Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-429/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Kos, predsjednice vijeća, Adele Turkalj, člana vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Gašparuš-Horvat, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Vlaho Duplančić, odvjetnik u Splitu, Ivana Gundulića br.18, protiv tuženika JS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Petar Bačić, odvjetnik u Splitu, Gundulićeva 26A/III, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-34/2021-18 od 14. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 23. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-34/2021-18 od 14. veljače 2025. u točki I. stavak 2. izreke, u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev u iznosu od 2.145,29 EUR.

II Preinačuje se navedena presuda u točki I. stavak 2. izreke, u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja u iznosu od 2.000,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 21. siječnja 2021. do isplate, kao i u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška i pod točkom II izreke i za navedeno sudi:

1. Nalaže se tuženiku JS da u roku od 15 dana tužitelju IS naknadi neimovinsku štetu u iznosu od 2.000,00 EUR sa zateznom kamatom od 21. siječnja 2021. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

2. Nalaže se tuženiku JS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od 15 dana tužitelju IS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak postupka u iznosu od 1.195,85 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 14. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

3. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka u iznosu od 1.375,00 EUR sa zateznom kamatom od 14. veljače 2025. do isplate.

III Nalaže se tuženiku JS da u roku od 15 dana tužitelju IS naknadi trošak sastava žalbe u iznosu od 150,78 EUR.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja IS za naknadom troškova sastava žalbe u iznosu od 161,72 EUR, kao i trošak sudske pristojbe za žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi neimovinsku štetu u iznosu od 500,00 EUR sa zateznom kamatom tekućim od 21. siječnja 2021. do isplate (točka I. stavak 1. izreke), odbijen je zahtjev tužitelja za daljnji iznos neimovinske štete od 4.145,29 EUR, kao i zahtjev za naknadom troškova postupka (točka I. stavak 2. izreke) te je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 1.375,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 14. veljače 2025. do isplate (točka II. izreke).

2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu navodeći da presudu pobija u cijelosti, s time da iz sadržaja žalbe proizlazi da ju pobija u dijelu u kojem nije uspio u sporu pa je u smislu odredbe čl. 365. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) presuda u tom dijelu ispitivana. Nadalje iz sadržaja žalbe proizlazi da ju pobija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o parničnom trošku.

2.1. Predlaže pobijanu presudu preinačiti i usvojiti tužbeni zahtjev te naložiti tuženiku da mu naknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom, uključujući i trošak sastava žalbe u iznosu od 250,00 EUR uvećano za pripadajući PDV, a podredno ukinuti presudu i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Također potražuje i sudsku pristojbu za žalbu.

3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske štete (zbog pretrpljenog straha), a do koje je došlo štetnim događajem od 5. travnja 2013. kada je tužitelj napadnut od strane tuženika.

6. Između stranaka nije sporna aktivna i pasivna legitimacija, štetni događaj, odgovornost i uzročno posljedična veza između štetnog događaja i nastale štete.

7. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

8. Nadalje, prvostupanjski sud nije počinio ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, a na koju upire tužitelj u žalbi, jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, ne proturiječi sama sebi ili razlozima presude te sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

9. U odnosu na žalbeni navod da presuda ima nedostataka jer je sud prvog stupnja u uvodu pobijane presude pogrešno naveo da je rasprava zaključena sukladno odredbi čl. 355. st. 6. i 12. ZPP -a, valja naglasiti da navedeno ne utječe na zakonitost presude, jer se radi o očitoj pogrešci u pisanju. Isto tako nije od utjecaja na zakonitost presude ni činjenica da je sud prvog stupnja pogrešno naveo da je tuženik kazneno osuđen za kazneno djelo prijetnje, a tuženik je pravomoćno osuđen za dva kaznena djela i to zbog kaznenog dijela prijetnje i zbog kaznenog djela oštećenja tuđe stvari s obzirom da tužitelj u ovom predmetu potražuje naknadu neimovinske štete zbog pretrpljenog straha, a ne potražuje imovinsku štetu zbog oštećenja stvari.

10. U ovom stadiju postupka sporna je visina štete koja je nastala tužitelju.

11. Prvostupanjski sud je visinu štete utemeljio na nalazu i mišljenju vještaka psihijatra dr. Nikole Sikirice, koji je svoj nalaz i mišljenje dao na ročištu održanom 17. prosinca 2024., a kojem nalazu i mišljenju stranke nisu prigovarale. Iz nalaza i mišljenja naprijed navedenog vještaka proizlazi da je između tužitelja i tuženika došlo do konfliktne situacije i da je kao posljedica događaja od 5. travnja 2013., tužitelj istog dana pregledan u KBC Split, gdje je dijagnostičko terapijski zbrinut te je u daljnjem nastavku liječenja u nekoliko navrata ambulantno psihijatrijski pregledan te su mu postavljene dijagnoze akutne reakcije na stres, anksioznog poremećaja posttraumatske geneze te je zbog opisanih simptoma tjeskobe, napetosti i teškoća usnivanja istome preporučeno da uzima lijekove iz klase antidepresiva, anksiolitika i hipnotika. Nadalje vještak je uzevši u obzir naprijed navedeno utvrdio da je tužitelj trpio sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 24 sata, zatim umjerenog intenziteta u trajanju od 48 sati, te sekundarni strah blažeg intenziteta u trajanju do 5 mjeseci, s time da vještak smatra da trajnih povreda duševnog integriteta kao posljedice traumatološkog događaja nije bilo kod tužitelja. Vještak također navodi ukoliko su se prijetnja i fizički napad dogodili zajedno ili u kratkom vremenskom roku onda su simptomi koji se opisuju u psihijatrijskim nalazima produkt oba ta zbivanja.

12. Odredbom čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 121/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) propisano je da će sud, u slučaju povrede prava osobnosti ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i to da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Prema tome, u konkretnom slučaju jačina i trajanje pretrpljenog straha je samo jedno od mjerila težine povrede prava osobnosti i uzima se u obzir, pored drugih relevantnih okolnosti, pri utvrđivanju visine pravične novčane naknade.

13. Prvostupanjski sud je tužitelju sukladno odredbi čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima dosudio naknadu neimovinske štete u iznosu od 500,00 EUR. Međutim, ovaj sud smatra da je sud prvog stupnja na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja pogrešno primijenio materijalno pravo. Naime, na temelju nalaza i mišljenja vještaka, a cijeneći intenzitet i trajanje straha i uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja, specifičnost štetnog događaja, ovaj sud je ocijenio da tužitelju pripada pravična novčana naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu u iznosu 2.500,00 EUR. Preostali iznos od 2.145,29 EUR tužitelj neosnovano zahtjeva jer okolnosti slučaja ne opravdavaju dosuđenje toga iznosa, pa je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je zahtjev tužitelja u tom iznosu kao neosnovan odbio.

14. Stoga je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo potvrditi prvostupanjsku presudu u točki I. stavku 2. za iznos od 2.145,29 EUR, dok je na temelju čl. 373. toč. 3. ZPP-a trebalo preinačiti prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I. stavak 2. za iznos od 2.000,00 EUR.

15. Tijekom postupka, nakon provedenog medicinskog vještačenja, tužitelj je smanjio tužbeni zahtjev (u tužbi i podnesku od 21. prosinca 2023. tužitelj od tuženika potražuje naknadu štete u iznosu od 14.334,06 EUR, a konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 17. prosinca 2024. potražuje naknadu štete u iznosu od 4.645,29 EUR), čemu se tuženik protivio, navodeći da se radi o djelomičnom povlačenju tužbe, a sud prvog stupnja je odlučio o konačno postavljenom sniženom tužbenom zahtjevu (4.645,29 EUR). Dakle, sud prvog stupnja propustio je odlučiti o dijelu zahtjeva tužitelja (9.688,77 EUR) budući se tuženik protivio djelomičnom povlačenju tužbe. Kako niti jedna od parničnih stranaka nije predložila da sud prvog stupnja odluči o dijelu zahtjeva o kojem je propustio odlučiti (9.688,77 EUR), sukladno odredbi čl. 339. st. 1. i st. 2. ZPP-a smatra se da je tužba u tom dijelu povučena.

16. Slijedom navedenog sud je trošak odmjerio temeljem važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 26/22 i 138/23, dalje Tarifa) razmjerno vrijednosti predmeta spora konačno postavljenog tužbenog zahtjeva (4.645,29 EUR) i u okviru zahtjeva za naknadu troškova.

17. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP-a i čl.154. st. 2. ZPP-a, a u vezi s čl.155. ZPP-a.

18. Tužitelj je u ovom postupku uspio 100 % u pogledu osnovanosti tužbenog zahtjeva, a 53,82 % u pogledu visine istog. S obzirom na kvalitativni i kvantitativni uspjeh tužitelja u ovom sporu, sud je ocijenio da je tužitelj uspio u omjeru od 76,91%.

19. Nadalje, sud je utvrdio da je tuženik uspio u omjeru od 23,09 %. S obzirom na navedeno tužitelju pripada naknada parničnog troška u omjeru od 53,82 %.

20. Trošak tužitelja sastoji se od troška sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7/1), troška sastava podnesaka od 21. prosinca 2023. i 19. prosinca 2024. u iznosu od 200,00 EUR za svako (Tbr. 8/1), troška pristupa na ročišta 16. travnja 2024., 10. rujna 2024., 11. listopada 2024., 17. prosinca 2024. i 23. siječnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR za svako (Tbr. 9/1), što ukupno iznosi 1.600,00 EUR.

21. Navedenom iznosu dodan je PDV od 25 % u iznosu od 400,00 EUR eur pa ukupan trošak tužitelja iznosi 2.000,00 EUR.

22. Dakle, tužitelju je priznat trošak u iznosu od 1.076,40 EUR, a s obzirom da je u sporu uspio u omjeru od 53,82 %. Navedenom iznosu dodan je trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 119,45 eur, a koji je tužitelju priznat u cijelosti, jer je bio neophodan neovisno o uspjehu u sporu, ukupan trošak tužitelja iznosi 1.195,85 EUR.

23. Sud tužitelju nije priznao trošak pristupa na ročište 14. studenog 2024., jer nije na vrijeme uplatio predujam za vještačenje pa je navedeno ročište odgođeno zbog njegove krivnje.

24. Nadalje, sud tužitelju nije priznao trošak sudskih pristojbi za tužbu, presudu budući iste nije podmirio.

25. Sud je tužitelju priznao zatraženu kamatu na parnični trošak sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi određenoj odredbom čl. 29. ZOO-a.

26. Stoga je naloženo tuženiku da na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.195,85 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 14. veljače 2025. do isplate, dok je zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka u iznosu od 1.375,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 14. veljače 2025. do isplate odbijen kao neosnovan.

27. Odluka pod točkom III. I IV. izreke ove drugostupanjske presude temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. u vezi čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a. Tužitelj je sukladno Tarifi zatražio trošak sastava žalbe u iznosu od 312,50 EUR (Tbr. 10/1), ali s obzirom da je sa žalbom uspio u omjeru od 48,25 % pripada mu trošak žalbenog postupka u iznosu od 150,78 EUR. Stoga je valjalo naložiti tuženiku da taj trošak naknadi tužitelju, dok preostali iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 161,72 EUR tužitelj neosnovano zahtijeva te je njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe u tome iznosu odbijen kao neosnovan.

28. Nadalje sud je odbio i zahtjev tužitelja za naknadom sudske pristojbe za žalbu jer istu nije podmirio, s time da navedeni trošak nije ni sukladno odredbi čl. 164. st. 1. ZPP-a određeno naveo.

29. U nepobijanom dijelu pod točkom I. stavak 1. izreke prvostupanjska presuda nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP-a).

U Velikoj Gorici 23. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Verica Kos