REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Ovr-917/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

i

Z A K L J U Č A K

Općinski sud u Puli-Pola, po sutkinji Mirjani Sinčić Kocijančić, na temelju prijedloga sudske savjetnice Samanthe Janko, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljica 1. mlt. NN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. mlt. LN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], obje zastupane po majci kao zakonskoj zastupnici AN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv ovršenika VN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Vesna Kovačević Fras, odvjetnica u Puli, Marulićeva ulica 12, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i odgode prijenosa zaplijenjenih sredstava, 23. listopada 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog ovršenika VN za odgodu izdavanja naloga bankama za pljenidbu novčanih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom na temelju pravomoćne i ovršne presude ovog suda poslovni broj P Ob-217/2020-52 od 5. prosinca 2024., kao neosnovan i

z a k l j u č i o  j e

Upućuje se ovršenik VN u roku od 15 dana od dostave ovog zaključka i rješenja pokrenuti parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom na temelju na temelju pravomoćne i ovršne presude ovog suda poslovni broj P Ob- 217/2020-52 od 5. prosinca 2024., zbog žalbenog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 10. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 3/17., 131/20., 114/22. i 6/24. – Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske).

Obrazloženje

1. Ovršenik je 17. rujna 2025. ovome sudu podnio prijedlog za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate u kojem navodi da su ovrhovoditeljice 3. rujna 2025. po zakonskoj zastupnici podnijele Zahtjeve za izravnu naplatu protiv ovršenika na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Puli – Pola poslovni broj P Ob-217/2020-52 od 5. prosinca 2024. Ističe da je pored iznosa uzdržavanja određenih privremenom mjerom ovršenik isplatio na ime uzdržavanja u periodu od 2. ožujka 2021. do 18. veljače 2022. ukupno još dodatnih 20.000,00 kuna ili 2.654,46 eura. S obzirom na to da je ovršenik kao obveznik uzdržavanja uplaćivao veće iznose uzdržavanja nego što su određeni privremenom mjerom, smatra da potraživanje temeljem ovršne isprave nije točno i iz tog razloga ovršenik predlaže proglasiti pljenidbu i prijenos nedopuštenim. Osim toga, ovršenik predlaže da sud odgodi prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate kako bi se izbjegla šteta koju će biti teško ili gotovo nemoguće naknaditi od strane ovrhovoditelja. Ističe kako je redovito plaćao predujam uzdržavanja i nakon predmetne sudske odluke i iznos visine uzdržavanja tom odlukom i nadalje će iste plaćati. Kako prema njegovim navodima zakonska zastupnica ovrhovoditeljica ustraje na naplati nečega što on ne duguje znajući unaprijed da ovršenik ne bi imao načina nadoknaditi tu štetu, smatra da je potrebno odgoditi ovrhu kako bi sud utvrdio stvarno stanje dugovanog.

2. Odredbom iz članka 210. stavka 1. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. OZ-a, prema odredbi članka 209. stavka 5. toga Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenim. Prema članku 210. stavku 2. OZ-a, na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. toga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe toga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.OZ-a).

2.1. Ovršenik u svom prijedlogu ističe žalbeni razlog propisan člankom 50. stavkom

1. točkom 10. OZ-a, tj. da je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave. Naime, ovršenik navodi kako je u određenom razdoblju pored iznosa uzdržavanja uplatio i dodatne iznose od ukupno 20.000,00 kuna ili 2.654,46 eura.

3. Prema odredbi iz članka 52. stavka 1. OZ-a ako je žalba izjavljena iz razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9. do 11. OZ-a, sud prvoga stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam dana. Ako ovrhovoditelj prizna postojanje kojeg od razloga zbog kojih je žalba izjavljena, sud će obustaviti ovrhu (stavak 2.), dok ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvoga stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. toga članka zbog kojeg je izjavio žalbu (stavak 3.). Prema stavku 4. citiranoga članka, iznimno od odredbe stavka 3. toga članka, sud neće ovršenika uputiti na parnicu, nego će prihvatiti njegovu žalbu, ukinuti provedene radnje i obustaviti ovrhu ako on njezinu osnovanost dokaže javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno ako su činjenice na kojima se temelji njegova žalba zbog razloga iz stavka 1. toga članka općepoznate ili se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama.

4. Sud je 18. rujna 2025. pozvao ovrhovoditeljice da se u roku od osam dana očituju na prijedloge ovršenika.

4.1. Ovrhovoditeljice su u svom očitovanju osporile postojanje razloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim navodeći kako se navodi o izvanrednim uplatama ne mogu priznati kao dio zakonskog uzdržavanja jer ne predstavljaju ispunjenje obveze po presudi, a također napominje kako se uplate koje spominje ovršenik ne odnose na zakonsko uzdržavanje, već na obvezu koja proizlazi iz drugog odnosa, a koja je utvrđena nepravomoćnom presudom poslovni broj P- 492/2020. U odnosu na ovršenikov prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava, ovrhovoditeljice navode da ovršenik nije dostavio nikakve dokaze iz kojih bi proizlazilo da mu nastavkom ovrhe nastupila stvarna, nenadoknadiva šteta, već ističe da bi se odgodom dogodilo upravo suprotno, odnosno da bi ovrhovoditeljicama nastala nenadoknadiva šteta, smatrajući kako je svrha uzdržavanja zaštita prava i dobrobiti maloljetne djece.

5. S obzirom na to da su ovrhovoditeljice osporile postojanje razloga iz članka 50. stavka 1. točke 10. OZ-a, to je sud na temelju članka 52. stavka 3. OZ-a odlučio kao u izreci ovog zaključka.

6. Prema članku 210. stavku 2. OZ-a, na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. toga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe toga Zakona o odgodi ovrhe.

6.1. Odredbom iz članka 65. stavka 1. OZ-a propisano je da sud može odgoditi ovrhu samo uz kumulativno ispunjenje dviju pretpostavki. Prva pretpostavka je vjerojatnost da bi ovršenik provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno vjerojatnost da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje. Druga pretpostavka je postojanje taksativno određenih okolnosti (članak 65. stavak 1. točke 1. - 11. OZ-a) koje opravdavaju odgodu ovrhe, pri čemu je na ovršeniku da dokaže postojanje neku od predviđenih okolnosti.

6.2. Člankom 65. stavkom 2. OZ-a propisano je da će odluku o prijedlogu za odgodu sud donijeti nakon što ovrhovoditelju omogući da se o njemu očituje, ako okolnosti slučaja ne zahtijevaju da se postupi drukčije.

7. U odnosu na uvjete za odgodu prijenosa, ocijenjeno je da je ispunjena pretpostavka iz članka 65. stavka 1. točke 5. OZ-a, s obzirom na to da je ovršenik podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, a na koji se prijedlog primjenjuju odredbe OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi.

8. Međutim, ovršenik u podnesku od 17. rujna 2025. ne ističe niti jednu okolnost koja bi upućivala na postojanje druge pretpostavke za odgodu prijenosa, a to je vjerojatnost da bi ovršenik provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno vjerojatnost da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje, nego tek paušalno navodi kako bi mu provedbom ovrhe nastupila nenadoknadiva šteta. Usput se napominje kako sud ne ispušta iz vida da je ovršni postupak sam po sebi životno težak i da u njegovom provođenju posebno valja paziti na dostojanstvo ovršenika (članak 6. OZ-a), ali isti je nužan, jer je ovršni postupak pokrenut upravo stoga što ovršenik nije postupio po ovršnoj ispravi.

9. Sud nije odlučivao o zahtjevu ovršenika za naknadu troškova ovog postupka jer će se o istom odlučiti u parnici radi proglašenja ovrhe nedopuštenom koja slijedi.

Pula-Pola, 23. listopada 2025.

Sutkinja:

Mirjana Sinčić Kocijančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv rješenja dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana primitka rješenja. Žalba se podnosi pisano putem ovoga suda u dovoljnom broju istovjetnih primjeraka za sud i za protivnu stranku (osim ako se podnosi elektroničkom komunikacijom), a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Protiv zaključka nije dopušten pravni lijek.

DNA:

1. Ovrhovoditeljicama po zakonskoj zastupnici

2. Ovršeniku po punomoćnici uz podnesak ovrhovoditeljica od 8. listopada 2025.

3. FINA-i – po pravomoćnosti