REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-819/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Zlatka Pirc, predsjednika vijeća, Dubravke Šimić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice JS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Nenadu Horvatu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika ..., dioničko društvo, [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Mihovilu Graniću, odvjetniku u Zagrebu, radi ništetnosti, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 24. lipnja 2024., poslovni broj: P-2613/2023-10, u sjednici vijeća održanoj 23. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika ..., kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 24. lipnja 2024., poslovni broj: P-2613/2023-10.

II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za nadoknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđene su ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj: 310279 sklopljenog između tužitelja i prednika tuženika 27. kolovoza 2004., sadržane i to: u članku 5. koja glasi: “Korisnik kredita se obvezuje Banci platiti temeljem ovog Ugovora sve naknade i troškove sukladno Odluci o kamatama i naknadama Banke, a naročito sljedeće naknade: 5.1. Administrativna naknada: 1,75% jednokratno na iznos odobrenog kredita.” i članku 9. stavku 2. koja glasi: „Korisnik kredita može kredit vratiti prijevremeno samo uz posebnu odluku Banke.“ (točka I i III izreke); tuženiku je naloženo da tužiteljici isplati iznose od 342,88 EUR i 291,26 EUR, sve sa zakonskom zateznom kamatom pobliže naznačenoj u izreci presude (točka II izreke), kao i da naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.158,18 EUR sa zakonskom zateznom kamatom pobliže naznačenoj u izreci presude (točka V izreke).

2. Protiv presude žalbu je pravovremeno podnio tuženik zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se presuda preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Traži trošak žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnim odredbe članka 5. i članka 9. stavak 20. Ugovora o kreditu broj 310279, zaključenim 27. kolovoza 2004. između tužiteljice, kao korisnika kredita, i Volksbank d.d., pravnog prednika tuženika, kao kreditora (dalje: Ugovor o kreditu), te zahtjev za isplatu novčanih iznosa koje je tužiteljica platila temeljem tih ništetnih odredbi i to 342,88 EUR na ime naknade za obradu kreditnog zahtjeva i 291,26 EUR na ime naknade za prijevremenu otplatu kredita.

6. Nesporno je da su tužiteljica, kao korisnica kredita, i prednik tuženika ..., kao kreditor, 27. kolovoza 2004., zaključili Ugovor o kreditu temeljem kojeg je prednik tuženika odobrio i stavio na raspolaganje tužiteljici kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 36.000,00 CHF za kupnju stana, na rok otplate od 18 godina, da je tužiteljica 2. svibnja 2018. otplatila u cijelosti predmetni kredit, da su člankom 5. ugovorne stranke ugovorile da se korisnik kredita obvezuje isplatiti banci administrativnu naknadu jednokratno u visini od 1,75% na iznos odobrenog kredita, a člankom 9.20 da korisnik kredita može kredit vratiti prijevremeno samo uz posebnu odluku banke, da je 16. rujna 2004. tužiteljica platila tuženiku naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 342,88 EUR, a 2. svibnja 2018. i naknadu za prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 291,26 EUR.

7. Prvostupanjski sud je utvrdio da je Ugovor o kreditu tipski ugovor, da se radi o unaprijed formuliranom tipskom standardiziranom obrascu ugovora, unaprijed pripremljenom od strane tuženika, da prilikom sklapanja ugovora tužiteljici nije dana mogućnost raspravljanja o odredbama ugovora koji se odnosi na naknadu za obradu kreditnog zahtjeva i naknadu za prijevremenu otplatu kredita, te je primjenjujući pravne stavove izražene u predmetima suda Europske Unije - spojeni predmeti C 224/19 i C-259/19, te predmet C-84/19, zaključio da su sporne ugovorne odredbe o plaćanju navedenih naknada ugovorene na netransparentan način, da tuženik nije naveo što čini troškove obrade kredita i prijevremene otplate, da je takvim postupanjem tužiteljica stavljena u neravnopravan položaj kao potrošač, zbog čega su sporne ugovorne odredbe nepoštene, sukladno članku 81. stavak 1. i 2. i članka 82. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03 dalje – ZZP/03), te slijedom toga i ništetne, pa je prihvatio tužbeni zahtjev i obvezao tuženika da vrati tužiteljici iznose koje je primio po osnovi ništetnih ugovornih odredbi.

8. Tuženik u žalbi osporava činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda, ističe da se ne radi o nepoštenim ugovornim odredbama jer nisu ispunjene pretpostavke iz članka 81. stavak 1. ZZP/03 da bi se te odredbe smatrale nepoštenim, a slijedom toga i ništetnim, obzirom da su jasne i lako uočljive, a tvrdnje tužiteljice, da se o tim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, su paušalne i ničim dokazane. Ističe da se o navedenim ugovornim odredbama pregovaralo, ugovorne strane su izrijekom ugovorile primjenu tih naknada, a tužiteljica je u svakom trenutku mogla odabrati neke druge modele kredita koji su bili dostupni na tržištu. Osporava i utvrđenje prvostupanjskog suda da se radi o tipskom ugovoru, te ističe da nije proveden niti jedan dokaz koji bi potkrijepio taj zaključak prvostupanjskog suda.

9. Suprotno žalbenim navodima, navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

10. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio ništetnim odredbe Ugovora o kreditu, kojima je ugovorena naknada za obradu kreditnog zahtjeva i prijevremenu otplatu kredita, obzirom da tuženik, na kojemu je teret dokazivanja okolnosti da je sa tužiteljicom pojedinačno pregovarao o spornim ugovornim odredbama, te okolnosti nije ničim dokazao, odnosno nije predložio provođenje nikakvih dokaza na te okolnosti.

11. Stoga je prvostupanjski sud pravilno, na temelju dokumentacije u spisu i iskaza tužiteljice, utvrdio da se nije pojedinačno pregovaralo o tim spornim ugovornim odredbama, odnosno da se radi o tipskom formulacijskom obrascu ugovora, unaprijed sastavljenom po tuženiku, koji tužiteljica nije mogla mijenjati.

12. Suprotno žalbenim navodima, tuženik nije dokazao da je prilikom sklapanja Ugovora o kreditu sa tužiteljicom udovoljio zahtjevu transparentnosti, prema kojem ugovorna odredba mora biti jasno i razumljivo sastavljena. Zahtjev transparentnosti obvezuje kreditora da korisniku kredita pruži dovoljno informacija kako bi mogao donositi razborite i informirane odluke.

12.1. U konkretnom slučaju taj zahtjev znači da je sporne ugovorne odredbe o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva i prijevremenu otplatu kredita tužiteljica, kao potrošač, razumjela u smislu da zna koje to stvarno troškove plaća tim naknadama i da može procijenit sve ekonomske posljedice koje bi proizašle iz tih odredbi, a obzirom na opseg informiranosti koji proizlazi iz provedenih dokaza, zahtjev transparentnosti nije zadovoljen.

13. Kako je tužiteljica prije sklapanja ugovora o kreditu imala samo paušalnu informaciju o obvezi plaćanja naknade za obradu kreditnog zahtjeva, tzv. ''ulazne naknade'' i prijevremenu otplatu kredita, nije informirana o razlozima koji opravdavaju plaćanje tih naknada (koje usluge i koji troškovi tu ulaze i u kojoj visini svaki od njih), i bila je ograničena uvjetima iz ponude banke, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tuženik nije dokazao opravdanost ugovaranja navedenih naknada, kao i da nije postupao u dobroj vjeri prilikom zaključivanja ugovora, a što je prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužiteljice, kao potrošača.

14. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio ništetnim odredbe članka 5. i članka 9. stavak 20. Ugovora o kreditu, te pravilno obvezao tuženika da tužiteljici vrati iznose koje je platila tuženiku temeljem tih ništetnih odredbi, a čija visina se žalbom ne osporava.

15. Odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na članku 154. stavak 1. ZPP-a, a njihova visina pravilno odmjerena prema vrijednosti predmeta spora, priloženom troškovniku i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15,37/22 i 138/23).

16. Zbog navedenog, žalba je odbijena neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena, sukladno članku 368. stavak 1. ZPP-a.

17. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za nadoknadom troška sastava žalbe, jer sa istom nije uspio, sukladno članku 166. stavka 1. u vezi sa člankom 154. stavka 1. ZPP-a.

18. Radi izloženog, odlučeno je kao u izreci.

Slavonski Brod, 23. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

mr. sc. Zlatko Pirc