REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-1150/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Ivani Čuk Prpić, u pravnoj stvari tužitelja GRAD ZAGREB, OIB 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, kojeg zastupa punomoćnica Kornelija Đuratović, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17. rujna 2025., u prisutnosti tužitelja i tuženika, 23. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da tužitelj GRAD ZAGREB, OIB 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1 ima valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na nekretnini opisanoj kao

-22. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo E-21 garaža u suterenu površine 17,59 m2, posebni dio, neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi u zgradi u [adresa], k. č. br. [katastarska čestica] Srednjaci, stambena zgrada broj 15,17,19 pov ršine 826 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

-23. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo E-22 garaža u suterenu površine 17,08 m2, posebni dio, neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi u zgradi u [adresa], k. č. br. [katastarska čestica] Srednjaci, stambena zgrada broj 15,17,19 pov ršine 826 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

-24. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo E-23 garaža u suterenu površine 20,00 m2, posebni dio, neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi u zgradi u [adresa], k. č. br. [katastarska čestica] Srednjaci, stambena zgrada broj 15,17,19 pov ršine 826 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

-25. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo E-24 garaža u suterenu površine 20,55 m2, posebni dio, neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi u zgradi u [adresa], k. č. br. [katastarska čestica] Srednjaci, stambena zgrada broj 15,17,19 pov ršine 826 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa se na temelju toga nalaže brisanje upisa prava vlasništva na navedenim nekretninama s imena tuženika REPUBLIKE HRVATSKE, OIB 52634238587 izvršenog u postupku povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora od strane Općinskog građanskog suda u Zagrebu te upis prava vlasništva u korist tužitelja GRADA ZAGREBA u cijelosti, u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.779,68 EUR, u roku od petnaest dana.

III. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 28. travnja 2025. podnio tužbu za ispravak u kojoj ističe da je tužbu podnio pravovremeno, u roku od 30 dana od zaprimanja rješenja Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Z-52453/2023 od 25. ožujka 2025., budući da je to rješenje zaprimio 31. ožujka 2025., i da je taj sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je kao vlasnika nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] Srednjaci, stambena zgrada broj 15, 17, 19 pov. 826 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi 4 garaže površine 17,59 m2, 17,08 m2, 20,00 m2 i 20,55 m2 upisao tuženika. Ističe da na predmetnim nekretninama bilo upisano društveno vlasništvo bez korisnika, a da je tužitelj postao vlasnik predmetnih nekretnina prijenosom prava upravljanja koje je stupanjem na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12,152/14, dalje: ZV) pretvorbom postalo pravo vlasništva, odnosno da je vlasništvo stekao dosjelošću. Ističe da je prednik tužitelja Stanoinvest 25. svibnja 1967. sklopio Ugovor o kupoprodaji s Inpros- poslovno udruženje Beograd, kojim je kupio 12 garaža u objektu O-811/1 Srednjaci, da su prednici tužitelja predmetne nekretnine (garaže) davali u zakup, da je na temelju Osnovnog zakona o privrednom poslovanju (gospodarenju) stambenim zgradama u društvenom vlasništvu („Službeni list SFRJ“ broj: 35/65) prednik tužitelja Stanoinvest upravljao zgradama, stanovima i poslovnim prostorima, koje pravo je kasnije na temelju Zakona o stambenim odnosima („Narodne novine“ broj: 52/74) preneseno na samoupravne interesne zajednice, a potom na fondove, konkretno Fond Grada Zagreba koji je osnovan Odlukom o organiziranju Fonda Grada Zagreba za vodoprivredu, promet, stambeno i komunalno gospodarstvo, čiji je sljednik tužitelj, da činjenica da nedostaje pisani ugovor ili formalni akt o prijenosu prava korištenja, upravljanja, odnosno raspolaganja ne znači samo po sebi da u materijalno -pravnom smislu nema prava upravljanja, korištenja i raspolaganja takve imovine, odnosno da je pravni prednik tužitelja Stanoinvest predao zgrade, stanove i poslovne prostore na upravljanje samoupravnim interesnim zajednicama, a one zatim Fondu Grada Zagreba, pa tužitelj traži utvrđenje svog prava vlasništva jer je izvanknjižni nositelj prava upravljanja i da je temelju odredbe čl. 364. st. 6. ZV-a pravo vlasništva stekao pretvorbom. U odnosu na dosjelost ističe da je putem prednika, od kupoprodaje predmetnih garaža 1967. samostalno posjedovao garaže, davao ih u zakup te je u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu. Predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u bitnom ističe da je nesporno da je u zemljišnoknjižnom postupku radi povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora za zgradu u [adresa], rješenjem poslovni broj Z-44287/12 od 26. svibnja 2023. dopuštena uknjižba prava vlasništva u korist tuženika na posebnim dijelovima te nekretnine, ni da je u tom postupku odbijen prigovor tužitelja. Smatra da tužitelj nije dokazao svoje pravo vlasništva i da je sud u tom postupku pravilnom primjenom materijalnog prava donio odluku o upisu prava vlasništva tuženika. Navodi da tužitelj ispravama u spisu nije dokazao da mu pripada pravo vlasništva, da je na tužitelju teret dokaza, ali da se tužitelj poziva na istu dokumentaciju na temelju koje je već pravomoćno odlučeno u zemljišnoknjižnom postupku. Smatra da tužitelj nije pravn i sljednik društva Stanoinvest, već je to HUP Zagreb d.o.o., da tužitelj nije dokazao da je predmetne nekretnine društvo Stanoinvest predalo fondu stambenih zgrada, kao i da u slučaju da je tome tako tužitelj na temelju ovlasti upravljanja ne bi mogao steć i pravo vlasništva jer su sredstva predana fondovima radi upravljanja u gospodarskom smislu, a ne radi stjecanja prava vlasništva. Ukazuje na to da tužitelj nije dokazao vlasništvo spornih nekretnina sljedništvom. Osporava tvrdnju tužitelja da je dosjelošću stekao pravo vlasništva jer je moguće dosijedanje samo u razdoblju prije prelaska nekretnina u režim općenarodne imovine ili društvenog vlasništva ako su ispunjene pretpostavke propisane pravnim pravilima Općeg građanskog zakonika (Austrijski opći građanski zakonik "Justizgesetzsammlung" broj: 1/1811, dalje: OGZ) ili pak nakon 8. listopada 1991., uz ispunjenje ostalih pretpostavki koje propisuje Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list SFRJ“ broj: 6/1980, 36/1990, „Narodne novine“ broj: 53/1991, dalje: ZOVO) ili ZV. Ističe da se Republika Hrvatska, županije i jedinice područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačene pravne osobe, kao i crkve li druge pravne osobe, koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, ne smatraju samostalnim posjednikom u smislu čl.159. ZV-a koje mogu ostvariti vlasništvo stvari dosjelošću. Smatra da tužitelj nije naveo ni dokazao da je samostalni posjednik predmetnih nekretnina, da je imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed pa predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev.

3. U podnesku od 16. lipnja 2025. tužitelj se na navode iz odgovora na tužbu očitovao na način predmetne garaže nisu procijenjene u temeljni kapital HUP Zagreb d.o.o. niti navedene kao imovina tog društva, što je i navedeno u rješenju i očitovanju CERP-a, pa da nisu vlasništvo HUP Zagreb d.o.o. Ukazuje na to da je Stanoinvest na temelju Zakona o stambenim odnosima iz 1974. bilo dužno predati samoupravnim organizacijama zgrade, stanove i poslovne prostore koje su ih unijele u fond stambenih zgrada, a tužitelj je pravni sljednik Stanoinvesta, kao i da je ta predaja na upravljanje učinjena puno prije postojanja prava upravljanja koje je predstavljalo upravljanje u gospodarskom smislu, dakle pravo upravljanja u konkretnom slučaju je sadržajno predstavljalo pravo vlasništva. Navodi da je Stanoinvest predmetne garaže kupio na temelju ugovora o kupoprodaji pa se ne može govoriti o prijenosu u fond radi upravljanja samo u gospodarskom smislu. Napominje da je u samostalnom, poštenom, zakonitom, istinitom posjedu preko 60 godina jer je predmetne nekretnine posjedovao i davao ih u zakup od 1967. pa da je dosjelošću stekao pravo vlasništva.

4. U dokaznom postupku sud je pročitao rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 25. ožujka 2025. (str. 9. do 14. spisa), rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 15. prosinca 2023. (str. 15. do 18. spisa), rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 26. svibnja 2023. (str. 19. do 28. spisa), ugovor o kupoprodaji garaže (str. 29. do 32. spisa), rješenje o odobrenju za izgradnju (str. 33. do 40. spisa), ugovor o zakupu garaže od 18. rujna 1967. (str. 41. do 43. spisa), ugovor o zakupu garaže od 7. rujna 1967. (str. 44. do 46. spisa), ugovor o zakupu garaže (str. 47. do 51. spisa), ugovor o zakupu garaže od 13. rujna 1967. (str. 52. do 54. spisa); izvatke iz zemljišne knjige (str. 55. do 67. spisa), sudsku praksu (str.68. do 101. spisa), rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju (str. 118. do 126. spisa), zaključak Hrvatskog fonda za privatizaciju (str. 127. do 133. spisa), očitovanje Centra za rest rukturiranje i prodaju (str. 134. spisa).

5. Sud nije izveo dokaz predložen od strane tužitelja za saslušanje svjedoka budući da tužitelj u tužbi, ni kasnije tijekom postupka, nije predložio saslušanje kojih točno svjedoka predlaže i na koju točno okolnost , stoga sud taj dokazni prijedlog nije ni mogao izvesti budući da je tužitelj dužan određeno (imenom i prezimenom) naznačiti osobe koje predlaže saslušati kao svjedoke.

6. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Prvotno se ističe da se tužitelj pravovremeno podnio tužbu, budući da je rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Z-52453/2023-42 od 2. ožujka 2025. zaprimio 31. ožujka 2025. te je u roku od 30 dana propisanom čl. 205. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj: 63/19, 128/22, 155/23, 127/24, dalje: ZZK) podnio tužbu.

8. Predmet spora je tužbeni zahtjev za utvrđenje da tužitelj ima pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na nekretninama:

-22. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-21), garaža u suterenu, površine 17,59 m2, koji je neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi u zgradi u [adresa]. k. č. br. [katastarska čestica] Srednjaci, stambena zgrada broj 15, 17,19 površine 826 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

-23. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-22), garaža u suterenu, površine 17,08 m2, koji je neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi u zgradi u [adresa]. k. č. br. [katastarska čestica] Srednjaci, stambena zgrada broj 15, 17,19 površine 826 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

-24. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-23), garaža u suterenu, površine 20,00 m2, koji je neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi u zgradi u [adresa]. k. č. br. [katastarska čestica] Srednjaci, stambena zgrada broj 15, 17,19 površine 826 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

-25. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-24), garaža u suterenu, površine 20,55 m2, koji je neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi u zgradi u [adresa]. k. č. br. [katastarska čestica] Srednjaci, stambena zgrada broj 15, 17,19 površine 826 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (dalje: predmetne nekretnine), na temelju zakona, točnije da je tužitelj stekao pravo vlasništva pretvorbom prava upravljanja, odnosno dosjelošću.

9. Između stranaka nije sporno da je tuženik upisan kao vlasnik predmetne nekretnine, u postupku povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora , rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Z-44287/12-29 od 26. svibnja 2023., ni da je rješenjem istog suda poslovni broj z-42453/2023-42 od 26. svibnja 2025.

10. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva, odnosno je li tužitelj stekao pravo vlasništva predmetnih nekretnina (garaža) pretvorbom prava upravljanja, odnosno dosjelošću.

11. Tužitelj u tužbi ističe da je pravo vlasništva predmetn ih nekretnina stekao time što je njegov pravni prednik poduzeće Stanoinvest koji je 25. svibnja 1967. sklopio ugovor o kupoprodaji s Inpros- poslovno udruženje Beograd, kojim je kupio 12 garaža u objektu O- [adresa], nakon toga da su prednik tužitelja poduzeće Stanoinvest i drugi prednici tužitelja predmetne 4 garaže davali u zakup na temelju sklopljenih ugovora o zakupu, kao i da je poduzeće Stanoinvest svoje pravo upravljanja predmetnim nekretninama prenio na tužitelja, koje pravo b i prema pretvorbi iz ZV-a predstavljalo pravo vlasništva, odnosno da je poduzeće Stanoinvest na temelju Osnovnog zakona o privrednom poslovanju (gospodarenju) upravljao zgradama, stanovima i poslovnim prostorima, a to je pravo kasnije na temelju Zakona o stambenim odnosima preneseno na samoupravne interesne zajednice, a potom na fondove, konkretno Fond Grada Zagreba, čiji je sljednik tužitelj, kao i da se radi o pravu upravljanja koje je sadržajno predstavljalo pravo vlasništva (a ne pravu upravljanja u gospodarskom smislu predviđeno Zakonom o građevinskom zemljištu 1990.) pa tužitelj traži utvrđenje prava vlasništva na temelju odredbe čl. 364. st. 4. ZV-a. Također, u tužbi ističe da je putem prednika, od 1967. do danas samostalan, istinit, zakonit i pošten posjednik (dakle preko 60 godina) predmetnih nekretnina, da ih je putem prednika samostalno posjedovao i njima raspolagao te ih davao u zakup te smatra da je ispunio pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

12. Vezano za na stjecanje prava vlasništva na temelju prijenosa prava upravljanja predmetnim nekretninama na tužitelja i pretvorbe tog prava, nositelj kojeg prava upravljanja nije bio upisan u zemljišnoj knjizi, ističe se da je odredbom čl. 364. st. 6. ZV-a propisano da osobe koje u zemljišnim knjigama nisu upisane kao nositelji prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja, a ne raspolažu ispravom valjanom za zemljišnoknjižni upis prava vlasništva, upisat će pravo vlasništva tih nekretnina upisom u zemljišnu knjigu na temelju odluke suda, pošto dokažu da su bile izvanknjižni nositelji takvog prava na nekretnini u društvenom vlasništvu.

13. Dakle, tužitelj tvrdi da iako ne raspolaže formalnim aktom o dodjeli predmetnih nekretnina na upravljanje da to nema za posljedicu nepriznavanje izvanknjižno stečenog prava upravljanja predmetnim nekretninama. Međutim, na tužitelju je teret dokaza da je upravo on izvanknjižni nositelj prava upravljanja na predmetnim nekretninama u društvenom vlasništvu.

14. Tužitelj je u tužbi tvrdio da je poduzeće Stanoinvest na temelju ugovora o kupoprodaji predmetnih nekretnina (garaža) 1967. stekao predmetne nekretnine, kao i pravo upravljanja predmetnim nekretninama, a koje pravo upravljanja je pravnim sljedništvom temeljem zakona preneseno na tužitelja.

15. To stoga jer je Stanoinvest bivše stambeno poduzeće koje je gospodarilo stambenim fondom u društvenom vlasništvu, na temelju Osnovnog zakona o privrednom poslovanju (gospodarenju) stambenim zgradama u društvenom vlasništvu (Službeni lista SFRJ“ broj: 35/65), dakle upravljalo je zgradama, stanovima i poslovnim prostorima, koje pravo je stupanjem na snagu Zakona o stambenim odnosima („Narodne novine“ broj: 52/74) preneseno na Samoupravne interesne zajednice (dalje SIZ) stanovanja na području općina. Zakonom o fondovima u stambenom i komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ broj: 53/90 i 76/93) propisano je da na dan 31. prosinca 1990. SlZ-ovi stanovanja prestaju postojati, dok je Odlukom o osnivanju i organiziranju Fonda Grada Zagreba za vodoprivredu, promet, stambeno i komunalno gospodarstvo („Službeni glasnik Grada Zagreba“ broj: 40/90) osnovan Fond na koji su prešla prava i obveze nekadašnjih SlZ-ova stanovanja. Odredbom čl. 386. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj : 91/96) propisan je prestanak rada fondova u roku 12 mjeseci od stupanja na snagu toga Zakona, dok je odredbom čl. 394. st. 1. alinea 8. ZV-a propisano da od dana 1. siječnja 1997. prestaje važiti Zakon o fondovima u stambenom i komunalnom gospodarstvu, a sve poslove Fonda preuzeo je Grad Zagreb kao tužitelj.

16. Iako je Stanoinvest prestao postojati 1977. zbog organiziranja dviju novih organizacija (Stanoservis Zagreb i HUP Zagreb, a pravni sljednik koji i danas postoji je upravo HUP Zagreb d.o.o., razvidno iz rješenja na str. 10. spisa) tužitelj je dokazao da je prije prestanka postojanja poduzeće Stanoinvest bilo dužno prema odredbi čl. 148. ZSO-a predati samoupravnim interesnim zajednicama zgrade, stanove i poslovne prostore, koje su ih unijele u fond stambenih zgrada, odnosno njihovim pravnim sljednicima, tako je dakle došlo do prenošenja prava i obveza vezanih uz zgrade, stanove i poslovne prostorije na pravne sljednike, dakle do prijenosa prava i obveza na pravne prednike Grada Zagreba u pogledu upravljanja zgradama, dakle pravo upravljanja je pravnim sljedništvom stekao tužitelj.

17. U odnosu na tuženikov prigovor da tužitelj u konkretnom slučaju nije pravni sljednik poduzeća Stanoinvest, već je to HUP Zagreb d.o.o., ističe se da je tužitelj je tijekom postupka istaknuo kako HUP Zagreb d.o.o. predmetne nekretnine nije procijenio u svoj temeljni kapital u postupku pretvorbe društvenog poduzeća HUP Zagreb, niti su navedene kao imovina HUP Zagreb pa nisu vlasništvo tog društva, a to proizlazi iz isprava koje je tužitelj dostavio u spis (rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju (str. 118. do 126. spisa), zaključak Hrvatskog fonda za privatizaciju (str. 127. do 133. spisa), očitovanje Centra za restrukturiranje i prodaju (str. 134. spisa) , već je u odnosu na pravo upravljanja tim nekretninama tužitelj dokazao da je on pravni sljednik poduzeća Stanoinvest, stoga je taj prigovor neosnovan.

18. Budući da se ne radi samo o pravu upravljanja u gospodarskom smislu, kako to smatra tuženik tijekom postupka, već sadržajno to pravo upravljanja predstavlja pravo vlasništva (tako i prema odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-526/2016 od 21. rujna 2016.), ovaj sud je zaključio da je tužitelj dokazao svoje tvrdnje da je izvanknjižni nositelj prava upravljanja na predmetnim nekretninama kao pravni sljednik poduzeća Stanoinvest, stoga je pretvorbom tog prava, a na temelju odredbe čl. 364. st. 6. ZV-a stekao pravo vlasništva.

19. Međutim, sve i da tužitelj nije dokazao da je pravo vlasništva stekao na temelju čl. 364. st. 6. ZV-a odnosno prijenosom prava upravljanja, tužitelj je u tužbi tvrdio da je to pravo stekao dosjelošću.

20. Prema odredbama čl. 159. ZV-a dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari (st. 1.) Samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (st. 2.). Samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (st. 3.). Samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. ovoga članka (st. 4.)

21. Dakle, da bi se na temelju zakona, originarno, steklo pravo vlasništva dosjelošću potrebna je određena kvaliteta posjeda – da je samostalan, zakoniti, istinit i pošten (redovna dosjelost) ili barem pošten (izvanredna dosjelost), kroz određeno vrijeme. U odnosu na nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske to je 20 godina za redovnu dosjelost i 40 godina za izvanrednu dosjelost.

22. Odredbom čl. 11. ZV-a propisano je da tko stvar ili pravo posjeduje priznajući višu vlast posrednoga posjednika, nesamostalni je posjednik; tko stvar posjeduje kao da je njezin vlasnik ili posjeduje pravo kao da je nositelj toga prava - samostalni je posjednik (st. 1.) Posjed će se smatrati samostalnim, ako se ne dokaže suprotno (st. 2.).

23. Odredba čl. 18. st. 1. ZV-a određuje da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed). Posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja (st. 2.). Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (st. 3.). Posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno (st. 5.).

24. S obzirom na to da je tuženik u odgovoru na tužbu osporio da bi bile ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću ističe se da je teret dokazivanja da su ispunjene te pretpostavke na tužitelju.

25. Treba istaknuti da je tužitelj u tužbi naznačio da je zakonitom, istinitom i poštenom, samostalnom posjedu predmetnih nekretnina putem pravnih prednika, odnosno od poduzeća Stanoinvest još od 1967., budući da je Stanoinvest 25. svibnja 1967. sklopio ugovor o kupoprodaji predmetnih nekretnina (garaža) od Inpros- poslovno udruženje Beograd (graditelj predmetnih nekretnina), a što je i razvidno iz tog Ugovora (str. 29. do 32. spisa), kao i da je Stanoinvest upravljao predmetnim nekretninama time što ih je davao u zakup (što je i razvidno iz ugovora o zakupu, str. 41. do 54. spisa).

26. Budući da se radi o nekretninama u društvenom vlasništvu, a kasnije se kao vlasnik 2023. upisala Republika Hrvatska, za stjecanje prava vlasništva redovnom dosjelošću potrebno je 20 godina posjedovanja, a za izvanrednu dosjelost 40 godina.

27. Ovaj sud smatra da je posjed tužitelja, putem pravnih prednika, od 1967. samostalan (samostalnost se presumira prema odredbi čl. 11. st. 2. ZV-a, a tuženik nije dokazao suprotno), zakonit (ima pravni temelj jer pravni prednik je sklopio ugovor o kupoprodaji predmetnih nekretnina), istinit (nije stečen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja) i pošten (a poštenje se presumira (čl. 18. st. 5. ZV-a, dok tuženik nije iznio dokaze suprotnog).

28. U odnosu na vrijeme potrebno za dosjelost i sporno pitanje između stranaka uračunava li se razdoblje prije 8. listopada 1991. ili ne u vrijeme potrebno za dosjelost, ističe se da za vrijeme važenja ZOVO-a na nekretninama u društvenom vlasništvu nije bilo moguće stjecanje prava vlasništva dosjelošću jer su odredbe čl. 29. i 24. ZOVO-a branile stjecanje vlasništva dosjelošću na stvarima u društvenom vlasništvu. Odredbom čl. 3. Zakona o preuzimanju zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj: 53/91 od 8. listopada 1991.) stavljen je izvan snage čl. 29. ZOVO-a. Nadalje, ZV-om a iz 1996. je u čl. 388. st. 4. bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. Dana 17. studenog 1999. Ustavni sud je ukinuo čl. 388. st. 4. ZV-a iz 1996. (odluke br. U-I-58/1997, U- I235/1997, U-I-237/1997, U-I-1053/1997 i U-I-1054/1997 od 17. studenog 1999., "Narodne novine" broj 137/99 od 4. prosinca 1999.). Međutim, prema zauzetom stavu u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske (poslovni broj: Rev-x 974/2017., Rev- 59/2021-2., Rev 291/14-2, Rev 494/2021-2, Rev 1095/2021-2, Rev 215/2022-2) kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Dakle, u vrijeme dosjelosti valja računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ali samo ako su pretpostavke za dosjedanje ispunjene u razdoblju do najkasnije 17. studenog 1999. i ako na nekretnini ne postoji suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.

29. Ovaj sud je utvrdio da u konkretnom slučaju posjed tužitelja traje od 1967. i da je do 17. studenog 1999. svakako proteklo više od 20 godina posjedovanja potrebno za redovnu dosjelost, dakle da ima mjesta uračunavanju i vremena posjedovanja prije 8. listopada 1991. Tako i prema praksi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske izraženog u odluci poslovni broj Pž-528/2024-3 od 4. prosinca 2024..

30. Sve i da se razdoblje početka posjedovanja računa tek od 8. listopada 1991. (na što ukazuje tuženik u odgovoru na tužbu) i tada je proteklo više od 20 godina do podnošenja tužbe (2025.), a što je potrebno za redovnu dosjelost.

31. Slijedom navedenog, ovaj sud je utvrdio da su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, stoga je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev (točka I. izreke).

32. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a.

33. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu, stoga mu pripada pravo na naknadu troška:

-sastava tužbe prema Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23, dalje: Tarifa) u iznosu od 500,00 EUR,

- sastava podneska od 16. lipnja 2025. prema Tbr. 8. t. 1. Tarife od 500,00 EUR,

-zastupanja na ročištu 17. rujna 2025. prema Tbr. 9. t. 1. Tarife od 500,00 EUR

- sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 93,23 EUR, i na presudu u iznosu od 186,45 EUR, ukupno 1.779,68 EUR (točka II. izreke).

34. Tuženik nije uspio u sporu pa nema pravo na naknadu troškova postupka stoga je odlučeno kao u točki III. izreke.

U Zagrebu, 23. listopada 2025.

SUDAC

Ivana Čuk Prpić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude može se izjaviti žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od petnaest (15) dana od dostave presude, a izjavljuje se putem ovog suda u dva (2) primjerka.

DNA:

- tužitelju po pun.

- tuženiku po pun.

- kal. 30 dana