Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-535/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu kao sud drugog stupnja u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Vesne Stokrp kao predsjednika vijeća, Ivane Mašić kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Josipa Štrucelja kao člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja FC iz [adresa], (u zk. knjigama upisan kao FC, [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Mirjana Oredić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Rožman & Oredić, protiv 1. tuženika TC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sada na adresi, [adresa], 2. tuženika HC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sada nepoznatog prebivališta i boravišta, kojeg zastupa privremeni zastupnik Darko Gojak, odvjetnik u Karlovcu, radi utvrđenja prava služnosti na nekretninama, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, poslovni broj P-941/2019-42 od 9. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 23. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, poslovni broj P-941/202 od 9. svibnja 2022.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška sastavljanja žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Utvrđuje se postojanje stvarne služnosti kolnika, u dužini od 50,90 metara, a u širini od 3,00 metara, uz zapadnu među poslužne kčbr. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. br [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u samovlasništvu I. tuženika TC, u ukupnoj površni prava služnosti provoza od 147,00 m², označenoj oznakama K-O-R-S-P-L-K te u dužini od 129,91 metar, a u širini od 3,00 metara, uz zapadnu među poslužne kčbr. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u samovlasništvu II. tuženika MC, u ukupnoj površini prava služnosti od 365,00 m², označenoj oznakama G-H-I-J-K-L-MN- G, sve za korist tužiteljeve povlasne nekretnine kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a prema skici izmjere sudskog vještaka Natalije Bokulić, iz Ogulina, od dana 1. rujna 2021. godine, koja skica je sastavni dio ove presude.

II. I. tuženik TC i II. tuženik MC, dužni su trpjeti upis prava stvarne služnosti kolnika u zemljišnim knjigama, na poslužnim nekretninama kčbr. [katastarska čestica] Njivice, kčbr. [katastarska čestica] Cerik, obje u k. o. [katastarska općina], a za korist povlasne nekretnine kčbr. [katastarska čestica] Drage, u k. o. [katastarska općina].

II Nalaže se II. tuženiku HC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužitelju FC, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove ovog parničnog postupka, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana".

Odlukom o trošku je naloženo tužitelju da privremenom zastupniku drugo tuženika naknadi trošak postupka u iznosu od 468,75 kn.

2. Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu pobija tužitelj zbog žalbenih razloga predviđenih odredbom iz članka 353. stavak 1. točka 1. - 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, a podredno ukine i vrati na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet ovoga postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje i upis prava služnosti kolnika preko nekretnina opisanih u izreci presude.

6. Sud prvog stupnja utvrdio je nespornim:

- da predmet tužbenog zahtjeva u naravi predstavlja utabanu nasutu makadamsku cestu, širine oko 3 metra, koja prolazi kroz [adresa];

- da je predmetna cesta nastala 70-tih godina prošlog stoljeća, kada su Općina Duga Resa i mjesna zajednica [adresa] proširili i napravili cestu, a i prije toga je postojala kao kolni put za zaprežna kola;

- da je predmetna cesta na uporabi svih, te da sa iste počinju pristupni putevi do kuća mještana, a služi i kao cesta poveznica od obližnjih većih mjesta i do asfaltirane ceste;

- da se cesta redovito nasipava i zimi redovito održava, sve od strane Općine Barilović.

7. Slijedom naprijed nesporno utvrđenih činjenica prvostupanjski sud zaključuje da je riječ o cesti na uporabi svih, pa tako i tužitelja, i to neovisno o tome što je u zemljišnoknjižnom vlasništvu tuženih te utvrđuje da je trebao biti proveden valjan postupak kako bi predmetna cesta postala javno dobro u općoj uporabi sukladno članku 186. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a u odnosu na nekretninu u vlasništvu Republike Hrvatske ne može se niti osnovati služnost. Stoga sud zaključuje da je predmetna cesta na korist svih, a ne samo tužitelja, te da je tužitelj svakako ovlašten koristiti predmetnu cestu, slijedom čega je odbio tužbeni zahtjev tužitelj u cijelosti.

8. Ispitujući pobijanu presudu sukladno članku 365. stavak 2. ZPP ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo na način da bi to utjecalo na pravilnost i zakonitost pobijane odluke, a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena ni povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju se poziva žalitelj, jer je pobijana presuda u potpunosti jasna i razumljiva, ne sadrži proturječnosti te ju je moguće ispitati, a donesena je i na temelju činjeničnog stanja koje je u potpunosti i pravilno utvrđeno.

9. Člankom 98. Zakona o cestama („Narodne novine“, broj 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 114/22, 04/23; dalje: ZC) propisano je da su nerazvrstane ceste one ceste koje se koriste za promet vozila i koje svatko može slobodno koristiti na način i pod uvjetima određenim tim zakonom i drugim propisima, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu tog zakona i to posebice (i) ceste koje su na području gradova s više od 35 000 stanovnika te gradova koji su sjedišta županija bile razvrstane u javne ceste Odlukom o razvrstavanju javnih cesta u državne ceste, županijske ceste i lokalne ceste; (ii) ceste koje povezuju naselja; (ii) ceste koje povezuju područja unutar gradova i naselja; (iii) terminali i okretišta vozila javnog prijevoza; (iv) pristupne ceste do stambenih, poslovnih, gospodarskih i drugih građevina; (v) druge ceste na području naselja i gradova.

10. Nadalje, člankom 101. stavak 1. ZC propisano je da je nerazvrstana cesta javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinica lokalne samouprave na čijem se području nalazi. Odredbom članka 101. stavak 2. ZC nerazvrstana cesta ne može otuđiti iz vlasništva jedinice lokalne samouprave, niti se na njoj mogu stjecati stvarna prava, osim prava služnosti i prava građenja radi građenja građevina sukladno odluci izvršnog tijela jedinice lokalne samouprave, pod uvjetom da ne ometaju odvijanje prometa i održavanje nerazvrstane ceste

11. Prema članku 131. stavak 1. ZC, ceste koje se na dan stupanja na snagu toga Zakona (28. kolovoza 2011.) koriste za promet vozila po bilo kojem osnovu i koje su pristupačne većem broju korisnika, a nisu razvrstane kao javne ceste u smislu toga zakona, postaju nerazvrstane ceste.

12. Obzirom na utvrđenje iz rezultata postupka, da predmetnu cestu koriste svi i da ista spaja naselja te od iste kreću pristupni putevi za obližnje kuće, i po stavu ovog suda riječ je o nerazvrstanoj cesti u smislu članka 98. ZC koja je u smislu članka 101. stavak 1. javno dobro u općoj uporabi i u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi.

13. Ovo stoga što je za pravni status predmetne nekretnine kao nerazvrstane ceste, sukladno citiranim zakonskim odredbama, mjerodavno faktično stanje te nije bitan upis prava vlasništva ili nekog drugog stvarnog prava na neku fizičku ili pravnu osobu (tako VSRH Rev-1083/2023 od 3. rujna 2024.).

14. Nije sporno da predmet prijepora nije upisan u zemljišne knjige kao nerazvrstana cesta odnosno javno dobro u općoj upotrebi, no iz rezultata postupka proizlazi, kako je već navedeno, da služi svima kao cesta koja spaja naselja i od koje kreću pristupni putevi za obližnje kuće, pa sukladno navedenom okolnost upisa u zemljišne knjige nerazvrstane ceste kao javnog dobra u općoj upotrebi nije od značaja, već je pravno odlučno faktično stanje i postojanje obilježja koje udovoljavaju definiciji nerazvrstanih cesta iz članka 98. stavak 1. ZC kao nerazvrstane ceste na dan 28. srpnja 2011. kao dana stupanja na snagu ZC.

15. Stoga je pravilno zaključio sud prvog stupnja da je površina koja je predmet tužbenog zahtjeva stupanjem na snagu ZC dana 28. srpnja 2011. po sili zakona postala javno dobro u općoj uporabi i u neotuđivom je vlasništvu jedinice lokalne samouprave, pa je tužbeni zahtjev pravilno ocijenjen neosnovanim jer u konkretnom slučaju temeljem članka 101. stavak 2. ZS tužitelj ne može steći pravo služnosti na javnom dobru u općoj uporabi.

16. Žalbeni navodi vezani za Dopis načelnika SC od 19. listopada 2021. ne utječu na pravilnost prvostupanjske presude jer ista nije utemeljena na navedenom dokazu. Sud je pravilno utvrdio da tužitelj, kao i svi drugi, koristi predmetnu cestu pa je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno u pogledu posjeda tužitelja, međutim je iz naprijed navedenih razloga tužbeni zahtjev ocijenjen neosnovanim. Niti drugi navodi iz prvostupanjske presude, koje u žalbi ističe tužitelj, vezano za nedostatak pravnog interesa i korištenje ceste od strane tužitelja, ne utječu na pravilnost prvostupanjske presude.

17. Osnovano je prvostupanjski sud privremenom zastupniku dosudio trošak zastupanja prema Tbr. 7/1 za sastav odgovora na tužbu od 1. listopada 2020. umanjeno za 50%, sukladno odredbi članku 3. stavku 2. Pravilnika o visini iznosa i načinu isplate naknade za skrbnika („Narodne novine“ broj: 5/14, 75/14, 5/15, 28/16 i 105/15 - dalje: Pravilnik). Naime, prema pravnom shvaćanju koje je zauzeto na sjednici predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 11. ožujka 2022. (broj: Su-IV 87/2020), odvjetnik koji je postavljen za privremenog zastupnika (sukladno članku 84. Zakona o parničnom postupku) ima pravo na naknadu za rad na temelju Pravilnika o visini iznosa i načinu isplate naknade za skrbnika, u iznosu od 50% nagrade za rad koja bi mu pripadala sukladno Odvjetničkoj tarifi. Nadalje, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetog na sjednici predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 21. studenoga 2018. (broj Su-IV 148/2018), sredstva za pokriće troškova postavljanja i rada privremenog zastupnika tuženika je dužan predujmiti tužitelj, a troškovi predujma ulaze u parnični trošak, s time da je tuženik kojem je postavljen privremeni zastupnik, dužan nadoknaditi te troškove tužitelju. Stoga je tužitelj dužan naknaditi trošak zastupanja privremenog zastupnika, a okolnost da je tužitelj platio troškove objave oglasa u Narodnim novinama u iznosu od 450,00 kn, ne utječu na njegovu obvezu prema privremenom zastupniku.

18. Slijedom svega navedenog valjalo je odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu sukladno članku 368. stavak 1. ZP, radi čega je odlučeno kao u točki I izreke ove presude.

19. Obzirom da tužitelj nije uspio sa žalbom, na temelju odredbe članka 154. stavak 1. i članka 166. ZPP, ne pripada mu trošak za sastav iste, radi čega je odlučeno kao u točki II izreke ove presude.

U Karlovcu 23. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Vesna Stokrp