Poslovni broj: 37. Gž-2546/2023-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

                                                                    Poslovni broj:  37. Gž-2546/2023-2

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, po sucu toga suda Jasenki Grgić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A. Š. iz Z., OIB: …, kojega zastupa punomoćnica S. G., odvjetnica u Z., protiv tužene T. M. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik A. H., odvjetnik u Z., radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbama tužitelja i tužene protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Psp-140/21-44 od 27. veljače 2023., dana 27. rujna 2023.       

 

 

r i j e š i o  j e

 

I. Uvažava se kao djelomično osnovana žalba tužitelja te se preinačuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Psp-140/21-44 od 27. veljače 2023. u dijelu pod točkom I. izreke i u dijelu pod točkom II. izreke kojim je tužitelju naloženo da naknadi parnični trošak tuženoj T. M. u iznosu od 124,38 eur/937,14 kn[1] te se rješava:

 

                        1. Prihvaća se kao osnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: 

 

     "Tužena T. M. smetala je tužitelja A. Š. u njegovom zadnjem, mirnom i faktičnom posjedu tavanskog prostora u zgradi … i to dijela tavanskog prostora označenog brojevima 1 i 2 te slovima A i B na planu C elaborata nalaza i mišljenja graditeljskog vještaka M. A. K. zaprimljenog kod suda 7. lipnja 2010., a koji predstavlja sastavni dio ove tužbe i to time što je, nepoznatog dana, a što je tužitelj saznao 27. siječnja 2009., tužena dio prostora tavana označenog brojem 2. u planu C, pripojila stanu i to tako što je probila otvor iz dijela stana u tavanski prostor, označen pod točkom 2. u planu C, skinuvši rešetku na vratima sa A u planu C elaborata te zatvorila otvor u zidu označen sa B u planu C elaborata te isti prostor zaposjela, zatim dio prostora tavana označenog točkom 1. u planu C pripojila stanu, tako da je otvaranjem otvora u zidu prema tavanu tužitelja, iz hodnika stana omogućila ulaz u prostoriju potkrovlja pod brojem 1. u planu C pa joj se nalaže uspostava ranijeg posjedovnog stana, napuštanjem korištenja tavanskog prostora u zgradi …, zatvaranje otvora iz stana u tavanski prostor označen pod 1. i 2. plana C elaborata te omogućavanja tužitelju isključivog posjedovanja cijelog tavanskog prostora zgrade te da se kloni svakog takvog i tome sličnog smetanja, a sve to u roku 8 dana.

 

     2. Nalaže se tuženoj T. M. da naknadi parnični trošak tužitelju u iznosu od 1.028,60 eur/7.750,00 kn i trošak žalbe  iznosu od 149,31 eur/1.125,00 kn, sve u roku od 8 dana.

 

     3. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužene T. M. za naknadu troškova postupka u iznosu od 124,38 eur/937,14 kn."

 

II. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se prvostupanjsko rješenje u dijelu pod točkom II. kojim mu je naloženo da naknadi parnični trošak tuženiku I. M. u iznosu od 150,92 eur/1.137,11 kn.

 

III. Odbija se kao neosnovana žalba tužene Tanje Milatić i potvrđuje se prvostupanjsko rješenje u dijelu pod točkom III izreke.

 

IV. Nalaže se tuženoj T. M. da naknadi tužitelju trošak predmetne žalbe u iznosu od 149,31 eur/1.125,00 kn, u roku od 8 dana, dok se odbija kao neosnovan njen zahtjev za naknadu troškova žalbe u iznosu od 497,71 eur/3.750,00 kn. 

 

 

Obrazloženje

 

1. Rješenjem suda prvoga stupnja odlučeno je:

 

"I. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja A. Š. koji glasi:

 

"Tužena T. M. smetala je tužitelja A. Š. u njegovom zadnjem, mirnom i faktičnom posjedu tavanskog prostora u zgradi … i to dijela tavanskog prostora označenog brojevima 1 i 2 te slovima A i B na planu C elaborata nalaza i mišljenja graditeljskog vještaka M. A. K. zaprimljenog kod suda 7. lipnja 2010., a koji predstavlja sastavni dio ove tužbe i to time što je, nepoznatog dana, a što je tužitelj saznao 27. siječnja 2009., tužena dio prostora tavana označenog brojem 2. u planu C, pripojila stanu i to tako što je probila otvor iz dijela stana u tavanski prostor, označen pod točkom 2. u planu C, skinuvši rešetku na vratima sa A u planu C elaborata te zatvorila otvor u zidu označen sa B u planu C elaborata te isti prostor zaposjela, zatim dio prostora tavana označenog točkom 1. u planu C pripojila stanu, tako da je otvaranjem otvora u zidu prema tavanu tužitelja, iz hodnika stana omogućila ulaz u prostoriju potkrovlja pod brojem 1. u planu C pa joj se nalaže uspostava ranijeg posjedovnog stana, napuštanjem korištenja tavanskog prostora u zgradi …, zatvaranje otvora iz stana u tavanski prostor označen pod 1. i 2. plana C elaborata te omogućavanja tužitelju isključivog posjedovanja cijelog tavanskog prostora zgrade te da se kloni svakog takvog i tome sličnog smetanja, a sve to u roku 8 dana.

 

Tuženica je dužna naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja odluke do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, sve to u roku 8 dana pod prijetnjom ovrhe."

 

II. Nalaže se tužitelju A. Š. isplatiti tuženiku I. M. trošak parničnog postupka u iznosu 150,92 eur¹/ 1.137,11 kn te tuženici T. M. trošak parničnog postupka u iznosu 124,38 eur / 937,14 kn, sve u roku 15 dana.

 

III. Nalaže se tuženici T. M. isplatiti tužitelju A. Š. trošak žalbenog postupka u iznosu 233,20 eur/1.757,05 kn, u roku 15 dana. "  

 

2. Protiv toga rješenja, u dijelu pod točkom I. izreke i u dijelu pod točkom II. izreke kojim mu je naloženo da naknadi parnični trošak tužitelju I. M., tužitelj je izjavio žalbu zbog svih zakonskih razloga (čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku - Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) s prijedlogom za preinačenje, podredno za ukidanje i vraćanje predmeta na ponovan postupak.

 

3. Žalbu protiv rješenja je izjavila i tužiteljica T. M., pobijajući zbog svih zakonskih razloga odluku pod točkom III. izreke, s prijedlogom za preinačenje a podredno ukidanje i vraćanje predmeta na ponovan postupak.

 

4. Žalba tužitelja je djelomično osnovana a žalba tužene T. M. (dalje: tužena) nije osnovana.

 

5. Nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka koji ističe tužitelj jer su u obrazloženju pobijanog rješenja navedeni razlozi o odlučnim činjenicama i ne postoje proturječnosti ili drugi nedostaci zbog kojih njegovu pravilnost ne bi bilo moguće ispitati.

 

6. Također neosnovano tužitelj tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio pravilo o teretu dokazivanja propisano odredbom čl. 221.a ZPP (a ne odredbom čl. 219. ZPP), pravilan je načelno stav suda prvoga stupnja da je na tužitelju teret dokaza činjenica i okolnosti o kojima ovisi pasivna legitimacija tužene.

 

7. Odlučne činjenice su dijelom nesporne a dijelom su utvrđene na temelju izvedenih dokaza u spisu (čl. 373.a. st. 1. t. 2. ZPP).

 

8. Nije sporno da je temeljem rješenja poslovni broj Pp-15/03 istog prvostupanjskog suda donesenog po tužbi ovdje tužitelja protiv tuženika I. M., supruga ovdje tužene, radi smetanja posjeda predmetnog dijela tavanskog prostora, proveden postupak ovrhe pod brojem broj Ovr-2038/07 radi uspostave ranijeg posjedovnog stanja.

 

9. Tužitelj je u ovom parničnom postupku podnio tužbu protiv I. M. i tužene T. M., zbog ponovnog smetanja posjeda iste nekretnine, za koje je saznao 27. siječnja 2009.

 

10. Budući da je  riječ o činu smetanja koji se u biti ne razlikuje od prijašnjeg, u smislu odredbe tada važećeg čl. 235. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 57/96, 29/99, 173/03, 88/05, 67/08, dalje: OZ) tužitelj je imao mogućnost tražiti donošenje novog rješenja o ovrsi na temelju iste ovršne isprave protiv I. M. te je tužba protiv njega sada pravomoćnim rješenjem prvostupanjskog suda od 7. srpnja 2011. odbačena zbog izostanka pravnog interesa za vođenje parničnog postupka.

 

11. Nije sporno da tuženik I. M. ponovno izvršio čin smetanja posjeda na način kako to tužitelj navodi u tužbi, sporno je da li je i ovdje tužena u tome sudjelovala odnosno njena pasivna legitimacija u ovom postupku.

 

12. Tužbeni zahtjev je odbijen, u bitnome, uz obrazloženje da tužitelj sam ne zna točno tko je počinio utuženo smetanje, tužena je u svom iskazu navela da je njen suprug I. M. učinio sve po svom, tako radi i dalje, htio je silom živjeti u tavanskom prostoru čemu se ona protivila, nema saznanja o činu smetanja posjeda kako ga opisuje tužitelj, njen iskaz je potvrdio suprug I. M..

 

13. Žalitelj osnovano ukazuje na pogrešno pravno shvaćanje prvostupansjkog suda zbog kojeg nije imao u vidu sve činjenice koje proizlaze iz iskaza same tužene ali i nespornih činjenica.

 

14. U posjedovnom sporu, u smislu odredbe čl. 21. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, dalje: ZV) pasivno je legitimiran onaj koji izvršio sam čin smetanja posjeda, u ovom slučaju nije sporno da je to suprug tužene I. M.. Međutim, pored onoga tko je neposredno izvršio fizičku radnju smetanja, pasivno je legitimiran i onaj koji je dao nalog za smetanje ili onaj u čijem je interesu počinjeno smetanje.

 

15. U ovom slučaju tužitelj ne tvrdi da je tužena fizički izvršila radnju smetanja, nema dokaza niti da je naložila suprugu, tuženiku I. M. da to učini.

 

16. Međutim, nesporno je da tužena i I. M. žive u faktičnoj bračnoj zajednici i očito je da je smetanje, uzurpacijom dijela tavanskoga prostora koji je bio u posjedu tužitelja, objektivno počinjeno i u njenom interesu jer nije sporno da sa suprugom koristi taj prostor. Po ocjeni ovoga suda, iz cjelokupnog njenog iskaza ne može se zaključiti da se ona ogradila od toga čina smetanja. Naime, iako ona doista tvrdi da nije bila suglasna s postupkom supruga koji je uvijek postupao samovoljno, istovremeno je izjavila da se u spornom prostoru nalaze njene knjige i enciklopedije, različiti ugrađeni ormari i kauč, sve u vlasništvu njene obitelji a na upit tužitelja odgovorila je da ne zna što bi napravila sa predmetom smetanja posjeda i da li bi isti vratila u prvobitno stanje (list 117. spisa).

 

17. Iz ovakvog faktičnog stava tužene koja nije potvrdila da je voljna napustiti sporni prostor  u kojem i nadalje drži svoje knjige i namještaj koji pripada njenoj obitelji proizlazi da je smetanje počinjeno u njenu korist i kao takvo ga je ona faktično prihvatila, neovisno o tome što pred sudom verbalizira protivljenje samom činu smetanja i što njen iskaz potvrđuje suprug, tuženik I. M.. Kraj navedenih činjenica nije odlučno ni to što tužitelj nema saznanje tko je fizički počinio smetanje, kojem i nije prisustvovao već je naknadno utvrdio uzurpaciju prostora koji je posjedovao.

 

18. Zbog izloženih razloga  uvažena je kao djelomično osnovana žalba tužitelja, prihvaćen je njegov tužbeni zahtjev za posjedovnu zaštitu u smislu odredbe čl. 22. ZV i riješeno kao u točci I. izreke ovoga rješenja.

 

19. Kako je preinačena odluka o glavnom tužbenom zahtjevu, odbijen je kao neosnovan zahtjev tužene za naknadu parničnoga troška a njoj je naloženo da naknadi parnični trošak tužitelju (čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 2. ZPP).

 

20. Tužitelju je priznat trošak na ime jednokratnog iznosa nagrade za zastupanje od 200 bodova (Tbr. 7. t. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 106722, dalje: Tarifa), uz vrijednost boda od 15,00 kn i PDV to je 3.750,00 kn, tome je dodan i trošak vještačenja od 4.000,00 kn, ukupno 7.750,00 kn ili 1.028,60 eur. Tužitelju nije dosuđen trošak sastava dviju žalbi koje je podnio tijekom ovoga postupka jer mu je taj trošak dosuđen odlukom prvostupanjskog suda pod točkom III. izreke pobijanog rješenja.

 

21. Budući da je pravomoćnim rješenjem tijekom ovoga postupka odbačena tužba tužitelja protiv tuženika I. M. zbog izostanka pravnog interesa, pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP tužitelju je naloženo da mu naknadi parnični trošak. Kako tužitelj u žalbi ne ističe ikakve druge konkretne nedostatke ove odluke o parničnom trošku u dijelu pod točkom II. izreke prvostupanjskog rješenja, njegova je žalba u tome dijelu odbijena kao neosnovana.

 

22. Neosnovana je žalba tužene protiv odluke pod točkom III. izreke prvostupanjskog rješenja kojim joj je naloženo da naknadi tužitelju troškove sastava dviju njegovih ranijih žalbi izjavljenih tijekom ovoga postupka. Naime, kako je on s tim žalbama uspio te je konačno i prihvaćen njegov tužbeni zahtjev, proizlazi da su i ovi troškovi bili potrebni za vođenje postupka i da tužitelju prema odredbama čl. 155. st. 1. i čl. 154. st. 1. ZPP pripada pravo na njihovu naknadu, dok iznos nije osporen.

 

23. Slijedom izloženog, temeljem odredbi čl. 380. t. 2. i t. 3. ZPP riješeno je kao u izreci ovoga rješenja.

 

24. Kako u žalbenom postupku nije uspjela, tuženoj nije dosuđen trošak žalbe (čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP). Temeljem odredbe čl. 166. st. 2. ZPP njoj je naloženo da naknadi tužitelju trošak sastava  žalbe u iznosu od 1.125,00 kn ili 149,31 eur, trošak pristojbe nije mu dosuđen jer nije dokazao osnov budući da nije dostavljen dokaz o uplati.

 

                                                U Zagrebu, 27. rujna 2023.

 

  Sudac:

Jasenka Grgić, v.r.