P Ob-232/2021-50

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 OSIJEK

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu toga suda Gordani Rotim kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice ZŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Vladimir Burić, odvjetnik iz Osijeka, protiv tuženika MŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Dražen Orešković, odvjetnik iz Osijeka, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 11.rujna 2025. u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnika, a na ročištu za donošenje i objavu presude 23.listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku MŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici ZŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 27.160,75 EUR na ime ½ isplaćenih rata kredita broj 5140060220- 60010077926/2002, sve zajedno s zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedini dospjeli iznos i to na:

- iznos od 205,48 EUR, od dana 31. srpnja 2002. godine pa do isplate

- iznos od 205,48 EUR, od dana 31. kolovoza 2002. godine pa do isplate

- iznos od 205,72 EUR, od dana 3. listopada 2002. godine pa do isplate

- iznos od 205,72 EUR, od dana 6. studenog 2002. godine pa do isplate

- iznos od 206,25 EUR, od dana 3. prosinca 2002. godine pa do isplate

- iznos od 193,77 EUR, od dana 28. prosinca 2002. godine pa do isplate

- iznos od 196,87 EUR, od dana 1. veljače 2003. godine pa do isplate

- iznos od 198,82 EUR, od dana 2. ožujka 2003. godine pa do isplate

- iznos od 200,47 EUR, od dana 29. ožujka 2003. godine pa do isplate

- iznos od 196,96 EUR, od dana 3. svibnja 2003. godine pa do isplate

- iznos od 196,62 EUR, od dana 3. lipnja 2003. godine pa do isplate

- iznos od 195,64 EUR, od dana 2. srpnja 2003. godine pa do isplate

- iznos od 196,50 EUR, od dana 1. kolovoza 2003. godine pa do isplate

- iznos od 194,38 EUR, od dana 2. rujna 2003. godine pa do isplate

- iznos od 197,27 EUR, od dana 1. listopada 2003. godine pa do isplate

- iznos od 197,89 EUR, od dana 4. studeni 2003. godine pa do isplate

- iznos od 199,46 EUR, od dana 2. prosinca 2003. godine pa do isplate

- iznos od 199,04 EUR, od dana 30. prosinca 2003. godine pa do isplate

- iznos od 200,20 EUR, od dana 30. siječnja 2004. godine pa do isplate

- iznos od 199,42 EUR, od dana 27. veljače 2004. godine pa do isplate

- iznos od 192,68 EUR, od dana 1. travnja 2004. godine pa do isplate

- iznos od 197,01 EUR, od dana 28. travnja 2004. godine pa do isplate

- iznos od 197,02 EUR, od dana 5. lipnja 2004. godine pa do isplate

- iznos od 197,02 EUR, od dana 1. srpnja 2004. godine pa do isplate

- iznos od 197,02 EUR, od dana 30. srpnja 2004. godine pa do isplate

- iznos od 197,09 EUR, od dana 2. rujna 2004. godine pa do isplate

- iznos od 185,48 EUR, od dana 5. listopada 2004. godine pa do isplate

- iznos od 185,81 EUR, od dana 3. studenog 2004. godine pa do isplate

- iznos od 197,42 EUR, od dana 1. prosinca 2004. godine pa do isplate

- iznos od 197,42 EUR, od dana 29. prosinca 2004. godine pa do isplate

- iznos od 197,42 EUR, od dana 3. veljače 2005. godine pa do isplate

- iznos od 186,06 EUR, od dana 2. ožujka 2005. godine pa do isplate

- iznos od 186,06 EUR, od dana 1. travnja 2005. godine pa do isplate

- iznos od 186,06 EUR, od dana 3. svibnja 2005. godine pa do isplate

- iznos od 184,48 EUR, od dana 2. lipnja 2005. godine pa do isplate

- iznos od 181,35 EUR, od dana 1. srpnja 2005. godine pa do isplate

- iznos od 181,83 EUR, od dana 4. kolovoza 2005. godine pa do isplate

- iznos od 182,16 EUR, od dana 2. rujna 2005. godine pa do isplate

- iznos od 182,16 EUR, od dana 4. listopada 2005. godine pa do isplate

- iznos od 182,16 EUR, od dana 4. studenog 2005. godine pa do isplate

- iznos od 182,16 EUR, od dana 6. prosinca 2005. godine pa do isplate

- iznos od 182,16 EUR, od dana 30. prosinca 2005. godine pa do isplate

- iznos od 182,32 EUR, od dana 2. veljače 2006. godine pa do isplate

- iznos od 182,32 EUR, od dana 3. ožujka 2006. godine pa do isplate

- iznos od 164,44 EUR, od dana 1. travnja 2006. godine pa do isplate

- iznos od 164,44 EUR, od dana 4. svibnja 2006. godine pa do isplate

- iznos od 164,57 EUR, od dana 3. lipnja 2006. godine pa do isplate

- iznos od 164,57 EUR, od dana 4. srpnja 2006. godine pa do isplate

- iznos od 164,57 EUR, od dana 3. kolovoza 2006. godine pa do isplate

- iznos od 164,57 EUR, od dana 5. rujna 2006. godine pa do isplate

- iznos od 164,57 EUR, od dana 3. listopada 2006. godine pa do isplate

- iznos od 164,57 EUR, od dana 4. studenog 2006. godine pa do isplate

- iznos od 164,57 EUR, od dana 5. prosinca 2006. godine pa do isplate

- iznos od 164,57 EUR, od dana 3. siječnja 2007. godine pa do isplate

- iznos od 164,57 EUR, od dana 3. veljače 2007. godine pa do isplate

- iznos od 164,57 EUR, od dana 6. ožujka 2007. godine pa do isplate

- iznos od 164,57 EUR, od dana 3. travnja 2007. godine pa do isplate

- iznos od 164,57 EUR, od dana 4. svibnja 2007. godine pa do isplate

- iznos od 164,57 EUR, od dana 1. lipnja 2007. godine pa do isplate

- iznos od 164,57 EUR, od dana 3. srpnja 2007. godine pa do isplate

- iznos od 164,57 EUR, od dana 2. kolovoza 2007. godine pa do isplate

- iznos od 164,57 EUR, od dana 30. kolovoza 2007. godine pa do isplate

- iznos od 164,57 EUR, od dana 2. listopada 2007. godine pa do isplate

- iznos od 329,26 EUR, od dana 6. studenog 2007. godine pa do isplate

- iznos od 164,57 EUR, od dana 3. siječnja 2008. godine pa do isplate

- iznos od 164,57 EUR, od dana 5. veljače 2008. godine pa do isplate

- iznos od 14.861,02 EUR, od dana 23. veljače 2008. godine pa do isplate po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007. godine, a od 1. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine, po stopi zakonske zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine pa do 31. prosinca 2023. godine, po stopi zakonske zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2024. godine pa do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili graničnoj kamatnoj stopi proizašloj iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena, u roku 15 dana.

II/ Odbija se tužiteljica sa tužbenim zahtjevima koji glase:

"Nalaže se tuženiku MŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici ZŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 3.333,00 EUR na ime ½ isplaćenog iznosa na ime kapare za nekretninu sagrađenu na kč. br. [katastarska čestica], u naravi kuća, poslovna zgrada (automehaničarska radionica) i dvor. [adresa], ukupne površine 367 m2, sve zajedno s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 7. svibnja 2002. godine pa do isplate po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007. godine, a od 1. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine, po stopi zakonske zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine pa do 31. prosinca 2023. godine, po stopi zakonske zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2024. godine pa do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili graničnoj kamatnoj stopi proizašloj iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena, u roku 15 dana.

Nalaže se tuženiku MŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici ZŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 10.000,00 EUR na ime ½ isplaćenog iznosa na ime kupoprodajne cijene za nekretninu sagrađenu na kč. br. [katastarska čestica], u naravi kuća, poslovna zgrada (automehaničarska radionica) i dvor. [adresa], ukupne površine 367 m2, sve zajedno s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. srpnja 2002. godine pa do isplate po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007. godine, a od 1. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine, po stopi zakonske zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine pa do 31. prosinca 2023. godine, po stopi zakonske zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2024. godine pa do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili graničnoj kamatnoj stopi proizašloj iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena, u roku 15 dana."

kao neosnovanima.

IV/ Nalaže se tuženiku MŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužiteljici ZŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 1.276,00 eura sa zateznom kamatom koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom od dana presuđenja 23.listopada 2025. pa do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je sa tuženikom bila u braku od 13.veljače 1998., brak je razveden 8.prosinca 2016., a faktična bračna zajednica stranaka prestala 1.srpnja 2016. Tvrdi da je za vrijeme trajanja bračne zajednice tuženik podigao kredit kod Slavonske banke d.d. sada Addiko bank d.d. 27.svibnja 2002. na iznos od 40.000,00 eura, a na 15 godina, a svrha podizanja kredita je kupovina nekretnine sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] u naravi kuća, poslovna zgrada (automehaničarska radiona) i dvor, ukupne površine 367m2 u [adresa]. Tvrdila je da je predmetna nekretnina 6.svibnja 2002. stečena ugovorom o prodaji, da je sa tuženikom ista kupljena od njegovih roditelja za 66.666,00 eura, od toga je 40.000,00 eura tuženikovim roditeljima isplaćeno iz kredita, a 26.666,00 eura u gotovini iz zajedničkih novčanih sredstava. Tuženik i njegovi roditelji raskinuli su potom taj kupoprodajni ugovor i sklopili ugovor o darovanju navedenih nekretnina. Kako je predmetna nekretnina kupljena novcem od kredita kojega je podigao tuženik, a i iz zajedničkih novčanih sredstava, tužiteljica traži od tuženika isplatu ½ isplaćenih rata predmetnog kredita počev od dana ishođenja kredita 31.srpnja 2002. pa do 23.veljače 2008., kada je kredit otplaćen, traži ½ isplaćenog iznosa kapare u iznosu od 3.333,00 eura koja je isplaćena tuženikovim roditeljima, te također traži 10.000,00 eura na ime ušteđevine, odnosno ½ uplaćenog iznosa za predmetnu kupoprodaju iz ušteđevine.

2. Tuženik ne osporava razvod braka, ne osporava prestanak faktične bračne zajednice početkom srpnja 2016., ne osporava ishođenje predmetnog kredita 21.svibnja 2002., ali osporava namjenu istoga. Tvrdi da tužiteljici ne pripada pravo tražiti ½ isplaćenoga kredita od 40.000,00 eura, te tvrdi da su stranke iznos od 20.000 eura darovale roditeljima tuženika, a preostali iznos je utrošen na uređenje i adaptaciju kuće u [adresa] u [adresa] koja je od 28.veljače 2000. u suvlasništvu parničnih stranaka.

3. Kako bi utvrdio odlučne i važne činjenice sud je u dokaznom postupku saslušao stranke, izvršio uvid u spis P-627/2000 kojem je spojen spis P-1115/2000 i P Ob-184/2017, saslušao svjedoke i proveo vještačenje, te izvršio u dokaze iz spisa.

4.Iz gore navedenih dokaza utvrđeno je:

-iz spisa P Ob-184/2017 da je tužiteljica odbijena sa tužbenim zahtjevom da su nekretnine, kuća i dvor [adresa] i [adresa] bračna stečevina sa tuženikom,

-da je brak stranaka zaključen 13.veljače 1998., razveden 8.prosinca 2016.,

-da je tuženik tužiteljici 28.veljače 2000. darovao ½ nekretnine u Osijeku, Vratnička 34,

-da je tuženik 27.svibnja 2002. podigao kredit kod tadašnje Slavonske banke na 40.000,00 eura na kojem je tužiteljica bila sudužnik, a tuženikovi roditelji fiducijarni dužnici,

-da je faktična bračna zajednica stranaka prestala 1.srpnja 2016.,

-da je tuženik od podizanja kredita 27.svibnja 2002., odnosno doznake na račun iznosa podignutog kredita pa do prestanka izvanbračne zajednice isplatio cijeli kredit,

-da je nalazom vještaka (list 180 spisa) utvrđeno da je kredit zatvoren 22.veljače 2008. kada je prijevremeno otplaćen novim, lombardnim kreditom,

-da su u predmetu P-627/2000 (tužba podnesena 13.travnja 2000.) tuženikovi roditelji tražili raskid darovnog ugovora za nekretninu u [adresa], a u spojenom predmetu na navedeni pod brojem P-1115/2000 tuženik je provi svojih roditelja podnio tužbu radi stjecanja bez osnove ulaganjem u istu nekretninu. Sporovi su riješeni povlačenjem tužbi 17.veljače 2002.,

-da su tuženik i njegovi roditelji (list 25 spisa) 6.svibnja 2002. zaključili kupoprodajni ugovor za istu nekretninu za cijenu od 66.666,00 eura, kaparu 6.666,00 eura, uz obvezu da tuženik ostatak kupoprodajne cijene (60.000,00 eura) plati nakon realizacije kredita do 30.lipnja 2002.,

-da su roditelji tuženika (list 27 spisa) darovali tu istu nekretninu tuženiku dana 26.lipnja 2002.,

-da je iz dopisa Addiko bank d.d. (list 153 spisa) razvidno da je iznos predmetnog kredita klijenta MŠ isplaćen na račun pravne osobe, ali ne zna se koje, depozita nije bilo, a svrha kredita je bila kupnja kuće (list 165 spisa). Isplata kredita, to proizlazi iz dopisa je bila 26.lipnja 2002.

5.Tužiteljica je u svom iskazu tvrdila da je novac od predmetnog kredita direktno prebačen tuženikovim roditeljima, ali joj sud nije povjerovao jer suprotno proizlazi iz dopisa Addiko bank, odnosno da je kredit isplaćen na račun njima nepoznate pravne osobe, o čemu se nisu mogli očitovati o kojoj se pravnoj osobi radi jer nemaju takve podatke. Tužiteljica je nadalje tvrdila u svom iskazu da je tuženik sklapanjem ugovora o kupoprodaji isplatio iznos svojim roditeljima i od kredita i od njihove ušteđevine, no nije tijekom postupka dostavila dokaze o njihovoj ušteđevini pa joj sud ni u tom dijelu nije povjerovao. Tvrdila je dalje da ništa od kredita nije uloženo u renoviranje kuće u [adresa] i tu joj je sud povjerovao budući tuženik nije dokazao svoje tvrdnje da je ista renovirana i kada.

6.Tuženik je u svom iskazu tvrdio da se ne sjeća je li roditeljima platio kaparu za kupoprodaju i da je realizirani predmetni kredit , odnosno da je 20.000,00 eura od kredita dao roditeljima da si kupe kuću u [adresa]. Za predmetni kredit tvrdio je da ga je podigao na iznos od 40.000,00 eura kako bi mogao kompletno urediti kuću u [adresa], pa da pola iste prepiše na tužiteljicu, s tim što je sam tvrdio da nije imao niti predračun kojim bi dokazao vrijednost radova na kući. S roditeljima je sklapao kupoprodajni ugovor za nekretninu u Š. Petefija kako bi mogao ishoditi kredit zbog niskih kamata, a nakon što je isti realiziran raskinut je te je sklopljen darovni ugovor s roditeljima kako bi izbjegao sestrino bilo kakvo potraživanje. Tvrdio je da je kod banke ostao depozit od 21.000,00 eura, no sud mu tu nije povjerovao jer suprotno proizlazi iz dopisa Addiko bank. Tvrdio je da je dio novca, osim 20.000,00 eura koje je dao roditeljima i novca koji je utrošen u adaptaciju kuće u [adresa] kupljen i automobil za 9.000,00 eura ili 10.000,00 eura. Tvrdio je da mu je otac vratio iznos od 40.000,00 eura za kupoprodajnu cijenu er im taj novac nije trebao i to odmah po realizaciji kredita što mu sud nije povjerovao jer iz potvrde Addiko bank proizlazi da je novac kredita isplaćen na račun neke pravne osobe, a ne roditeljima tuženika. Nije mu povjerovao ni u dijelu iskaaza da je zapravo 40,.000,00 eura n ovca od kredita utrošeno na radove u [adresa] jer isto nije dokazao.

7.Svjedoku PŠ je samo poznato da je tuženik podigao kredit, ne zna u kojem iznosu i da je dio novca vratio roditeljima, te da mu se čini da su radovi u kuću u [adresa] obavljani 1999., 2000. ili 2001., pa s obzirom na sve sud nije cijenio iskaz svjedoka.

8.Iskaz svjedoka ĐŠ sud nije cijenio jer mu nije poznato ništa o podizanju kredita niti o eventualnoj pomoći roditelja tuženika, a i svjedoku ŠŠ takve činjenice nisu poznate, kao ni iz kojih sredstava je renovirana kuća u [adresa].

9.Svjedok TŠ tvrdio je da je tuženik htio podići kredit i pomoći roditeljima oko kupovine kuće, te od njega posudio 40.000,00 DEM koje mu je povremeno vraćao, no sud mu nije povjerovao da je tome tako jer to nije niti tvrdio tuženik.

10.Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, te ocjene svih dokaza zajedno, ako i svakog zasebno sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

11.Osnovan je dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu ½ rata predmetnog kredita čiji je nositelj bio tuženik, koji je podigao za vrijeme trajanja braka, isti i otplatio, ali nije dokazao svoje tvrdnje da je isti uložen u zajedničke nekretnine, nego upravo suprotno dokazano je da je iznosom od 40.000,00 eura kredita raspolagao tako što mu je isti bio dostupan, iako je tadašnja Slavonska banka isplatila na račun neke pravne osobe. To ukazuje da je tuženik, sukladno članku 1111 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, nadalje: ZOO) iznos kredita stekao bez osnove, odnosno u odnosu na ½ je dužan vratiti tužiteljici. Kako je uvijek teret dokazivanja na strani one stranke koja nešto tvrdi, a tuženik nije dokazao da je novac uložio u renoviranje kuće u [adresa] u [adresa] koju je u ½ darovao tužiteljici to sud smatra da novac od kredita nije uložen u tu nekretninu.

12.Tužiteljica je tužbom tražila isplatu 3.333,00 eura na ime ½ isplaćenog iznosa kapare temeljem kupoprodajnog ugovora sa tuženikovim roditeljima koji je kasnije raskinut, a nekretnina darovana tuženiku, a pravomoćnom presudom P Ob- 184/17 utvrđeno da nekretnina nije bračna stečevina to tužiteljica nije dokazala niti pružila dokaze za isto, da je kapara u punom iznosu i isplaćena tuženikovim roditeljima. Nadalje, tužiteljica je tražila 10.000,00 eura na ime ½ isplaćenog iznosa na ime kupoprodajne cijene za nekretninu u [adresa] za koju isplatu je navela da je to njihova ušteđevina pa je i tu sud primjenom pravila o teretu dokazivanja tužbeni zahtjev odbio jer nije dokazala postojanje ušteđevine.

13. Dakle, kako je tijekom postupka utvrđeno da je tuženik tijekom braka podigao kredit na iznos od 40.000,00 eura kod tadašnje Slavonske banke, a da nije dokazao da je iznos kredita uložen u zajedničku bračnu stečevinu to je iznos stekao bez osnove i u obvezi je tužiteljici naknaditi pola navedenog iznosa. Naime, novčani iznosi koji su s osnova kredita isplaćeni tuženiku za vrijeme trajanja bračne zajednice su u času te isplate bili dio imovinske mase koja čini bračnu stečevinu i u tom su trenutku ti novci bili predmetom suvlasništva stranaka na jednake dijelove, a temeljem članka 252-254 Obiteljskog zakona (NN 162/98), a koji zakon je važio u vrijeme isplate kredita.

14. Pored glavnice dosuđene su i zatezne kamate koje po stopi iz članka 29 ZOO-a teku od dospijeća svakomjesečnog iznosa pa do isplate.

15. Odluka o trošku temelji se na članku 154 stavak 2 Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14, 80/22, 114/22 i 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23). Tužiteljica je zatražila trošak postupka od 4.575,00 eura kojega je sud ocijenio kao potreban za vođenje postupka i koji se sastoji od troška sastava tužbe, zastupanja na 5 ročišta za glavnu raspravu od po 500,00 eura, trošak obrazloženog podneska od 500,00 eura i pristupa na odgođeno ročište za objavu od 100,00 eura, te troška vještačenja od 200,00 eura. Tuženik je zatražio trošak postupka od 4.563,47 eura, no sud je kao trošak potreba za vođenje postupka priznao iznos od 4.062,00 eura. Priznati trošak sastoji se od troška odgovora na tužbu, zastupanja na 5 ročišta na kojima se raspravljalo o meritumu od po 500,00 eura, te pristupa na ročište koje je odgođeno prije početka raspravljanja od 250,00 eura, što ukupno čini trošak zastupanja od 4.062,00 eura. Pri tome mu nije priznao trošak pristupa na ročište od 24.5.2023. jer na istom nije ni bio u iznosu od 250,00 eura, te trošak pristojbe na odgovor na tužbu od 188,00 eura jer isti nije ni platio. Tužiteljica je uspjela u sporu sa 60% pa njezin trošak zastupanja sa PDV-om sukladno uspjehu u sporu iznosi 2.700,00 eura, a sa troškom vještačenja od 200,00 eura iznosi 2.900,00 eura. Tuženik je uspio u sporu sa 40% pa njegov srazmjerni trošak zastupanja iznosi 1.624,00 eura, a kada se troškovi prebiju proizlazi da je tuženik dužan tužiteljici naknaditi parnični trošak u iznosu od 1.276,00 eura.

16.Pored troška sud je dosudio i zatezne kamate kako je to tužiteljica zatražila od presuđenja 23.listopada 2025. pa do isplate, a sve po stopi iz članka 29 ZOO-a.

Osijek, 23.listopada 2025.

Sudac

Gordana Rotim

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana računajući od dana primitka iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu putem ovoga suda. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

Dostaviti:

1. pun. tužiteljice

2. pun. tuženika