Baza je ažurirana 22.05.2025. 

zaključno sa NN 74/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

Poslovni broj:  37. -2069/2023-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

                                                                          Poslovni broj: 37. -2069/2023-2

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, po sucu toga suda Jasenki Grgić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I.-tužitelja J. Š., OIB: iz V., i II.-tužitelja Z. D., OIB: , iz V., oboje zastupaju punomoćnici M. M. i B. M., odvjetnici u R.,  protiv I.-tženika I. R., OIB: , iz Š., i II.-tužene S. R., OIB: iz Nj., oboje zastupa punomoćnik H. D., odvjetnik u K., radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi I. i II.-tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj Psp-69/22 od 23. siječnja 2023., dana 27. rujna 2023.      

 

 

r i j e š i o  j e

 

I. Uvažava se kao djelomično osnovana žalba I. i II.-tužitelja te se preinačuje rješenje Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj Psp-69/22 od 23. siječnja 2023. u dijelu pod točkom I.,1., 2. i 3. i točkom II. izreke i rješava se:

 

    Prihvaća se kao osnovan tužbeni zahtjev I. i II.-tužitelja u dijelu koji glasi: 

 

                  "1. Utvrđuje se da su tuženi R. S. i R. I. smetali tužitelje Š. J. i D. Z. u posljednjem, faktičnom i mirnom posjedu dijela nekretnine označene kao k.č. br. 80/G, kuća i dvor površine 222 m2, upisane u zk.ul. 4339, k.o. S., a kako je to crvenom bojom naznačeno u geodetskom situacijskom nacrtu od dana 28. listopada 2015. godine, izrađenom po ovlaštenom inženjeru geodezije B. P. koji je sastavni dio ovog rješenja i to na način da su oduzeli tužiteljima posjed dijela predmetne nekretnine kojeg su pretvorili u odlagalište građevinskog materijala i onemogućili pristup istom postavljanjem žičane ograde duge 8,5 metara duž pristupne južne međe.

 

   2. Nalaže se tuženima R. S. i R. I. da uspostave posjedovno stanje kakvo je bilo u času smetanja na način da uklone građevinski materijal s dijela nekretnine označene kao k.č. br. 80/G, kuća i dvor površine 222 m2, upisane u zk.ul. 4339, k.o. S., a kako je to crvenom bojom naznačeno u geodetskom situacijskom nacrtu od 28. listopada 2015., izrađenom po ovlaštenom inženjeru geodezije B. P. koji je sastavni dio ovog rješenja te da uklone žičanu ogradu dugu 8,5 metara koja je postavljenja duž pristupne južne međe predmetne nekretnine, sve u roku od 5 dana te im se zabranjuje svako daljnje, takvo ili slično smetanje posjeda ubuduće."

 

    Odbija se kao neosnovan zahtjev I. i II.-tuženika za naknadu parničnoga troška, nalaže se I. i II.-tuženicima da naknade parnični trošak I. i II.-tužiteljima u iznosu od 1.259,20 eur/9.487,50 kn[1], u roku od 8 dana. 

 

II Odbija se kao djelomično neosnovana žalba I. i II.-tužitelja i potvrđuje se prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu pod t.I. 2. i 3. izreke kojim nije prihvaćen zahtjev za izricanje prijetnje novčanom kaznom tuženicima i za proglašenje rješenja odmah izvršnim.

 

III. Nalaže se I. i II.-tuženicima da naknade tužiteljima trošak žalbe u iznosu od 190,78 eur/1.437,43 kn u roku od 8 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Rješenjem suda prvoga stupnja je riješeno:

 

"I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Utvrđuje se da su tuženi R. S. i R. I. smetali tužitelje Š. J. i D. Z. u posljednjem, faktičnom i mirnom posjedu dijela nekretnine označene kao k.č. br. 80/G, kuća i dvor površine 222 m2, upisane u zk.ul. 4339, k.o. S., a kako je to crvenom bojom naznačeno u geodetskom situacijskom nacrtu od dana 28. listopada 2015. godine, izrađenom po ovlaštenom inženjeru geodezije B. P. koji je sastavni dio ovog rješenja i to na način da su oduzeli tužiteljima posjed dijela predmetne nekretnine kojeg su pretvorili u odlagalište građevinskog materijala i onemogućili pristup istom postavljanjem žičane ograde duge 8,5 metara duž pristupne južne međe.

 

2. Nalaže se tuženima R. S. i R. I. da uspostave posjedovno stanje kakvo je bilo u času smetanja na način da uklone građevinski materijal s dijela nekretnine označene kao k.č. br. 80/G, kuća i dvor površine 222 m2, upisane u zk.ul. 4339, k.o. S., a kako je to crvenom bojom naznačeno u geodetskom situacijskom nacrtu od 28. listopada 2015., izrađenom po ovlaštenom inženjeru geodezije B. P. koji je sastavni dio ovog rješenja te da uklone žičanu ogradu dugu 8,5 metara koja je postavljenja duž pristupne južne međe predmetne nekretnine, sve u roku od 5 dana te im se zabranjuje svako daljnje, takvo ili slično smetanje posjeda ubuduće, pod prijetnjom novčane kazne. Poslovni broj: 4 Psp-69/2022 2

 

3. Nalaže se tuženima da nadoknade tužiteljima prouzročeni parnični trošak u roku od 8 dana.

 

4. Žalba izjavljena protiv ovog rješenja ne zadržava ovrhu rješenja."

 

II Nalaže se tužiteljima J. Š. i Z. D. da u roku od 15 dana naknade tuženima I. R. i S. R. parnični trošak u iznosu od 437,99 EUR / 3.300,00 kuna."

 

2. Protiv toga rješenja I. i II.-tužitelji su izjavili žalbu zbog svih zakonskih razloga (čl. 353. st. 1.  Zakona o parničnom postupku - Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14- Odluka USRH, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) s prijedlogom za preinačenje i odbijanje tužbenog zahtjeva a podredno za ukidanje i vraćanje predmeta na ponovan postupak.

 

3. Žalba  je djelomično osnovana.

 

4. Ostvaren je žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer su u obrazloženju rješenja izostali razlozi o pojedinim odlučnim činjenicama koje je ovaj sud utvrdio temeljem odredbe čl. 373.a st. 1. t. 1. i t. 2. ZPP.

 

5. Utvrđeno je i nije sporno (potvrdio je u iskazu tuženik I. R.) da su tužitelji dulji niz godina bili u mirnom posjedu spornog dijela nekretnine, k.č.br. 81/2G upisane u z.k.ul. 5286 k.o. S. koji su koristili za parkiranje vozila.

 

6. Zahtjev za posjedovnu zaštitu tužitelji temelje na tvrdnji da su ih tuženici smetali u posjedu predmetne nekretnine odnosno oduzeli im posjed tako što su na nju odložili građevinski materijal i postavili žičanu ogradu dugu oko 8,5 metara te im onemogućili pristup.

 

7. Tužbeni zahtjev odbijen je  kao neosnovan jer je prvostupanjski sud utvrdio da su tužitelji za postavljanje ograde saznali svakako 20. studenoga 2017. kada su tužitelji došli na K. i u svoju nekretninu radi sudskog ročišta u drugom postupku a tužbu za zaštitu posjeda su podnijeli 9. siječnja 2018., dakle po proteku zakonskog roka od 30 dana iz čl. 21. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje: ZV) od saznanja za počinjeno smetanje i počinitelja, zbog čega su izgubili pravo na zaštitu u sudskom postupku.

 

8. Međutim, žalitelji osnovano ukazuju da je smetanje počinjeno ne samo postavljanjem žičane ograde već i odlaganjem građevinskog materijala na način kojim im je onemogućen pristup na nekretninu. U postupku nije bilo sporno da je žičana ograda koju je postavio izvođač radova na objektu tuženih bila pomična, svjedok S., čiji je iskaz prihvaćen kao vjerodostojan, je naveo da je bila "leteća", malo je bila tamo malo je nije bilo ili je bila na raznim pozicijama na predmetnoj nekretnini, nestala je kad su tuženici intenzivirali radove na kući.  I po iskazu svjedoka D. P., predstavnika izvođača radova na objektu tuženih, kojeg sud očito pihvaća kao najpouzdaniji dokaz jer je on vodio evidenciju o radovima, proizlazi da su do 15. studenoga 2017. odvezli ostatke srušenog zida i dovezli gredice i još neki materijal ali je tek nakon 18. prosinca 2017. bio onemogućen pristup i parkiranje na predmetnoj površini zbog odloženog građevinskog materijala i ograde.

 

9. Tužitelji su u spis priložili fotografiju spornog dijela nekretnine snimljenu 20. studenoga 2017. kada su bili na K., (list 49. spisa), da je fotografija snimljena upravo tada potvrđuje i činjenica da je već bio srušen objekt tuženih (dio dvojnog objekta) i ostao je oštećen zajednički zid s objektom tužitelja, takav vremenski slijed radova podudaran je s iskazom svjedoka P.. Iz fotografije proizlazi da su toga dana na spornom dijelu nekretnine parkirali automobil, dakle da im posjed nije tada bio  oduzet na način opisan u tužbi. Svjedok P. je potvrdio da je na taj dan bilo moguće parkiranje na spornom dijelu, kako je rečeno naveo je da od 18. prosinca 2017. nije bilo moguće parkirati jer je cijeli prostor bio zauzet građevinskim materijalom i tada su počeli s građevinskim radovima.

 

10. Pored toga, nema pouzdanih dokaza niti da bi sama ograda bila već od studenoga ili konca listopada postavljena kao trajna zapreka kojom bi tužiteljama bio onemogućen pristup i parkiranje na spornoj površini. Kako je rečeno, nesporno je da je ona bila pomična. Iskaz svjedoka P. svakako ne dokazuje tu okolnost jer iz njega proizlazi da je bilježio samo radove, po vlastitom iskazu nije bio prisutan neprekidno na gradilištu, imali su i druga gradilišta na koja je odlazio, vikendom je odlazio u M., bilo je prekida u radovima i zbog vremenskih uvjeta, u razdoblju od 15. studenoga do 24. studenoga 2017. uopće nisu bili na gradilištu.

 

11. Valja reći i da sud parcijalno interpretira iskaz svjedoka S. obrazlažući da on nije isključio mogućnost da je oko Svih svetih 2017. već zatekao žičanu ogradu, (što znači i obavijestio i tužitelje o njoj jer je to učinio odmah kada je ogradu uočio). Naime, svjedok je prvenstveno iskazao da je tužitelje o ogradi obavijestio krajem 2017. (tako se izjasnila i svjedokinja C.), na pitanje je odgovorio da je moguće da je ograda bila tamo i za Sve svete ali da on u to baš nije siguran. Nakon dolaska na K. za Sve svete ponovno je tamo došao pred Novu godinu, kad su uočili ogradu odmah su nazvali gospodina Š..

 

12. Iz prethodno izloženih činjenica proizlazi da tužitelji svakako na dan njihovog boravka na K. 20. studenoga 2017. nisu mogli saznati za smetanje posjeda odnosno njegovo oduzimanje jer su na nekretnini parkirali automobil a tek nakon 18. prosinca 2017. cijeli prostor bio je zauzet i na njemu nije bilo moguće parkiranje. Također iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi već od konca listopada prostor  bio ograđen žičanom ogradom koja bi sprečavala pristup tužiteljima na spornu nekretninu, samim tim u razdoblju do 18. prosinca 2017. nisu niti mogli imati relevantna saznanja o praktičnom oduzimanju posjeda onemogućavanjem pristupa, za kakvo smetanje traže zaštitu.

 

13. Obzirom da se iz provedenih dokaza pouzdano može zaključiti da je u tužbi opisano smetanje počinjeno 18. prosinca 2017. kada tužiteljima više nije bilo moguće parkiranje na predmetnoj površini, a tužbu su u ovom postupku podnijeli 9. siječnja 2018., pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da je tužba podnesena po proteku roka od 30 dana od saznanja za počinjeno smetanje i da je prema odredbi čl. 21.st.3. 21. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08) 38/09, 153/09, 143/12, 152/14) nastupila prekluzija prava na posjedovnu zaštitu.

 

14. Budući da posjed I. i II.-tužitelja nije sporan kao niti sam čin smetanja kako je opisan u tužbi, valjalo je preinačiti prvostupanjsko rješenje i prihvatiti kao osnovan tužbeni zahtjev za posjedovnu zaštitu, sukladno odredbi čl. 22. st. 1. ZV.

 

15. Budući da odredbama ZV (čl. 22.) nije propisana mogućnost izricanja prijetnje novčanom kaznom za slučaj ponavljanja smetanja posjeda na isti ili sličan način, nije nezakonito pobijano prvostupanjsko rješenje u dijelu kojim nije prihvaćen taj dio tužbenog zahtjeva (t.I.2. izreke).

 

16. Kako je u ovom slučaju tužiteljima pružena posjedovna zaštita pravomoćnom odlukom, bespredmetno je proglašavati takvu odluku odmah izvršivom pa zbog tog razloga nema ikakvih nepravilnosti na štetu tužitelja u dijelu rješenja kojim je i taj prijedlog odbijen, neovisno o razlozima takve odluke (t.I.4. izreke).

 

17. Kako je preinačena odluka o glavnom zahtjevu, temeljem odredbi čl. 166. st. 1. i čl. 154. st. 1. ZPP naloženo je tuženicima da naknade parnični trošak tužiteljima dok je zahtjev tuženih za naknadu parničnoga troška odbijen kao neosnovan.

 

18. Tužiteljima je priznat trošak na ime jednokratnog iznosa nagrade za zastupanje od 200 bodova (Tbr. 7. t. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 106/22, dalje: Tarifa), za sastav žalbe od 22 lipnja 2022., (Tbr. 10. t. 2.) jednokratna nagrada od 200 bodova za ponovni postupak, uz vrijednost boda od 15,00 kn, uvećanje od 10% po Tbr. 36.,  i PDV, ukupno  to je  9.487,50 kn ili 1.259,20 eura.

 

19. Slijedom izloženog, temeljem odredbi čl. 380. t. 2. i t. 3. riješeno je kao u izreci ovoga rješenja.

 

20. Temljem odredbi čl. 166.st.2. i čl. 154.st.1. ZPP tuženicima je naloženo da naknade tužiteljima trošak postupka u povodu žalbe koji se odnosi na sastav u iznosu od 1.237,50 kn ili 164,24 eur (Tbr. 10. t. 2., Tbr. 36, Tbr. 42. Tarife) i trošak plaćene sudske pristojbe od 26,54 eur.

 

 

                                               U Zagrebu, 27. rujna 2023.

 

Sudac:

Jasenka Grgić, v.r.


[1] Fiksni tečaj konverzije je 7,53450

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu