REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Povrv-903/2024

R E P U B L I K A  H R V A T SK A

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Aleksandri Gumzej, u pravnoj stvari tužitelja Tommaris kreativa d.o.o., Zagreb, Jaruščica 9A, OIB: 70364953389, kojeg zastupa punomoćnik Marko Lovrić, odvjetnik u Zagrebu, Kninski trg 13, protiv tuženika studio OEL d.o.o., Zagreb, Prilaz Gjure Deželića 65, OIB: 89506769595, kojeg zastupa punomoćnik Goran Šverko, odvjetnik u Odvjetničkom uredu Šverko u Zagrebu, Poljička 5, radi naplate tražbine u iznosu od 590,62 EUR, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 21. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, na ročištu za objavu presude, 23. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi, poslovni broj: sudski predmet Ovrv-17483/2023, javnobilježnički predmet UPP/OS-Ovrv-251/2023 kojeg je 17. travnja 2023. donio javni bilježnik Tihana Sudar iz Zagreba kojim je naloženo tuženiku namiriti tužitelju tražbinu u iznosu od 590,62 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 5. rujna 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 149,38 EUR, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 375,00 EUR, u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka za pristojbe sukladno rješenju o ovrsi i odluci suda.

IV. Odbija se u cijelosti kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadom troškova ovog parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja javni bilježnik Tihana Sudar iz Zagreba, donio je 17. travnja 2023. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, sudski predmet Ovrv- 17483/2023, javnobilježnički predmet UPP/OS-Ovrv-251/2023 radi naplate novčane tražbine tužitelja u iznosu od 590,62 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 5. rujna 2022. do isplate te radi naplate nastalih troškova ovršnog postupka u iznosu od 149,38 EUR) u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi.

2. Tuženik je izjavio pravodoban prigovor protiv gore navedenog rješenja o ovrsi slijedom čega je rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-903/2024 od 19. rujna 2024. navedeno rješenje stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je odlučeno da će se postupak u dijelu kojim je naloženo plaćanje nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Tuženik u prigovoru, koji se sada smatra odgovorom na tužbu osporava osnovu i visinu potraživanja navodeći u bitnome da je u cijelosti podmirio trošak za sadnice koje su mu dostavljene uplatom iznosa od 7.950,00 kn dana 17. ožujka 2022. te da mu tužitelj nije dostavio biljke na ugovoreni način zbog čega je pretrpio štetu. Naime, prilikom slanja ponude tužitelj je tuženiku naveo kako ista uključuje sadnju biljaka prema tužiteljevom projektu koji je tuženik uredno platio. Netom prije ugovorene dostave tužitelj je tuženiku naveo kako u cijenu sadnje nisu uključeni kolci, vrpce za vezanje istih, zemlja te iskop rupa za sadnju biljaka pa je stoga tuženik u zadnji čas bio prisiljen angažirati radnike za sadnju. Ti su radnici čekali tužitelja da izvrši dostavu u ugovoreno vrijeme, a što tužitelj nije učinio slijedom čega je tuženik pretrpio štetu jer je morao platiti radnike koji nisu mogli izvršiti sadnju. Tuženik ističe da je zbog navedenog od tužitelja zahtijevao smanjenje cijene zbog neispunjenja ugovora odnosno štete koju je pretrpio.

4. U daljnjem tijeku postupka, nastavljenom prema pravilima parničnog postupka, tužitelj je podneskom od 18. listopada 2024. (list 40. – 57. spisa) činjenično obrazložio tužbeni zahtjev te se očitovao na navode iz odgovora na tužbu istaknuvši u bitnome kako su tuženikovi navodi u cijelosti neosnovani i paušalni. Tužitelj ističe kako je tuženik putem e-mail poruke dana 12. ožujka 2022. pristao na Ponudu broj 29-202, a koja je uključivala detaljno navedenu robu i usluge vezano za nabavu sadnica, uslugu sadnje biljaka, pronalazak biljaka i koordinaciju oko isporuke te dostavu sadnica. Dana 17. ožujka 2022. tuženik je platio dio cijene po predmetnoj ponudi na način da je uplatio samo iznos od 7.975,00 kn. Sadnice su kupljene, ali teren koji je trebao biti spreman za sadnju, nije bio izravnat, tj. pripremljen, stoga je tužitelj o svojem trošku i suprotno dogovoru, morao skladištiti sadnice u razdoblju od 13. do 30. ožujka 2022. Dana 20. ožujka 2022., tuženik mijenja dogovoreni terminski plan rada i javlja tužitelju da će bager iskopati rupe za voćke, umjesto da to učini tužitelj sukladno Ponudi koju je prihvatio, i koja je uključivala uslugu sadnje na način da radnici tužitelja ručno iskapaju rupe, sade voćke i konačno zatrpaju istu zemljom koju su iskopali dok su rupu radili. Iskup rupa putem bagera veličina po naknadnoj želji tuženika, to jest 0,5x0,5x0,5m=0,125m3 zemlje po rupi, što za najmanje 27 voćki, iznosi 3,375m3 zemlje, koju tužitelj mora nabaviti i platiti (po m3 = oko EUR 45), mora razmjestiti zemlju s kamiona te potrošiti dodatni materijal i radne sate – a što sve sukladno „poslovnim običajima“ na koje se poziva tuženik, čini dodatne radove i usluge koje tužitelj nije specifirao, odnosno nije niti ponudio niti naplatio tuženiku. Nakon što je od strane tužitelja jasno pojašnjeno koje sve dodatne radove i po kojoj cijeni treba odraditi, 29. ožujka 2022. tuženik javlja tužitelju da ne želi uslugu sadnje (navedene pod brojem 14 i 15 Ponude br 29-202), tako da tužitelj dostavlja tuženiku Ponudu br. 64 -2022 u kojoj istih usluga nema, ujedno konstatirajući da je po ponudi broj 29 uplaćen iznos od 7.975.00 kn, te da je potrebno uplatiti ostatak iznosa od 5.050,00 kn. Tuženik nije uplatio dugovani iznos, ali zove tužitelja i moli dostavu sadnica, uz obećanje da će platiti ostatak iznosa temeljem Ponude 64-202. Tužitelj (iako mu nije plaćen ostatak iznosa), dostavlja 30. ožujka oko 15:30 predmetne sadnice i tuženik potpisuje primitak putem Otpremnice br. 64-202. Tužitelj nadalje ističe da je višekratno kontaktirao tuženika vezano za plaćanje ostatka iznosa, a na što se tuženik oglušio. Tužitelj je stoga 2. svibnja 2022. uputio tuženiku upozorenje pred tužbu, da bi 4. rujna 2022. tuženik platio tužitelju manji dio dugovanog iznosa od 600,00 kn. Tuženik od tog dana do danas nije uplatio ostatak dugovanog iznosa, koji iznos tužitelj potražuje od tuženika u predmetnom postupku. U pogledu paušalnih i neargumentiranih navoda tuženika da se poslužio pravom na smanjenje cijene zbog neispunjenja ugovora „odnosno štete“ koju je navodno tuženik pretrpio, tužitelj odbacuje takve navode kao potpuno neistinite i pravno neutemeljene. Ističe kako je u potpunosti ispunio ugovor što iz okolnosti slučaja te dostavljenih pisanih dokaza ne bi uopće trebalo biti sporno. Naime, tuženik je 30. ožujka 2022. zaprimio sadnice te je na poziv tužitelja za uplatom jasno naznačenog ostatka duga, 4. rujna 2022 uplatio iznos od 600,00 kn. Tužitelj nadalje ukazuje kako tuženik nema pravo (niti obrazlaže na kojem temelju to traži) na smanjenje cijene niti na ikakvu štetu, s obzirom da šteta ne postoji već jedinu štetu ima tužitelj koji je utrošio više vremena i resursa od onoga što je ugovoreno između tužitelja i tuženika, te koji je i više od onog što je traženo i ugovoreno, kao i očekivano u poslovanju, činio, to jest tuženiku išao u korist, a sebi na štetu, ponajprije mijenjajući svoju ponudu koju je tuženik jasno prihvatio, kao i potom trudeći se izaći u susret tuženiku tijekom dostave sadnica, njihovom zbrinjavanju i čuvanju.

5. U daljnjem tijeku postupka stranke su ostale kod ranije tijekom postupka iznesenih navoda i dokaznih prijedloga, s time da je tuženik osporio gore opisane navode tužitelja predloživši da tužitelj dostavi cjelokupnu pisanu korespondenciju.

6. Tijekom postupka sud je izvršio uvid te pročitao sadržaj isprava koje prileže spisu i to: ispis otvorenih stavki tužitelja (list 7. spisa), pisani iskaz zastupnika po zakonu tužitelja EUZ (list 43. – 45. spisa), pisani iskaz zastupnika po zakonu tužitelja EU (list 46. – 47. spisa), ponuda broj 29-202 od 11. ožujka 2022. (list 48. spisa), komunikacija elektorničkom poštom vezana za prihvat ponude od 12. ožujka 2022. (list 49. spisa), račun broj 29-PP-1 od 30. ožujka 2022. (list 51. spisa), ponuda broj 64-202 od 29. ožujka 2022. (list 52. spisa), otpremnica broj 64-202 od 30. ožujka 2022. (list 53. spisa), komunikacija elektorničkom poštom (list 54. spisa), dopis tužitelja tuženiku (list 55. – 56. spisa) i komunikacija elektorničkom poštom (list 57. spisa).

7. Izvedene dokaze sud je cijenio svakog zasebno i sve dokaze zajedno u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08 – ispr., 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) te je na temelju rezultata provedenog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

8. Između stranaka nije sporno da je tuženik putem poruke elektroničke pošte od 12. ožujka 2022. (preslika, list 49.-50. spisa) prihvatio tužiteljevu Ponudu broj 29-202 (list 48. spisa) temeljem koje je izdan račun broj 29-pp-1 od 30. ožujka 2022. (list 51. spisa), niti je sporno da je tuženik po predmetnoj ponudi platio tužitelju iznos od 1.058,46 EUR (tada 7.975,00 kn).

9. U predmetnom postupku sporno je da li je tuženik dužan namiriti tužitelju ostatak iznosa po predmetnom računu, pri čemu tužitelj navodi kako je tuženik po predmetnom računu, osim prvotne uplate, izvršio 4. rujna i uplatu iznosa od tada 79,63 EUR (tada 600,00 kn).

10. Valja naglasiti da tuženik nije postupio po pozivu suda s ročišta održanog 20. ožujka 2025. kojim je pozvan da u roku od petnaest dana dostavi isprave na temelju kojih se može utvrditi je li koristio pravo na odbitak pretporeza za utuženi račun uz upozorenje da će se, ukoliko ne postupi po gore navedenom pozivu u naznačenom roku, smatrati da je koristio pravo na odbitak pretporeza po istom (čl. 221.b st. 4. ZPP- a).

11. Odredbom čl. 240. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO) propisano je da se dug može priznati ne samo izjavom vjerovniku nego i na posredan način, kao što su davanje otplate, plaćanje kamata, davanje osiguranja. Osim navedenog, prema odredbi čl. 221.b st. 1. ZPP-a ako tužitelj dokaže da je tuženik za tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave koristio pravo na odbitak pretporeza, smatrat će se da tražbina postoji, osim ako tuženik ne dokaže protivno. Navedenom odredbom uvedena je oboriva presumpcija u korist tužitelja pa je teret dokazivanja da tražbina ne postoji prebačen na tuženika.

12. Nadalje, Uvidom u ponudu br. 29-202 od 11. ožujka 2022. (list 48. spisa) razvidno je, između ostaloga, da ista glasi na ukupan iznos od 1.951,85 EUR (tada14.706 kn) i da sadrži stavke sadnje manjih biljaka u iznosu od 149,31 EUR (tada 1.125,00 kn) te sadnje većih biljaka u iznosu od 74,32 EUR (tada 560,00 kn).

13. Račun broj 29-PP-1 od 30. ožujka 2022. (list 51.spisa) glasi na iznos od 1.728,71 EUR (tada 13.025,00 kn) i u istom je naznačeno da je po Ponudi 29 uplaćeno 1.058,46 EUR (7.975,00 kn) te da je potrebno uplatiti još 670,25 EUR (5.050,00 kn).

14. Nadalje, uvidom u ponudu broj 64-202 od 29. ožujka 2022. (list 52. spisa) razvidno je da ista, a u usporedbom sa stavkama iz ponude 29, ne sadrži stavke sadnje manjih biljaka i sadnje većih biljaka. Navedena ponuda 64 glasi na ukupan iznos od 1.728,71 EUR (13.025,00 kn) te je pod rubrikom "napomena" navedeno da je po ponudi 29 uplaćeno 1.058,46 EUR (7.975,00 kn) te da je potrebno uplatiti još 670,25 EUR (5.050,00 kn).

15. Dakle, iz gore navedene dokumentacije razvidno je, između ostaloga, da je u ponudi broj 64 već izuzeta sadnja biljaka.

16. Nadalje, iz ispisa otvorenih stavki tužitelja (list 7. spisa) razvidno je da je 4. rujna 2022. tuženik platio tužitelju dio dugovanog iznosa od 79,63 EUR (600,00 kn).

17. Valja naglasiti da je u postupku izvođenja dokaza sud u ovom sporu male vrijednosti sukladno odredbi čl. 220. ZPP-a, dokazivanjem po predloženim dokazima obuhvatio činjenice važne za donošenje odluke vodeći pri tome računa o načelu razmjernosti (čl. 10. ZPP-a). S obzirom na navedeno, sud je izvođenje daljnjih dokaza ocijenio nepotrebnim te u suprotnosti s načelom efikasnosti i ekonomičnosti postupka sadržanom u čl. 10. st. 1. ZPP-a te je stoga na ročištu održanom 21. listopada 2025. odlučio da se predloženi, a neizvedeni dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja, financijskom knjigovodstvenim vještačenjem te svjedoka DU, neće izvesti. Naime, imajući u vidu postojeće pravne zaključke, protek vremena i stanje spisa kao takvo ovaj sud ocijenio je činjenično stanje dovoljno utvrđenim te bi svako daljnje odugovlačenje u postupanju prema ocjeni ovog suda dovelo do povrede gore navedenog načela.

18. Slijedom svega navedenog, imajući u vidu i od strane tužitelja dostavljenu e- mail korenspondenciju te dopis (list 55. – 56. spisa), kao i činjenicu da tuženik u prilog svojih tvrdnji da se poslužio pravom na smanjenje cijene zbog neispunjenja ugovora odnosno štete koju je pretrpio nije dostavio pisanu korenspodenciju kojom bi isto dokazao, niti je dostavio pisane iskaze zastupnice po zakonu tuženika i predloženog svjedoka, dok se smatra da je koristio pravo na odbitak pretporeza po utuženom računu (čl. 221.b st. 4. ZPP-a), prema ocjeni ovog suda tužitelj je svoju obvezu prema tuženiku u cijelosti izvršio dok tuženik svoju obvezu isplate naknade nije slijedom čega je sud utvrdio tužbeni zahtjev za plaćanjem ostatka utuženog računa osnovanim u cijelosti, pa je na temelju odredbe čl. 590. ZOO-a te na temelju odredaba čl. 7., 219., 221.a i 451. st. 3. ZPP-a presudio kao u t. I. izreke presude.

19. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a jer dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zatezne kamate. Ovdje treba navesti da je 30. prosinca 2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 155/23; dalje: ZID ZOO) kojim je u čl. 1. izmijenjen dotadašnji čl. 29. st. 2. na način da isti određuje da se stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. Sukladno čl. 1. st. 4. ZID ZOO-a, referentna stopa iz st. 2. tog članka je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banka. Budući da sud po službenoj dužnosti pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava, valjalo je pravilnom primjenom odredbe čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a odlučiti kao u t. I. izreke.

20. U odnosu na ovršni trošak određen rješenjem o ovrsi javnog bilježnika, predmetni platni nalog održan je na snazi, odnosno ukinut uzimajući u obzir troškove koji su bili potrebni za vođenje postupka sukladno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a. Tako su održane na snazi odredbe naloga o isplati nastalog troška ovršnog postupka i to u dijelu koji se odnosi na predujam naknade javnog bilježnika u iznosu od 10,00 EUR što s obračunatim PDV-om (čl. 9. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku - Narodne novine broj: 9/21, 18/22 i 154/22; dalje: Pravilnik) iznosi ukupno 12,50 EUR, u dijelu koji se odnosi na ostatak naknade u iznosu od 12,50 EUR s obračunatim PDV-om (čl. 5. i 9. Pravilnika) te u dijelu koji se odnosi na sastav prijedloga za ovrhu u iznosu od 99,50 EUR sukladno tada važećojTarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22; dalje: OT) uvećan za 25 % PDV-a što ukupno iznosi 124,38 EUR. Slijedom navedenog odlučeno je kao u t. I. izreke presude.

21. Odluku o parničnim troškovima iz t. II., III. i IV. izreke presude sud je donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1., čl. 155. i 164. st. 1. i 2. ZPP-a.

22. Tužitelju je priznat zatraženi trošak po odvjetniku Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 i 107/25; dalje: OT), i to za: sastav podneska od 17. listopada 2024. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT) uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 42. OT-a) što ukupno iznosi 125,00 EUR, za zastupanje na ročištu 20. ožujka 2025. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što sveukupno iznosi 125,00 EUR te za zastupanje na ročištu 21. listopada 2025. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9.t.1. OT-a) uvećano za 25 % PDV- a (Tbr. 46. OT-a) što ukupno iznosi 125,00 EUR. Dakle, tužitelju je priznat ukupan parnični trošak u iznosu od 375,00 EUR pa je slijedom navedenog odlučeno kao u t. II. izreke presude.

23. Tužitelju nije priznat zatraženi „trošak pristojbe sukladno rješenju o ovrsi i odluci suda" u iznosu od 350,00 EUR s obzirom da tako postavljen zahtjev nije u skladu s odredbom čl. 164. st. 2. ZPP-a, to jest isti nije određeno postavljen u pogledu samog zahtjeva, odnosno iz istog nije razvidno za koju odluku tuženik predmetnu pristojbu potražuje. Naime, prema odredbi čl. 164. st. 2. ZPP-a stranka je dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu pa stoga tužiteljev zahtjev u tom dijelu nije određeno postavljen u pogledu samog zahtjeva te visine istog, odnosno iz istog nije razvidno za koju odluku i u kojem iznosu tužitelj predmetnu pristojbu potražuje. Slijedom navedenog odlučeno je kao u t. III. izreke presude.

24. Odluku o parničnom trošku iz t. IV. izreke presude sud je donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a s obzirom da je tuženik u cijelosti izgubio parnicu.

Zagreb, 23. listopada 2025.

Sudac:

Aleksandra Gumzej

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petanest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. U sporu male vrijednosti (do 6.636,14 EUR) presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Odluka se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. Zakona o parničnom postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.