REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb-Istok, Turinina 3

Poslovni broj: P-197/2025-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Martini Klanac, u pravnoj stvari tužiteljice ŽT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Marko Peris, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatske poštanske banke d.d. iz Zagreba, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, kojeg zastupa ZT, predsjednik uprave, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 13. listopada 2025. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice Marka Perisa, odvjetnika i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 23. listopada 2025. godine

p r e s u d i o  j e

1. Utvrđuje se da su ništetne odredbe iz Ugovora o kreditu, broj 784014, od 18.06.2007. godine, sklopljenog između tužitelja ŽT, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i VOLKSBANK d.d. iz Zagreba (sada HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., Jurišićeva 4, Zagreb, OIB: 87939104217 iz Zagreba), kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika pa su stoga ništetne:

- odredba članka 2. stavak 2.1. u dijelu koji glasi: ''...promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora.''

- odredba članka 2. stavak 2.4. u dijelu koji glasi: ''Promjenjiva, po stopi utvrđenoj

Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora.''

2. Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., Jurišićeva 4, Zagreb, OIB: 87939104217 iz Zagreba, da tužitelju ŽT, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], po osnovi ništetnosti odredbi iz točke 1. izreke ove presude, plati iznos od 1.173,00 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom na iznos od :

- 5,69 eur od 1.4.2008. do isplate,

- 0,73 eur od 2.5.2008. do isplate,

- 5,08 eur od 2.5.2008. do isplate,

- 1,16 eur od 2.6.2008. do isplate,

- 6,17 eur od 2.6.2008. do isplate,

- 6,26 eur od 1.7.2008. do isplate,

- 6,12 eur od 4.8.2008. do isplate,

- 6,14 eur od 1.9.2008. do isplate,

- 6,23 eur od 1.10.2008. do isplate,

- 6,77 eur od 3.11.2008. do isplate,

- 6,38 eur od 2.1.2009. do isplate,

- 10,65 eur od 2.1.2009. do isplate,

- 10,75 eur od 27.2.2009. do isplate,

- 10,79 eur od 1.3.2009. do isplate,

- 10,27 eur od 1.4.2009. do isplate,

- 0,41 eur od 4.5.2009. do isplate,

- 10,46 eur od 4.5.2009. do isplate,

- 0,21 eur od 1.6.2009. do isplate,

- 10,49 eur od 1.6.2009. do isplate,

- 10,34 eur od 1.7.2009. do isplate,

- 10,39 eur od 3.8.2009. do isplate,

- 10,51 eur od 2.9.2009. do isplate,

- 14,34 eur od 2.10.2009. do isplate,

- 14,25 eur od 2.11.2009. do isplate,

- 14,45 eur od 1.12.2009. do isplate,

- 14,46 eur od 4.1.2010. do isplate,

- 14,83 eur od 1.2.2010. do isplate,

- 14,78 eur od 1.3.2010. do isplate,

- 15,12 eur od 1.4.2010. do isplate,

- 15,03 eur od 3.5.2010. do isplate,

- 15,20 eur od 1.6.2010. do isplate,

- 16,15 eur od 1.7.2010. do isplate,

- 15,93 eur od 1.8.2010. do isplate,

- 16,74 eur od 1.9.2010. do isplate,

- 16,31 eur od 1.10.2010. do isplate,

- 15,99 eur od 2.11.2010. do isplate,

- 16,97 eur od 1.12.2010. do isplate,

- 17,57 eur od 4.1.2011. do isplate,

- 17,13 eur od 1.2.2011. do isplate,

- 17,20 eur od 1.3.2011. do isplate,

- 16,88 eur od 1.4.2011. do isplate,

- 18,05 eur od 1.5.2011. do isplate,

- 18,20 eur od 2.6.2011. do isplate,

- 19,38 eur od 11.7.2011. do isplate,

- 18,95 eur od 8.8.2011. do isplate,

- 18,28 eur od 8.9.2011. do isplate,

- 14,85 eur od 4.10.2011. do isplate,

- 3,41 eur od 11.11.2011. do isplate,

- 15,23 eur od 12.12.2011. do isplate,

- 2,96 eur od 12.12.2011. do isplate,

- 18,08 eur od 11.1.2012. do isplate,

- 0,35 eur od 26.1.2012. do isplate,

- 18,70 eur od 10.2.2012. do isplate,

- 16,76 eur od 12.3.2012. do isplate,

- 1,95 eur od 2.4.2012. do isplate,

- 16,33 eur od 2.4.2012. do isplate,

- 2,21 eur od 2.5.2012. do isplate,

- 18,61 eur od 2.5.2012. do isplate,

- 18,71 eur od 1.6.2012. do isplate,

- 18,60 eur od 10.7.2012. do isplate,

- 18,61 eur od 8.8.2012. do isplate,

- 15,55 eur od 10.9.2012. do isplate,

- 2,96 eur od 5.10.2012. do isplate,

- 17,07 eur od 5.10.2012. do isplate,

- 1,25 eur od 9.11.2012. do isplate,

- 15,60 eur od 9.11.2012. do isplate,

- 2,95 eur od 9.12.2012. do isplate,

- 15,46 eur od 12.12.2012. do isplate,

- 3,17 eur od 10.1.2013. do isplate,

- 13,03 eur od 11.2.2013. do isplate,

- 5,57 eur od 11.02.2013. do isplate,

- 11,28 eur od 11.2.2013. do isplate,

- 6,99 eur od 11.3.2013. do isplate,

- 13,49 eur od 11.3.2013. do isplate,

- 5,01 eur od 10.4.2013. do isplate,

- 17,59 eur od 10.4.2013. do isplate,

- 0,97 eur od 13.5.2013. do isplate,

- 9,46 eur od 13.5.2013. do isplate,

- 8,99 eur od 10.6.2013. do isplate,

- 13,65 eur od 10.6.2013. do isplate,

- 4,50 eur od 11.7.2013. do isplate,

- 16,94 eur od 11.7.2013. do isplate,

- 1,02 eur od 12.8.2013. do isplate,

- 16,73 eur od 12.8.2013. do isplate,

- 1,40 eur od 11.9.2013. do isplate,

- 16,69 eur od 11.9.2013. do isplate,

- 1,55 eur od 11.10.2013. do isplate,

- 13,72 eur od 11.10.2013. do isplate,

- 4,81 eur od 11.11.2013. do isplate,

- 14,48 eur od 11.11.2013. do isplate,

- 3,89 eur od 11.12.2013. do isplate,

- 18,44 eur od 11.12.2013. do isplate,

- 18,37 eur od 2.1.2014. do isplate,

- 0,13 eur od 4.2.2014. do isplate,

- 18,28 eur od 4.2.2014. do isplate,

- 0,33 eur od 4.3.2014. do isplate,

- 18,73 eur od 4.3.2014. do isplate,

- 18,67 eur od 11.4.2014. do isplate,

- 18,56 eur od 12.5.2014. do isplate,

- 15,61 eur od 11.6.2014. do isplate,

- 23,37 eur od 10.7.2014. do isplate, po stopi koja je do 31.7.2015. godine, određena za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1.8.2015. godine do 31.12.2022. za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. godine do 31.12.2023., određena za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, od 1.1.2024. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

3. Utvrđuje se da su ništetne odredbe iz Ugovora o kreditu, broj 784014, od 18.06.2007. godine, sklopljenog između tužitelja ŽT, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i VOLKSBANK d.d. iz Zagreba (sada HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., Jurišićeva 4, Zagreb, OIB: 87939104217 iz Zagreba), kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak pa je stoga ništetna, i to čl. 8. u dijelu koji glasi: ''...u iznosu CHF 356,80 (tristopedesetšest i 80/100 CHF CHF) u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan dospijeća.''

4. Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, iz Zagreba, da tužitelju ŽT, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], po osnovi ništetnosti odredbi iz točke 3. izreke ove presude, plati iznos od 3.402,94 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom na iznos od:

- 8,49 eur od 4.1.2010. do isplate,

- 15,64 eur od 1.2.2010. do isplate,

- 14,81 eur od 1.3.2010. do isplate,

- 20,13 eur od 1.4.2010. do isplate,

- 18,76 eur od 3.5.2010. do isplate,

- 21,43 eur od 1.6.2010. do isplate,

- 36,49 eur od 1.7.2010. do isplate,

- 33,07 eur od 1.8.2010. do isplate,

- 45,93 eur od 1.9.2010. do isplate,

- 39,14 eur od 1.10.2010. do isplate,

- 34,04 eur od 2.11.2010. do isplate,

- 49,56 eur od 1.12.2010. do isplate,

- 59,15 eur od 4.1.2011. do isplate,

- 52,20 eur od 1.2.2011. do isplate,

- 53,22 eur od 1.3.2011. do isplate,

- 48,22 eur od 1.4.2011. do isplate,

- 49,76 eur od 1.5.2011. do isplate,

- 66,75 eur od 2.6.2011. do isplate,

- 69,13 eur od 11.7.2011. do isplate,

- 87,93 eur od 8.8.2011. do isplate,

- 81,11 eur od 8.9.2011. do isplate,

- 70,47 eur od 4.10.2011. do isplate,

- 70,20 eur od 11.11.2011. do isplate,

- 69,03 eur od 12.12.2011. do isplate,

- 72,89 eur od 11.1.2012. do isplate,

- 77,14 eur od 10.2.2012. do isplate,

- 77,27 eur od 2.4.2012. do isplate,

- 74,60 eur od 2.5.2012. do isplate,

- 75,69 eur od 2.5.2012. do isplate,

- 77,28 eur od 1.6.2012. do isplate,

- 75,56 eur od 10.7.2012. do isplate,

- 75,71 eur od 8.8.2012. do isplate,

- 74,12 eur od 5.10.2012. do isplate,

- 71,19 eur od 9.11.2012. do isplate,

- 74,77 eur od 9.12.2012. do isplate,

- 76,06 eur od 10.1.2013. do isplate,

- 75,55 eur od 10.1.2013. do isplate,

- 70,32 eur od 11.2.2013. do isplate,

- 73,94 eur od 11.3.2013. do isplate,

- 74,77 eur od 10.4.2013. do isplate,

- 73,15 eur od 13.5.2013. do isplate,

- 68,33 eur od 10.6.2013. do isplate,

- 65,35 eur od 11.7.2013. do isplate,

- 68,00 eur od 12.8.2013. do isplate,

- 69,82 eur od 11.9.2013. do isplate,

- 74,84 eur od 11.10.2013. do isplate,

- 71,91 eur od 11.12.2013. do isplate,

- 73,06 eur od 11.12.2013. do isplate,

- 74,00 eur od 4.2.2014. do isplate,

- 75,79 eur od 4.3.2014. do isplate,

- 77,67 eur od 4.3.2014. do isplate,

- 76,71 eur od 11.4.2014. do isplate,

- 74,83 eur od 12.5.2014. do isplate,

- 73,99 eur od 11.6.2014. do isplate,

- 74,32 eur od 10.7.2014. do isplate, po stopi koja je do 31.7.2015. godine, određena za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine, određena za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. godine do 31.12.2023. određena za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, od 1.1.2024. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

1. Utvrđuje se da je tužiteljica povukla tužbu za iznos od 1.403,04 eura sa pripadajućom kamatom.

2. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.978,12 eura, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od 23.10.2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“

Obrazloženje

1/ Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka u bitnom navodi da je dana 18.6.2007., kao korisnik kredita, sa prednikom tuženika Volksbank d.d., kao kreditorom, zaključila Ugovor o kreditu broj: 784014, a kojim je prednik tuženika odobrio i isplatio tužiteljici kredit za kupnju motornog vozila u iznosu od 25.077,00 CHF, u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a za devize, važećem na dan isplate, sa rokom otplate od 84 mjeseca, redovnom kamatnom stopom koja od 5,20% koja je tijekom otplate promjenjiva u skladu sa Odlukom o kamatama i naknadama banke, te obveznom otplate kredita u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB- a važećem za valutu CHF na dan dospijeća. Navodi da su ugovorne odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa kao promjenjiva jednostranom odlukom tuženika, isto kao i otplata mjesečnih anuiteta primjenom valutne klauzule, odnosno u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a za CHF, na dan dospijeća, ugovorene na način protivan zakonu. To iz razloga što stranke o tim ugovornim odredbama nisu pregovarale, pa se iste smatraju nepoštenima. Navodi da prednik tuženika prije, ali i za vrijeme sklapanja ugovora nije u cijelosti informirao tužiteljicu kao potrošača o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjanje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti. što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužiteljice. Pri tome se tužiteljica poziva na odredbe čl. 81. i 82. te 87. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03; dalje- ZZP), koji predviđa ništetnost nepoštenih ugovornih odredaba. Poziva se i na načelo savjesnosti i poštenja predviđeno Zakona o obveznim odnosima. Također se tužiteljica poziva i na utvrđenja iz pravomoćnih sudskih odluka iz kolektivnog spora, odnosno odluke Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 4.7.2013., Visokog trgovačkog suda Pž-6632/17 od 14.6.2018., a koja utvrđenja se primjenjuju sukladno čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15, 14/19) i čl. 502C Zakona o parničnom postupku i u svim individualnim parnicama koje pokrenu pojedini potrošači vezano za pitanja iz tog kolektivnog spora.

Navodi da je za vrijeme trajanja ugovornog odnosa, tuženik je povećavao kamatnu stopu tužitelju, u odnosu na početno ugovorene 5,20% na više, i to u vrijeme kada je vrijednost švicarskog franka rasla, što je izravno utjecalo na znatno povišenje mjesečnih anuiteta kredita. S obzirom na ništetnost navedenih ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom tuženika i valutnoj klauzuli, tužiteljica pozivajući se čl. 323. i čl. 1115. ZOO-a predlaže da sud donesene presudu kojom će se utvrditi:

- da su ništetne odredbe iz Ugovora o kreditu broj: 784014 od 18.6.2007. sklopljenog između tužiteljice i prednika tuženika kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama i naknadama kreditora, kao i odredba kojom je ugovoreno da se kredit otplaćuje u kunskoj protuvrijednosti iznosa od CHF 356,80, po srednjem tečaju HNB-a za devize važećem na dan dospijeća;

- naložiti plaćanje iznosa od 1.229,76 eura sa pripadajućom kamatom koji je tuženik stekao temeljem tih ništetnih ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom tuženika, odnosno iznosa od 4.749,22 eura sa pripadajućom kamatom, koji je tuženik stekao temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli.

Zaključno, tužiteljica potražuje i parnični trošak sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. Konačno uređenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 19.9.2025. godine, a nakon provedenog financijskog vještačenja, tužiteljica ustraje na zahtjevu za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom tuženika i otplati kredita uz valutnu klauzulu, kako je to tražio i u tužbi, s tim da zbog ništave odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi potražuje iznos od 1.173,00 eura, dok zbog ništave ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli potražuje iznos od 3.402,94 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kako je to detaljno navedeno u izreci presude.

Potražuje i naknadu parničnog troška sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od donošenja presude do isplate.

2.2. S obzirom da je tužitelj sniženjem tužbenog zahtjeva za isplatom, povukao tužbu za iznos od ukupno 1.403,04 eura, kojem povlačenju se tuženik nije protivio, to je primjenom čl. 193. st. 2. ZPP-a odlučeno kao u izreci rješenja pod 1.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Obrazlaže statusne promjene na strani tuženika (o čemu je ovaj sud odlučio rješenjem od 14.1.2025. godine). Ističe prigovor zastare. Također smatra da se utvrđenja iz parnice „Potrošač“ ne mogu primijeniti na konkretan predmet, jer je u tom postupku pružena jedna apstraktna pravna zaštita, pa da je potrebno provesti dokazni postupak u svakom individualnom sporu i to na okolnosti svih pretpostavki na kojima je zasnovana odluka donesena u kolektivnom sporu. Navodi da je odredba čl. 502 C stupila na snagu znatno kasnije od sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, pa se ne može retroaktivno primjenjivati. Nadalje smatra da u konkretnom slučaju nisu kumulativno ispunjeni uvjeti radi kojih bi se neka odredba mogla smatrati ništetnom (da se o odredbi nije pojedinačno pregovaralo; da je odredba nejasna, teško razumljiva i teško uočljiva; da je suprotna načelu savjesnosti i poštenja i da uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača). Stoga smatra da nema osnova za primjenu čl. 1111 st. 3. ZOO-a, odnosno vraćanjem stečenog temeljem osnove koja je otpala. Navodi da je zakonom bilo dopušteno ugovarati i promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, te da se o tim odredbama pregovaralo, a isto tako su te odredbe jasne lako uočljive i razumljive. Stoga smatra da se ne može utvrđivati njena nedopuštenost, odnosno ništetnost. Također smatra da nema govora o nepoštenju, odnosno neravnoteži u pravima i obvezama ugovornih strana, a niti je to tužiteljica dokazala. Smatra da je tužiteljica u svako doba mogla tražiti od službenika banke pojašnjenje i dodatne informacije u pogledu valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. Navodi da tuženik nikako nije mogao znati za buduća kretanja valute CHF, jer je u razdoblju od 2003—2008. tečaj CHF u odnosu na Euro uglavnom „padao“, bez većih oscilacija, dok su se značajnije promjene i oscijlacije tečaja CHF počele događati nakon 2010., kao posljedica svjetske ekonomske krize što nitko nije mogao predvidjeti, pa niti tuženik. Bilo kakvo predviđanje bila bi špekulacija. Također obrazlaže metodologiju promjene kamatnih stopa, navodeći da je ista ovisna o tržišnim uvjetima. Smatra da nikakve značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana nije bilo ako se gledaju nominalne pozicije. Međutim, da naknadna promjena tečaja na štetu jedne ugovorne strane ne može bit relevantna za ocjenu nepoštenosti ugovorene valutne klauzule. Obje ugovorne strane su bile izložene riziku valutne klauzule, odnosno posljedicama promjene tečaja CHF. Zaključno navodi da nije postojao nikakav pravni okvir, odnosno zakonski ili podzakonski propis sukladno kojem bi tuženik bio dužan postupati kod informiranja potrošača prije i za vrijeme sklapanja ugovora. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnog troška.

4. Tijekom postupka sud je pročitao Ugovor o kreditu od 18.6.2007. (list 11-17), Plan otplate kredita (list 18-19 spisa), Informativni otplatni plan (list 20-23 spisa), prometnu karticu po kreditu (list 245-32 spisa), povijesni pregled dnevnih tečajeva valute EURO I CHF od 1.6.2004. do 30.9.2015. (list 33-65 spisa), saslušana je tužiteljica (list 108-109 spisa), te je provedeno financijsko vještačenje (list 110-130 spisa).

5. Ocjenom svakog dokaza pojedinačno i svih dokaza zajedno, sud je utvrdio da je konačno uređen tužbeni zahtjev osnovan.

6. Svu naprijed navedenu dokumentaciju sud je cijenio kao vjerodostojnu, a vjerodostojnost iste niti stranke nisu dovodile u pitanje.

7. Dakle, predmet ovog spora je prvenstveno zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti ugovorne odredbe kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa Odlukom o kamatama i naknadama kreditora, te odredbe kojim je ugovoreno da se kredit otplaćuje u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a za devize, važećem na dan dospijeća, te isplata iznosa koje je tuženik stekao temeljem tih ništetnih ugovornih odredaba.

8. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. pravomoćno je utvrđeno da je tuženik (prednik tuženika Sberbank d.d., ranije Volksbank d.d.) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koriste nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna, kao i da je tuženik u razdoblju od 1. studenoga 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/13) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Prema tome pravomoćno je utvrđeno da su nepoštene i ništetne odredbe ugovora o kreditu kojima je vezana glavnica uz valutu švicarski franak (CHF).

8.1. Sud je mišljenja da je u ovom predmetu, temeljem čl. 118. Zakona o zaštite potrošača i čl. 502.c ZPP-a, vezan za utvrđenja iz te presude. To vrijedi neovisno o tome što je u odredbi članka 502.c ZPP-a tek izmjenama i dopunama koje su stupile na snagu 01. rujna 2019. (Narodne novine RH br. 70/19) odredba dopunjena na način da se izričito naznačilo da je u posebnim parnicama i za isplatu (a ne samo za naknadu štete kako je ranije stajalo) sud vezan za utvrđenja iz odluke povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, kao i da je u odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača naznačeno da se utjecaj odluke iz tog postupka odnosi na posebne parnice za naknadu štete. To iz razloga jer je općenito odredbe o tužbi radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača potrebno tumačiti polazeći od njihova smisla, dakle teleološki, pa je razvidno da je namjera zakonodavca i prije opisane izmjene bila da se učinak odluke iz postupka povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava proteže i na posebne parnice u kojima pojedinačni tužitelj traži zaštitu zbog upravo tog povrijeđenog prava. U suprotnom, tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava, odnosno odluka povodom te tužbe ne bi imala niti smisla. Stoga nisu osnovani prigovori tuženika u kojima tvrdi suprotno.

9. Među strankama nije sporno da je tužiteljica sklopila sa prednikom tuženika predmetni Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila, a sporno je jesu li pojedine odredbe Ugovora o kreditu nepoštene, a time i ništetne, odnosno jesu li te odredbe u suprotnosti s propisima kojima je uređena zaštita potrošača. Sporna je i zastara zahtjeva, dakle osnov i visina zahtjeva.

10. Iz predmetnog Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila sud je utvrdio da Ugovor sadrži odredbu o valutnoj klauzuli kojom je iznos anuiteta vezan uz valutu švicarski franak (CHF), kao i odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu sa Odlukom i naknadama kreditora. Upravo su takve odredbe bile predmet spora u navedenoj parnici za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača.

11. Međutim, bez obzira na utvrđenja iz kolektivne presude, sud, imajući u vidu shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske iz Odluke br. U-III/5358/21, smatra da tuženik ima pravo dokazivati da je konkretnom potrošaču dao potrebne obavijesti o spornim ugovornim odredbama. Međutim, tuženik nije dokazao da su upozorenja tužitelja o riziku valutne klauzule bila odgovarajuća, a upravo je na tuženoj banci teret dokazivanja o obaviještenosti potrošača u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora. Naime i sam tuženik navodi tijekom postupka proizlazi da niti banka nije mogla predvidjeti sve rizike.

12. Saslušana je tužiteljica koja je u svom iskazu navela da je kredit uzela radi kupnje osobnog vozila, kojeg je pronašla u auto kući TM vozila u Zagrebu, gdje joj je rečeno da ta vozila kreditiraju putem kredita tadašnje Volksbank d.d. i da oni pribavljaju svu dokumentaciju. To joj je odgovaralo. Iznos kredita joj je izračunat u banci i svu dokumentaciju veznu za kredit je dobila u auto kući, tako da u banci nije niti bila. Rečeno joj je u auto kući da je taj kredit jedina opcija kreditiranja za kupnju tog auta. Pročitala je ugovor koji je banka sastavila, rata joj je odgovarala, otišla je kod javnog bilježnika Mladena Matoša kojeg je banka odredila i on joj je pokazao gdje treba potpisati. Nije joj ništa objašnjavao o tom kreditu. Vjerovala je banci da su oni sve ispravno obračunali, a ona se u te ekonomske pojmove kao farmaceut nije razumjela, niti su joj ti pojmovi objašnjeni. Ponavlja da u banci nije bila i vjerovala je da je to uredna dokumentacija i da nema nikakvih problema. Rata joj se s vremenom povećavala u odnosu na početno ugovorenu i sigurno ne bi podigla taj kredit da je znala da će se dogoditi to povećanje rate i da joj je to neko tako objasnio. U otplatnoj tablici su bile naznačene jednake rate za cijelo vrijeme do kraja kredita, koje su joj odgovarale i smatrala je da je to to.

12.1 Sud je stava da iz iskaza tužiteljice, kojeg ocjenjuje životnim, logičnim i vjerodostojnim, ne proizlazi da bi tuženik u konkretnom slučaju tužiteljici dao odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama, niti da bi se o tim ugovornim odredbama posebno pregovaralo. Naprotiv, iz iskaza tužiteljice proizlazi da ona u banci nije niti bila, već da je razgovarala samo sa djelatnicima auto kuće kojim sasvim sigurno nisu educirani pružiti sve potrebne informacije i rizicima spornih ugovornih odredaba. Pritom se ponovno napominje da je na tuženoj banci teret dokazivanja o obaviještenosti potrošača u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora.

13. Imajući u vidu naprijed navedeno, sud je utvrdio da su odredbe predmetnog Ugovora o načinu otplate kredita primjenom valutne klauzule (u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a za devize, važećem na dan dospijeća) i promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom kreditora, ništetne.

14. Člankom 323. i 324. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje-ZOO), propisano je da je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je stekla na osnovu ništetnih odredbi ugovora.

15. Financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Mariu Tkalecu iz Vještak Tkalec d.o.o. je utvrđeno da ukoliko su po predmetnom kreditu ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i odredbe o valutnoj klauzuli u CHF razlike su:

- radi promjenjive kamatne stope ukupno 8.837,97 kn, odnosno 1.173,00 eura;

- na ime valutne klauzule, ako se uzmu u obzir samo pozitivne tečajne razlike iznos je 26.663,89kn, odnosno 3.538,91 euro;

- samo negativne razlike iznose -1.024,44 kn, odnosno 135,97 eura;

- ako se uračunaju negativne razlike sa najstarijim pozitivnim razlikama ukupna razlika iznosi 25.639,45 kn, odnosno protuvrijednost od 3.402,94 eura.

15.1. Stranke nisu prigovarale pisanom nalazu i mišljenju, a također je i sud utvrdio da je isti jasan, detaljno obrazložen, izrađen temeljem dokumentacije o kreditu, te ga je kao takav sud prihvatio.

16. Slijedom naprijed navedenog osnovano tužiteljica tvrdi da je s osnove ništetnih ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi preplatila iznos od ukupno 1.173,00 eura, a s osnove ništetnih ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli iznos od ukupno 3.402,94 eura.

17. Tražbina po osnovi povrata onoga što je stranka primila na temelju ništetne odredbe zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a jer za tu tražbinu nije propisan poseban zastarni rok. Zastara počinje teći od prvog dana od dana izvršene uplate svakog pojedinog davanja sukladno odredbi čl. 215. st. 1. ZOO-a jer je vjerovnik od tada bio ovlašten tražiti povrat tih iznosa.

17.1. Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. (Tako i VSRH Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. i objedinjeno pravno shvaćanje sjednice građanskog odjela VSRH Su-IV-33/2022 od 31. siječnja 2022).

17.2. Tužba za zaštitu kolektivnih interesa potrošača podnesena je 4. travnja 2012. i time je zastara prekinuta sukladno odredbi čl. 241. ZOO-a. Zastara počinje ponovno teći od pravomoćnosti presude, što znači da u pogledu restitucijskog zahtjeva po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli zastara počinje ponovno teći 14. lipnja 2018. kada je presuda u tom dijelu postala pravomoćna u odnosu na prednika tuženika Sberbank d.d., ranije Volksbank d.d.

17.3. Tužba u ovom postupku je podnesena 12. lipnja 2023., stoga potraživanje isplate - povrata po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli kao i po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nije zastarjelo.

18. Zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti ne zastarijeva, pa je stoga u tom dijelu isti prigovor neosnovan.

19. Člankom 1115. ZOO-a propisano je da kad se vraća stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i zatezne kamate. Budući da je banka kod ugovaranja odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli bila svjesna posljedica i rizika tih odredbi, sud smatra da je ista nepošteni stjecatelj pa je dužna isplatiti zatezne kamate od dana stjecanja (uplata od strane tužiteljice), a on je utvrđen uvidom u financijsku dokumentaciju u spisu, a uplate tuženik ne osporava.

20. O parničnom trošku odlučeno je primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a, imajući u vidu odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23-dalje Tarifa), konačno uređen tužbeni zahtjev, kao i zahtjev tužiteljice za naknadu troška. Tako joj je priznat trošak za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7/1), sastav podnesaka od 11.6.2024. i 22.9.2025. za svako po 200,00 eura (Tbr. 8/1), za zastupanje na ročištu 14.1.2025. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9/2), za zastupanje na ročištima 5.5.2025., 10.7.2025. i 13.10.2025. za svako po 200,00 eura, što je ukupno 1.300,00 eura, uvećano za 25% PDV-a od 325,00 eura, te trošak financijskog vještačenja u iznosu od 300,00 eura i plaćenu sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 53,12 eura iznosi 1.978,12 eura.

20.1.Tužiteljici nije priznat trošak za sastav podneska od 16.8.2023., kojim dostavlja dokaz o plaćenoj sudskoj pristojbi i trošak sastava podneska od 12.6.2025., kojim dostavlja dokaz o plaćenom predujmu za financijsko vještačenje, jer ti podnesci nisu bili potrebni. Tužiteljici nije priznat niti trošak sudske pristojbe na presudu, jer je ona kao potrošač sukladno čl. 11. st. 1. toč. 20. Zakona o sudskim pristojbama oslobođena plaćanja sudske pristojbe.

U Zagrebu, 23. listopada 2025. godine

Sutkinja

Martina Klanac

UPUTA O REDOVITOM PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste Županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda.

DNA:

1. Punomoćniku tužiteljice

2. Punomoćniku tuženika