REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr-136/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja kao predsjednice Vijeća te Ratka Šćekića i Žarka Dundovića, kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog ČZ zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015. - ispravak - dalje: KZ/11.-15.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Splitu od 2. listopada 2023. broj K-185/2018-12 i presuda Županijskog suda u Puli-Pola od 8. travnja 2025. broj Kž-560/2023-7, u sjednici održanoj 23. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog ČZ za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Splitu od 2. listopada 2023. broj K-185/2018-12 i presuda Županijskog suda u Puli-Pola od 8. travnja 2025. broj Kž-560/2023-7 proglašen je krivim optuženi ČZ zbog počinjenog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi, neovlaštenom proizvodnjom i prometom drogama iz članka 190. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. -15. te je temeljem članka 190. stavka 2. KZ/11.-15. osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine i dva mjeseca, nakon čega mu je, temeljem članka 57. KZ/11.-15., izrečena djelomična uvjetna osuda na način da će se izvršiti dio kazne u trajanju šest mjeseci, a preostali dio kazne u trajanju osam mjeseci se neće izvršiti ukoliko u roku provjeravanja od dvije godine ne počini neko novo kazneno djelo.

1.1. Tom istom presudom, na temelju odredbe članka 40. stavka 5. u vezi s člankom 42. KZ/11.-15., izrečena mu je i sporedna novčana kazna od 100 prosječnih dnevnih iznosa u Republici Hrvatskoj u visini jednog dnevnog iznosa od 37,00 eura, što ukupno iznosi 3.700,00 eura, koju kaznu je, u smislu odredbe članka 42. stavka 6. KZ/11. -15., dužan platiti u roku od tri mjeseca po pravomoćnosti presude jer ukoliko ne plati novčanu kaznu u roku koji je određen presudom sud će postupiti sukladno članku 43. KZ/11.-15.

2. Protiv te presude osuđeni ČZ je po branitelju, odvjetniku Mariju Vukoviću podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude (dalje: zahtjev) zbog „ teškog kršenja prava okrivljenika na pravično suđenje, povrede prava na obranu u kaznenom postupku, eklatantne povrede odredaba kaznenog postupka te iz razloga što su prvostupanjski i drugostupanjski sud počinili povrede opisana u čl. 517. st. 1. točka 1., 2. i 3. ZKP-a“, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske „pravomoćnu presudu Županijskog suda u Splitu (pravilno bi bilo: Općinskog suda u Splitu) broj: K-185/2018 od 2. listopada 2023. i presudu Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske (pravilno bi bilo: Županijskog suda u Puli-Pola) broj Kž-560/2023 od 8. travnja 2025. ukine i predmet vrati na ponovno raspravljanje i odlučivanje pred sud prvog stupnja“.

3. Na temelju članka 518. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. - pročišćeni tekst, 91/2012. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 130/2020. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/2022., 36/2024. i 72/2025. - dalje: ZKP) spis je sa zahtjevom dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje je podnijelo pisani odgovor 14. srpnja 2025. pod brojem Ksm-DO-144/2025, s mišljenjem da zahtjev osuđenika treba odbiti kao neosnovan.

4. Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske dostavljen je osuđeniku i njegovom branitelju.

5. Zahtjev nije osnovan.

6. Kada tvrdi da je ostvarena povreda koja se odnosi na teško kršenje prava na pravično suđenje osuđenik se poziva na odredbu članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbu članka 6. stavka 1. i 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda smatrajući kako je tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka, uključujući i istragu, došlo do grubog kršenja načela pravičnosti za osuđenika, poglavito načela jednakosti oružja. Pri tome u nastavku zahtjeva ne obrazlaže i ne argumentira u čemu bi se konkretno sastojala ova povreda i na koji način je ona tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka ostvarena. Stoga je evidentno kako se radi o paušalno iznesenoj tvrdnji koja ni na koji način nije obrazložena i potkrijepljena odgovarajućim argumentima jer se iz samog sadržaja zahtjeva ne vidi kojim su to konkretnim radnjama ili odlukama suda u donošenju pravomoćne presude povrijeđena navedena ustavna i konvencijska prava osuđenika. S druge strane, kada ističe povredu prava na pravično suđenje iz članka 468. stavka 2. ZKP-a prvenstveno treba napomenuti kako osuđenik ovu povredu nije isticao u žalbi protiv prvostupanjske presude pa ju, sukladno članku 517. stavku 2. ZKP-a, ne može niti sada isticati. Međutim, iako bi tu povredu u ovoj fazi postupka mogao isticati ako je ona počinjena u drugostupanjskom postupku, podnositelj zahtjeva u tom pravcu i za taj postupak ništa ne obrazlaže niti konkretizira kako i na koji način je ta povreda eventualno ostvarena u žalbenom postupku.

6.1. Kada ističe povredu prava na obranu na raspravi podnositelj zahtjeva navodi kako su i prvostupanjski i drugostupanjski sud prilikom odmjeravanja kaznenopravne sankcije propustili objektivno i sveobuhvatno razmotriti sve relevantne činjenice i argumente u korist osuđenika. Stoga smatra da upravo takav propust navedenih sudova, a u ocjeni ovih odlučnih činjenica jasno upućuje na povredu prava okrivljenika na obranu na raspravi zajamčenu Ustavom Republike Hrvatske i međunarodnim konvencijama.

6.2. Međutim, niti u navedenom podnositelj zahtjeva nije u pravu.

6.3. Naime, ovako iznesenim navodima, po ocjeni ovog suda, ne obrazlaže se istaknuta povreda prava na obranu na raspravi, već se u sadržajnom i suštinskom pogledu ponovno polemizira s ocjenama prvostupanjskog i drugostupanjskog suda u odnosu na činjenice i okolnosti koje su bile od značaja za izricanje kaznenopravne sankcije, a što ni na koji način ne može predstavljati povredu prava okrivljenika na obranu na raspravi i što, sukladno članku 517. stavku 1. ZKP-a, ne može predstavljati razlog za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka.

6.4. Kada navodi da je tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka došlo do bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-a osuđenik ponovno ne argumentira i ne obrazlaže na koji način je ova povreda ostvarena, pri čemu istovremeno zanemaruje činjenicu da bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-a, u smislu članka 517. ZKP-a, nije niti predviđena kao zakonska osnova za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka, bez obzira radi li se o prvostupanjskom ili drugostupanjskom postupku.

7. Navodeći nadalje razloge za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka podnositelj zahtjeva smatra da je pravomoćnom presudom povrijeđen kazneni zakon na način da je pogrešno primijenjena odredba članka 49. KZ/11. -15., obrazlažući to okolnostima koje se tiču samog dijela i ličnosti počinitelja, istovremeno smatrajući kako mu je u konkretnom slučaju ipak izrečena prestroga kazna.

7.1. No niti u navedenom osuđenik nije u pravu.

7.2. Nasuprot ovako iznesenim navodima treba napomenuti kako je osuđenik proglašen krivim zbog počinjenog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 2. KZ/11. -15. te je pravomoćno osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine i dva mjeseca, dakle, unutar raspona propisane kazne od jedne do dvanaest godina, nakon čega mu je izrečena djelomična uvjetna osuda. Slijedom navedenog, evidentno je kako prilikom izricanja ove kazne nije primijenjena odredba članka 49. KZ/11. -15., a koja se odnosi na ublažavanje zakonom propisane kazne pa se onda, shodno navedenom, ne može niti raditi o pogrešnoj primjeni navedene odredbe. Po ocjeni ovog suda evidentno je kako se u ovom dijelu zahtjeva radi o prigovorima kojima osuđenik izražava nezadovoljstvo vrednovanjem okolnosti koje su uzete prilikom odmjeravanja kazne, a u odnosu na djelo i počinitelja, smatrajući da je trebalo primijeniti institut ublažavanja kazne, međutim taj razlog ne predstavlja niti jednu od povreda zakona propisanu člankom 517. ZKP-a, a zbog kojih se može podnijeti ovaj izvanredni pravni lijek.

8. Također je neutemeljena i daljnja tvrdnja osuđenika da sudovi prilikom izricanja kaznene sankcije nisu u dovoljnoj mjeri cijenili težinu počinjenog dijela, stupanj krivnje osuđenika, njegovu osobnost, prijašnji život i okolnost da je priznanjem počinjenog dijela u značajnoj mjeri doprinio brzom i efikasnom okončanju kaznenog postupka, zbog čega je, po njegovoj ocjeni, izrečena kazna prestroga (stranica 3. do stranica 4., 1. odlomak odozgo te stranica 4., 3. odlomak odozgo do stranice 5. obrazloženja zahtjeva).

8.1. Naime, i u ovom dijelu zahtjeva osuđenik zanemaruje činjenicu da se ovim izvanrednim pravnim lijekom pravomoćna presuda ne može ispitivati u odnosu na odluku o kazni, osim ukoliko je istom prekoračena ovlast koju sud ima po zakonu (članak 517. stavak 1. točka 1. u vezi s člankom 469. točkom 5. ZKP-a), međutim, to ovdje nije bio slučaj jer pravomoćnom presudom ta povreda nije počinjena.

9. I na koncu, također nije u pravu osuđenik kada u zahtjevu (stranica 4., 2. odlomak odozgo obrazloženja) tvrdi da u provedenom postupku nije na nedvojben i jasan način utvrđeno da je predmetna količina droge bila namijenjena za daljnju preprodaju jer u odnosu na tu okolnost tijekom postupka nisu predočeni konkretni materijalni dokazi, a koji bi ukazivali na njegovu namjeru daljnje preprodaje, niti je utvrđena bilo kakva komunikacija među osobama koja bi ukazivala na dogovaranje prodaje opojne droge.

9.1. Naime, ovakvim tvrdnjama podnositelja zahtjeva, a kojima se osporava dokazanost pojedinih navoda iz činjeničnog opisa pravomoćne presude, po ocjeni ovog suda, problematizira se pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u pravomoćnoj presudi te se na taj način, mimo uvjeta propisanih u zakonu, pokušava ishoditi njegova naknadna preocjena u trećem stupnju, a što također ne predstavlja niti jednu od povreda propisanih člankom 515. stavkom 1. i člankom 517. ZKP-a, zbog kojih se može podnijeti ovaj izvanredni pravni lijek.

10. Slijedom svega prethodno iznesenog, kako navodi iz zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude dijelom nisu osnovani, a dijelom su podneseni iz razloga zbog kojih se ovaj izvanredni pravni lijek po zakonu ne može podnijeti, trebalo je, temeljem članka 519. u vezi članka 512. ZKP-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 23. listopada 2025.

Predsjednica Vijeća:

Ileana Vinja