REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-8727/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Renate Popović, predsjednice vijeća, te sudaca Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Matee Sačević, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog HM, zbog prekršaja iz članka 282. stavka 9. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23; dalje: ZSPC), odlučujući o žalbama okrivljenika i tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, I. policijske postaje Split podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, poslovni broj: Pp-12026/2024-4, od 18. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 23. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalbe okrivljenog HM i tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, I. policijske postaje Split, kao neosnovane te se potvrđuje pobijana presuda.

II. Na temelju čl. 139. st. 3. i čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22; dalje: PZ), okrivljeni HM je obvezan naknaditi iznos troškova žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 EUR (četrdeset eura) u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu okrivljeni HM je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 199. stavka 7. i članka 282. stavka 9. ZSPC-a, činjenično opisanih u izreci pobijane presude, te mu je za iste temeljem citiranog propisa izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 3.500,00 eura u koju se temeljem članka 40. PZ-a uračunava vrijeme zadržavanja kao jedan dan zatvora odnosno kao 39,82 eura.

1.1. Istom presudom okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 4 mjeseca.

1.2. Tom je presudom okrivljenik također obvezan na plaćanje troškova postupka u ukupnom iznosu od 30,00 eura.

2. Protiv prvostupanjske presude pravodobne žalbe su podnijeli okrivljeni HM i tužitelj Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske, Policijska uprava splitsko-dalmatinska, I. policijska postaja Split.

2.1. Tužitelj u žalbi navodi da istu podnosi zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama i da je okrivljeniku za prekršaje trebalo izreći predložene kazne iz optužnog prijedloga, odnosno izreći kaznu zatvora za prekršaj iz članka 282. stavka 9. ZSPC-a jer je okrivljenik recidivist u činjenju istovrsnih prekršaja, pa je razvidno da je okrivljenik sklon kršenju zakonskih propisa. Tužitelj također predlaže da se osim navedenog, okrivljeniku izrekne i zaštitna mjera u dužem trajanju kako je predloženo optužnim prijedlogom.

2.2. Okrivljenik u žalbi navodi da nije počinio prekršaje koji su mu stavljeni na teret, da nije odbio testirati se jer mu test nije niti ponuđen i da je ostao šokiran kad je vidio što mu se stavlja na teret. Nadalje ističe da je tražio od policajaca da mu daju 15ak minuta prije alkotestiranja, jer da je netom prije konzumirao alkoholna pića, a što su oni odbili, a on je prigovorio na licu mjesta utvrđenoj koncentraciji alkohola, a o čemu može posvjedočiti djevojka koja je bila s njim u autu. Ističe da nikad nije priznao počinjenje prekršaja i da nikad ranije nije prekršajno kažnjavan. Nadalje okrivljenik navodi da je nezaposlen i bez stalnih primanja zbog čega teško može platiti izrečenu novčanu kaznu, a žalbu podnosi i na odluku o zaštitnoj mjeri. Navodi i da mu je povrijeđeno pravo na obranu jer da mu u postupku nije omogućeno da iznese obranu. Predlaže kao svjedoka saslušati CM, te ispitivanje okrivljenika jer nije mogao iznositi obranu. Predlaže da se zbog svega navedenog u žalbi njegova žalba prihvati.

3. Žalbe su neosnovane.

4. Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. PZ-a, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) je utvrdio da presudom nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti su počinjene one bitne povrede postupka na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, a nije nastupila ni zastara prekršajnog progona.

5. Ispitujući pobijanu presudu, vijeće ovog Suda nalazi da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilno provedenim postupkom i pravilnom ocjenom obrane okrivljenika i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za djela prekršaja koja mu se u ovom postupku stavljaju na teret, koji je prihvatljiv i ovom Sudu, a koje je razloge dostatno obrazložio.

6. Nadalje, ispitujući navode žalbe okrivljenika istome se ukazuje da je dana 15. rujna 2024. doveden pred sud na raspravu gdje je pred sucem iznio svoju obranu i to na način da je izjavio da se osjeća krivim za prekršaje koji mu se stavljaju na teret, te da su točni navodi iz optužnog prijedloga te potvrđuje činjenične opise prekršaja i ne stavlja dokaznih prijedloga. Zapisnik s rasprave okrivljenik je vlastoručno potpisao i nije stavljao primjedbe na isti.

6.1. Iz navedenog je razvidno da u postupku nije povrijeđeno pravo obrane okrivljenika koji je saslušan pred sudom iznio svoju obranu na način da je priznao počinjenje prekršaja i potvrdio činjenične navode iz optužnog akta.

6.2. Nadalje, okrivljenik je na mjestu počinjenja prekršaja procesuiran od strane policijskih djelatnika, te je sastavljen zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu (a koji prileži spisu) u kojem je navedeno da je okrivljenik izjavio da je konzumirao alkoholna pića i to dva piva od pola litre. Nadalje u zapisniku je navedeno da je utvrđena koncentracija alkohola u organizmu okrivljenika od 1,46 g/kg, te da isti prihvaća rezultate testiranja i nema primjedbe, te da odbija testiranje na opojne droge ili lijekove. Takav zapisnik uručen je na licu mjesta okrivljeniku koji ga je vlastoručno potpisao.

6.3. Imajući u vidu sve navedeno, neosnovani su žalbeni navodi okrivljenika te su isti usmjereni isključivo ka otklanjanju prekršajne odgovornosti od istog. Okrivljeniku se također ukazuje da u žalbi sada bez uspjeha iznosi činjenice i predlaže dokaze, za čije postojanje je znao i u vrijeme iznošenja obrane pred sudom, jer je sve navedeno bio dužan iznijeti i predložiti tijekom postupka sukladno članku 193. stavku 5. PZ-a.

7. Ispitujući potom odluku o kazni povodom žalbe okrivljenika i tužitelja, ovaj Sud je stava da je prvostupanjski sud cijenio sve okolnosti iz članka 36. PZ-a te je opravdano okrivljeniku za predmetne prekršaje izrekao ukupnu novčanu kaznu u iznosu od 3.500,00 eura, pravilno cijenivši sve olakotne i otegotne okolnosti na strani okrivljenika, zbog čega su žalbe u tom dijelu neosnovane.

7.1. Naime, iz spisu priležeće potvrde Ministarstva pravosuđa o prekršajnoj osuđivanosti okrivljenika proizlazi da je isti ranijom pravomoćnom odlukom o prekršaju proglašen krivim za više djela prekršaja u stjecaju, za koja mu je izrečena novčana kazna, stoga navodi okrivljenika da nije prekršajno kažnjavan za prekršaje iz domene sigurnosti prometna na cesti nisu točne. Nadalje, tužitelju se također ukazuje da je jedino potvrda Ministarstva pravosuđa relevantan dokaz o prekršajnoj kažnjavanosti okrivljenika, a tužitelj svoje navode o navodnim počinjenim prekršajima od strane okrivljenika nije dokazao.

7.2. Nastavno na navedeno, zakon za prekršaj iz članka 282. stavka 9. ZSPC-a propisuje novčanu kaznu od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kaznu zatvora, a sud je okrivljeniku za taj prekršaj utvrdio novčanu kaznu u iznosu od 2.000,00 eura, dakle u rasponu. Za prekršaj iz članka 199. stavka 7. ZSPC-a zakon propisuje novčanu kaznu od 660,00 do 1.990,00 eura, a sud je okrivljeniku za taj prekršaj utvrdio novčanu kaznu u rasponu u iznosu od 1.500,00 eura.

7.3. Ovaj Sud smatra da su tako utvrđene novčane kazne u svakom slučaju primjerene težini počinjenih prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, te će se istima ispuniti svrha kažnjavanja. Naime, prekršaj iz članka 282. stavka 9. ZSPC-a je jedan od najtežih prekršaja iz domene sigurnosti prometa na cestama, a što je razvidno i po propisanim kaznama. Budući da iz prekršajne evidencije ne proizlazi da je okrivljenik recidivist u činjenju istovrsnog prekršaja, iako je razvidno da je počinitelj drugih prometnih prekršaja, ovaj je Sud mišljenja da bi u konkretnom slučaju izricanje bezuvjetne kazne zatvora za ovaj prekršaj bilo suviše otegotno, te da će utvrđena novčana kazna u rasponu ostvariti odvraćajući učinak na okrivljenika. Što se tiče prekršaja iz članka 199. stavka 7. ZSPC-a, radi se o teškom prekršaju upravljanja vozilom u prometu na cesti pod utjecajem alkohola u organizmu i to u visokoj koncentraciji od 1,46 g/kg. U konkretnom slučaju utvrđena koncentracija alkohola u organizmu okrivljenika bliža je gornjoj granici tog prekršaja i nalazi se na granici s težim prekršajem, onim iz članka 199. stavka 8. ZSPC-a, zbog čega ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud dobro postupio kad je za isti okrivljeniku utvrdio novčanu kaznu u rasponu ali bliže zakonskom maksimumu, u iznosu od 1.500,00 eura.

8. Valja naglasiti da će se izrečena ukupna novčana kazna smatrati plaćenom u cijelosti ako okrivljenik u ostavljenom roku za plaćanje plati 2/3 njezina iznosa.

9. Ispitujući u povodu žalbi odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 4 mjeseca, ovaj Sud je mišljenja da je ista na zakonu utemeljena, s obzirom na odredbu članka 58. PZ-a, a imajući na umu težinu i značaj djela, budući da opisana postupanja okrivljenika predstavljaju teški oblik kršenja prometne discipline i u potpunosti opravdavaju procjenu prvostupanjskog suda o postojanju opasnosti od ponavljanja djela i potrebe otklanjanja uvjeta koji mu omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja. Trajanje mjere određeno je u zakonom propisanim granicama (od jednog mjeseca do dvije godine), razmjerno pravilnoj ocjeni osobina ličnosti okrivljenika i ovaj je Sud stava da će zaštitna mjera u izrečenom trajanju imati odvraćajući učinak na okrivljenika da u budućnosti više ne čini nove prekršaje. Imajući u vidu sve već ranije navedeno u ovoj presudi, ovaj Sud smatra kako nema razloga za preinačenjem odluke o zaštitnoj mjeri po žalbi tužitelja, a niti po žalbi okrivljenika jer isti u žalbi nije istaknuo niti dokumentirao ikakve okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje takve odluke.

10. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c PZ-a. Kako je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13) propisan opći okvir paušalne svote u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (ekvivalent u eurima), to je ovaj Sud paušalni iznos troškova odredio u iznosu od 40,00 eura, što je po mišljenju ovog Suda primjereno s obzirom na složenost i trajanje postupka, a s obzirom da nema podataka o imovnom stanju okrivljenika mišljenja je da takav iznos troškova neće utjecati na njegovo uzdržavanje.

11. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 23. listopada 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Matea Sačević, v.r.

Renata Popović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.