Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-492/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Ane Beloglavec, predsjednice vijeća, Ljiljane Milina, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Predraga Jovanića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽF, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupaju punomoćnici Mijo Jeličić i Marina Bosnić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojega zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama tuženika i tužitelja izjavljenima protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P- 3737/2024-4 od 9. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 23. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb kao neosnovana i potvrđuje presuda u pobijanom dosuđujućem dijelu i odluci o trošku, točke I., II.,III., V. i VI. izreke Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-3737/2024-4 od 9. travnja 2025.
II. Uvažava se žalba tužitelja ŽF, te preinačuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-3737/2024-4 od 9. travnja 2025. u pobijanom odbijajućem dijelu i odluci o trošku postupka, točke IV. i V. na način da se sudi:
"1. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.825,27 eura sa zateznom kamatom od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila za prethodno polugodište, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. sa zateznom kamatom tekućom na taj iznos po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
2. Nalaže se tuženiku da tužitelju pored dosuđenih troškova od 6.991,17 eura s pripadajućim kamatama kao u točki V. izreke presude, tužitelju plati daljnji trošak postupku u iznosu od 906,02 eura eura sa zakonskom kamatom koja teče od 9. travnja 2025. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana."
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak žalbe u iznosu od 156,25 eura u roku od 15 dana.
IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I. Utvrđuje se da su nepoštene, ništetne i bez pravne važnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i odredbe o valutnoj klauzuli u CHF u Ugovoru o kreditu broj 216-30/2006 od 17.siječnja 2006.g. koji je solemniziran pred javnim bilježnikom mr. Zojom Puljiz u Splitu dana 19.siječnja 2006.g. pod brojem OU-53/06, koji je zaključen između tužene s jedne strane kao banke i tužitelja s druge strane kao korisnika kredita.
II. Nalaže se tuženoj da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju iznos od 24.944,82 EUR, sa zakonskom kamatom po stopi od 15% godišnje do 31.prosinca 2007.g., po stopi od 14% godišnje počev od 1.siječnja 2008.g. te po stopi od 12% godišnje počev od 1.srpnja 2011.g. do 31.srpnja 2015.g., po stopi od 8,14 % počev od 1.kolovoza 2015.g. pa do 31. prosinca 2022. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koji je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, kako slijedi:
- na iznos od 70,90 EUR koja teče od dana 1.studenog 2006.g.;
- na iznos od 70,30 EUR koja teče od dana 1.prosinca 2006.g.;
- na iznos od 70,25 EUR koja teče od dana 1.siječnja 2007.g.;
- na iznos od 70,14 EUR koja teče od dana 1.veljače 2007.g.;
- na iznos od 68,05 EUR koja teče od dana 1.ožujka 2007.g.;
- na iznos od 139,01 EUR koja teče od dana 1.travnja 2007.g.;
- na iznos od 141,14 EUR koja teče od dana 1.svibnja 2007.g.;
- na iznos od 141,04 EUR koja teče od dana 1.lipnja 2007.g.;
- na iznos od 140,94 EUR koja teče od dana 1.srpnja 2007.g.;
- na iznos od 140,84 EUR koja teče od dana 1.kolovoza 2007.g.;
- na iznos od 141,37 EUR koja teče od dana 1.rujna 2007.g.;
- na iznos od 169,04 EUR koja teče od dana 1.listopada 2007.g.;
- na iznos od 165,80 EUR koja teče od dana 1.studenog 2007.g.;
- na iznos od 167,00 EUR koja teče od dana 1.prosinca 2007.g.;
- na iznos od 166,88 EUR koja teče od dana 1.siječnja 2008.g.;
- na iznos od 168,19 EUR koja teče od dana 1.veljače 2008.g.;
- na iznos od 173,63 EUR koja teče od dana 1.ožujka 2008.g.;
- na iznos od 246,65 EUR koja teče od dana 1.travnja 2008.g.;
- na iznos od 244,88 EUR koja teče od dana 1.svibnja 2008.g.;
- na iznos od 243,96 EUR koja teče od dana 1.lipnja 2008.g.;
- na iznos od 242,10 EUR koja teče od dana 1.srpnja 2008.g.;
- na iznos od 241,95 EUR koja teče od dana 1.kolovoza 2008.g.;
- na iznos od 251,45 EUR koja teče od dana 1.rujna 2008.g.;
- na iznos od 270,44 EUR koja teče od dana 1.listopada 2008.g.;
- na iznos od 342,68 EUR koja teče od dana 1.studenog 2008.g.;
- na iznos od 340,97 EUR koja teče od dana 1.prosinca 2008.g.;
- na iznos od 332,11 EUR koja teče od dana 1.siječnja 2009.g.;
- na iznos od 329,79 EUR koja teče od dana 1.veljače 2009.g.;
- na iznos od 331,01 EUR koja teče od dana 1.ožujka 2009.g.;
- na iznos od 327,00 EUR koja teče od dana 1.travnja 2009.g.;
- na iznos od 326,92 EUR koja teče od dana 1.svibnja 2009.g.
- na iznos od 326,03 EUR koja teče od dana 1.lipnja 2009.g.;
- na iznos od 324,92 EUR koja teče od dana 1.srpnja 2009.g.;
- na iznos od 326,04 EUR koja teče od dana 1.kolovoza 2009.g.;
- na iznos od 325,34 EUR koja teče od dana 1.rujna 2009.g.;
- na iznos od 325,11 EUR koja teče od dana 1.listopada 2009.g.;
- na iznos od 336,27 EUR koja teče od dana 1.studenog 2009.g.;
- na iznos od 350,52 EUR koja teče od dana 1.prosinca 2009.g.;
- na iznos od 356,64 EUR koja teče od dana 1.siječnja 2010.g.;
- na iznos od 368,52 EUR koja teče od dana 1.veljače 2010.g.;
- na iznos od 364,94 EUR koja teče od dana 1.ožujka 2010.g.;
- na iznos od 399,06 EUR koja teče od dana 1.travnja 2010.g.;
- na iznos od 382,78 EUR koja teče od dana 1.svibnja 2010.g.;
- na iznos od 430,92 EUR koja teče od dana 1.lipnja 2010.g.;
- na iznos od 439,15 EUR koja teče od dana 1.srpnja 2010.g.;
- na iznos od 410,48 EUR koja teče od dana 1.kolovoza 2010.g.;
- na iznos od 412,61 EUR koja teče od dana 1.rujna 2010.g.;
- na iznos od 418,83 EUR koja teče od dana 1.listopada 2010.g.;
- na iznos od 415,52 EUR koja teče od dana 1.studenog 2010.g.;
- na iznos od 419,38 EUR koja teče od dana 1.prosinca 2010.g.;
- na iznos od 382,35 EUR koja teče od dana 1.siječnja 2011.g.;
- na iznos od 378,73 EUR koja teče od dana 1.veljače 2011.g.;
- na iznos od 378,48 EUR koja teče od dana 1.ožujka 2011.g.;
- na iznos od 378,09 EUR koja teče od dana 1.travnja 2011.g.;
- na iznos od 377,85 EUR koja teče od dana 1.svibnja 2011.g.;
- na iznos od 379,59 EUR koja teče od dana 1.lipnja 2011.g.;
- na iznos od 373,75 EUR koja teče od dana 1.srpnja 2011.g.;
- na iznos od 373,34 EUR koja teče od dana 1.kolovoza 2011.g.;
- na iznos od 372,93 EUR koja teče od dana 1.rujna 2011.g.;
- na iznos od 369,96 EUR koja teče od dana 1.listopada 2011.g.;
- na iznos od 341,65 EUR koja teče od dana 1.studenog 2011.g.;
- na iznos od 347,09 EUR koja teče od dana 1.prosinca 2011.g.;
- na iznos od 346,67 EUR koja teče od dana 1.siječnja 2012.g.;
- na iznos od 336,33 EUR koja teče od dana 1.veljače 2012.g.;
- na iznos od 335,52 EUR koja teče od dana 1.ožujka 2012.g.;
- na iznos od 336,79 EUR koja teče od dana 1.travnja 2012.g.;
- na iznos od 336,37 EUR koja teče od dana 1.svibnja 2012.g.;
- na iznos od 335,86 EUR koja teče od dana 1.lipnja 2012.g.;
- na iznos od 335,43 EUR koja teče od dana 1.srpnja 2012.g.;
- na iznos od 334,99 EUR koja teče od dana 1.kolovoza 2012.g.;
- na iznos od 342,46 EUR koja teče od dana 1.rujna 2012.g.;
- na iznos od 341,99 EUR koja teče od dana 1.listopada 2012.g.;
- na iznos od 342,15 EUR koja teče od dana 1.studenog 2012.g.;
- na iznos od 287,03 EUR koja teče od dana 1.prosinca 2012.g.;
- na iznos od 342,03 EUR koja teče od dana 1.siječnja 2013.g.;
- na iznos od 341,53 EUR koja teče od dana 1.veljače 2013.g.;
- na iznos od 341,04 EUR koja teče od dana 1.ožujka 2013.g.;
- na iznos od 340,54 EUR koja teče od dana 1.travnja 2013.g.;
- na iznos od 340,03 EUR koja teče od dana 1.svibnja 2013.g.;
- na iznos od 340,81 EUR koja teče od dana 1.lipnja 2013.g.;
- na iznos od 340,28 EUR koja teče od dana 1.srpnja 2013.g.;
- na iznos od 340,66 EUR koja teče od dana 1.kolovoza 2013.g.;
- na iznos od 343,01 EUR koja teče od dana 1.rujna 2013.g. sve do konačne isplate.
III. Nalaže se tuženoj da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju iznos od 10.745,94 EUR sa zakonskom kamatom po stopi od 14% godišnje počev od 1.siječnja 2008.g. te po stopi od 12% godišnje počev od 1.srpnja 2011.g. do 31.srpnja 2015.g., po stopi od 8,14 % počev od 1.kolovoza 2015.g. pa do 31. prosinca 2022. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koji je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, kako slijedi:
- na iznos od 36,80 EUR koja teče od dana 1.listopada 2008.g.;
- na iznos od 51,89 EUR koja teče od dana 1.studenog 2008.g.;
- na iznos od 48,30 EUR koja teče od dana 1.prosinca 2008.g.;
- na iznos od 27,51 EUR koja teče od dana 1.siječnja 2009.g.;
- na iznos od 22,46 EUR koja teče od dana 1.veljače 2009.g.;
- na iznos od 25,88 EUR koja teče od dana 1.ožujka 2009.g.;
- na iznos od 16,77 EUR koja teče od dana 1.travnja 2009.g.;
- na iznos od 17,09 EUR koja teče od dana 1.svibnja 2009.g.
- na iznos od 15,46 EUR koja teče od dana 1.lipnja 2009.g.;
- na iznos od 13,35 EUR koja teče od dana 1.srpnja 2009.g.;
- na iznos od 16,60 EUR koja teče od dana 1.kolovoza 2009.g.;
- na iznos od 15,46 EUR koja teče od dana 1.rujna 2009.g.;
- na iznos od 15,46 EUR koja teče od dana 1.listopada 2009.g.;
- na iznos od 43,02 EUR koja teče od dana 1.studenog 2009.g.;
- na iznos od 78,13 EUR koja teče od dana 1.prosinca 2009.g.;
- na iznos od 93,60 EUR koja teče od dana 1.siječnja 2010.g.;
- na iznos od 123,06 EUR koja teče od dana 1.veljače 2010.g.;
- na iznos od 115,09 EUR koja teče od dana 1.ožujka 2010.g.;
- na iznos od 198,59 EUR koja teče od dana 1.travnja 2010.g.;
- na iznos od 159,84 EUR koja teče od dana 1.svibnja 2010.g.;
- na iznos od 277,65 EUR koja teče od dana 1.lipnja 2010.g.;
- na iznos od 298,54 EUR koja teče od dana 1.srpnja 2010.g.;
- na iznos od 229,63 EUR koja teče od dana 1.kolovoza 2010.g.;
- na iznos od 235,72 EUR koja teče od dana 1.rujna 2010.g.;
- na iznos od 251,77 EUR koja teče od dana 1.listopada 2010.g.;
- na iznos od 244,60 EUR koja teče od dana 1.studenog 2010.g.;
- na iznos od 254,95 EUR koja teče od dana 1.prosinca 2010.g.;
- na iznos od 254,53 EUR koja teče od dana 1.siječnja 2011.g.;
- na iznos od 245,85 EUR koja teče od dana 1.veljače 2011.g.;
- na iznos od 246,16 EUR koja teče od dana 1.ožujka 2011.g.;
- na iznos od 246,16 EUR koja teče od dana 1.travnja 2011.g.;
- na iznos od 246,56 EUR koja teče od dana 1.svibnja 2011.g.;
- na iznos od 252,32 EUR koja teče od dana 1.lipnja 2011.g.;
- na iznos od 237,66 EUR koja teče od dana 1.srpnja 2011.g.;
- na iznos od 237,66 EUR koja teče od dana 1.kolovoza 2011.g.;
- na iznos od 237,66 EUR koja teče od dana 1.rujna 2011.g.;
- na iznos od 230,80 EUR koja teče od dana 1.listopada 2011.g.;
- na iznos od 230,80 EUR koja teče od dana 1.studenog 2011.g.;
- na iznos od 247,94 EUR koja teče od dana 1.prosinca 2011.g.;
- na iznos od 247,94 EUR koja teče od dana 1.siječnja 2012.g.;
- na iznos od 218,79 EUR koja teče od dana 1.veljače 2012.g.;
- na iznos od 217,61 EUR koja teče od dana 1.ožujka 2012.g.;
- na iznos od 222,64 EUR koja teče od dana 1.travnja 2012.g.;
- na iznos od 222,64 EUR koja teče od dana 1.svibnja 2012.g.;
- na iznos od 222,44 EUR koja teče od dana 1.lipnja 2012.g.;
- na iznos od 222,44 EUR koja teče od dana 1.srpnja 2012.g.;
- na iznos od 222,44 EUR koja teče od dana 1.kolovoza 2012.g.;
- na iznos od 245,97 EUR koja teče od dana 1.rujna 2012.g.;
- na iznos od 245,97 EUR koja teče od dana 1.listopada 2012.g.;
- na iznos od 247,83 EUR koja teče od dana 1.studenog 2012.g.;
- na iznos od 85,06 EUR koja teče od dana 1.prosinca 2012.g.;
- na iznos od 250,35 EUR koja teče od dana 1.siječnja 2013.g.;
- na iznos od 250,35 EUR koja teče od dana 1.veljače 2013.g.;
- na iznos od 250,35 EUR koja teče od dana 1.ožujka 2013.g.;
- na iznos od 250,35 EUR koja teče od dana 1.travnja 2013.g.;
- na iznos od 250,35 EUR koja teče od dana 1.svibnja 2013.g.;
- na iznos od 254,23 EUR koja teče od dana 1.lipnja 2013.g.;
- na iznos od 254,23 EUR koja teče od dana 1.srpnja 2013.g.;
- na iznos od 256,95 EUR koja teče od dana 1.kolovoza 2013.g.;
- na iznos od 265,69 EUR koja teče od dana 1.rujna 2013.g.; sve do konačne isplate.
IV. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi: "Nalaže se tuženoj da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju iznos od 1.825,27 EUR sa zakonskom kamatom po stopi od 15% godišnje do 31.prosinca 2007.g., po stopi od 14% godišnje počev od 1.siječnja 2008.g. te po stopi od 12% godišnje počev od 1.srpnja 2011.g. do 31.srpnja 2015.g., po stopi od 8,14 % počev od 1.kolovoza 2015.g. te u slučaju promjene zakonski zateznih kamata po stopi koju utvrdi Hrvatska narodna banka s uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja teče od 31.srpnja 2006.g. do isplate".
V. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju parnični trošak u iznosu od 6.991,17 EUR, sa zakonskom kamatom koja teče od 9. travnja 2025. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koji je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.
VI. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška."
2. Protiv takve presude u dosuđujućem dijelu i odluke o trošku (točke I., II., III., V. i VI. izreke) žalbu je podnio tuženik, dok se tužitelj žali samo na odbijajući dio presude (točka IV.) i odbijajućeg dijela odluke o trošku postupka (točka V. izreke).
3. Tužitelj je žalbu podnio zbog svih dopuštenih žalbenih razloga s prijedlogom da se ista uvaži i presudu preinači na način da se u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev i tužitelju dosudi dodatni trošak prema troškovniku, te naknadi trošak žalbe u iznosu od 156,25 eura, podredno ukine presuda u pobijanom odbijajućem dijelu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
3.1. U žalbi tužitelj iznosi da je sud neosnovano odbio dio zahtjeva koji se odnosi na trošak jednokratne naknade za obradu kredita, pri čemu kritizira razloge za takvu odluku u presudi. Ističe da je banka naplatila 1,25% odobrenog kredita na ime troškova obrade na način da je za taj iznos umanjila isplatu, a da pri tome nije navedeno od čega se naknada točno sastoji, niti struktura takvih troškova, te su troškovi trebali biti određeni isključivo u nominalnom iznosu, pa je takva odredba nepoštena i ništetna, jer je ista nametnuta tužitelju bez mogućnosti pregovaranja, što je dovelo do znatne neravnoteže između ugovornih strana na štetu tužitelja. Pogrešno je ocijenjeno da je tužitelj uspio u omjeru od 80%, jer nije uspio samo sa 4% utuženog iznosa, zbog čega prigovara odluci o trošku.
4. Tuženik je žalbu podnio iz svih žalbenih razloga u smislu članka 353. stavka 1. točke 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 23/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), te predlaže da se njegova žalba prihvati i preinači pobijana presuda odbijanjem tužbenog zahtjeva uz obvezu tužitelja da tuženiku naknadi trošak postupka, podredno predmet vrati na ponovno odlučivanje. Traži trošak žalbe u iznosu od 1.562,50 eura.
4.1. U žalbi tuženik ističe bitnu povredu odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, jer pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, nema razloga o odlučnim činjenicama, te postoji proturječnost između razloga i sadržaja isprava u spisu. Osporava primjenu presuda iz kolektivnog spora u konkretnom predmetu, s obzirom da u vrijeme podnošenja tužbe prema odredbi članka 502.c ZPP odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava je obvezivala ostale sudove u individualnim postupcima radi naknade štete, ali ne i u postupcima radi isplate stečenog bez osnove. Razlog daljnje nerazumljivosti presude je izostanak razloga o odlučnim činjenicama, budući sud nije je utvrdio nepoštenje tuženika sukladno odredbama članka 81. stavak 1. i članka 84. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03., dalje: ZZP). Smatra da je sud primijenio pogrešnu metodologiju pri izradi nalaza i mišljenja vještaka, jer se ovakvom presudom ugovor s promjenjivom kamatnom stopom pretvara u kunski ugovor s fiksnom kamatnom stopom. Sud nije uzeo u obzir tzv. negativnu razliku, već samo pozitivne razlike anuiteta, dakle trebalo bi uključiti razliku nastalu uslijed primjene nižeg tečaja od početnog, pri čemu se poziva na sudsku praksu drugih sudova. Ističe da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kod ocjene prigovora zastare, a pogotovo su zastarjele tražbine nakon preinake tužbenog zahtjeva, te tražbine dospjele prije 2007. godine. Pogrešno je određen tijek kamate, jer stjecatelj nije bio nepošten, te prigovara i odluci o troškovima, jer je trebalo primijeniti vrijednost boda važećeg u trenutku poduzimanja pojedine radnje.
5. Niti jedna stranka nije podnijela odgovor na žalbu.
6. Žalba tuženika nije osnovana, dok je žalba tužitelja osnovana.
7. U pogledu potvrđenog dijela presude (točke I., II., III., V. i VI.) prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, niti druge povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, te je pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je prihvaćen tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi i isplate razlika anuiteta, a prvostupanjski sud je za takvu odluku dao valjano obrazloženje koje prihvaća i ovaj sud.
8. Međutim, osnovan je žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP u pogledu odluke o jednokratnoj naknadi za obradu kredita (točka IV. izreke), jer sud zbog pogrešnog pravnog pristupa nije pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, niti je dao valjane razloge o svojoj odluci. Budući su provedeni svi dokazi koji su bili potrebni za pravilno i potpuno utvrđenje relevantnih činjenica, a iz utvrđenih činjenica i provedenih dokaza koji se nalaze u spisu o kojima su se stranke mogle očitovati, mogu se utvrditi sve odlučne činjenice, ovaj sud je pravilnom primjenom prava preinačio u tom dijelu presudu primjenom članka 373. a. ZPP, uvažavajući zabranu ponovnog ukidanja prvostupanjske presude iz članka 366.a stavak 1. ZPP.
9. Predmet spora je utvrđenje nepoštenosti, odnosno ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF, te isplata preplaćenih anuiteta s pripadajućim zateznim kamatama koje je tužitelj platio izvršavajući obveze iz ugovora o kreditu temeljem takvih ništetnih ugovornih odredbi.
10. Nesporno je među strankama da su stranke sklopile, tužitelj kao korisnik kredita, a prednik tuženika Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. kao kreditor ugovor o kreditu dana 17. siječnja 2006. broj 216-30/2006 (dalje: ugovor), te je utvrđeno da je tužitelju odobren stambeni kredit u kunskoj protuvrijednosti od 232.600,00 CHF, da je tužitelj kredit trebao otplatiti u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, te da je kredit u cijelosti isplaćen.
10.1. Nadalje, nije sporno da člancima 2., 3. i 4. ugovora ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je u vrijeme sklapanja ugovora iznosila 3,99 % i valutna klauzula prema kojoj se iznosi glavnice kredita i otplata anuiteta u kunama obračunavaju primjenom valutne klauzule po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća. Nesporno je da je člankom 5. ugovoreno da se prije isplate kredita odbijaju od iznosa kredita jednokratni troškovi obrade u iznosu od 1,25% iznosa kredita.
11. Sporno je pitanje da li su odredbe ugovora o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštene ugovorne odredbe, a što iste čini ništetnim, slijedom čega tužitelju pripada pravo na povrat preplaćenih sredstava po osnovi ugovora od strane tuženika kao pravnog slijednika kreditora, zbog primjene valutne klauzule u CHF i promjenjive kamatne stope, sukladno odredbama ZOO o stjecanju bez osnove, te je sporna osnovanost prigovora zastare. Sporno je pitanje da li je odredba o jednokratnoj naknadi troškova obrade kredita nepoštena, odnosno ništetna i da li tužitelj ima pravo na povrat novčanih sredstava koje je platio tuženiku na ime tako određenih troškova.
12. Pri ocjeni nepoštenosti ugovornih odredbi valja poći od članka 81. stavak 1. ZZP koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora prema kojoj ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 4. istog članka ako tvrdi da se o pojedinoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, trgovac je tu činjenicu dužan dokazati.
12.1. Iz iskaza tužitelja proizlazi da mu je prilikom pregovaranja o sklapanju ugovora djelatnik banke ponudio kredit u CHF kao najpovoljniji, te nije upozoren na rizik promjenjive kamatne stope niti rizik valuntne klauzule, te mu je naplaćen tršak obrade kredita. Radilo se o tipskom ugovoru, te se nije moglo pregovarati o pojedinim odredbama tog ugovora. Od banke nisu stizale obavijesti o promjeni tečaja CHF i promjeni kamatne stope, već su stizale samo uplatnice u kojima je bila naznačena rata kredita, a koje su se znatno povećale zbog čega je povremeno tužitelj kasnio s otplatom pojedinačnih rata. Kredit je prijevremeno ispatio.
12.2. Navode tužitelja da se radilo o tipskom ugovoru i da se o pojedinim odredbama nije pojedinačno pregovaralo potvrdio je i svjedok ZF koji je radio u vrijeme sklapanja ugovora kod prednika tuženika, te da su se krediti u CHF reklamirali u medijima kao najpovoljniji, a nije se mogao sjetiti da li je tužitelj upozoren na rizik sklapanja ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.
13. Stoga ovaj sud smatra da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda, na temelju uvjerljivog iskaza tužitelja, svjedoka i sadržaja spornih ugovornih odredbi, da postupanje tuženika glede ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nije bilo dopušteno, da se radi o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao stranke ugovora. Tuženik nije dokazao da se o takvim ugovornim odredbama prethodno pregovaralo u smislu članka 81. stavak 4. ZZP, niti da je tužitelj bio dostatno informiran o budućem kretanju kamatne stope i o mogućnostima kretanja tečaja CHF s obzirom na to da HNB ne štiti tečaj kune u odnosu na tečaj CHF kao što to čini u odnosu na euro.
13.1. Odlučujući o ništetnosti ugovorne odredbe članka 3. ugovora, u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, sud se pozvao na sudske odluke koje predstavljaju opće poznatu sudsku praksu u istovrsnim predmetima, kao što su presuda i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt 249/14-2 od 9. travnja 2015., presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. i presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i pravilno utemeljio svoju odluku u ovom predmetu na pravnim shvaćanjima zauzetim u navedenim pravomoćnim sudskim odlukama budući se iste neposredno odnose i na tuženika, kao jednu od stranaka u tom predmetu, pozivom na odredbe ZZP, koje su u tom dijelu identične odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 133/09., 78/12., 56/13., dalje: ZZP/07.) i odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 41/14., 110/15., 14/19. i 70/19., dalje: ZZP/14.), kao i na odluke Europskog suda i odluke Vrhovnog suda RH i odluke Visokog trgovačkog suda RH kojima je potvrđena odluka Trgovačkog suda RH broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013.
13.2. U takvom slučaju ugovaranja promjenjive kamatne stope radilo se o odredbama koje su bile jasne i uočljive, ali nisu bile razumljive. Formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi u ugovorima o kreditu koje su banke sklapale s potrošačima bila je takva da su potrošači temeljem takvih odredbi jedino znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, ali ni približno nisu mogli ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa, tako da ugovorena buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena, a niti odrediva, kako se o tome izjasnio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015.
13.3. Isto vrijedi i za prvostupanjsku odluku u dijelu kojim je valutna klauzula (sadržana u odredbama članka 2. i 4. ugovora), utvrđena nepoštenom ugovornom odredbom, što istu čini ništetnom, s pozivom na opće poznatu sudsku praksu u istovrsnim predmetima, kao što su presuda i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. i presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.
13.4. Naime, sukladno utvrđenjima u presudi i rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019., tuženik prije sklapanja ugovora nije tužitelja u cijelosti informirao o značenju valutne klauzule čime su povrijeđena prava potrošača, jer tuženik u konkretnom slučaju s tužiteljem nije posebno pregovarao o valutnoj klauzuli, nije omogućio tužitelju da utječe na takvu
1 0
odredbu ugovora, niti je tužitelja upoznao s posljedicama i potencijalnim rizikom koji nastaje primjenom valutne klauzule u valuti švicarskog franka. Odredbom članka 81. stavak 1. ZZP koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača., te je posljedica takve nepoštene odredbe je ništetnost ugovora (članak 87. ZZP). Ta je materija jednako bila regulirana i u članku 96., članku 99. i članku 102. ZZP/07 koji je stupio na snagu 30. srpnja 2007.
13.5. Postupajući na navedeni način, primjenjujući valutnu klauzulu, tuženik je doveo do znatne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka i to na štetu tužitelja, jer su predmet i cijena bili sastojci ugovora a putem tih ugovornih odredbi tuženik je izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na cijenu što je suprotno odredbi članka 247. ZOO koja propisuje da je ugovor sklopljen kada su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, s obzirom da tužitelju nije moglo biti poznato u kojem iznosu će valuta narasti, kao što nije imao mogućnost pregovaranja i utjecaja u pogledu takve ugovorne odredbe.
14. U pogledu potvrđenog dijela presude, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio prigovor zastare kao neosnovan, s pozivom na članak 241. ZOO, u vezi s člankom 245. i 328. ZOO, člankom 140. ZZP i člankom 502.c ZPP, kao i sudsku praksu u istovrsnim predmetima, odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. Prema shvaćanju revizijskog suda u toj odluci pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći tek od trenutka pravomoćnosti odluke donesene u povodu te tužbe.
15. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je proveo financijsko-knjigovodstveno vještačenje. Svoju odluku glede visine tužbenog zahtjeva sud je opravdano utemeljio na nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka Marijana Jovića, kao stručnom, detaljnom i objektivnom. U tom smislu prvostupanjska presuda ima jasne razloge, koje u cijelosti prihvaća ovaj sud, što žalba nije uspjela dovesti u sumnju, te se na iste upućuje tuženik, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.
16. Neosnovani su prigovori tuženika u pogledu tijeka zatezne kamate, koji je sud pravilno dosudio tužitelju na svaki preplaćeni iznos anuiteta od dana plaćanja takvog anuiteta, sve s obzirom na nepoštene i ništetne odredbe u standardiziranom ugovoru koji je prednik tuženika ponudio tužitelju.
17. Isto tako neosnovano tuženik prigovara stoga što se od iznosa pretplate pojedinih anuiteta nije odbila razlika po tzv. negativnoj tečajnoj razlici, odnosno iznosi kada je rata kredita bila manja od ugovorene, budući tuženik u postupku nije postavio protutužbeni zahtjev niti prigovor radi prebijanja.
18. Slijedom toga, pravilnom primjenom materijalnog prava, odredaba Zakona o zaštiti potrošača i odredbi ZOO, u vezi s člankom 502.c ZPP, tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništenosti i isplate preplaćenih anuiteta je i po ocjeni ovog suda trebalo usvojiti, kako je to odlučeno točkama I., II., III. izreke prvostupanjske presude.
1 1
19. U pogledu preinačenog dijela presude, nesporno je da je u članku 5. ugovora o kreditu određeno da se prije isplate kredita odbijaju troškovi obrade u iznosu od 1.25% jednokratno, a korisnik kredita se obvezuje da će snositi i sve druge troškove u svezi s izradom Ugovora, javnobilježničke i sudske pristojbe, te se obvezuje snositi i druge eventualno nastale nuzgredne troškove. Troškovi obrade su naplaćeni u utuženom iznosu prilikom isplate iznosa kredita.
20. Iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da prilikom sklapanja ugovora tužitelju nije bilo objašnjeno kakva je to naknada, po kojem tečaju će se obračunavati, a niti u informativnom letku, niti na bilo koji način nije bilo navedeno ili objašnjeno što se plaća u naknadi na odobreni iznos kredita i da li ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima. Nadalje je utvrđeno da je predmetni ugovor o kreditu sa svim svojim odredbama bio unaprijed sastavljen od strane tuženika i da se nije pojedinačno pregovaralo o predmetnoj ugovornoj odredbi o naknadi za obradu kredita.
21. Stoga je pravilnom primjenom prava, odredbe članka 81. stavka 1., 2. i 4. ZZP valjalo utvrditi da se radi o nepoštenoj, a time i ništetnoj odredbi, jer se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, te je ista, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača pri čemu je takva ugovorna odredba bila unaprijed formulirana od strane banke i na sadržaj iste potrošač nije imao utjecaja, a tuženik nije dokazao suprotno.
22. U vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu nije postojalo zakonsko ograničenje na ugovaranje predmetne naknade, već je stupanjem na snagu Zakona o stambenom potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj: 1201/17.) od 12. listopada 2017. propisana zabrana naplate naknade za obradu i/ili odobravanje stambenog potrošačkog kredita, koja zabrana se ne odnosi na ugovore o stambenim kreditima sklopljenim prije stupanja na snagu tog Zakona. Međutim prednik tuženika, koji je nesporno sastavio predmetnu ugovornu odredbu o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, nije dokazao opravdanost u postotku od odobrenog iznosa kredita ugovorene visine naknade, što rezultira time da je ta ugovorna odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja.
23. S obzirom na takvu odredbu kojom je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita u visini od 1,25 %, koja se prije isplate odbija od iznosa kredita, pravilnom primjenom prava proizlazi zaključak da je ta ugovorna odredba nepoštena, a time i ništava. Stoga je tuženik, koji je odgovoran za ugovaranje ništave ugovorne odredbe, nepošten stjecatelj, jer je istu nametnuo tužitelju kao potrošaču bez mogućnosti pregovaranja.
24. Naime, tuženik bio u obvezi popisati što čini troškove obrade kredita, a ne samo isto naplatiti u postotku od iznosa kredita, jer nije jasno navedeno od čega se sastoji ulazna naknada u iznosu 1,25%, niti je jasno i nedvosmisleno predočena struktura navedenih troškova, tj. od čega se isti sastoje, u kojem konačnom iznosu, čime su korisnici kredita, dovedeni u neravnopravan položaj, budući su troškovi za obradu kredita, naplaćeni od korisnika u postotku, bez obzira na stvarne nastale troškove.
1 2
25. S obzirom na ništetnost predmetne odredbe, pravilnom primjenom prava valjalo je naložiti tuženiku platiti tužitelju utuženi iznos naknade za obradu kredita sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana kada je tuženik isplatio tužitelju manji iznos kredita zbog uračunate naknade za obradu kredita primjenom člankom 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21.,114/22., 156/22., 155/23., dalje: ZOO).
25.1. Taj dio zahtjeva nije zastario, jer se radi o ništetnoj odredbi, budući da je Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odnosu na početak tijeka zastare je na svojoj sjednici od 31. siječnja 2022. donio zaključak Broj: Su-IV- 33/2022-2 kojim je određeno da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.
26. Takva obveza isplate stečenog bez osnove glede dospjelosti novčane obveze, pa time i tijeka zakonske zatezne kamate razriješeni su odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-1294/21 gdje je naznačeno da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. U konkretnom slučaju tuženik je bio nesavjestan stjecatelj, pa tužitelju pripada zatezna kamata od dana isplate kredita kada mu je prednik tuženika uskratio dijela kredita na ime ništetne odredbe o naknadi za obradu kredita. Izloženo pravno stajalište je u skladu sa zauzetim pravnim stajalištima u pretežitom dijelu sudske prakse, a koje je i Vrhovni sud RH zauzeo u svojoj presudi broj Rev 673/2023-2 od 13. veljače 2024.
27. Djelomičnim preinačenjem, valjalo je ponovo odlučiti o troškovima postupka. Neosnovano tuženik osporava primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23., dalje: OT) na sve radnje u postupku, budući odredbe Tbr. 52. točke 1. i 2. OT propisuju primjenu te tarife i vrijednosti boda u trenutku dospijeća odvjetničke nagrade.
28. Tužitelj je nakon preinačenja presude uspio u cijelosti u postupku, pa mu pripada čitav opravdani parnični trošak. Sud je pravilno obračunao i izračunao u točkama 50., 50.1. i 50.2. presude da je tužitelj imao ukupan trošak na ime zastupanja, troška vještačenja, sudskih pristojbi u iznosu od 11.651,96 eura. Kako je potvrđivanjem dijela presude u točki III. već priznat trošak tužitelju u iznosu od 10.745,94 eura, valjalo je dosuditi daljnji trošak u iznosu od 906,02 eura, kao u točki
II. 2. izreke ove presude.
29. Zbog iznesenih razloga odbijena je žalba tuženika i potvrđena presuda u točkama I. II., III. i VI. presude, uključujući i dosuđujući dio parničnog troška u točki V. izreke, primjenom članka 368. stavak 1. ZPP, a žalba tužitelja je uvažena te je preinačena prvostupanjska presuda u odbijajućem dijelu glavne stvari i troška, točkama IV. i V. izreke, sve primjenom članka 373.a ZPP.
1 3
30. Tuženik sa žalbom nije uspio pa je njegov zahtjev za naknadu troška žalbe neosnovan, dok je tužitelj uspio u cijelosti, pa tužitelju pripada daljnji trošak žalbenog postupka zbog čega je odlučeno kao u točki III. i IV. izreke ove presude (članak 166. u svezi sa člankom 154. stavak 1. ZPP).
U Sisku 23. listopada 2025.
Predsjednica vijeća
mr. sc. Ana Beloglavec
