Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska ulica 26d

Poslovni broj: Gž-999/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Bađun, predsjednice vijeća, Milka Samboleka, izvjestitelja i člana vijeća te Tatjane Ledinšćak-Babić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Tehničke škole Zagreb iz [adresa], OIB: 90264326923, zastupanog po punomoćniku Vici Vukšiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika HŽ Infrastruktura d.o.o. iz Zagreba, Mihanovićeva 12, OIB: 39901919995, tuženika HŽ Cargo d.o.o. iz Zagreba, Heinzelova 51, OIB: 08720210702, zastupanog po punomoćnicima (odvjetnicima) iz Odvjetničkog društva Smolčić i partneri iz Zagreba i tuženika HŽ Putnički prijevoz d.o.o. iz Zagreba, Strojarska cesta 11, OIB: 80572192786, zastupanog po punomoćnicima (odvjetnicima) iz Odvjetničkog društva Mamić, Perić, Reberski, Rimac iz Zagreba, uz sudjelovanje Grada Zagreba iz Zagreba, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, kao umješača na strani tužitelja, zastupanog po punomoćniku Damiru Ježiću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja prava vlasništva i izdavanja tabularne isprave, povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-6021/2021-76 od 23. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 23. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-6021/2021-76 od 23. svibnja 2024.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

II. Prvostupanjska odluka u dijelu donesenom u obliku rješenja nije bila predmet ispitivanja u žalbenom postupku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tužitelj, TEHNIČKA ŠKOLA ZAGREB, OIB: 90264326923, [adresa], stekla pravo vlasništva dosjelošću na z.k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], [adresa] ukupne površine 1594 m2, ŠKOLA, [adresa] površine 1041 m2, DVORIŠTE površine 550 m2 i DVORIŠTE površine 3 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa su tuženici, HŽ INFRASTRUKTURA d.o.o., OIB: 39901919995, Zagreb, Mihanovićeva 12, HŽ CARGO d.o.o., OIB: 08720210702, Zagreb, Heinzelova 51 i HŽ PUTNIČKI PRIJEVOZ d.o.o., OIB: 80572192786, Zagreb, Strojarska cesta 11, kao pravni slijednici javnog poduzeća HŽ-HRVATSKE ŽELJEZNICE P.O., Mihanovićeva br. 12, Zagreb, dužni trpjeti upis prava vlasništva na z.k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], [adresa] ukupne površine 1594 m2, ŠKOLA, [adresa] površine 1041 m2, DVORIŠTE površine 550 m2 i DVORIŠTE površine 3 m2, [adresa], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na ime i u korist tužitelja.

II. Tuženicima se nalaže da tužitelju nadoknade troškove parničnog postupka, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju Tehnička škola Zagreb, [adresa], iz [adresa], naknaditi parnični trošak II-tuženiku HŽ CARGO d.o.o. Zagreb, Heinzelova 51, u visini iznosa od 30.000,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 23. svibnja 2024. godine pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju Tehnička škola Zagreb, [adresa], iz [adresa], naknaditi parnični trošak III-tuženiku HŽ PUTNIČKI PRIJEVOZ d.o.o., Zagreb, Strojarska cesta 11, u visini iznosa od 33.750,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 23. svibnja 2024. godine pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.".

1.1. Ujedno je u dijelu donesenom u obliku rješenja dopuštena objektivna preinaka tužbe.

2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tužitelj pobija presudu i poziva se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. primjenjivog Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07-odluka US RH; 84/08; 96/08-odluka US RH; 123/08-ispravak; 57/11; 148/11-pročišćeni tekst; 25/13 i 89/14-odluka US RH; dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu tužitelja i ukine pobijanu presudu ili podredno da presudu preinači u smislu istaknutih žalbenih navoda tužitelja.

2.1. Navedeni ZPP se u ovoj pravnoj stvari koja je započela 15. travnja 2016. primjenjuje temeljem odredbe 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (NN br. 70/19) uz iznimke iz st. 2. -4. tog članka i odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (NN br. 80/22) uz iznimke iz st. 2.-7. tog članka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Kako prema odredbi čl. 365. st. 1. u vezi čl. 381. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu (konkretno: rješenje) u onom dijelu u kojemu se pobija žalbom, a tužitelj ne pobija prvostupanjsku odluku donesenu u obliku rješenja, odlučeno je kao u toč. II. izreke ovog rješenja.

6. Prvostupanjski sud nakon reproduciranja navoda parničnih stranaka navodi da je rješenjem ovog suda poslovni broj: Gž-1227/2019-2 od 1. travnja 2021. ukinuta ranije donesena presuda poslovni broj: P-2627/2016-40 od 28. rujna 2018. godine u pobijanom dijelu pod točkom II., IV. i V. izreke presude, a u obrazloženju ukidnog rješenja navodi se da se za sada ne može prihvatiti utvrđenje suda da je posjed tužitelja bio pošten (neprekinuto) u razdoblju od 30. prosinca 1994. do 1. siječnja 2015., a time da je i protekao rok od 20 godina za stjecanje prava vlasništva u smislu odredbe čl. 159. st. 1. i 3. u svezi s čl. 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96; 68/98; 137/99; 22/00; 73/00; 114/01; 79/06; 141/06; 146/08; 38/09; 153/09; 143/12; 152/14; 81/15- pročišćeni tekst i 94/17-ispravak; dalje: ZV) uz uputu prvostupanjskom sudu da u ponovnom suđenju ponovno raspravi i ocijeni dokaze kako bi utvrdio da li je posjed tužitelja bio pošten u vremenskom razdoblju koje je trajalo više od 20 godina.

6.1. Stoga je u ponovljenom suđenju prvostupanjski sud odlučivao o tužbenom zahtjevu kojim tužitelj zahtjeva utvrđenje da je dosjelošću stekao pravo vlasništva na nekretnini pobliže opisane u toč. I. izreke pobijane presude.

7. Prvostupanjski sud navodi da je na okolnost osnovanosti tužbenog zahtjeva prvenstveno odlučivao da li je tužitelj pravni prednik Željezničke tehničke škole u Zagrebu, [adresa], koju je osnovao Odlukom Upravni odbor HŽP- Hrvatskog željezničkog poduzeća p.o. Zagreb broj UO-189/91 od 30. travnja 1991.

7.1. Nakon ocjene provedenih dokaza u toč. 14.-16. obrazloženja, prvostupanjski sud u toč. 16. (odlomak drugi) navodi da s obzirom da iz Odluke Upravnog odbora HŽP - Hrvatskog željezničkog poduzeća broj UO-189/91 od 30. travnja 1991. godine ne proizlazi da bi na Željezničku školu Zagreb kao obrazovnu ustanovu bilo preneseno pravo korištenja ili pravo upravljanja na nekretninama koje su predmet spora. Kako je utvrđeno da su Odlukom od 29. lipnja 1992. HŽ-Hrvatske željeznice suglasne da Željezničku tehničku školu u Zagrebu osnuje Grad Zagreb kao strukovnu tehničku školu (toč. I. Odluke) te kako je toč. III. odluke broj UO-238/92 od 29. lipnja 1992. odlučeno da se imovinski pravni odnosi na nekretninama rješavaju naknadno u skladu s odgovarajućim zakonskim propisima, stav je suda da tužitelj nije slijednik Željezničke tehničke škole u Zagrebu koju je prvotno osnovao HŽP-Hrvatsko željezničko poduzeće Odlukom broj UO-189/91 od 30. travnja 1991. niti su tom odlukom prenesena bilo kakva prava na nekretnini koja je predmet ovog spora. Prvostupanjski sud još utvrđuje da je odluka o prijenosu imovine ništetna temeljem pravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P- 2627/2016-40 od 28. rujna 2018. Naime, toč. III. izreke navedene presude suđeno je:

„III. Utvrđuje se ništavim točka IV. Odluke o osnivanju Željezničke tehničke škole u Zagrebu, Upravnog odbora HŽP-a, broj UO-189/91 od 30. travnja 1991. godine koja glasi:

"Osnivač prenosi na Željezničku tehničku školu u Zagrebu svu svoju imovinu koju je koristio dosadašnji dio ŽTP-a Željeznički obrazovni centar Zagreb – Željeznička škola

Zagreb na dan 31. prosinca 1990."

7.2. U odnosu na sporno pitanje pravnog sljedništva tužitelja prvostupanjski sud u toč. 18. (odlomak prvi) obrazloženja zaključuje:

„Slijedom navedenog prema stajalištu ovog suda Tehnička škola Zagreb nije pravni slijednik Željezničke tehničke škole, niti je na Željezničku tehničku školu u Zagrebu preneseno pravo korištenja i pravo upravljanja na nekretninama na kojima je takvo pravo imao pravni prednik tuženika, a što proizlazi i iz Odluke broj UO-238/92 od 29. VI 1992. godine i saslušanih svjedoka. Ističe se da diobena bilanca na koju se poziva tužitelj nije pravni osnov za stjecanje vlasništva kako to tvrdi tužitelj i o čemu iskazuje saslušana svjedokinja GS.“,

nakon čega u toč. 18. (odlomak drugi), a imajući u vidu odredbu čl. 160. st. 1. ZV-a kojom je propisano da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost, zauzima stav da je tužitelj stupio u posjed sporne nekretnine 1994. pa da za razdoblje do 2015. valja utvrditi da li su se stekle pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

8. Nakon ocjene provedenih dokaza, prvostupanjski sud u toč. 22. (odlomak treći) obrazloženja izražava stajalište da posjed tužitelja nije bio pošten neprekinuto u razdoblju od 30. prosinca 1994. do 1. siječnja 2015. iz razloga jer je tužitelj znao i mogao znati da nije pravni slijednik Željezničke tehničke škole u Zagrebu, da nije preneseno pravo na nekretninama tuženika osnivanjem Željezničke škole u Zagrebu niti je tužitelj koji je osnovan 1994. kada su prenesena osnivačka prava na Grad Zagreb stekao prava na nekretninama koje su bile u vlasništvu pravnog prednika tuženika. Sud se u tom dijelu poziva i na zaključak sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su IV-56/19 od 14. veljače 2019. na kojoj je zauzeto pravno shvaćanje da pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (kvaliteta i trajanje posjeda, sposobnost posjednika biti vlasnikom stvari te sposobnost stvari da bude u vlasništvu) moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe.

8.1. Nadalje, prvostupanjski sud navodi da tuženik u postupku nije dokazao postojanje pretpostavki za stjecanje prava vlasništva nekretnine dosjelošću, u odnosu na kvalitetu posjeda potrebnog za dosjelost, kao i protek zakonom određenog vremena potrebnog za stjecanje prava vlasništva dosjelošću tj. nije dokazao da je posjedovao spornu nekretninu kao da je njezin vlasnik, pa u konkretnom slučaju na strani tužitelja nisu ispunjeni zakonski uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretnini koja je predmet ovog spora, a to iz razloga jer je tužitelj postao nepošten posjednik već 1999. kada je zahtijevao promjenu posjednika kojoj promjeni su se tuženici protivili (tužitelj se je kao posjednik upisao na temelju rješenja Gradskog zavoda za katastar i geodetske poslove, Klasa: UP/I-932- 07/97- 01/1145, Ur.br. 251-15-02/1-01-28 od 18. prosinca 2001., a promjena posjednika u katastarskom operatu k. o. [katastarska općina] provedena je povodom zahtjeva tužitelja).

9. U prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se tužitelj poziva u žalbi tvrdnjom da je izreka presude u suprotnosti s izvedenim dokazima. Suprotno tome, pobijana presuda nije opterećena nedostacima (pa niti nedostatkom na kojeg upućuje tužitelj), koji bi onemogućili ovaj sud da u žalbenom postupku ispita njenu pravilnost i zakonitost jer je prvostupanjski sud odluku kojom je odbio tužbeni zahtjev obrazložio opširnim, ali istovremeno jasnim, relevantnim i valjanim razlozima.

9.1. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti bilo koja druga bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

9.2. Nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 8. u vezi čl. 354. st. 1. ZPP-a na koju se tužitelj poziva u žalbi tvrdnjom da je prvostupanjski sud previdio ili pogrešno citirao odnosno interpretirao pojedine dokaze, slijedom čega je izveo i pogrešne zaključke, kod čega posebno apostrofira toč. 14. do 28. obrazloženja. Međutim, u nastavku žalbe tužitelj ne konkretizira koje je to dokaze prvostupanjski sud previdio ili pogrešno citirao odnosno interpretirao, slijedom čega da je izveo i pogrešne zaključke, već samo navodi da i dalje ustraje na činjenicama i dokazima koje je iznio odnosno predložio u prvostupanjskom postupku, kod čega se poziva na određene materijalne dokaze koje onda interpretira u skladu sa svojim interesima u sporu.

9.3. Međutim, iz takvog sadržaja žalbe ovaj sud zaključuje da tužitelj samo pokušava preocijeniti provedene dokaze, bez ikakve argumentacije i konkretizacije, ali time on nije doveo u sumnju ocjenu provedenih dokaza koju je prvostupanjski sud učinio uz pravilnu primjenu odredbe čl. 8. ZPP-a prema kojoj koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

10. Nisu ostvareni niti žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.

10.1. Prije svega, promašeno je pozivanje tužitelja na zemljišnoknjižni ispravni postupak (tužitelj u žalbi ne navodi poslovni broj tog postupka: opaska ovog suda) u kojem da je izrađen nacrt zemljišnoknjižnog uloška za k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška], a u kojem je predloženo da se kao vlasnik nekretnine koja je predmet ovoga spora uknjiži Grad Zagreb, jer rezultat tog postupka nije od iznimnog utjecaja na ishod ovoga spora, kako to tužitelj tvrdi u žalbi, s obzirom da prema odredbi čl. 2. st. 1. ZPP-a u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Nema nikakve sumnje da je predmet ovog postupka tužbeni zahtjev tužitelja kojim on traži da se utvrdi da je stekao dosjelošću pravo vlasništva na nekretnini pobliže opisanoj u izreci pobijane presude, a ne tužbeni zahtjev (tužba na ispravak) koji bi uslijedio nakon zemljišnoknjižnog ispravnog postupka na kojeg se tužitelj poziva u žalbi.

10.2. Iako je točna žalbena tvrdnja da je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: Tt-11/23428-2 od 22. prosinca 2011., izvršena dopuna predmeta poslovanja, te promjena naziva ustanove, tako da ustanova od tada posluje pod nazivom Tehnička škola Zagreb, sa sjedištem u [adresa] i da između Željezničke tehničke škole u Zagrebu i Tehničke škole Zagreb tom prilikom nije došlo do prekida pravnog kontinuiteta, već do promjene naziva ustanove, daljnja tvrdnja da je prvostupanjski sud (pogrešno) zaključio da tom prilikom došlo do prekida kontinuiteta protivna je sadržaju obrazloženja pobijane presude. Naime, prvostupanjski sud u toč. 17. obrazloženja navodi da je osnivanje Željezničke tehničke škole u Zagrebu upisano u sudski registar dana 30. prosinca 1994., a potom je uz suglasnost Gradske skupštine Grada Zagreba 2011. godine upisana Tehnička škola Zagreb, ovdje tužitelj, dakle sud je samo konstatirao da je 2011. došlo do promjene naziva tužitelja, ali ne da je došlo do prekida kontinuiteta između Željezničke tehničke škole u Zagrebu i Tehničke škole Zagreb.

11. Pravilna je i valjano obrazložena odluka o troškovima postupka koju tužitelj osporava samo na način da u žalbi navodi: „Tužitelj osporava i odluku o parničnim troškovima.“, bez iznošenja bilo kakvih razloga iz kojih to čini.

12. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda. Stoga je odlučeno kao u izreci ove presude.

13. Tužitelj nije uspio sa žalbom pa je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u vezi čl. 166. st. 1. ZPP-a odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova postupka i odlučeno kao u toč. I. izreke ovog rješenja.

U Varaždinu 23. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun