Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
Kzd-99/2024-45
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sutkinji za mladež Mirni Grgić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Dunje Draksler, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljene GG, zbog kaznenog djela iz članka 173. stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – u nastavku teksta: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj KOz-DO-85/2024-1 od 22. srpnja 2024. godine, nakon zaključene i javno objavljene rasprave dana 23. listopada 2025. godine u nazočnosti zamjenice ODO Osijek TG, okrivljene GG osobno te branitelja okrivljene Vedrana Stanića, odvjetnika iz Osijeka,
p r e s u d i o j e
I Okrivljena GG, OIB [osobni identifikacijski broj], kći G i T, rođene Z, rođena **.**.1967. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske,
k r i v a j e
što je
u vremenu od 1. travnja 2023. do srpnja 2024., kao majka djeteta ZG (rođenog **.**.2008.) i djeteta HG (rođenog **.**.2010.), znajući da joj je rješenjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Beli Manastir izrečena mjera stručne pomoći i potpore u ostvarivanju roditeljske skrbi o djeci, iako višekratno pozivana i upozoravana od strane Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Beli Manastir te stručne službe škole koju pohađaju djeca na nužnost uključivanja obitelji u psihološki tretman kao i da je obitelji neophodna psihijatrijska pomoć i podrška, unatoč tome, odbijala svaki oblik suradnje sa stručnim službama socijalne skrbi te voditeljicom mjere stručne pomoći i potpore u ostvarivanju roditeljske skrbi o djeci, MG, nije joj se javljala na telefonske pozive, nije ju puštala u svoj dom, kojim svojim ponašanjem je u cijelosti onemogućila provođenje mjera za zaštitu osobnih prava i dobrobiti djece,
dakle, onemogućila provođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta koju je odredio
Hrvatski zavod za socijalni rad,
II čime je počinila dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – neprovođenjem odluke za zaštitu dobrobiti djeteta i drugih ranjivih skupina ili postupanje protivno pravilima struke, opisano i kažnjivo po članku 173. stavku 1. u svezi članka 51. KZ/11.
III te se okrivljenoj GG za počinjenje kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece
– neprovođenjem odluke za zaštitu dobrobiti djeteta i drugih ranjivih skupina ili postupanje protivno pravilima struke, opisano i kažnjivo po članku 173. stavku 1. KZ/11, na štetu djeteta ZG, temeljem članka 173. stavka 1. KZ/11,
u t v r đ u j e
KAZNA ZATVORA u trajanju
od 8 (osam) mjeseci,
za počinjenje kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – neprovođenjem odluke za zaštitu dobrobiti djeteta i drugih ranjivih skupina ili postupanje protivno pravilima struke, opisano i kažnjivo po članku 173. stavku 1. KZ/11 na štetu djeteta ŠG, temeljem članka 173. stavka 1. KZ/11
u t v r đ u j e
KAZNA ZATVORA u trajanju
od 8 (osam) mjeseci,
te se okrivljena GG uz daljnju primjenu članka 51. KZ-a/11
o s u đ u j e
NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA
u trajanju od 1 (jedne) godine.
IV Ujedno se okrivljenoj GG, sukladno članku 56. stavku 1., 2. i 3. KZ-a/11
i z r i č e
UVJETNA OSUDA
tako što se izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ako okrivljena u vremenu provjeravanja u trajanju od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.
V Temeljem članka 68. stavka 1., 2. i 3. KZ/11 prema okrivljenoj GG izriče se
S I G U R N O S N A M J E R A
obveznog psihijatrijskog liječenja, koja će se provoditi ambulantnim putem kroz Forenzičku ambulantu Klinike za psihijatriju KBC Osijek uz uključenost i psihološke službe Zavoda za psihološku medicinu Klinike, uz nadzor nadležnog tijela za probaciju.
Temeljem članka 68. stavak 3. KZ/11 mjera će trajati do proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, odnosno 3 godine.
Sud će o presudi kojom je izrečena sigurnosna mjera iz članka 68. KZ/11 obavijestiti nadležno tijelo za probaciju radi daljnjeg postupanja (članak 68. stavak 7. KZ/11).
Na temelju članka 58. stavka 5. u svezi članka 57. stavka 6., sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje kazne zatvora ako okrivljena bez opravdanog razloga krši obvezu koja joj je određena sigurnosnom mjerom obveznog psihijatrijskog liječenja.
VI Temeljem članka 54. KZ/11, okrivljenoj GG se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme od uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to od 14. listopada 2025. godine pa do 23. listopada 2025. godine.
VII Temeljem članka 148. stavka 6., a u svezi sa člankom 145. stavkom 2. točke 1. - 6. ZKP/08, okrivljena se oslobađa obveze plaćanja troška kaznenog postupka.
Obrazloženje
1. Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku pod br. KOz-DO-85/2024- 1 od dana 22. srpnja 2024, optužena je okrivljena GG da je počinila dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – neprovođenjem odluke za zaštitu dobrobiti djeteta i drugih ranjivih skupina ili postupanje protivno pravilima struke, opisano i kažnjivo po članku 173. stavku 1. u svezi članka 51. KZ/11.
2. Očitujući se o optužbi okrivljena GG je izjavila da se ne smatra krivom za kaznena djela za koja se tereti optužbom..
3. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi optužbe čitanjem i to: zapisnika o prvom ispitivanju okrivljene GG od 1. ožujka 2024. s DVD snimkom ispitivanja. Izvršen je uvid u rješenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Beli Manastir, klasa: UP/I-552-06/23-04/6 od 29. ožujka 2023., u socijalnu anamnezu Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Beli Manastir od 28. ožujka 2023., u izvješće za mjeru stručne pomoći i potpore u ostvarenju roditeljske skrbi o djeci ZG i ŠG za razdoblje od travnja do srpnja 2023. godine, u izjavu GGC od 16. listopada 2023., u izvješća Osnovne škole „Dr. Franjo Tuđman“ iz Belog Manastira za djecu ŠG i ZG, u zapisnik o ispitivanju svjedoka MG od 14. studenoga 2023., u izvješća Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Beli Manastir za razdoblje od svibnja do srpnja 2024.
3.1. Izvršen je uvid u svu dokumentaciju Osnovne škole " Dr. Franjo Tuđman", u [adresa] koja prileži spisu i to stranama 45 do 66, te stranama od 249 do 258 spisa.
3.2. Izvršen je uvid u svu dokumentaciju Hrvatskog zavoda a socijalnu skrb, Područnog ureda Beli Manastir, koja prileži spisu i to od stranama od 6 do 37 spisa, te stranama od 184 do 194 spisa.
3.3. Izvršen je uvid u medicinsku dokumentaciju supruga okrivljene, DG koja prileži spisu, stranama 42 i 43.
3.4. Izvršen je uvid u dopis, Osječko-baranjske županije, Upravnog odjela za obrazovanje i mlade, od dana 4 travnja 2025.g. koji je dostavljen Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku.
3.5. Izvršen je uvid u nalaz i mišljenje vještaka psihijatra, prim. dr. sc. Ivana Požgaina dr. med, od dana 25 lipnja 2025.g.
4. Svjedoci GGC, pedagog u Osnovnoj školi Beli Manastir, TGC, socijalni radnik, Hrvatskog zavoda za socijalni rad, PU Beli Manastir, MG socijalni radnik- vanjski suradnik Hrvatskog zavoda za socijalni rad, PU Beli Manastir, vještak dr. Ivan Požgain u postupku su temeljem članka 402 stavka 2 ZKP/08 ispitani izvanraspravno.
5. Na raspravi su uz suglasnost stranaka, temeljem članka 431. stavka 1. točke 6. ZKP/08 pročitani iskazi svjedoka GGC, ZGC, MG, vještaka dr. Ivana Požgaina.
6. Prilikom ispitivanja u postupku, MG, pročitan je iskaz iz prethodnog postupka kojeg je dala u Općinskom državnom odvjetništvu dana 14 studenog 2023.
6.1. Ispitana u prethodnom postupku, svjedok MG, vanjska suradnica Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Beli Manastir navodi da je rješenjem predmetnog Ureda od dana 29. ožujka 2023. imenovana voditeljicom mjere stručne pomoći i potpore roditeljima GG i DG u odnosu na njihovu djecu ŠG i ZG. Mjera se provodila od 1. travnja 2023. do 30. rujna 2023. Navodi kako ista nije polučila svoju svrhu budući majka GG ni na koji način nije surađivala s njom kao voditeljicom, nije ju puštala u kuću, nije se javljala na telefonske pozive i slično. Dolazila je u kuću redovito, jednom tjedno, međutim GG joj nije otvarala vrata i nije znala što se u kući događa. Naime, u obitelji GG dogodila se tragedija u kojoj je 31. listopada 2021. njihov najstariji sin IG počinio samoubojstvo. Otac DG ima dijagnosticiran PTSP i konzumira terapiju, bio je upućen na liječenje od alkoholne ovisnosti i isti je doista bio na liječenju u vrijeme kada je bila voditeljica mjere stručne pomoći. Majka GG od tragičnog događaja zatvorila se s djecom u kuću, nije ostvarivala kontakt niti sa školom, niti sa Hrvatskim zavodom za socijalni rad, niti s policijom, a bilo je potpuno razvidno iz njezinog ponašanja, kao i iz ponašanja djece u školi, da im je potrebna liječnička, psihijatrijska pomoć i podrška. GG je odbijala odlaske kod psihijatra. U svega dva navrata uspjela je s njom razgovarati i pokušavala joj je objasniti da bi bilo neophodno za nju i djecu da potraže pomoć psihijatra kako bi prebrodili tragediju koja im se dogodila, međutim, majka je odbijala bilo kakav oblik pomoći. Razrednica malodobnog djeteta HG višekratno se obraćala Hrvatskom zavodu za socijalni rad i njoj osobno kao socijalnoj radnici putem telefona, iskazujući visoku razinu zabrinutosti za dijete koje je bilo potpuno odgojno i emocionalno nedostupno. Također, došla je do saznanja da majka GG nije adekvatno surađivala sa školom, niti je prihvaćala njihove upute i sugestije. Po povratku s liječenja otac DG jedno je vrijeme boravio kod svog brata, a kada bi dolazio u posjet kući spavao bi na terasi jer ga GG nije puštala u kuću. Zaključno, mjera stručne pomoći i potpore za vrijeme dok je ona bila voditeljica, nije bila ni na koji način svrhovita niti je postigla zadane ciljeve, a zaključak tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad bio je da bi trebalo nastaviti s mjerom obiteljskopravne zaštite, međutim, to nije bilo moguće iz razloga što je majka GG u potpunosti nesuradna. Svjedokinja je mišljenja da majka GG nije dobro i da joj je neophodna pomoć psihijatra, a sve u svrhu zaštite nje same i zaštite djece koja su isključivo s njom u neposrednom kontaktu.
6.2. Nakon što je svjedoku pročitan iskaz, u cijelosti je ostala kod svih navoda koje je tada iskazala. Potvrdila je, da je u inkriminiranom periodu kada je ona bila zadužena za provođenje mjere stručne pomoći, okrivljena bila nesuradna, da je odbijala suradnju s njom i da je na taj način onemogućila provođenje mjere Hrvatskog zavoda za socijalni rad. Pojasnila je da nije bilo niti prostora da se u njenim izvještajima nešto više napiše, jer se u početku činilo da prihvaća i da će prihvatiti suradnju, no kako je vrijeme odmicalo suradnju je odbijala, zatvorila se i više nije bilo moguće niti na koji način doći do nje. Ona se uglavnom vraćala na tragediju koja se njoj dogodila, bila je stava da to nitko ne razumije i da njoj nitko u tom smislu njenog žalovanja ne želi pomoći.
7. Iz dokumentacije Osnovne škole „Dr. Franjo Tuđman“ koju pohađaju djeca ŠG i ZG razvidno je da stručna suradnica – pedagoginja HGC FG iskazuje zabrinutost za psihičko zdravlje djece, navodeći kako s djecom nije moguće uspostaviti kontakt, niti od strane psihologa škole, niti od razrednice, niti ravnatelja. Mišljenja je da bi s djecom netko trebao raditi na njihovom psihičkom zdravlju i to kontinuirano, a ne u vidu jednokratnih razgovora.
8. Ispitana kao svjedok, HGC, pedagog u Osnovnoj školi Beli Manastir navodi da joj je predmetna obitelj poznata od 2020. godine od kada su zbog određenih stvari koje su primijetili u ponašanju djeteta, a koje nisu bile primjerene, reagirali prema Centru, a intenzivno reagiraju od 2022. godine, nakon što je obitelj doživjela tragediju. Od 2022. godine više puta su se Centru obraćali dopisima u kojima su ukazivali da se toj obitelji, prvenstveno djeci ŠG i ZG treba pomoći, a obzirom da nisu uredno pohađali nastavu, da su primijetili određene i probleme u ponašanju. Prvenstveno zbog izostanaka i neopravdavanja izostanaka su reagirali prema Centru. Kada je u pitanju ŠG, nije bio u školi od ožujka 2024. godine. Ima saznanje da je bio u školi samo u srpnju 2024. godine na tri predmetna ispita, ali nakon toga on u školu više nije dolazio. Tada u srpnju, po njenim je saznanjima, dijete zadnji puta viđeno izvan kuće. Oni su kao škola jako zabrinuti jer ne znaju što se događa s djetetom, dijete u periodu od sada već godinu dana gotovo nitko nije vidio te po njihovim saznanjima nitko niti od službi nije uspio niti ući u kuću gdje dijete stanuje sa majkom i sa ocem. Smatra da svakako treba reagirati i nešto poduzeti, a kako bi se prvenstveno djetetu i ŠG, ali i ZG, te i majci pomoglo jer su nakon doživljene tragedije, po njihovim saznanjima u lošem psihofizičkom stanju. Kada je u pitanju mlt. ŠG u njegovom ponašanju su i u vrijeme kada je dolazio u školu, primijetili da manifestira određene probleme na način da je bio povučeniji, imao je otpor prema ostaloj djeci, gadili su mu se svi u razredu, nije htio s nikim sjediti niti komunicirati, nije htio s nikim dijeliti školski ormarić. Također, bila je situacija kada je nastavnica napravila bilješku o njegovom negativnom ponašanju, te je ŠG nakon toga dolazio četiri školska sata i inzistirao da ona to izbriše te joj je kolegica ispričala da ga se boji. Također imao je i situaciju sa jednim učenikom gdje je napravio video uradak neprimjerenog sadržaja na način da ga je slikao, napravio video i objavio i rekao da je on njegov zlostavljač. O svim njihovim saznanjima izvještavali su Centar za socijalnu skrb. Prema njihovim evidencijama u 2023. godini, ŠG je imao 225 izostanak ukupno, od toga opravdanih 213. 2024. godine, ukupno je imao 439 izostanak, 430 opravdanih. Iskazala je da u ovoj školskoj godini, mlt. ŠG do sada - dakle dana održavanja rasprave, ima ukupno 788 izostanaka, a 747 neopravdano.
8.1. Predala je sudu materijalnu dokumentaciju iz koje je razvidno da su se u razdoblju od 2022. godine pa nadalje, obraćali sa svojim saznanjima Hrvatskom zavodu za socijalni rad.
9. Ispitana u postupku kao svjedok, TGC, djelatnica Hrvatskog zavoda za socijalni rad, područnog ureda Beli Manastir ostala je u cijelosti kod svih izvještaja Hrvatskog zavoda za socijalni rad koji prileže spisu. Navela je da se u inkriminiranom periodu mjera nije mogla provoditi isključivo zbog ne suradnje okrivljene sa voditeljicom mjere, a također, niti kasniji oblik pomoći kroz psihosocijalnu podršku zbog ne suradnje okrivljene također nije uspio. U proteklih par mjeseci pokušali su ponovno doprijeti do okrivljene, pokazala je jedan dio suradnje u smislu da je odvela dijete kod psihijatra i da je otišla u školu. U školi su ŠG omogućili polaganje razredbenih ispita, išao je na te ispite, ali ih nije uspio položiti. Stariji sin je uspješno završio prvi razred zrakoplovne škole u Velikoj Gorici i on dobro funkcionira. Okrivljena je odvela dijete kod dječjeg psihijatra gdje je preporučeno bolničko liječenje djeteta što je ona odbila. To je bilo 20. lipnja 2025. godine. Poslije toga bili su kod nje i razgovarali su, te im ona nije htjela dati na uvid otpusno pismo, ali su dobili informaciju od dječjeg psihijatra da dijete treba ići na liječenje. U međuvremenu su ponovno bili kod nje i donijeli joj uputnicu za bolničko liječenje, no međutim ona je dijete odlučila liječiti kod dr. EG, dječjeg psihijatra u [adresa], ali ambulantno, no u razgovoru sa dr. Ćurković dobili su informaciju da to nije dovoljno. Uputili su ju, prema preporuci dr. Ćurković da ga ona mora odvesti na bolničko liječenje, no tada im je rekla da više ne želi nikakvu suradnju s njima i od tada više s njezine strane niti nema bilo kakve suradnje. Upoznali su ju sa eventualnim situacijama koje bi se zbog njezine ne suradnje mogle dogoditi, ali unatoč tome ne želi ništa s njima.
10. U postupku je provedeno i psihijatrijsko vještačenje okrivljene po vještaku psihijatru prim. dr. sc. Ivanu Požgainu dr. med.
10.1. Vještak je u nalazu i mišljenju zaključio kako tijekom psihijatrijskog pregleda nije opservirana psihopatologija koja bi se aktualno mogla svrstati u neku važeću dijagnostičku kategoriju, međutim, očigledno je da okrivljena apsolutno ne funkcionira u odnosu na skrb prema mlt. djetetu ŠG i da je bez ikakvog uvida u realitet, te sebe isključivo vidi kao žrtvu sustava. Kod okrivljene se radi o tzv. iskrivljenom žalovanju koje se opisuje u Dijagnostičkom i statističkom priručniku za mentalne poremećaje – DSM V Američkog psihijatrijskog udruženja u poglavlju "Stanja za dalja istraživanja" pod nazivom "Poremećaj perzistentnog kompleksnog žalovanja" koji uključuje kriterije kao što su perzistentna žudnja za pokojnikom, velika žalost i emocionalna bol kao odgovor na smrt, zaokupljenost okolnostima smrti, ogorčenost ili ljutnja povezana s gubitkom, loše mišljenje o sebi ili nekom drugom u vezi s pokojnikom i tom smrću što uključuje samooptuživanje ili optuživanje drugih, želja za smrću u namjeri da se bude s pokojnikom, poteškoće s vjerovanjem drugim osobama od tog događaja, poteškoće ili opiranje da se nastavi s ranijim interesima od trenutka tog smrtnog događaja ili da se planira budućnost, npr. aktivnosti. Ove prethodno opisane smetnje uzrokuju klinički značajnu patnju ili oštećenje u socijalnom ili drugim važnim područjima funkcioniranja. Kriterij trajanja uključuje zahtjev da ovi gore opisani simptomi traju najmanje 12 mjeseci nakon gubitka. Osobe s ovakvim poremećajem i same često iznose suicidalna razmišljanja. Kod okrivljene se mogu detektirati svi ovi gore navedeni kriteriji. Ovaj poremećaj intenzivno oštećuje njezino funkcioniranje i testiranje realiteta da se može zaključiti da okrivljena praktički funkcionira na psihotičnoj razini. Smatra da bi okrivljena GG, u slučaju izostanka psihijatrijsko-psihologijskog tretmana mogla i u budućnosti počiniti nešto slično ili teže kazneno djelo. Stoga je kod okrivljene GG neophodno izreći sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja. U nalazu navodi da se mjera može provoditi ambulantnim putem kroz Forenzičku ambulantu Klinike za psihijatriju KBC Osijek uz uključenost i psihološke službe Zavoda za psihološku medicinu Klinike s obzirom da bi ovdje terapija izbora svakako trebala biti psihoterapija. Svakako da bi bilo neophodno, ukoliko se želi postići uspješno završetak ovog procesa, pokrenuti i određene korake i prema supružniku GG, prvenstveno pokrenuti postupak lišenja poslovne sposobnosti (s obzirom da je DG jedno vrijeme bio pacijent ovog vještaka koji poznaje njegovu psihopatologiju) kao i na sličan način osigurati njegovo adekvatno i kontinuirano psihijatrijsko liječenje. Svakako i dalje treba zadržati nadzor nad provođenjem roditeljske skrbi u obitelji DG nad djetetom PG, što uključuje i obvezu majke da djetetu osigura adekvatnu zdravstvenu skrb, ukoliko je djetetu potrebna, o čemu bi se trebali očitovati stručnjaci iz područja dječje i adolescentne psihijatrije.
10.2. Ispitan u postupku, psihijatar prim. dr. sc. Ivan Požgain dr. med. ostao je kod svog nalaza i mišljenja od dana 25. lipnja 2025. godine. Na upit suda je li okrivljena bila svjesna da je njoj od Centra za socijalnu skrb bila izrečena mjera obiteljsko pravne zaštite i da li je mogla shvatiti značenje te mjere, odgovorio je, da je ona na intelektualnoj razini mogla shvatiti, međutim na sveukupnoj razini uključujući i emocionalnu i voluntativnu, te njezinu interpretaciju realiteta u okviru opisanog iskrivljenog žalovanja ta sposobnost shvaćanja i usmjeravanja svog ponašanja u skladu s tom mjerom je kod nje bila znatno narušena. Na daljnji upit je li okrivljena u odnosu na svoje ponašanje bila ubrojiva ili smanjeno ubrojiva, odgovorio je, u skladu sa datim nalazom da su njezine sposobnosti shvaćanja i upravljanja svojim ponašanjem u odnosu na djela za koja ju se tereti bile bitno smanjene. Na upit suda vještak je pojasnio da je okrivljena bila bitno smanjeno ubrojiva. Na upit suda da li bi se s obzirom na njezino stanje i na ovo što je vještak prethodno pojasnio moglo smatrati da je ona na neki način, a obzirom da je intelektualno ipak bila svjesna da postoji predmetna odluka, ipak pristala na posljedice, a to je neizvršavanje i onemogućavanje provođenja odluke za zaštitu i dobrobit djeteta, vještak je pojasnio da je mogla, ali da su ipak te sposobnosti bile narušene dijelom uslijed njezinih vjerovanja da ona ima pravo odlučivanja o svom djetetu te da je sustav okrenut protiv nje. Svakako smatra da je potrebno okrivljenoj izreći mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja koja bi se mogla provoditi ambulantno, ali na Klinici za psihijatriju s naglaskom na psihoterapiju.
10.3. Vještak je također iskazao, kad je u pitanju procjena doktora dječjeg psihijatra Katarine Dodig Ćurković koja je inicirala hospitalnu opservaciju i obradu, da smatra da se radi o dobroj procijeni da je djetetu potrebna hospitalna opservacija i obrada, da bi se mogla procijeniti funkcioniranje djeteta u mikro sociumu koji je lišen mogućih patoloških roditeljskih utjecaja i da bi se obavila detaljna klinička obrada što nije moguće postići ambulantnim putem.
11. Ispitana u prethodnom postupku, okrivljena GG u svojoj obrani navodi kako je sadržaj kaznene prijave Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Beli Manastir laž. Navodi kako joj je trebala godina dana da odboluje sina IG koji je izvršio suicid. Bila je sama s djecom, bilo joj je jako teško i dala je sve od sebe da ona i djeca budu dobro. Nakon godinu dana, počela se ponovno uključivati u život. U školi koju pohađaju djeca ŠG i ZG nije naišla na razumijevanje, a socijalna radnica MG joj je kontinuirano „nabijala“ osjećaj krivnje. Nije točno da je odbijala suradnju vezano za djecu, radila je sve što joj se reklo. Djeca su imala posljedice zbog bratove smrti, a njoj je bilo bitnije njihovo zdravlje nego škola, pa su tako djeca imala puno izostanaka. Socijalna radnica MG je stalno lagala, zbog čega ju je nakon nekog vremena prestala puštati u kuću jer ju je uznemiravala. Navodi kako njoj ne treba pomoć, ali pomoć za djecu neće odbiti. Dijete ZG je dobro, odličan je učenik, a dijete ŠG je nešto osjetljiviji i povučeniji.
11.1. U obrani u postupku, okrivljena je iskazala da joj se dogodila jako velika tragedija u životu, te nakon toga, niti njezin muž nije bio dobro, vrlo često je kod njih kući dolazila hitna zbog njegovog psihičkog stanja, te je i on na taj način nenamjerno pogoršao stanje djeci. Suprug i ona su u dobrim odnosima. Kada je u pitanju dijete ŠG, on je prva tri razreda osnovne škole išao redovno, dok 4., 5. i 6. nije išao u školu iz razloga što mu se sve skupilo, te također iz razloga što su ga u školi i maltretirali. Imao je te završne ispite, no međutim obzirom da je riječ o samo ispitima, a on je očekivao produžnu, nije uspio zadovoljiti. Uoči početka ove školske godine, želio je ponovno krenuti u školu, no međutim očekivao je svoju staru školu pa onda u novu školu nije niti krenuo. Nije mogla podnijeti da nakon tragedije itko dolazi i smatra da ju je na verbalni način osuđivala s time što joj je ukazivala oko nekih stvari. Inače je sa Centrom dobro surađivala jedino je bio mali sukob kada su joj rekli da dijete ŠG treba hitno na hospitalizaciju. Kada je u pitanju ŠG, zna da se on mora liječiti, smatra da mu je prioritet škola ali misli da mu nije potrebna hospitalizacija. Dijete ZG je u Zagrebu, a zadnje informacije koje ona ima je ta da je dijete ŠG smješten u dječjem domu Klasje.
11.2. Željela je iskazati da joj se dogodila jako velika tragedija i da treba jako puno vremena da se to preboli.
11.3. Okrivljenici je ukazano da joj je nalazom i mišljenjem vještaka naložena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja na što ista navodi da ako mora prihvatiti mjeru liječenja, da je u redu, da će ju prihvatiti.
12. Analizirajući svaki dokaz posebno, kao i sve dokaze zajedno, sud smatra nedvojbeno utvrđenim da je okrivljena GG počinila kaznena djela protiv braka, obitelji i djece - neprovođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta, opisano i kažnjivo po članku 173. stavak 1. Kaznenog zakona.
13. Okrivljena u svojoj obrani osporava počinjenje predmetnih kaznenih djela, svoju nesuradnju za Hrvatskim zavodom za socijalni rad i voditeljicom mjere opravdava navodeći da nije točno da je odbijala suradnju vezano za djecu, te da je radila sve što joj se reklo. U obrani ne spori da je socijalnu radnicu nakon nekog vremena prestala puštati u kuću, no to opravdava navodeći da ju je socijalna radnica uznemiravala i da je stalno lagala.
14. Obranu okrivljene, sud nije prihvatio kao vjerodostojnu i istinitu, jer upravo suprotno proizlazi iz svih drugih provedenih dokaza u postupku i to iz cjelokupne dokumentacije Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Beli Manastir, izvješća mobilnog tima Centra za pružanje usluga u zajednici Osijek, izvješća Osnovne škole „Dr. Franjo H“u [adresa], iskaza socijalne radnice MG, iskaza socijalne radnice Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Beli Manastir, ZGC, te pedagoga Osnovne škole u Belom Manastiru, HGC.
15. Po ocjeni je suda dokaznim postupkom nesporno utvrđeno da je okrivljena ostvarila sva nužna zakonska obilježja (subjektivna i objektivna) kaznenog djela za koje je optužena, jer je dokazano da je onemogućila provođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta koju je odredio Hrvatski zavod za socijalni rad, PU Beli Manastir.
16. Navedeni zaključak, utemeljen je na dokazima koji su izvedeni na raspravi, odnosno na odlučnim činjenicama koje proizlaze iz takvih dokaza.
16.1. Dakle, sud je prihvatio kao vjerodostojne iskaze svjedoka MG voditeljice mjere stručne pomoći i potpore roditeljima GG i DG u odnosu na njihovu djecu ŠG i ZG, iskaz socijalne radnice ZGC, te iskaz svjedoka HGC, pedagoga u Osnovnoj školi Beli Manastir, jer su njihovi iskazi uvjerljivi i u bitnim detaljima međusobno povezani i suglasni, te su u skladu sa materijalnim dokazima, izvješćima i dokumentacijom Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Beli Manastir, mobilnog tima Centra za pružanje usluga u zajednici Osijek, te Osnovne škole „Dr. Franjo Tuđman“, u [adresa].
16.2. Kao što je već naprijed navedeno, okrivljena poriče počinjenje predmetnog kaznenog djela, no iz naprijed navedenih dokaza nedvojbeno proizlazi da je okrivljena GG u inkriminiranom periodu kontinuirano odbijala uključivanje obitelji u psihološki tretman i suradnju sa stručnim djelatnicima Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Beli Manastir u svrhu zaštite dobrobiti djece ZG i ŠG, iako je višekratno pozivana i upozoravana od strane HZZSR, PU Beli Manastir, te stručne službe škole na nužnost uključivanja obitelji u psihološki tretman, kao i da je obitelji neophodna psihijatrijska pomoć i podrška.
17. U postupku je nesporno da je rješenjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Beli Manastir, klasa: UP/I-552-06/23-04/6 od 29. ožujka 2023.g., roditeljima GG i DG određena mjera stručne pomoći i potpore u ostvarivanju roditeljske skrbi o djeci ZG i ŠG. Za voditelja mjere imenovana je MG, diplomirana socijalna radnica, vanjska stručna suradnica Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Beli Manastir. Proizlazi da je mjera određena na temelju stručne procjene s obzirom da je utvrđeno da je razvoj djece ugrožen zbog toga što roditelji nisu u stanju samostalno ostvarivati roditeljsku skrb zbog okolnosti na strani roditelja kao što su majčina depresivna simptomatologija, očeva sklonost konzumiranju alkohola, neredovito uzimanje propisane terapije prijetnja samoubojstvom. Iz rješenja Hrvatskog zavoda proizlazi i da su učestali međusobni sukobi, uključivanje policije, odbijanje pomoći, da su narušeni emocionalni kapaciteti uslijed traumatskih događaja, da su narušenog psihičkog zdravlja, te da postoje poteškoće u funkcioniranju kao posljedica visoke izloženosti stresu. Proizlazi i ne preuzimanje svog djela odgovornosti, nepostojanje motiviranosti roditelja za promjenu, nepostojanje razumijevanja za potrebe djece, nesudjelovanje djece u aktivnostima primjerenim njihovoj dobi.
18. Nadalje, iz dokumentacije Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Beli Manastir iz kolovoza 2023. također proizlazi kako je zbog proživljenog traumatskog iskustva i narušenog odnosa među roditeljima, kao i njihovog narušenog psihičkog zdravlja, obitelji ŠG potrebna pomoć, a budući majka GG odbija svaku suradnju s Područnim uredom, obitelji se pokušalo pomoći kroz mjeru stručne pomoći i potpore, misleći da će prihvatiti vanjskog voditelja. Proizlazi da ni takav oblik pomoći nije polučio rezultate da se ne može doprijeti do malodobne djece, što je, kako se navodi u izvješću, posebice zabrinjavajuće budući da i stručna služba škole koju pohađaju malodobna djeca smatra da cijeloj obitelji, a pogotovo djetetu ŠG, treba psihološka pomoć. Proizlazi i da roditelji nemaju realan uvid u situaciju, da izlažu djecu stresnim događajima, ne dopuštaju uvid u funkcioniranje obitelji, ne surađuju s Hrvatskim zavodom za socijalni rad, čime ostavljaju posljedice u razvoju djece.
19. To u svom iskazu u cijelosti potvrđuje socijalna radnica HZZSR, PU Beli Manastir, TGC koja je u cijelosti ostala kod svih izvještaja Hrvatskog zavoda za socijalni rad koji prileže spisu, te potvrdila da se u inkriminiranom periodu mjera nije mogla provoditi isključivo zbog ne suradnje okrivljene sa voditeljicom mjere.
20. Naprijed navedeno, cijelosti je suglasno s navodima socijalne radnice MG, voditeljice mjere, koja je i u prethodnom i u ovom postupku istovjetno iskazivala, te je suglasno, dokumentaciji i navodima socijalne radnice HZZSR navela da je okrivljena bila nesuradna, da je odbijala suradnju s njom i da je na taj način onemogućila provođenje mjere Hrvatskog zavoda za socijalni rad.
20.1. Pojašnjava da je u kuću dolazila redovito i to jednom tjedno, no okrivljena joj nije otvarala vrata i nije znala što se u kući događa. Iz iskaza proizlazi da se u početku činilo da prihvaća i da će prihvatiti suradnju, no kako je vrijeme odmicalo suradnju je odbijala, zatvorila se i više nije bilo moguće niti na koji način doći do nje. Potvrđuje da mjera nije polučila svoju svrhu, budući okrivljena ni na koji način nije surađivala s njom kao voditeljicom, nije ju puštala u kuću, nije se javljala na telefonske pozive. Pojašnjava da se od tragičnog događaja, kada je u listopadu 2021. njihov najstariji sin IG počinio samoubojstvo, okrivljena zatvorila s djecom u kuću, da nije ostvarivala kontakt niti sa školom, niti sa Hrvatskim zavodom za socijalni rad, niti s policijom, a bilo je potpuno razvidno iz njezinog ponašanja, kao i iz ponašanja djece u školi, da im je potrebna liječnička, psihijatrijska pomoć i podrška. Iskazujući u postupku, također opisuje da se okrivljena uglavnom vraćala na tragediju koja se njoj dogodila, da je bila stava da to nitko ne razumije i da njoj nitko u tom smislu njenog žalovanja, ne želi pomoći. Iz njenog iskaza proizlazi da je okrivljena odbijala odlaske kod psihijatra. Pojašnjava da je u svega dva navrata uspjela s njom razgovarati i pokušavala joj objasniti da bi bilo neophodno za nju i djecu da potraže pomoć psihijatra kako bi prebrodili tragediju koja im se dogodila, no proizlazi da je okrivljena odbijala bilo kakav oblik pomoći.
21. MG u svom iskazu potvrđuje da mjera stručne pomoći i potpore za vrijeme dok je ona bila voditeljica, nije bila ni na koji način svrhovita niti je postigla zadane ciljeve, a zaključak tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad, bio je, da bi trebalo nastaviti s mjerom obiteljskopravne zaštite, međutim, to nije bilo moguće iz razloga što je majka GG u potpunosti nesuradna.
21.1. Također, u iskazu potvrđuje i da se razrednica malodobnog djeteta ŠG višekratno obraćala Hrvatskom zavodu za socijalni rad i njoj osobno kao socijalnoj radnici putem telefona, iskazujući visoku razinu zabrinutosti za dijete koje je bilo potpuno odgojno i emocionalno nedostupno. Ima saznanja da okrivljena nije adekvatno surađivala sa školom, niti je prihvaćala njihove upute i sugestije.
21.2. To proizlazi i iz dokumentacije Osnovne škole „Dr. Franjo Tuđman“ budući je i stručna suradnica – pedagoginja škole HGC iskazala zabrinutost za psihičko zdravlje djece ŠG i ZG, navodeći kako s djecom nije moguće uspostaviti kontakt, niti od strane psihologa škole, niti od razrednice, niti ravnatelja. Izrazila je i mišljenje da bi s djecom netko trebao raditi na njihovom psihičkom zdravlju i to kontinuirano, a ne u vidu jednokratnih razgovora.
22. Pedagog Osnovne škole, HGC to potvrđuje i u svom iskazu u postupku, navodeći da su se od 2022. godine više puta obraćali Zavodu dopisima u kojima su ukazivali da se toj obitelji, prvenstveno djeci ŠG i ZG treba pomoći, a obzirom da nisu uredno pohađali nastavu, te da su primijetili određene probleme i u ponašanju. Prema Zavodu su reagirali, kako navodi, prvenstveno zbog izostanaka i neopravdavanja izostanaka. Prema njihovim evidencijama u 2023. godini, mlt.ŠG imao je 225 izostanak ukupno, od toga opravdanih 213. U 2024. godini, ukupno je imao 439 izostanak, od toga 430 opravdanih.
22.1. Iz tih podataka proizlazi da mlt ŠG nije uredno pohađao nastavu, a to potvrđuje i podatkom kojeg je predočila u postupku, prema kojem je do dana održavanja rasprave, mlt. ŠG imao ukupno 788 izostanaka, od toga 747 neopravdanih.
22.2. Iz njenog iskaza nadalje proizlazi, kada je u pitanju mlt. ŠG, da su u njegovom ponašanju, u vrijeme kada je dolazio u školu, primijetili da manifestira određene probleme na način da je bio povučeniji, imao je otpor prema ostaloj djeci, gadili su mu se svi u razredu, nije htio s nikim sjediti niti komunicirati, nije htio s nikim dijeliti školski ormarić.
23. Pedagog osnovne škole, u svom je iskazu ukazala da se obitelji, prvenstveno djeci, treba pomoći.
24. MG i TGC u svojim iskazima također potvrđuju da je okrivljenoj neophodna pomoć psihijatra, a sve u svrhu zaštite nje same i djece, koja su isključivo s njom u neposrednom kontaktu.
25. Okrivljenoj GG i obitelji, pokušalo se pomoći i tako što je Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku, odgodilo početak započinjanja kaznenog progona protiv okrivljene GG, te je okrivljenoj naložilo da u roku od 3 (tri) mjeseca, a najkasnije do 1. srpnja 2024., zajedno s djecom ZG i PG prihvati i surađuje s djelatnicima stručnog tima tijekom pružanja socijalne usluge psihosocijalne podrške putem mobilnog tima jednog od dostupnih Centara za pružanje usluga u zajednici, a sukladno članku 206.d stavku 1. točki 1. ZKP/08, što je također zbog nesuradnje okrivljene bezuspješno okončano.
26. Naime, iz izvješća Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Beli Manastir, iz srpnja 2024. proizlazi da ih je mobilni tim Centra za pružanje usluga u zajednici Osijek izvijestio da je suradnja s obitelji otežana zbog nedobrovoljnosti korisnika, koji smatraju da im je usluga nametnuta, te da im nije potrebna. Proizlazi da su, shodno navedenom, djelatnici mobilnog tima Centra za pružanje usluga u zajednici Osijek smatrali kako nije svrhovito nastaviti pružati uslugu psihosocijalne podrške obitelji PG, da ciljevi predviđeni individualnim planom promjene nisu ispunjeni, da se većina aktivnosti i predviđenih postupaka, nisu mogli provoditi s obzirom na to, da su djeca bila u otporu i nisu željela surađivati. Navodi se i da je odnos između GG i DG narušen, te da on također nije bio aktivno uključen u uslugu. Okrivljena je poštovala dogovore vezano za dolaske, bila je pristojna u ophođenju i tijekom razgovora, te je uglavnom pričala o stvarima koji ju opterećuju i s kojima se teško nosi. Iz izvješća proizlazi da su razgovori s okrivljenom bili pretežno obojani tematikom smrti najstarijeg sina, a skretanje teme razgovora na aktualno funkcioniranje članova obitelji bili su često neuspješni ili kratkog trajanja. Iz izvješća proizlazi i da je provedba postupka uvjetovanog oportuniteta bezuspješno okončana.
27. To proizlazi i iz iskaza socijalne radnice ZGC koja potvrđuje da niti kasniji oblik pomoći kroz psihosocijalnu podršku zbog ne suradnje okrivljene također nije uspio.
28. Dakle iz materijalne dokumentacije, iskaza voditeljice mjere, pedagoga škole, socijalne radnice HZZSR, suglasno proizlazi da je okrivljena GG u inkriminiranom periodu, ali i nakon njega, kontinuirano odbijala uključivanje obitelji u psihološki tretman i suradnju sa stručnim djelatnicima Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Beli Manastir u svrhu zaštite dobrobiti djece ZG i ŠG. Nesporno proizlazi da je okrivljena i višekratno pozivana i upozoravana od strane Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Beli Manastir te stručne službe škole koju pohađaju djeca na nužnost uključivanja obitelji u psihološki tretman kao i da je obitelji neophodna psihijatrijska pomoć i podrška, te da je unatoč tome, odbijala svaki oblik suradnje sa stručnim službama socijalne skrbi, te voditeljicom mjere stručne pomoći i potpore. Nije joj se javljala na telefonske pozive, nije ju puštala u svoj dom, te je svojim ponašanjem, u cijelosti onemogućila provođenje mjere za zaštitu osobnih prava i dobrobiti djece.
29. Kao što je već naprijed navedeno, obranu okrivljene u kojoj ista poriče počinjenje djela, sud nije prihvatio kao vjerodostojnu i istinitu. Naime i vještak u svom nalazu i mišljenju, među ostalim navodi da je okrivljena uslijed poremećaja tzv. iskrivljenog žalovanja koje se opisuje u Dijagnostičkom i statističkom priručniku za mentalne poremećaje –DSM V Američkog psihijatrijskog udruženja u poglavlju "Stanja za dalja istraživanja" pod nazivom " Poremećaj perzistentnog kompleksnog žalovanja" praktički izgubila odnos s realitetom i počela pokazivati izrazite teškoće u socijalnom funkcioniranju što se prvenstveno odrazilo kao slaba skrb o svojoj djeci ZG i ŠG. Iz nalaza vještaka također proizlazi da se to posebno odrazilo na ponašanje mlađeg sina ŠG koji je praktički prestao odlaziti u školu, a što okrivljena nije detektirala kao problem koji treba rješavati, niti je uočila promjene u ponašanju kod svog djeteta koje su očigledno i za nestručnu osobu, zahtijevale stručnu medicinsku pomoć.
30. Naime, okrivljena se u svojoj obrani u prethodnom i ovom postupku ne smatra krivom za počinjenje kaznenih djela. U obrani u prethodnom postupku, iako se ne smatra krivom, te poriče da je odbijala suradnju, svojim navodima, u suštini djelomično i priznaje počinjenje predmetnog kaznenog djela budući u jednom dijelu svoga iskaza priznaje da je voditeljicu mjere prestala puštati u kuću, no to pojašnjava i opravdava time da su ju njeni dolasci uznemiravali. U obrani u postupku, među ostalim navodi da nije mogla podnijeti da nakon tragedije itko dolazi, da je inače sa Centrom dobro surađivala, te da je jedino bio mali sukob kada su joj rekli da dijete ŠG treba hitno na hospitalizaciju. Kada je u pitanju ŠG, zna da se on mora liječiti, smatra da mu je prioritet škola, ali misli da mu nije potrebna hospitalizacija. U prethodnom postupku, među ostalim navodi kako njoj ne treba pomoć, ali da pomoć za djecu neće odbiti, no unatoč tome, kako suglasno proizlazi iz provedenih dokaza, okrivljena je u inkriminiranom periodu, ali i nakon njega, odbijala svaki oblik pokušane pomoći i suradnje sa Hrvatskim zavodom za socijalni rad, znajući da joj je rješenjem Hrvatskog zavoda izrečena mjera stručne pomoći i potpore u ostvarivanju roditeljske skrbi o djeci.
31. Naime, da obrana okrivljene nije vjerodostojna potvrđuje i nalaz i mišljenje vještaka, koji među ostalim navodi da je okrivljena, praktički izgubila odnos s realitetom i počela pokazivati izrazite teškoće u socijalnom funkcioniranju što se prvenstveno odrazilo kao slaba skrb o svojoj djeci ZG i ŠG.
32. Analizirajući sve naprijed navedeno, po ocjeni suda, nesporno proizlazi da je okrivljena višekratno pozivana i upozoravana od strane Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Beli Manastir, te stručne službe škole koju su pohađala djeca na nužnost uključivanja obitelji u psihološki tretman kao i da je obitelji neophodna psihijatrijska pomoć i podrška, no kao što je već naprijed navedeno, odbijala je svaki oblik suradnje sa stručnim službama socijalne skrbi te voditeljicom mjere stručne pomoći i potpore u ostvarivanju roditeljske skrbi o djeci. Nesporno je dokazano da se voditeljici mjere nije javljala na telefonske pozive, da ju nije puštala u svoj dom, te da je takvim svojim ponašanjem, u cijelosti onemogućila provođenje mjere za zaštitu osobnih prava i dobrobiti djece.
32.1 Na opisani je način ostvarila biće inkriminiranog kaznenog djela - protiv braka, obitelji i djece – neprovođenjem odluke za zaštitu dobrobiti djeteta i drugih ranjivih skupina ili postupanje protivno pravilima struke, opisano i kažnjivo po članku 173. stavku 1. KZ/11.
33. Vještak je također u postupku pojasnio da je okrivljena na intelektualnoj razini mogla shvatiti, da je njoj od Hrvatskog zavoda za socijalni rad, bila izrečena mjera obiteljsko pravne zaštite, međutim, na sveukupnoj razini uključujući i emocionalnu i voluntativnu, te njezinu interpretaciju realiteta u okviru opisanog iskrivljenog žalovanja, iskazao je da je ta sposobnost shvaćanja i usmjeravanja svog ponašanja u skladu s tom mjerom, kod nje bila znatno narušena. Nadalje je pojasnio, da su u skladu sa datim nalazom, njezine sposobnosti shvaćanja i upravljanja svojim ponašanjem u odnosu na djela za koja ju se tereti, bile bitno smanjene, odnosno da je okrivljena bila bitno smanjeno ubrojiva.
34. Iako je okrivljena, kako proizlazi iz nalaza vještaka, praktički izgubila odnos s realitetom i počela pokazivati izrazite teškoće u socijalnom funkcioniranju, te je obzirom na njezinu interpretaciju realiteta u okviru opisanog iskrivljenog žalovanja, sposobnost shvaćanja i usmjeravanja svog ponašanja u skladu s tom mjerom, kod nje bila znatno narušena, okrivljena je na intelektualnoj razini mogla shvatiti, da joj je rješenjem Hrvatskog zavoda izrečena mjera stručne pomoći i potpore u ostvarivanju roditeljske skrbi o djeci. Okrivljena je također višekratno i pozivana i upozoravana od strane HZZSR, te stručne službe škole na nužnost uključivanja obitelji u psihološki tretman kao i da je obitelji neophodna psihijatrijska pomoć i podrška.
35. Slijedom navedenog, po ocjeni suda, dokazano je i da je okrivljenica bila svjesna obilježja kaznenog djela, te da je okrivljenica s namjerom počinila kazneno djelo.
36. Kako su ispunjenja i objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – neprovođenjem odluke za zaštitu dobrobiti djeteta i drugih ranjivih skupina ili postupanje protivno pravilima struke, opisano i kažnjivo po članku 173. stavku 1., sud je okrivljenu oglasio krivom.
37. U dokaznom je postupku više puta isticano da je okrivljenoj i njezinoj obitelji, posebice djeci potrebna pomoć i to među ostalim psihološka i psihijatrijska pomoć i podrška, a sve u svrhu dobrobiti i zaštite i nje i djece, pa je u postupku provedeno psihijatrijsko vještačenje okrivljene. Iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra prim. dr. sc. Ivana Požgaina dr. med., proizlazi da tijekom aktualnog psihijatrijskog pregleda nije opservirana psihopatologija koja bi se aktualno mogla svrstati u neku važeću dijagnostičku kategoriju, međutim, očigledno je, kako se navodi u nalazu, da okrivljena apsolutno ne funkcionira u odnosu na skrb prema mlt. djetetu ŠG i da je bez ikakvog uvida u realitet, te sebe isključivo vidi kao žrtvu sustava. Kod okrivljene se radi o tzv. iskrivljenom žalovanju koje se opisuje u Dijagnostičkom i statističkom priručniku za mentalne poremećaje – DSM V Američkog psihijatrijskog udruženja u poglavlju "Stanja za dalja istraživanja" pod nazivom "Poremećaj perzistentnog kompleksnog žalovanja" koji uključuje kriterije kao što su perzistentna žudnja za pokojnikom, velika žalost i emocionalna bol kao odgovor na smrt, zaokupljenost okolnostima smrti, ogorčenost ili ljutnja povezana s gubitkom, loše mišljenje o sebi ili nekom drugom u vezi s pokojnikom i tom smrću što uključuje samooptuživanje ili optuživanje drugih, želja za smrću u namjeri da se bude s pokojnikom, poteškoće s vjerovanjem drugim osobama od tog događaja, poteškoće ili opiranje da se nastavi s ranijim interesima od trenutka tog smrtnog događaja ili da se planira budućnost, npr. aktivnosti. Ove prethodno opisane smetnje uzrokuju klinički značajnu patnju ili oštećenje u socijalnom ili drugim važnim područjima funkcioniranja. Kriterij trajanja uključuje zahtjev da ovi gore opisani simptomi traju najmanje 12 mjeseci nakon gubitka. Osobe s ovakvim poremećajem i same često iznose suicidalna razmišljanja. Kod okrivljene se mogu detektirati svi ovi gore navedeni kriteriji. Ovaj poremećaj intenzivno oštećuje njezino funkcioniranje i testiranje realiteta da se može zaključiti da okrivljena praktički funkcionira na psihotičnoj razini.
38. Iz iskaza socijalne radnice HZZSR PU Beli Manastir, proizlazi da su u proteklih par mjeseci ponovno pokušali doprijeti do okrivljene, da je pokazala jedan dio suradnje u smislu da je odvela dijete kod psihijatra i da je otišla u školu. Proizlazi da je okrivljena odvela dijete kod dječjeg psihijatra gdje je preporučeno bolničko liječenje djeteta, što je ona odbila. Uputili su ju, a prema preporuci dječjeg psihijatra dr. Katarine Dodig Ćurković da ga ona mora odvesti na bolničko liječenje, no tada im je rekla da više ne želi nikakvu suradnju s njima i od tada više s njezine strane niti nema bilo kakve suradnje. Upoznali su ju sa eventualnim situacijama koje bi se zbog njezine ne suradnje mogle dogoditi, ali unatoč tome nije željela ništa s njima. To proizlazi i iz obrane okrivljene u kojoj među ostalim navodi da je bio mali sukob kada su joj rekli da dijete ŠG treba hitno na hospitalizaciju, te da kada je u pitanju ŠG, zna da se on mora liječiti, smatra da mu je prioritet škola, ali misli da mu nije potrebna hospitalizacija.
39. Prilikom odmjeravanja kazne sud je uzeo u obzir i nalaz i mišljenje vještaka, navode djelatnice Zavoda o trenutnom stanju u obitelji okrivljene, stupanj krivnje okrivljenice, svrhu kažnjavanja, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, kao i sve okolnosti koje utječu na to kazna po mjeri bude lakša ili teža (otegotne i olakotne okolnosti), a osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, te njezin prijašnji život i njezino ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela, odnos prema žrtvi i trud da naknadi štetu.
40. U konkretnom slučaju, sud je svakako uzeo u obzir da je obitelj okrivljene doživjela tragediju, jer je najstariji sin IG počinio samoubojstvo. Otac DG ima dijagnosticiran PTSP i konzumira terapiju, te je bio upućen i na liječenje od alkoholne ovisnosti. Prema nalazu vještaka, nekoliko godina pred traumatski događaj gubitka djeteta, suprug je počeo manifestirati izrazite poremećaje ponašanja u okviru kroničnog PTSP-a, sindroma ovisnosti i poremećaja ličnosti, zbog čega je višekratno prekršajno osuđivan. S takvim je ponašanjima nastavio i nakon tragičnog događaja, što je imalo izuzetno negativne posljedice na cijelu obitelj.
41. Okrivljena je, prema mišljenju vještaka, uslijed vrlo slabe okolinske podrške u takvim okolnostima, štoviše opterećena neprihvatljivim ponašanjem supruga razvila iskrivljeno žalovanje u okviru kojeg je praktički izgubila odnos s realitetom i počela pokazivati izrazite poteškoće u socijalnom funkcioniranju što se prvenstveno odrazilo kao slaba skrb o svojoj mlt djeci ZG i ŠG.
42. Dakle, sud je svakako uzeo u obzir da je proživljena tragedija okrivljenu izrazito teško pogodila, da se kod iste, kako je vještak pojasnio, pojavilo iskrivljeno žalovanje u okviru kojega je izgubila odnos sa realitetom i počela pokazivati poteškoće u socijalnom funkcioniranju. Prema mišljenju vještaka, riječ je o poremećaju koji intenzivno oštećuje funkcioniranje okrivljene i testiranje realiteta, te se može zaključiti da okrivljena praktički funkcionira na psihotičnoj razini.
42.1. Kao olakotnu okolnost, sud je cijenio i što su, prema nalazu vještaka, njezine sposobnosti shvaćanja i upravljanja svojim ponašanjem u odnosu na djela za koja ju se tereti, bile bitno smanjene, odnosno što je okrivljena bila bitno smanjeno ubrojiva.
42.2. Kad je u pitanju ponašanje okrivljene, nakon počinjenog kaznenog djela, sud je uzeo u obzir da okrivljena i nadalje ne surađuje sa HZZSR, budući je, kako proizlazi iz iskaza djelatnice Zavoda, odvela dijete kod dječjeg psihijatra gdje je preporučeno bolničko liječenje djeteta što je ona odbila, te je, nakon što je upućena da bi dijete trebala prema preporuci doktora odvesti na bolničko liječenje, prekinula suradnju sa HZZSR.
43. To proizlazi i iz obrane okrivljene u kojoj među ostalim navodi da je bio mali sukob kada su joj rekli da dijete ŠG treba hitno na hospitalizaciju, te da kada je u pitanju ŠG, zna da se on mora liječiti, smatra da mu je prioritet škola, ali misli da mu nije potrebna hospitalizacija.
44. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, te opću svrhu kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, sud je okrivljenoj GG za počinjeno kazneno djelo iz članka 173. stavka 1. KZ/11, na štetu djeteta ZG na temelju članka 173. stavka 1. KZ/11, utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, za počinjeno kazneno djelo iz članka 173. stavka 1. KZ/11, na štetu djeteta ŠG, na temelju članka 173. stavka 1. KZ/11, utvrdio je kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, te je temeljem članka 51. KZ/11 okrivljenu GG osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.
44.1 Ujedno je okrivljenoj GG, sukladno čl. 56. KZ/11, izrečena uvjetna osuda, tako što se izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ako okrivljena u vremenu od 3 (tri ) godine ne počini novo kazneno djelo.
45. Sud je mišljenja da nije neophodno izvršenje izrečene kazne zatvora, jer smatra da će se ciljevi opće i specijalne prevencije u odnosu na počinitelja okrivljenu GG postići i primjenom mjere upozorenja – uvjetnom osudom. Dakle, sud smatra da će samo izricanje kazne bez njezina izvršenja dovoljno djelovati na okrivljenu.
46. Provedeno vještačenje, po ocjeni suda, jasno potvrđuje da je okrivljenoj potrebna pomoć, te da je okrivljena djelo počinila zbog "Poremećaja perzistentnog kompleksnog žalovanja", odnosno da se kod okrivljene radi o tzv iskrivljenom žalovanju, koji intenzivno oštećuje njezino funkcioniranje i testiranje realiteta, te se može zaključiti da funkcionira na psihotičnoj razini.
47. Vještak je mišljenja da bi okrivljena GG u slučaju izostanka psihijatrijsko- psihologijskog tretmana i u budućnosti mogla počiniti slično ili teže kazneno djelo, te da je kod okrivljene neophodno izreći sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja. Prema nalazu vještaka, mjera se može provoditi ambulantnim putem kroz Forenzičku ambulantu Klinike za psihijatriju KBC Osijek uz uključenost i psihološke službe Zavoda za psihološku medicinu Klinike s obzirom da bi, prema mišljenju vještaka, ovdje terapija izbora svakako trebala biti psihoterapija. U usmenoj dopuni nalaza, vještak je potvrdio da je svakako potrebno okrivljenoj izreći mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja koja bi se mogla provoditi ambulantno, ali na Klinici za psihijatriju s naglaskom na psihoterapiju.
48. U postupku je okrivljenici ukazano da joj je nalazom i mišljenjem vještaka naložena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja na što ista navodi da ako mora prihvatiti mjeru liječenja, da će ju prihvatiti.
49. Vještak je u nalazu također izrazio mišljenje da bi svakako bilo neophodno, ukoliko se želi postići uspješan završetak ovog procesa, pokrenuti i određene korake i prema supružniku GG, prvenstveno pokrenuti postupak lišenja poslovne sposobnosti ( s obzirom da je DG jedno vrijeme bio pacijent vještaka koji poznaje njegovu psihopatologiju), kao i na sličan način osigurati njegovo adekvatno i kontinuirano psihijatrijsko liječenje. Prema mišljenju vještaka, svakako treba i dalje zadržati nadzor nad provođenjem roditeljske skrbi u obitelji DG nad djetetom ŠG što uključuje i obvezu majke da djetetu osigura adekvatnu zdravstvenu skrb, ukoliko je djetetu potrebna, o čemu bi se trebali očitovati stručnjaci iz područja dječje i adolescentne psihijatrije.
49.1. U usmenoj dopuni nalaza i mišljenja, vještak dr. Ivan Požgain, među ostalim je potvrdio, kad je u pitanju procjena doktora dječjeg psihijatra dr. Katarine Dodig Ćurković, koja je inicirala hospitalnu opservaciju i obradu, da se radi o dobroj procijeni, da je djetetu potrebna hospitalna opservacija i obrada, da bi se moglo procijeniti funkcioniranje djeteta u mikro sociumu koji je lišen mogućih patoloških roditeljskih utjecaja i da bi se obavila detaljna klinička obrada, što nije moguće postići ambulantnim putem.
50. Sud u ovom postupku nema zakonskih mogućnosti izricati mjere prema suprugu okrivljene, mjere liječenja mlt. djeteta, kao ni provoditi nadzor nad provođenjem roditeljske skrbi u obitelji ŠG nad djetetom ŠG što prema mišljenju vještaka, uključuje i obvezu majke da mu osigura adekvatnu zdravstvenu skrb, koja je djetetu, kako proizlazi iz iskaza socijalne radnice Zavoda, potrebna, budući je prilikom pregleda djeteta po dječjem psihijatru, preporučeno hospitalno liječenje.
51. Sud je svakako uvažio suglasne stavove svjedoka i mišljenje vještaka, koje je isticano tijekom ovog postupka, da je i suprugu, i djeci okrivljene, potrebna pomoć, posebice mlt. ŠG, te je o istome izvijestio nadležni Hrvatski zavod za socijalni rad, PU Beli Manastir, a radi daljnjih postupanja, a sve u svrhu pomoći i zaštite mlt. djece i obitelji ŠG.
52. Prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka, sud je okrivljenoj GG, temeljem članka 68. stavka 1., 2. i 3. KZ/11 izrekao sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja, koja će se provoditi ambulantnim putem kroz Forenzičku ambulantu Klinike za psihijatriju KBC-a Osijek uz uključenost i psihološke službe Zavoda za psihološku medicinu Klinike, s obzirom da bi prema mišljenju vještaka, ovdje terapija izbora, svakako trebala biti psihoterapija.
52.1.Temeljem članka 68. stavak 3. KZ/11 mjera će trajati do proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, odnosno 3 godine.
52.2. Sud će o presudi kojom je izrečena sigurnosna mjera iz članka 68. KZ/11 obavijestiti nadležno tijelo za probaciju radi daljnjeg postupanja (članak 68. stavak 7. KZ/11).
52.3.Okrivljena je upozorena da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje kazne zatvora ako okrivljena bez opravdanog razloga krši obvezu koja joj je određena sigurnosnom mjerom obveznog psihijatrijskog liječenja članak 58 stavak 5 u svezi članka 57 stavka 6.
53. Temeljem članka 148. stavak 6., a u svezi sa člankom 145. stavak 2. točke 1. - 6. ZKP/08, okrivljena GG oslobođena je obveze plaćanja troška kaznenog postupka, obzirom da je težeg materijalnog stanja, nezaposlena je i ima obvezu uzdržavanja dvoje mlt. djece.
54. Slijedom svega, odlučeno je kao u izreci.
Osijek, 23. listopada 2025.
Sutkinja za mladež
Mirna Grgić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa istog. Žalba se podnosi u 4 (četiri) istovjetna primjerka putem ovog suda, a o njoj odlučuje Županijski sud u Osijeku.
DOSTAVITI:
1. ODO Osijek na broj KOz-DO-85/2024
2 .Okrivljena GG
Nakon pravomoćnost:
3. Probacijski ured Osijek
