Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-874/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od suca Milka Samboleka predsjednika vijeća, Sanje Bađun sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Tatjane Ledinšćak-Babić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Zlatko Ostroški, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Dirus projekt d.o.o., OIB:41184565783, Zagreb, Našička 3, kojeg zastupa punomoćnik Branko Šemper, odvjetnik u Sesvetama, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 26. lipnja 2025. poslovni broj P-7604/2024- 44, u sjednici vijeća 23. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 26. lipnja 2025. poslovni broj P-7604/2024-44.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio presudu čija izreka glasi:

"I Odbija se kao neosnovan glavni tužbeni zahtjeva koji glasi:

"Nalaže se tuženiku DIRUS PROJEKT d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 228B, OIB: 41184565783, isplatiti tužitelju ĆE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 110.000,00 EUR-a, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na

iznos od 40.000,00 EUR-a počev od 22.10.2020. godine

iznos od 20.000,00 EUR-a počev od 01.03.2021. godine

iznos od 25.000,00 EUR-a počev od 01.05.2021. godine

iznos od 25.000,00 EUR-a počev od 02.09.2021. godine

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećana za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine pa do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

II Odbija se kao neosnovan eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku DIRUS PROJEKT d.o.o. Zagreb, Našička 3, OIB: 41184565783 isplatiti tužitelju ĆE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 40.000,00 EUR-a, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos od podnošenja tužbe pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećana za 3 postotnih poena, sve u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate u roku od 15 dana."

III Nalaže se tužitelju ĆE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tuženiku DIRUS PROJEKT d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 228B, OIB: 41184565783 trošak parničnog postupka u iznosu od 11.593,61 eur, u roku od 15 dana."

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom pobija tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu, usvojiti tužbeni zahtjev pod toč. I. i dosuditi tužitelju trošak parničnog postupka.

3. Tuženik je podnio odgovor na žalbu u kojem se protivi žalbenim navodima i predlaže žalbu odbiti, ukazujući da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi izrazio stajalište sukladno shvaćanju koje je VSRH izrazio u odluci od 8. rujna 2020. broj Rev-364/2020- 3.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Polazeći od predmeta spora koji se odnosi na zahtjev za isplatu iznosa od 110.000,00 EUR sa zateznom kamatom, ali i na eventualno kumulirani zahtjev za isplatu iznosa od 40.000,00 EUR sa zateznom kamatom u vezi kojeg je tužitelj povukao tužbu ali se tuženik usprotivio povlačenju tog dijela tužbe, te polazeći od činjenice da je presudom prvostupanjskog suda od 24. srpnja 2024. broj P-10215/2021 koja je preinačena presudom Županijskog suda u Varaždinu od 21. studenog 2024. poslovni broj Gž-1275/2024 odbijen zahtjev tužitelja za raskid Ugovora od 21. rujna 2020. (konstitutivnom sudskom odlukom), ocjenu neosnovanosti oba zahtjeva za isplatu prvostupanjski sud je utemeljio na slijedećem činjeničnom utvrđenju:

- da je sklopljen Ugovor od 21. rujna 2020. kojim su stranke ugovorile da rješavaju sve svoje imovinsko pravne odnose nastale nakon smrti LE (čl. 1.) koji je bio osnivač i direktor tuženika dok je tužitelj njegov nasljednik (čl. 2.), da se tuženik obvezao isplatiti tužitelju 110.000,00 EUR s ugovorenom dinamikom na način da iznos od 40.000,00 EUR isplati u roku od mjesec dana od potpisa ugovora, iznos od 20.000,00 EUR najkasnije do 28. veljače 2021., iznos od 25.000,00 EUR najkasnije do 30. travnja 2021. i iznos od 25.000,00 EUR najkasnije do 1. rujna 2021. (čl. 3.), da je tužitelj potvrdio da nakon ispunjenja svih obveza utvrđenih Ugovorom nema daljnjih potraživanja po bilo kojoj pravnoj osnovi prema bilo kojoj pravnoj osobi koje su bile u vlasništvu LE ili su s njima u pravnoj povezanosti i da se odriče potraživanja prema fizičkim osobama koje su povezane s društvima opisanim u čl. 2. Ugovora (čl. 4.), kao i da tuženik nije ispunio ugovornu obvezu iz čl. 3.

- da je zahtjev za raskid Ugovora od 21. rujna 2020. odbijen pravomoćnom sudskom odlukom iz razloga što sud nije ovlašten raskinuti ugovor konstitutivnom odlukom, kako je to tužitelj zahtijevao, s obzirom da se ugovor raskida po sili zakona ili jednostranom izjavom stranke sukladno čl. 365. st. 1. (ispravno čl. 360.) Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., u daljnjem tekstu: ZOO)

- da je podnošenjem tužbe tužitelj kao ugovorna strana dao jednostranu izjavu o raskidu Ugovora radi neispunjenja u smislu čl. 360. u vezi čl. 363. i čl. 365. st. 1. ZOO, pa su nastupile posljedice kao u slučaju kada je rok bitan sastojak ugovora u smislu čl. 362. st. 3. ZOO,

na temelju čega zaključuje da je Ugovor od 21. rujna 2020. raskinut i da su posljedično navedenom ugovorne strane oslobođene svojih ugovornih obveza pa tuženik nije u obvezi isplatiti tužitelju iznos kojeg zahtijeva glavnim tužbenim zahtjevom radi čega je isti odbio pod toč. I. izreke presude. Vezano uz eventualno kumulirani zahtjev koji je tužitelj povukao, a kojem povlačenju se tuženik usprotivio, sud navodi da se i taj zahtjev temelji na istoj činjeničnoj osnovi samo što se njime potražuje isplata nižeg iznosa no glavnim zahtjevom (samo prvog dospjelog iznosa od 40.000,00 EUR), pa je sud isti ocijenio neosnovanim iz identičnih razloga i isti odbio pod toč. II. izreke presude.

6. U žalbi tužitelj navodi da je neutemeljen zaključak prvostupanjskog suda da podnošenje tužbe predstavlja jednostranu izjavu tužitelja o raskidu Ugovora od 21. rujna 2020. i da je s tim u vezi sud pogrešno primijenio materijalno pravo, ukazujući da se tužitelj odrekao dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na raskid Ugovora od 21. rujna 2020. radi čega je presudom i rješenjem Županijskog suda u Varaždinu od 21. studenog 2024. broj Gž-1275/2024-2 preinačena prvostupanjska presuda na način da je odbijen zahtjev tužitelja za raskid Ugovora od 21. rujna 2020., pa zaključak suda da tužba predstavlja izjavu volje kojom se raskida ugovor vodi u pravnu nesigurnost. Kako smatra da ugovor nije raskinut to ukazuje i da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo, s obzirom da je ovlašten zatražiti pravnu zaštitu sa zahtjevom za isplatu od tuženika koji svoju obvezu nije ispunio.

7. Ispitujući presudu u okviru žalbenih navoda tužitelja i po službenoj dužnosti ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu na koje drugostupanjski sud pazi u žalbenom postupku temeljem čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP), koji je u ovom postupku primjenjuje temeljem čl. 107. st. 1. uz izuzetke propisane st. 2. do 4. iste odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 80/22.), s time da tužitelj niti sadržajno, a niti prema zakonskom određenju ne ukazuje na počinjenje ijedne bitne povrede.

8. Utvrđeno činjenično stanje i na njemu zasnovana primjena materijalnog prava po prvostupanjskom sudu nije dovedena u sumnju žalbenim navodima tužitelja.

9. Pitanje raskida ugovora zbog neispunjenja uređeno je odredbom čl. 360. do 368. ZOO. Prema odredbi čl. 360. ZOO u dvostrano obveznim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili pod pretpostavkama predviđenim u idućim člancima, raskinuti ugovor jednostranom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom Zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete. Nadalje, odredba čl. 361. st. 1. ZOO propisuje da kad je ispunjenje obveze u određenom roku bitan sastojak ugovora, pa dužnik ne ispuni obvezu u tom roku, ugovor se raskida po samom Zakonu. Prema odredbi čl. 362. st. 1. ZOO kad ispunjenje obveze u određenom roku nije bitan sastojak ugovora, dužnik zadržava pravo da i nakon isteka roka ispuni svoju obvezu, a vjerovnik da zahtijeva njezino ispunjenje, dok st. 2. citirane odredbe propisuje da ako vjerovnik želi raskinuti ugovor, mora ostaviti dužniku primjereni naknadni rok ispunjenje, time da prema odredbi st. 3. tog članka ako dužnik ne ispuni obvezu u naknadnom roku, nastaju iste posljedice kao i u slučaju da je rok bitan sastojak ugovora. Odredbom čl. 366. ZOO propisano je da vjerovnik koji zbog neispunjenja dužnikove obveze raskida ugovor dužan je to priopćiti dužniku bez odgađanja.

10. Iz citiranih odredbi proizlazi da u ugovorima kao što je predmetni Ugovor od 21. rujna 2020. kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu druga strana može zahtijevati ispunjenje obveze ili pod uvjetima propisanim zakonom raskinuti ugovor izjavom o raskidu, ako raskid ugovora ne nastupa po sili zakona. To pak znači da do raskida ugovora dolazi na temelju jednostrane izjave ugovorne stranke, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a ne konstitutivnom odlukom suda jer je pravo na konstitutivni zahtjev za sudski raskid ugovora zbog neispunjenja moguć samo kad je to izričito propisano odredbama ZOO ili nekog drugog zakona. Upravo iz tih razloga je u ovom postupku pravomoćnom sudskom odlukom odbijen zahtjev tužitelja za raskid Ugovora od 21. rujna 2020. konstitutivnom sudskom odlukom.

11. Međutim, polazeći od činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda iz kojih proizlazi:

- da je tužitelj podnošenjem tužbe sadržajno tuženiku dao izjavu o raskidu Ugovora zbog neispunjenja ugovorne obveze za isplatu iznosa od 40.000,00 EUR koji je dospio na naplatu u trenutku podnošenja tužbe od ukupno ugovorenih 110.000,00 EUR

- da je činjenično naveo kako iz svih okolnosti i ponašanja tuženika očito proizlazi da niti buduće obveze za isplatu daljnjih iznosa (prema ugovorenoj dinamici isplata) neće biti ispunjene pozivajući se na čl. 365. ZOO

- da niti nakon toga tuženik nije otklonio razlog radi kojeg je tužitelj dao izjavu o raskidu (nije ispunio ugovornu obvezu isplatom)

to se i prema stajalištu ovoga suda u okolnostima konkretnom slučaja, te u svjetlu citiranih odredaba pod toč. 9. ovog obrazloženja, ima smatrati da je Ugovor raskinut izjavom tužitelja.

12. Dakle, neovisno o činjenici što je odbijen zahtjev tužitelja za raskid Ugovora od 21. rujna 2020. (zatražen konstitutivnom sudskom odlukom), prvostupanjski sud je pravilno utvrdio, kao o prethodnom pitanju za ocjenu osnovanosti zahtjeva za isplatu, da je isti raskinut na temelju jednostrane izjave tužitelja sadržane u tužbi. Naime, tužitelj izričito pod toč. II. i III. činjeničnih navoda tužbe izjavljuje da traži raskid ugovora pozivom na čl. 365. ZOO, iz čega valja zaključiti da se radi o izričitoj izjavi tužitelja kojom raskida ugovor radi neispunjenja dospjele obveze za isplatu (prema ugovorenoj dinamici), kao i radi okolnosti i ponašanja tuženika koje upućuje da niti daljnje obveze za isplatu neće biti ispunjene, a koje okolnosti tužitelj činjenično opisuje radnjama tuženika kojima ga je obmanjivao da će izvršiti isplatu ( pod toč. II. tužbe). Identično pravno stajalište u činjenično i pravno podudarnoj situaciji zauzeo je VSRH u odlukama broj Rev-1200/2021 od 20. prosinca 2023. i Rev-364/2020 od 8. rujna 2020.

13. S obzirom da su raskidom ugovora obje strane oslobođene svojih ugovornih obveza osim obveze na naknadu štete u smislu čl. 368. st. 1. ZOO, to je pravilno stajalište prvostupanjskog suda da tužitelj u situaciji kada je Ugovor raskinut nema pravo na isplatu temeljem ispunjenja ugovorne obveze.

14. Vezano uz tvrdnje tužitelja da eventualno kumulirani tužbeni zahtjev „više ne postoji“, valja istači da je tužbu s eventualno kumuliranim zahtjevom tužitelj povukao ali se tuženik usprotivio povlačenju (čl. 193. st. 2. ZPP), pa je sud (i) o tom dijelu zahtjeva bio dužan odlučiti meritorno, te je isti pravilno odbio iz identičnih razloga na temelju kojih je ocijenio da je neosnovan glavni tužbeni zahtjev.

15. Stoga je ovaj sud odbio žalbu tužitelja i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP potvrdio presudu pod toč. I. i II. izreke.

16. O troškovima postupka prvostupanjski sud je odlučio primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP te je obvezao tužitelja naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 11.593,61 EUR s osnova poduzetih radnji navedenih pod toč. 28.1. obrazloženja.

17. U žalbi tužitelj sadržajno ne pobija odluku o troškovima postupka, već istu osporava radi osporavanja odluke o glavnoj stvari, pa kako ovaj sud ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (čl. 365. st. 2. ZPP) to je ovaj sud odbio žalbu i primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP potvrdio presudu pod toč. III. izreke.

18. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka ovaj sud je odbio primjenom čl. 154. st. 1. ZPP.

U Varaždinu 23. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Milko Sambolek