- 1 -              Poslovni broj: Usž-2232/23-3

                                                                                       Poslovni broj: Usž-2232/23-3

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, mr. sc. Mirjane Juričić i Blanše Turić, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika Srđana Papića zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice Z. B. iz T., koju zastupa M. M., odvjetnica u T., i D. M. odvjetnik u Z., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave s.-d., Policijske postaje T., radi ukidanja i oduzimanja vozačke dozvole, odlučujući o žalbi protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 8 UsI-2794/22-6 od 20. veljače 2023., na sjednici vijeća održanoj 27. rujna 2023.

p r e s u d i o   j e

1. Žalba se odbija.
2. Potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 8 UsI-2794/22-6 od 20. veljače 2023.
3. Odbija se zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.              Osporenom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave s.-d., Policijske postaje T., broj: 511-12-33-UP/I-10/7-2022 od 25. listopada 2022. i zahtjev za naknadu troška upravnog spora; ujedno je rješenjem odbijen prijedlog tužiteljice za odgodu izvršenja rješenja tuženika, broj: 511-12-33-UP/I-19/7-2022 od 25. listopada 2022.

2.              Osporenim rješenjem tuženika ukida se i oduzima vozačka dozvola tužiteljici serijskog broj: …, izdana 7. siječnja 2021. od PP T., te je tužiteljica dužna istu u roku od sedam dana od dana primitka rješenja predati PP T.

3.              Osporenu prvostupanjsku presudu tužiteljica pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede postupovnih odredbi, te pogrešne primjena materijalnog prava. U žalbi navodi u bitnom da je 23. listopada 2020. u 23:00 sati u T., tada maloljetna tužiteljica, u suprotnom smjeru upravljala motociklom prije stjecanja prava na samostalno upravljanje motornim vozilom A1 kategorije, odnosno bez položenog vozačkog ispita bilo koje kategorije, čime je počinila prekršaje navedene u članku 216. stavku 2. i članku 49. stavku 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Prekršajni sud je izrekao tužiteljici najblažu odgojnu mjeru – sudski ukor uz odbijanje prijedloga tuženika da se maloljetnica kazni novčanom kaznom i da joj se izrekne zaštitna mjera zabrane upravljanja A1 kategorijom. Slijedom navedenih činjenica, odnosno da tužiteljica nije proglašena krivom za prekršaj koji joj se stavlja na teret, smatra nezakonit upis negativnih prekršajnih bodova, što je već ranije isticano u upravnom postupku. Iz navedenih razloga smatra da je i prvostupanjski sud u cijelosti pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev. Činjenica da je tuženik u prvotnom pravomoćnom rješenju zahtijevao izricanje zaštitne mjere zabrane upravljanje vozilom A1 kategorije i izricanje novčane kazne tužiteljici, koje je sud prepoznao kao pretjerane i prestroge, te istom nije udovoljeno, postavlja se pitanje svrhe donošenja određene sudske odluke, ako je tuženik u potpuno drugom postupku postigao sve ono što nije mogao postići u sudskom postupku. Samim time tužiteljica smatra da je došlo do prekomjerne kolizije sudske i izvršne vlasti koja šteti načelu zakonitosti i ustavnosti, kao i zaštiti prava osoba iz članka 6. Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda. Zaključno navodi da oduzimanjem i ukidanjem vozačke dozvole, te zabranom polaganja vozačkog ispita iduće dvije godine, sada već punoljetnoj tužiteljici, će se ograničavati njezina sloboda kretanja u svrhu fakultetskog obrazovanja, te trenutno svakodnevni odlazak na posao, radi stjecanja vlastitih prihoda pošto je prekršajni sud utvrdio da je tužiteljica bila uzdržavana od strane svojih roditelja i lošeg imovnog stanja. Slijedom navedenog, predlaže sudu da usvoji žalbu i preinači prvostupanjsku odluku u cijelosti, uz obvezivanje tuženika na plaćanje troškova upravno-sudskog postupka, podredno da ukine pobijanu presudu i vrati predmet na ponovni postupak uz naknadu troškova za sastav žalbe.

4.              Tuženik nije odgovorio na žalbu.

5              Žalba nije osnovana.

6.              Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17. - dalje: ZUS) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti. Ovaj Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. ZUS-a.

7.              Naime, prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud sukladno odredbi članka 33. stavka 2. ZUS-a presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja odluke javnopravnog tijela, te je strankama u smislu članka 6. ZUS-a dana mogućnost očitovanja o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog upravnog spora, pa je nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu članka 55. stavka 3. ZUS-a, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, pravilno ocijenio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

8.              Tužiteljica u stvari smatra da joj je povrijeđeno pravo iz članka 6. Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, jer da je došlo do prekomijerne kolizije sudske i izvršne vlasti koja šteti načelu zakonitosti i ustavnosti, kao i zaštiti prava iz navedenog članka 6. Konvencije.

8.1.              Ovo iz razloga što je tužiteljici, rješenjem Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, poslovni broj: 42 PpP-8234/2020-9 od 16. srpnja 2021. izrečena kazna sudskog ukora zbog počinjenog prekršaja.

9.              Prema odredbi članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", 67/08. – 144/22. – dalje: ZSPC) pravo na samostalno upravljanje vozilom dokazuje se vozačkom dozvolom ili potvrdom o podnesenom zahtjevu za izdavanje vozačke dozvole koja vrijedi za upravljanje vozilima u prometu 30 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva. Novčanom kaznom u iznosu od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kaznom zatvora do 60 dana kaznit će se za prekršaj osoba koja u prometu na cesti upravlja motornim vozilom prije stjecanja prava na upravljanje (st. 3.); vozaču motornog vozila se u evidenciju upisuje šest negativnih prekršajnih bodova, ako je pravomoćnom odlukom o prekršaju proglašen krivim za prekršaj iz stavka 3. ovoga članka (st. 5.).

9.1.              Prema članku 49. stavku 2. ZSPC-a na cesti na kojoj su kolničke trake fizički odvojene jedna od druge, na cesti s kolnikom za promet u oba smjera na kojem postoje najmanje 4 obilježene prometne trake, kao i na cesti s kolnikom za promet vozila samo u jednom smjeru, vozač se ne smije vozilom kretati kolničkom trakom namijenjenom za promet vozila iz suprotnog smjera, odnosno u suprotnom ili zabranjenom smjeru; novčanom kaznom u iznosu od 260,00 do 660,00 eura kaznit će se za prekršaj vozač koji se vozilom kreće suprotno odredbama stavka 2. ovoga članka (st. 4.); vozaču koji je proglašen krivim za prekršaj iz stavka 4. ovoga članka u evidenciju se upisuju četiri negativna prekršajna boda, ako je pravomoćnom odlukom o prekršaju proglašen krivim za navedeni prekršaj.

10.              Nije sporno u ovoj upravno-sudskoj stvari da je tužiteljica upravljala motornim vozilom (motorom) prije stjecanja prava na upravljanje motornim vozilom (prije punoljetnosti), i to u suprotnom smjeru čime je počinila prekršaje navedene u točki 9.1. ove presude za što je propisano evidentiranje ukupno deset negativnih prekršajnih bodova. Nije također sporno da tužiteljica nije oslobođena optužbe za navedene prekršaje, te da joj je kao maloljetnoj osobi uzimajući u obzir olakotne okolnosti, izrečena odgojna mjera sudskog ukora. Dakle, kako tužiteljica nije oslobođena od optužbe i od odgovornosti da bi počinila predmetne prekršaje, pravilno je zaključio tuženik da se može smatrati osobom koja je kažnjena za učinjene prekršaje.

11.              Člankom 286. stavkom 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano je da je pravna posljedica osude vozača motornog vozila za određene prekršaje iz ovog Zakona upis negativnih prekršajni bodova u evidenciju. Prema stavku 2. istoga članka Zakona negativni prekršajni bodovi iz stavka 1. ovoga članka, brišu se iz evidencije nakon proteka dvije godine od dana pravomoćnosti odluke o prekršaju na temelju kojih su upisani. Stavkom 3. istoga članka propisano je da će se mladom vozačku koji je u razdoblju od dvije godine prikupio deset negativnih prekršajnih bodova rješenjem ukinuti i oduzeti vozačka dozvola. Prema stavku 9. istoga članka ZSPC-a vozač može ponovno polagati vozački ispit istekom roka od dvije godine od dana izvršnosti rješenja kojim mu je ukinuta i oduzeta vozačka dozvola, nakon provedenog postupka osposobljavanja kandidata za vozača.

12.              Prigovori tužiteljice da se radi o mladoj osobi slabog imovnog stanja koju uzdržavaju roditelji, te da joj je uskraćena mogućnost odlaska na posao i/ili fakultet zbog nemogućnosti upravljanja motornim vozilom, nisu od utjecaja na drugačiju odluku u ovoj upravnoj stvari i u svojoj su biti proturječni sami sebi.

13.              Stoga je pravilno utvrdio tuženik da tužiteljici kao mladom vozaču koji je prikupio deset negativnih prekršajnih bodova treba ukinuti i oduzeti vozačku dozvolu, pa je stoga osporeno rješenje ocijenjeno u cijelosti zakonitim.

14.              Prema ocjeni ovog Suda osporena je presuda utemeljena na pravilno i u potpunosti utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene niti povrede postupka, jer je presuda valjano obrazložena, pa stoga ne postoje žalbeni razlozi radi kojih se presuda pobija.

15.              Trebalo je stoga, temeljem članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u izreci.

16.              Napominje se tužiteljici da odredbama Zakona o upravnim sporovima nije propisana mogućnost ukidanja presude niti vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

17.              Odluka o troškovima temelji se na članku 79. stavku 4. ZUS-a, jer tužiteljica nije uspjela u sporu.

U Zagrebu 27. rujna 2023.

                                                                            Predsjednik vijeća:

                                                                                               Boris Marković, v.r.