REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

[adresa]

N 11

P-221/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu mr.sc. Ivani Koštarić Fegeš, u pravnoj stvari tužitelja Druga fundacija SPV d.o.o., Zagreb, Lonjička ulica 2A, OIB: 25132169807, kojeg zastupa punomoćnik Doroteja Jurčić Nižić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, 23. listopada 2025.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena.

II. Određuje se vrijednost predmeta spora u odnosu na točku I. tužbenog zahtjeva u iznosu od 910,11 EUR.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove u iznosu od 312,50 EUR u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 437,50 EUR, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U podnesku od 2. listopada 2025. tužitelj je povukao tužbu u ovoj pravnoj stvari. U podnesku od 14. listopada 2025. tuženik se suglasio s povlačenjem tužbe u skladu s odredbama članka 193. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; dalje: ZPP). S obzirom na to da je tužba povučena i da je tuženik pristao na povlačenje tužbe, na temelju odredaba članka 193. stavka 2. ZPP-a, odlučeno je kao u točki I. izreke rješenja.

2. U podnesku od 14. listopada 2025. tuženik je podnio zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 750,00 EUR.

3. Prema odredbi članka 158. stavka 1. ZPP-a, tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan je tuženiku naknaditi troškove postupka. Iznimno od stavka 1. toga članka, ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik (članak 158. stavak 2. ZPP-a).

4. U konkretnom slučaju tužitelj je povukao tužbu u ovoj pravnoj stvari podneskom od 2. listopada 2025. U podnesku kojim povlači tužbu tužitelj uopće nije naveo razloge zbog kojih povlači tužbu, a pogotovo nije iznio tvrdnju kako su razlog povlačenja udovoljenje tužbenom zahtjevu od strane tuženika ili razlozi koji se mogu pripisati tuženiku u kojem slučaju bi tužitelj imao pravo na naknadu troškova u skladu s odredbom članka 158. stavka 2. ZPP-a. Stoga je tužitelj u konkretnom slučaju dužan naknaditi tuženiku troškove prouzročene povlačenjem tužbe na temelju odredbe članka 158. stavka 1. ZPP-a.

5. Tužitelj je u tužbi naznačio vrijednost predmeta spora u iznosu od 2.237,34 EUR. U odgovoru na tužbu tuženik je prigovorio tako označenoj vrijednosti predmeta spora uz obrazloženje, u bitnome, kako je ta vrijednost očito suviše visoko naznačena i da je treba odrediti samo u visini novčanog dijela tužbenog zahtjeva jer nenovčani dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti točno određene ugovorne odredbe nema posebnu vrijednost zbog čega je predložio da sud odredi vrijednost predmeta spora u iznosu od 910,11 EUR. Tužitelj je u podnesku od 12. ožujka 2025. osporio navedene tužiteljeve tvrdnje i detaljno obrazložio razloge zbog kojih smatra da je vrijednost predmeta spora pravilno naznačena u tužbi navodeći kako vrijednost predmeta spora u odnosu na točku I. tužbenog zahtjeva iznosi 1.327,23 EUR, dok je vrijednost predmeta spora točke II. tužbenog zahtjeva iznos od 910,11 EUR.

6. Odredbom članak 40. stavka 1. ZPP-a propisano je da ako se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, ali tužitelj u tužbi navede da pristaje da umjesto udovoljenja tom zahtjevu primi određenu novčanu svotu, kao vrijednost predmeta spora uzet će se ta svota. U drugim slučajevima, kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio (člank 40. stavak 2. ZPP). Ako je u slučaju iz stavka 2. toga članka tužitelj vrijednost predmeta spora očito suviše visoko ili suviše nisko naznačio, tako da se postavlja pitanje stvarne nadležnosti, sastava suda, vrste postupka, ovlaštenja na zastupanje ili prava na naknadu troškova postupka, sud će, po službenoj dužnosti ili na prigovor tuženika, najkasnije na pripremnom ročištu, brzo i na prikladan način provjeriti točnost naznačene vrijednosti te rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba odrediti vrijednost predmeta spora (članak 40. stavak 3. ZPP).

7. U konkretnom slučaju su predmet spora objektivno kumulirani tužbeni zahtjevi za utvrđenje ništetnosti odredbe Ugovora o kreditu broj 3212458855, sklopljenog između korisnika kredita NC i tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 od 22. veljače 2008., sadržane u članku 2. Ugovora o kreditu, koja glasi: „Korisnik kredita obvezuje se platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge Kreditora (točka I. tužbenog zahtjeva) i isplatu iznosa od 910,11 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka II. tužbenog zahtjeva) čiju isplatu, kao što to proizlazi iz činjenične osnove tužbe, kojom je sud vezan (članak 186. stavak 3. ZPP), tužitelj zahtijeva kao posljedicu ništetnosti predmetne ugovorne odredbe.

8. Odredbom članka 37. stavka 1. ZPP-a propisano je da ako jedna tužba protiv istog tuženika obuhvaća više zahtjeva koji se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, vrijednost predmeta spora se određuje prema zbroju vrijednosti svih zahtjeva. Prema odredbi članka 35. stavka 1. ZPP-a, kad je za utvrđivanje stvarne nadležnosti, sastava suda i u drugim slučajevima predviđenim u ovom zakonu mjerodavna vrijednost predmeta spora, kao vrijednost predmeta spora uzima se u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva. Kamate, parnični troškovi, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja ne uzimaju se u obzir ako ne čine glavni zahtjev (članak 35. stavak 2. ZPP).

9. S obzirom na to da su u konkretnom slučaju predmet spora objektivno kumulirani tužbeni zahtjevi za utvrđenje ništetnosti točno određene ugovorne odredbe (točka I. tužbenog zahtjeva) i isplatu točno određenog novčanog iznosa, sud je utvrdio da, suprotno tuženikovoj tvrdnji, u skladu s citiranim odredbama članka 35. i članka 37. stavka 1. ZPP-a, svaki od navedena dva tužbena zahtjeva ima svoju zasebnu vrijednost predmeta spora jer se radi o dva samostalna glavna tužbena zahtjeva koji se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi: 1) glavnom deklaratornom tužbenom zahtjevu za utvrđenje ništetnosti točno određene ugovorne odredbe i 2) glavnom kondemnatornom tužbenom zahtjevu za isplatu točno određenog novčanog iznosa. Deklaratorni tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti točno određene ugovorne odredbe je samostalni tužbeni zahtjev kojeg je tužitelj objektivno kumulirao uz kondemnatorni tužbeni zahtjev za isplatu zbog čega bi, u slučaju da tužba nije povučena, sud izrekom presudom odlučivao o oba navedena zahtjeva koja izreka bi stekla svojstvo pravomoćnosti. Drugim riječima, o pitanju ništetnosti ugovorne odredbe kao o prethodnom pitanju sud ne bi odlučivao samo u okviru obrazloženja presude kao o deklaratornom preambulu, jer je utvrđenje ništetnosti postavljeno kao samostalan deklaratorni tužbeni zahtjev koji je tužitelj mogao istaknuti i u zasebnoj parnici, a ne (samo) kao objektivno kumulirani tužbeni zahtjev u ovoj parnici. Objektivna kumulacija tužbenih zahtjeva ne znači i ne oduzima svakom pojedinom tužbenom zahtjevu njegovu samostalnost, već znači da se u tom slučaju, u skladu s odredbom članka 37. stavka 1. ZPP-a, vrijednost predmeta spora određuje prema zbroju vrijednosti svih (objektivno kumuliranih) tužbenih zahtjeva.

10. Budući da se točka II. tužbenog zahtjeva odnosi na isplatu točno određenog novčanog iznosa, konkretno iznosa od 910,11 EUR, to u skladu s citiranim odredbama članka 40. ZPP-a, sud nije ovlašten određivati vrijednost predmeta spora tog dijela tužbenog zahtjeva, već u odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva vrijednost predmeta spora predstavlja upravo novčani iznos čiju isplatu tužitelj zahtijeva, dakle, iznos od 910,11 EUR-a.

11. U skladu s citiranim odredbama članka 40. ZPP-a, sud je, nakon što su se stranke o tome izjasnile, provjerio točnost označene vrijednosti predmeta spora u iznosu od 1.327,23 EUR u odnosu na točku I. tužbenog zahtjeva i utvrdio da je ona očito suviše visoko naznačena. Naime, upravo iz razloga što u konkretnom slučaju tužitelj zahtijeva utvrđenje ništetnosti točno određene ugovorne odredbe, a ne cijelog ugovora i što tužitelj zahtijeva isplatu točno određenog novčanog iznosa kao posljedicu ništetnosti te ugovorne odredbe, sud je utvrdio da u odnosu na točku I. tužbenog zahtjeva, upravo iznos od 910,11 EUR čiju isplatu tužitelj konkretno zahtijeva kao posljedicu utvrđenja ništetnosti točno određene ugovorene odredbe , predstavlja vrijednost predmeta u odnosu na točku I. tužbenog zahtjeva. Zbog toga je u odnosu na točku I. tužbenog zahtjeva sud odredio vrijednost predmeta spora u iznosu od 910,11 EUR. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke rješenja.

12. S obzirom na to da je u odnosu na točku I. tužbenog zahtjeva sud odredio vrijednost predmeta spora u iznosu od 910,11 EUR, dok u odnosu na točku II. tužbenog zahtjeva ta vrijednost iznosi 910,11 EUR, sud je, u skladu s odredbom članka 37. stavka 1. ZPP-a, odredio troškove postupka prema zbroju tih vrijednosti, dakle, prema iznosu od 1.820,22 EUR (910,11 EUR + 910,11 EUR).

Stoga su, u skladu s odredbom članka 155. stavka 1. ZPP -a, tuženiku kao potrebni priznati troškovi sastavljanja odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.

8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: OT), te sastavljanja podneska od 14. listopada 2025. kojim se očituje na povlačenje tužbe i postavlja zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8. točka 4. OT), što ukupno iznosi 250,00 EUR-a, a sve uvećano za PDV od 25% u iznosu od 62,50 EUR (Tbr. 46. OT), ukupno iznosi 312,50 EUR. Stoga tuženik ima pravo na naknadu parničnih troškova u ukupnom iznosu od 312,50 EUR. Zbog toga je odlučeno kao u točki III. izreke rješenja.

13. Tuženik nema pravo na naknadu troškova sastavljanja obrazloženog podneska od 10. travnja 2025. s PDV-om u iznosu od 250,00 EUR jer, s obzirom na njegov sadržaj, taj podnesak nije bio potreban radi vođenja ovog postupka u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a budući da u tom podnesku tuženik u bitnome ne iznosi ništa novo već u bitnome ponavlja tvrdnje iz odgovora na tužbu. Za sastavljanje podneska od 14. listopada 2025. tuženik neosnovano zahtijeva naknadu troškova u preostalom iznosu od 187,50 EUR jer s obzirom na njegov sadržaj taj podnesak ne predstavlja obrazloženi podnesak u kojem slučaju bi tuženik imao pravo na puni iznos nagrade u skladu s Tbr. 8. točkama 1. i 3. OT-a, već se radi o podnesku kojim se tuženik očituje na povlačenje tužbe i stavlja zahtjev za naknadu troškova, dakle, o podnesku koji spada u kategoriju ostalih podnesaka u smislu Tbr. 8. točke 4. OT-a. Zbog toga tuženik nema pravo na naknadu troškova u preostalom iznosu od 437,50 EUR.

Tuženik nema pravo na naknadu troškova po osnovi sudske pristojbe jer nije određeno naveo pravnu radnju za koju zahtijeva naknadu navedenih troškova , niti visinu (iznos) sudske pristojbe. S druge strane, tuženik nema pravo na naknadu troška sudske pristojbe za odgovor na tužbu jer je tuženik u cijelosti uspio u ovom sporu budući da je tužitelj povukao tužbu (bez navođenja razloga zašto je to učinio) zbog čega za tuženika nije niti nastala obveza plaćanja navedene sudske pristojbe već će, po pravomoćnosti ovog rješenja, tu sudsku pristojbu biti dužan platiti tužitelj u skladu s odredbom članka 4. točke 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18 i 51/23). Zbog toga je odlučeno kao u točki IV. izreke rješenja.

Zagreb, 23. listopada 2025.

Sudac

mr. sc. Ivana Koštarić Fegeš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dostave rješenja koja se predaje ovom sudu u 2 primjerka za Sud i po 1 primjerak za svaku protivnu stranku.