Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Međimurska 26D, Varaždin

Poslovni broj: Kž-618/2025-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednice vijeća te Zdravka Pintarića i Dejana Repića, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog KL, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15 , 61/15, 101/17, 118/18, 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenog KL protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kov-285/2025-9 od 15. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 23. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

Žalba okrivljenog KL odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Varaždinu je na temelju čl. 127. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25.; dalje: ZKP/08), protiv okrivljenog KL produljen istražni zatvor iz zakonske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08 i to nakon što je Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu podiglo optužnicu u kojoj se okrivljeni tereti za počinjenje kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11.

2. Protiv tog rješenja žali se okrivljeni KL po braniteljici odvjetnici Vlatki Ostrognaj, bez navođenja žalbenih osnova, s prijedlogom da se žalba prihvati i istražni zatvor ukine.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti vraćen ovom drugostupanjskom sudu.

4. Žalba okrivljenog nije osnovana.

5. Nije u pravu okrivljeni kada pobija utvrđenje postojanja osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo za koje se tereti, s navođenjem da je žrtva UL, njegova izvanbračna supruga, koristila blagodat nesvjedočenja, da svjedokinja HL nema neposrednih saznanja o inkriminiranom događaju, te da je on mijenjao svoju obranu zbog činjenice da se čitavog događaja niti ne sjeća zbog alkoholiziranosti, zbog čega se na osnovi navedenih dokaza i njegove obrane ne može zaključiti o postojanju osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo za koje se tereti.

6. Naime, bez obzira što je žrtva koristila blagodat nesvjedočenja, svjedočki iskaz HL, koja je iskazivala o svojim saznanjima o inkriminiranom ponašanju okrivljenika do kojih je došla u telefonskom razgovoru sa žrtvom te obrana okrivljenika, bez obzira što je istu mijenjao, u kojoj je de facto priznao inkriminirane radnje koje je počinio na štetu žrtve, predstavljaju dovoljno dokaza odnosno dovoljno izvora saznanja za zaključak o postojanju potrebitog stupnja vjerojatnosti da je okrivljenik na inkriminirani način ozbiljno prijetio žrtvi, izvanbračnoj supruzi da će je lišiti života. Što se tiče žalbenih navoda o nepouzdanosti obrane okrivljenika, valja samo navesti da egzistira obrana okrivljenika u kojoj sebe tereti za počinjenje kaznenog djela, te se kao takva može cijeniti prilikom odlučivanja o istražnom zatvoru, kod čega sudovi nisu ovlašteni upuštati se u ocjenu njezine vjerodostojnosti, što je isključio u ingerenciji raspravnog suda.

7. Također nije u pravu okrivljenik kada pobija utvrđenje postojanja iteracijske opasnosti, s paušalnom tvrdnjom da ne postoje osobite okolnosti koje bi upućivale na postojanje navedene opasnosti. Naime, suprotno paušalnoj žalbenoj tvrdnji, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da i nadalje egzistira iteracijska opasnost, koje utvrđenje pravilno i osnovano temelji na okrivljenikovoj ranijoj višestrukoj kaznenoj i prekršajnoj osuđivanosti, između ostalog i zbog istog kaznenog djela počinjenog na štetu iste žrtve na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci koju je izdržao u veljači ove godine. Kad se tome doda okrivljenikova ovisnost o alkoholu (ranijom presudom bila mu je određena sigurnosna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti koja očito nije polučila svoju svrhu jer je okrivljenik nastavio sa konzumacijom alkohola, sam navodi da je u inkriminirano vrijeme bio pod znatnim utjecajem alkohola), pravilan je zaključak suda prvog stupnja da postoji realna bojazan da bi okrivljenik mogao ponoviti kazneno djelo, odnosno da bi mogao počiniti kazneno djelo kojim je prijetio.

8. Uzimajući u obzir u prethodnoj točci navedene osobite okolnosti koje upućuju na postojanje opasnosti od ponavljanja djela, posebno okrivljenikovu ovisnost o alkoholu i činjenicu da je već osuđivan za isto kazneno djelo na štetu iste žrtve na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci koju je izdržao, koja osuđivanost okrivljenika nije odvratila od ponovnog počinjenja kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv, suprotno žalbenim navodima, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je za preveniranje iteracijske opasnosti protiv okrivljenika potrebno produljiti istražni zatvor jer predvidivo nije realno za očekivati da bi se ista svrha mogla postići mjerama opreza koje se sugeriraju žalbom.

9. Zbog navedenih razloga žalba okrivljenog nije osnovana, a kako je oficijelnim ispitivanjem pobijanog rješenja u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08 utvrđeno da nisu počinjene povrede zakona na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Varaždinu 23. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Igor Pavlic