Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Gž-495/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Željka Marin kao predsjednika vijeća, Ane Bosančić kao suca izvjestitelja i Vesne Vrkić Perak kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Aleksandru Joksoviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Erste & Steiermärkische Bank d.d. [adresa], OIB: 23057039320, zastupane po punomoćniku Evi Habdija odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković & partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate, a odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-504/2019-44 od 29. svibnja 2025. na sjednici vijeća održanoj 23. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika uvažava se kao osnovana, ukida se presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-504/2019-44 od 29. svibnja 2025., te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O zahtjevu tuženika i tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische Bank d.d., sa sjedištem u [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: 23057039320, da tužiteljici ĆŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 118.427,26 EUR (slovima: stoosamnaesttisućačetristodvadesetsedam eura i dvadesetšest centi), s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, i to:

a) iznos od 4.403,43 EUR na ime razlike koja je nastala povećanjem kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim na:

iznos od 147,09 EUR od 1. rujan 2009.

iznos od 147,09 EUR od 1. listopad 2009.

iznos od 147,09 EUR od 1. studeni 2009.

iznos od 147,09 EUR od 1. prosinac 2009.

iznos od 147,09 EUR od 1. siječanj 2010.

iznos od 147,09 EUR od 1. veljača 2010.

iznos od 147,09 EUR od 1. ožujak 2010.

iznos od 147,09 EUR od 1. travanj 2010.

iznos od 147,09 EUR od 1. svibanj 2010.

iznos od 147,09 EUR od 1. lipanj 2010.

iznos od 147,09 EUR od 1. srpanj 2010.

iznos od 147,09 EUR od 1. kolovoz 2010.

iznos od 147,09 EUR od 1. rujan 2010.

iznos od 147,09 EUR od 1. listopad 2010.

iznos od 147,09 EUR od 1. studeni 2010.

iznos od 147,09 EUR od 1. prosinac 2010.

iznos od 147,09 EUR od 1. siječanj 2011.

iznos od 147,09 EUR od 1. veljača 2011.

iznos od 147,09 EUR od 1. ožujak 2011.

iznos od 147,09 EUR od 1. travanj 2011.

iznos od 147,09 EUR od 1. svibanj 2011.

iznos od 147,09 EUR od 1. lipanj 2011.

iznos od 147,09 EUR od 1. srpanj 2011.

iznos od 147,09 EUR od 1. kolovoz 2011.

iznos od 147,09 EUR od 1. rujan 2011.

iznos od 147,09 EUR od 1. listopad 2011.

iznos od 96,90 EUR od 1. studeni 2011.

iznos od 96,90 EUR od 1. prosinac 2011.

iznos od 96,90 EUR od 1. siječanj 2012.

iznos od 96,90 EUR od 1. veljača 2012.

iznos od 96,90 EUR od 1. ožujak 2012.

iznos od 94,59 EUR od 30. ožujak 2012.

b) iznos od 114.023,83 EUR na ime razlike koja je nastala zbog rasta tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio u odnosu na HRK na dan korištenja kredita, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na:

iznos od 716,26 EUR od 1. kolovoz 2009.

iznos od 306,26 EUR od 1. listopad 2009.

iznos od 577,71 EUR od 1. prosinac 2009.

iznos od 44,79 EUR od 1. siječanj 2010.

iznos od 606,39 EUR od 1. ožujak 2010.

iznos od 2.316,40 EUR od 1. lipanj 2010.

iznos od 1.694,64 EUR od 1. srpanj 2010.

iznos od 391,82 EUR od 1. kolovoz 2010.

iznos od 570,34 EUR od 1. rujan 2010.

iznos od 82,91 EUR od 1. listopad 2010.

iznos od 445,34 EUR od 1. studeni 2010.

iznos od 556,29 EUR od 1. prosinac 2010.

iznos od 716,70 EUR od 1. siječanj 2011.

iznos od 640,52 EUR od 1. veljača 2011.

iznos od 611,90 EUR od 1. ožujak 2011.

iznos od 607,14 EUR od 1. travanj 2011.

iznos od 735,07 EUR od 1. lipanj 2011.

iznos od 795,94 EUR od 1. srpanj 2011.

iznos od 1.058,39 EUR od 1. kolovoz 2011.

iznos od 869,63 EUR od 1. rujan 2011.

iznos od 831,56 EUR od 1. listopad 2011.

iznos od 843,32 EUR od 1. studeni 2011.

iznos od 2.587,68 EUR od 1. siječanj 2012.

iznos od 1.936,15 EUR od 1. veljača 2012.

iznos od 93.480,68 EUR od 30. ožujak 2012.,

pa sve do dana isplate i to do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika istaknuto radi prebijanja s osnova razlike u depozitu i to u iznosu od 4.177,70 eura sa zakonskom zateznom kamatom i to na

- iznos od 169,30 EUR od 29. listopad 2009. godine pa do isplate

- iznos od 199,50 EUR od 18. prosinaca 2009. godine pa do isplate

- iznos od 159,88 EUR od 19. siječana 2010. godine pa do isplate

- iznos 469,39 EUR od 23. ožujaka 2010. godine pa do isplate

- iznos od 254,61 EUR od 19. svibanja 2010. godine pa do isplate

- iznos od 6,34 EUR od 20. svibanja 2010. godine pa do isplate

- iznos od 43,41 EUR od 18. lipanja 2010. godine pa do isplate

- iznos od 2.875,27 EUR od 2. travanja 2012. godine pa do isplate

i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. stv. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do 31.2.2022. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 19.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodiša za tri postotna poena, te od 20.12.2023. do isplate za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Tuženik Erste&Steiermärkische Bank d.d., sa sjedištem u [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: 23057039320, dužan je tužiteljici ĆŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 19.289,34 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja presude 29. svibnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

2. Presudu suda prvog stupnja pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbaci, odnosno odbije, podredno da se ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. U žalbi tuženik posebno ukazuje na postojanje bitne povrede odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. i 11. ZPP-a.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica se u cijelosti protivi navodima žalbe, smatra kako je prvostupanjski sud dao u obrazloženju odluke jasne i nedvosmislene razloge o svim odlučnim činjenicama, te je pravilno primijenio materijalno pravo. Predlaže žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio te žalbene navode tuženika, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a, ali je ocijenjen osnovanim žalbeni navod tuženika u pogledu postojanja bitne povrede iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer prvostupanjska odluka nema razloga o odlučnim činjenicama, odnosno postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava a što je od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom ukupnog iznosa od 118.427,26 EUR-a zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose na ime preplate temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i na ime preplate temeljem ništetne odredbe o načinu promjene kamatnih stopa.

7. Pobijanom presudom sud prvog stupnja utvrdio je kako je tuženik odobrio tužiteljici kredit dana 18. lipnja 2008. u iznosu od 420.560,00 CHF, protuvrijednost u kunama obračunata po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita. Iz stanja spisa vidljivo je kako je prema ugovoru o kreditu broj 2402006- 1031262160/51401652-5103998331 kao namjena kredita naznačeno hipotekarni kredit građana, gotovinski kredit uz hipoteku uz depozit iz iznosa kredita od 10%, uz ugovoreni rok vraćanja od 240 mjeseci, poček od 12 mjeseci, te je otplata ugovorena u 228 mjesečnih anuiteta uz iznos anuiteta u visini od 3.529,44 CHF. Ugovorena je promjenjiva kamatna stopa koja u trenutku ugovaranja iznosi 7,75 % godišnje uz valutnu klauzulu, a što nije bilo sporno među strankama. Nije sporno niti da je uslijed promjene tečaja švicarskog franka povećan iznos mjesečnih anuiteta koje je trebalo plaćati tuženiku.

8. Ocjenu ništetnosti ugovornih odredbi koje se odnose na ugovaranje promjenjive kamatne stope i otplate anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF sud prvog stupnja temelji na pravnim shvaćanjima i utvrđenjima iz pravomoćnih presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014, te presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015. i presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., kao i presudi i rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. koje su donesene u sporu povodom kolektivne tužbe za zaštitu prava i interesa potrošača, te smatra da je sukladno čl. 502.c ZPP-a vezan tim pravnim shvaćanjima u ovom postupku zbog čega temeljem provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, kojim je utvrđena visina preplate zbog promjene tečaja CHF u odnosu na kunu tijekom razdoblja otplate kredita, kao i kamatne stope, u cijelosti usvaja tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatom.

9. Osnovano tuženik u žalbenom postupku ukazuje kako prvostupanjski sud nije otklonio i tijekom postupka istaknuti prigovor nepotrošačke naravi Ugovora o kreditu, te nije ocijenio u potpunosti dokaze koji se odnose na okolnost pregovaranja tužiteljice i tuženika o uvjetima kredita.

10. Za primjenu propisa kojima je uređena zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi, kao prethodno pitanje, sud je dužan bez ikakve sumnje utvrditi tužiteljevo svojstvo potrošača odnosno je li zaključeni Ugovor o kreditu potrošački ugovor. Upravo o tom utvrđenju ovisi hoće li se odnos između parničnih stranaka prosuđivati prema Zakonu o zaštiti potrošača ili po odredbama Zakona o obveznim odnosima. Za prosudbu svojstva potrošača mjerodavan je kriterij svrhe u koju je fizička osoba sklopila konkretan ugovor. Pri tome je sud dužan po službenoj dužnosti, imajući u vidu sve dokaze, utvrditi je li riječ o ugovoru koji je fizička osoba sklopila u privatne svrhe ili u svrhu obavljanja njezine profesionalne djelatnosti. Svojstvo potrošača procjenjuje s obzirom na trenutak sklapanja ugovora, što znači da eventualne naknadne promjene vezano uz svrhu ugovora, ne utječu na procjenu svojstva potrošača.

11. Kako i sam prvostupanjski sud navodi obzirom da je Ugovor o kreditu zaključen 18. lipnja 2008. u predmetu valja primijeniti odredbe Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07, dalje: ZZP/07).

12. Navedeni Zakon u članku 3. daje definiciju "potrošača" pa tako navodi da je to fizička osoba koja sklapa pravni posao i djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti.

13. Upravo suprotno od shvaćanja prvostupanjskog suda ocjena ima li neka osoba status potrošača ili ne u smislu naprijed navedene odredbe ZZP/07 mora obuhvaćati i svrhu zaključivanja Ugovora o kreditu, kao i namjenu ishođenog kredita, odnosno za što je isti utrošen. Činjenica kako je kredit isplaćen na osobni račun tužiteljice, a ne tvrtke ili kako nije uzet poduzetnički kredit nije sama po sebi odlučujuća za utvrđivanje svojstva potrošača.

14. Ispitujući prvostupanjsku odluku u tom dijelu i to s aspekta počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP- a, utvrđeno je da je ista počinjena, te se zbog toga prvostupanjska odluka ne može ispitati jer u pogledu iznesenih razloga posebno na utvrđenje statusa potrošača i okolnost pregovaranja tužiteljice i djelatnika tuženika prvostupanjska presuda proturječi navodima same tužiteljice, kao i stanju spisa.

15. Naime, sama tužiteljica je izjavila kako je kredit utrošila u razne svrhe i to za uređenje kuće u [adresa], nekretnine na Krku koju je iznajmljivala, otvaranje poduzeća Linea Snella d.o.o., za kupnju franšize i za kupnju namještaja koji je korišten za potrebe tog trgovačkog društva.

16. Slijedom izloženih razloga, opisana bitna povreda parničnog postupka utjecala je na donošenje zakonite i pravilne odluke u ovoj pravnoj stvari, te je primjenom odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a, prihvaćena žalba tuženika te je prvostupanjska presuda ukinuta i vraćena prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

17. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja otklonit će navedene povrede na koje je upozoren ovom ukidbenom odlukom, prvenstveno sporno pitanje svojstva tužiteljice kao potrošača, o čemu će dati jasne, neproturječne i relevantne razloge, imajući pri tome u vidu prethodno izložene kriterije za ocjenu svojstva potrošača, nakon čega će, ovisno o tom utvrđenju, odlučiti treba li se predmetni odnos između parničnih stranaka prosuđivati prema odredbama Zakona o zaštiti potrošača ili prema odredbama Zakona o obveznim odnosima, te će ovisno o tome, cijeneći sve provedene dokaze, donijeti pravilnu i zakonitu odluku i to na način da iznese jasne razloge o svim odlučnim činjenicama i istaknutim prigovorima.

18. Točka II. izreke temelji se na odredbi članka 166. stavak 3. ZPP-a.

U Vukovaru, 23. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Željko Marin