostupanjskog suda iznesen u t. 15. obrazloženja pobijane presude da je video snimka koju je snimio okr. J.S. mobitelom unutar obiteljske kuće u konkretnom predmetu, nezakonit dokaz. Naime, iz iskaza okr. J.S. te iskaza okr. LJ.S., okr. K.S. i okr. L.S., nedvojbeno proizlazi da je okr. J.S. u vrijeme predmetnog događaja mobitelom u kući snimao ostale suokrivljenike koji su to vidjeli, dakle za to znali. U takvoj situaciji jasnog postojanja saznanja da ih se snima u privatnom prostoru, snimane osobe ne moraju dati poseban pristanak za snimanje da bi ta slikovna snimka bila zakonit dokaz. Naime, zvučna ili slikovna snimka, sukladno čl. 90. st. 2. t. 1.d) Prekršajnog zakona (isto kao i čl. 10. st. 2. t. 2. Zakona o kaznenom postupku, „Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka i Rješenje USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17., 126019. i 80/22.), predstavlja nezakonit dokaz samo ako se njezinim pribavljanjem povređuje pravo na nepovredivost osobnog i obiteljskog života zajamčeno Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom. U konkretnom slučaju postoji mogućnost upotrebe konkretne video snimke budući da su snimane osobe, znajući da ih se snima, time konkludentno pristale na snimanje te je takav dokaz zakonit. Pogrešno se pritom prvostupanjski sud poziva na stajalište izneseno u odluci Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske broj: Ppž-11600/2022 od 29. studenog 2022., budući da se u toj pravnoj stvari ocjena zakonitosti video snimke odnosila na snimanje na javnom prostoru.

 

6.1. Stoga je prvostupanjski sud, raspravnim rješenjem izdvajajući kao nezakonit dokaz predmetnu video snimku (na Zapisniku o ispitivanju okrivljenika i provođenju dokaza od 9. svibnja 2023.), pogrešno primijenio odredbu čl. 121. PZ-a, čime je počinio povredu odredaba prekršajnog postupka koja je mogla utjecati na presudu iz čl. 195. st. 2. PZ-a, koju sadržajno ističe i okr. J.S. (pravno ju označujući kao bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. PZ-a).

 

6.1.1. Uz navedeno, potrebno je istaknuti da je dužnost suda osigurati provedbu načela jednakosti oružja koja proizlazi i iz čl. 88. st. 1. PZ-a, kojim je propisano da je sud, prilikom utvrđivanja pravno relevantnih činjenica na temelju izvedenih dokaza, s jednakom pažnjom dužan utvrđivati činjenice koje terete okrivljenika, kao i one koje mu idu u korist. U konkretnom slučaju to znači da je prvostupanjski sud trebao, uz izvođenje personalnih dokaza (predloženih po tužitelju), trebao izvesti i materijalni dokaz predložen po obrani, uvidom u navedenu video snimku, a radi s izvjesnošću utvrđenja svih relevantnih činjenica.

 

7. Nadalje, u pravu je okr. J.S. navodeći u žalbi da pobijana presuda ne sadrži utvrđenje suda o spornim činjenicama utemeljenim na analizi proturječnih dokaza i ocjeni njihove vjerodostojnosti, a očigledno je da postoje sporne odlučne činjenice jer taj okrivljenik nije priznao počinjenje prekršaja. Naime, srž obrazloženja prvostupanjskog suda se svodi na izrazitu netrpeljivost između okr. J.S. s jedne strane te okr. LJ.S., okr. K.S. i okr. L.S. s druge strane, što nije dovoljan razlog na temelju kojeg bi sud mogao izvesti nedvojbeni zaključak o prekršajnoj odgovornosti žalitelja. U situaciji kada okrivljenik poriče prekršaj, a tereti suokrivljenike za počinjenje prekršaja prema njemu (koji i njega terete, a svoj dio inkriminacije poriču), ne mogu se prihvatiti općeniti i paušalni razlozi navedeni u t. 16. obrazloženja koji se svode na moralnu ocjenu i kritiku ponašanja okrivljenika. Slijedom navedenog, prvostupanjski je sud počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona, jer u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama.

 

8. Iako je, zbog naprijed počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka u odnosu na okr. J.S., ukinuta pobijana presuda u odnosu na tog žalitelja, potrebno je već sad ukazati i na sumnju u pravilno činjenično utvrđenje. Stoga je žalbena osnova pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na okr. J.S., razmatrana u sklopu te žalbene osnove iznesene povodom žalbe okr. LJ.S., okr. K.S. i okr. L.S..

 

U odnosu na . J.S., okr. LJ.S., okr. K.S. i okr. L.S.:

 

9. U pravu su svi navedeni žalitelji kada ističu da činjenično stanje nije s dovoljnom sigurnošću utvrđeno. Naime, iz obrazloženja pobijane presude te provedenog dokaznog postupka je vidljivo da su svi okrivljenici poricali počinjenje prekršaja te okr. LJ.S., okr. K.S. i okr. L.S. u svojim obranama teretili okr. J.S. za počinjenje nasilja u obitelji prema njima, dok je okr. J.S. teretio iste za nasilje u obitelji prema njemu, a da provođenje njihova suočenja nije rezultiralo otklanjanjem  kontradiktornosti. Iz obrazloženja pobijane presude (t. 16.) proizlazi da je prvostupanjski sud svoju odluku temeljio na takvim obranama svih okrivljenika te na činjenici međusobne očite netrpeljivosti. Međutim, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski je sud pogrešno utvrdio da se iz obrana okrivljenika, koji poriču svoju krivnju i prebacuju krivnju na suokrivljenike, može zaključiti izvan svake razumne sumnje (a to je stupanj utvrđenja odlučnih činjenica potreban za donošenje osuđujuće odluke) da su počinili prekršaje za koji se terete. Prvostupanjski sud je u zaključivanju očigledno selektivno cijenio obrane okrivljenika - istinitim u dijelu kojim terete suokrivljenike, a neistinitim u dijelu kojim poriču svoju krivnju za prekršaj, zanemarujući pritom činjenicu da se okrivljenici imaju pravo braniti na način koji žele, pa dakle i neistinitim iskazivanjem. Nadalje, razlog međusobne netrpeljivosti suokrivljenika nije dovoljan, jer činjenica postojanja dugotrajnog obiteljskog sukoba i međusobne netrpeljivosti, sama po sebi, nikako ne može značiti da su konkretne radnje koje se okrivljenicama stavljaju na teret utvrđene s potrebnim stupnjem izvjesnosti.

 

9.1.              Slijedom navedenog, i po ocjeni ovog suda odlučne činjenice, za sada, nisu nedvojbeno utvrđene te je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

10. U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud će na odgovarajući način otkloniti istaknute bitne povredu odredaba prekršajnog postupka, iznova provesti dokazni postupak te će donijeti novu, na zakonu osnovanu, odluku, u kojoj će navesti jasne razloge o svim odlučnim činjenicama.

 

11. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 206. st. 1. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

U Zagrebu, 27. rujna 2023.

 

Zapisničarka:                                                                                                        Predsjednica vijeća:

 

Emina Bašić, v.r.                                                                                     Goranka Ratković, v.r.

 

 

Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 7 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelje i tužitelja.