Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Stalna služba u Hrvatskoj Kostajnici

Hrvatska Kostajnica, Vladimira Nazora 10

Poslovni broj: P-87/2023-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku, Stalna služba u Hrvatskoj Kostajnici po sucu Renati Žličarić, u pravnoj stvari tužitelja KB, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici odvjetnici Boženki Jeličić iz Zagreba, protiv tuženice ČB, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]. 13, zastupana po punomoćnicima ZOU Ana Smolčić i Ivana Marković Palaić iz Siska, radi predaje u posjed, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 17. rujna 2025., a donesene i objavljene 23. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužitelj s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti, koji glasi:

" Tuženik ČB se obavezuje predati u posjed tužitelju dio njegove nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u dijelu koji će biti pobliže identificiran nakon očevida na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika, na način da sa zemljišta tužitelja ukloni dva šahta, metalnu ogradu te prestane sa ispuštanjem kanalizacije na njegovo zemljište, kao i nadoknaditi troškove spora, sve u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude".

II Nalaže se tužitelju KB, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] naknaditi tuženici ČB, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]. 13 prouzročeni parnični trošak u visini od 1.371,75 € roku od 15 dana od dana donošenja ove presude tj. od 23.10.2025., zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj ŽB, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] (u daljnjem tekstu tužitelj) je 8.3.2023. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženice ČB OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]. 13 (u daljnjem tekstu tuženica), radi predaje u posjed. U tužbi tužitelj tvrdi da je vlasnik nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] Oranica u Edovištu od 3366 m2 upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a tuženica vlasnik nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] Oranica Brdo u polju od 1942 m2 iz z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i na kojoj parceli je sagradila obiteljsku kuću. Tužitelj tvrdi da je tuženica izgradila kuću na svojoj parceli koja se svojim lijevim krajem gledajući od ceste Dvor-Hrvatska Kostajnica nalazi na samoj međi između parcela 263 i 264/2 k. o. [katastarska općina], što je tužitelj iz razloga dobrosusjedskih odnosa tolerirao. Tužitelj tvrdi da to tuženici nije bilo dosta, pa je na zemljištu tužitelja k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bez suglasnosti tužitelja, znajući da gradi na tužiteljevom zemljištu, izgradila dva betonska kanalizaciona šahta, te podigla željeznu ogradu dužine oko 15 m na način da je ušla u posjed i vlasništvo tužitelja te na taj način prisvojila sebi u posjed zemljište u površini cca 30 m2. Tužitelj u tužbi tvrdi da je na njegov poziv da ukloni betonske šahtove i ogradu, te da ne ispušta kanalizaciju na zemljište tužitelja istom odgovorila da ona to neće dragovoljno učiniti, već da se tužitelj obrati sudu za zaštitu svojih prava. Kako je tuženica bespravno stupila u posjed dijela nekretnina tužitelja čiju će površinu tužitelj pobliže označiti nakon izvršenog očevida na licu mjesta, koja je u vlasništvu tužitelja, tužitelj podnosi ovu tužbu, radi predaje u posjed.

2. U odgovoru na tužbu tuženica se putem punomoćnice odvjetnice Ane Smočić protivi tužbi tužitelja u cijelosti kao neosnovanoj. Tuženica tvrdi da je izgradila kuću na nekretnini u svom vlasništvu još prije 20 godina, a njezina kuća se samo sa Špicom nalazi na međi nekretnine u vlasništvu tužitelja. Tuženica tvrdi da su 2.9.2004. prednik tužitelja NB i tužena upravo iz navedenog razloga sklopili Ugovor o kupoprodaji kojim su utvrdili da se tokom gradnje obiteljske kuće nenamjerno ušlo ćoškom kuće u susjedno zemljište, te da je predniku tužitelja NB ta činjenica bila poznata. Tuženica tvrdi da je prednik tužitelja NB za 500,00 € prodao tuženici 1 m širine zemljišta od postojeće međe, od ceste, pa sve do zadnjeg ćoška kuće i dalje od ćoška kuće prema Uni, do postojeće međe, a što je sve i nacrtano skicom na predmetnom Ugovoru, te potvrđeno pred prisutnim svjedocima. Tuženica tvrdi da je netočno da bi tuženica sagradila na zemljištu tužitelja dva betonska kanalizaciona šahta, te podigla željeznu ogradu, niti je točno da bi tužena sebi prisvojila bilo što od tužitelja. Tuženica tvrdi da nije točno da bi ispuštala kanalizaciju na zemljište tužitelja, niti da bi ograda ili bilo kakva šahta bili sagrađeni na zemljištu tužitelja. Šahta za kanalizaciju se nalazi iza kuće tužene, a uz samu kuću, na zemljištu tužene se nalazi jedan revizoni šaht koji nema nikakve veze s kanalizacijom. Tuženica tvrdi da nije bespravno stupila u posjed tužitelja. Ograda koja je sagrađena rezultat je dugotrajnog uživanja predmetne čestice, te se nitko nikada nije bunio načinu uživanja iste. Stoga predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, te istoga obvezati da tuženici u cijelosti naknadi trošak parničnog postupka.

3. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 148/11 – pročišćeni tekst 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje ZPP), sud smatra da su tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovani.

4. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u:

Posjedovni list br. 227 i 156 k. o. [katastarska općina] kopiju katastarskog plana (str 5-10 predmeta), kupoprodajni ugovor između prednika tužitelja i tuženice (str. 20 predmeta) očevidom na licu mjesta, izveden je dokaz saslušanjem svjedoka AB, RB i GB, tužitelja i tuženice (str 24-31 predmeta), proveden je očevid na licu mjesta uz identifikaciju nekretnina (str 46-47 predmeta), izvršen je uvid u mišljenje stalnog sudskog vještaka za geodeziju Zlatka Gloc (str 49-56 predmeta), izvršen je uvid u povijest promjena na katastarskim česticama [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (str 19 predmeta).

5. Uvidom u Posjedovni list br. 227 k. o. [katastarska općina] sud je utvrdio da je tužitelj posjednik nekretnine koja je predmet postupka. Uvidom u Posjedovni list br. 156 k. o. [katastarska općina] sud je utvrdio da je tužena posjednik nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] oranica 1583 m2, kuća i dvorište 360 m2.

6. Uvidom u kopiju katastarskog plana sud je utvrdio da je k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i 264/2 k. o. [katastarska općina] susjedne nekretnine koje međe u dijelu koja je predmet ovog postupka, a što je vidljivo i na geoportalu.

7. Uvidom u kupoprodajni ugovor između prednika tužitelja sada pok. NB kojega je naslijedio tužitelj i tuženice od 2. rujna 2004. potvrđeno je da je tijekom gradnje obiteljske kuće tuženice se nenamjerno ušlo u dio susjedne nekretnine, ranije vlasništvo sada pok. TB, te je potvrđeno da je sada pok. NB s tuženicom sklopio dogovor da objekat ostane sadašnjem stanju, te je prodao tuženici za 500,00 € jedan metar širine zemljišta od postojeće međe od ceste, pa sve do zadnjeg ćoška kuće i dalje prema Uni do postojeće međe, te je napravljena i skica prodaje dijela nekretnine na kojem ugovoru su potpisi sada pok. NB, tužene i svjedoka AB, te DB.

8. U svom iskazu tužitelj ŽB tvrdi da želi izmjeru, da se skine ograda, zazidaju prozori i makne šahta. Tužitelj tvrdi da je kuća izgrađena i izrađena okućnica tužene prije nekih dvadesetak godina. Tužitelj tvrdi da se nije protivio gradnji objekta, a nije mu poznato da li se njegov otac protivio, međutim, čašu je prelilo postavljanje ograde od strane tužene prije cca 3-4 godine. Tužitelj tvrdi da je nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] sada šikara i to namjerno je šikara. Tužitelj tvrdi da na naprijed citiranoj šikari nema nikakvog objekta, a kuća je srušena prije cca 45 godina koja je postojala na toj šikari jer se tužitelj s obitelji odselio prije 50 godina na drugu adresu.

Iz iskaza samog tužitelja proizlazi da je znao da je tuženica izgradila kuću kojoj gradnji se nije protivio niti tužitelj, niti prednik tužitelja njegov otac.

9. U svom iskazu tužena ČB tvrdi da prije nego što je namjeravala sagraditi kuću na k. č. br. [katastarska čestica] otišla je kod oca tužitelja koji se zvao NB, te u razgovoru s istim zatražila dozvolu da do njegove nekretnine, a na budućoj kući postave prozore, te je pok. NB rekao da se tome ne protivi. Tuženica tvrdi da je na toj nekretnini bila stara kuća ruševina njene bake, te su angažirali poduzeće Marčinković za izgradnju kuće koja je izgrađena 2002. Tuženica tvrdi da je prilikom obilaska nekretnine, u naravi kuće u gradnji, kad je bila stavljena prva ploča primijetila da se sa uglom kuće ušlo u nekretninu vlasništvo oca tužitelja, koji je sada pokojni i nakon toga je s istim razgovarala i pitala što sada da rade, na što joj je sada pok. NB rekao da nema nikakve veze i da će se sve dogovoriti. Tuženica tvrdi da je u rujnu 2004. sa sada pok. NB sklopila kupoprodajni ugovor i sporazum kojim je kupila dio k. č. br. [katastarska čestica], te je tom prilikom sačinjena i skica koja je sastavni dio tog kupoprodajnog ugovora, a na toj skici vidljiva je stara postojeća međa, te je tuženica kupila jedan metar, odnosno dio k. č. br. [katastarska čestica] koji kreće od ugla kuće u razmaku cca 1 m do ceste od stare postojeće međe. Tuženica tvrdi da je nakon sklapanja kupoprodajnog ugovora povučena špaga kako bi se vidjela nova međa, te je ta špaga stajala sve dok nije stavila ogradu prije 4 godine. Tuženica tvrdi da je u vrijeme postavljanja ograde tužitelj se ni na koji način nije bunio niti protivio, te sadašnje stanje postavljene ograde odgovara stanju od prije 4 godine. Tuženici nije poznato kada je umro prednik tužitelja, njegov otac. Tuženica tvrdi da se od ceste gledano u donji ugao lijeve strane kuće ulazi u nekretninu tužitelja. Tuženica tvrdi da je revizorni šaht napravljen u vrijeme gradnje kuće, a kanalizacija se nalazi gledano s ceste iza kuće na nekretnini koja je u njezinom vlasništvu, u naravi radi se o septičkoj jami. Tuženica tvrdi da poduzeće koje je gradilo kuću, a u vrijeme gradnje su rekli da tuženica mora napraviti i revizorni šaht jer je to po propisima, budući je septička jama dosta udaljena od kuće. Tuženica tvrdi da je u vrijeme gradnje kuće bio živ otac tužitelja, kao i u vrijeme dok se pravio revizorni šaht, te se ničemu nije protivio, niti gradnji kuće, niti revizornom šahtu, te je naknadu za zemljište uzeo u visini od 500,00 eura pred svjedocima. Tuženica tvrdi da kanalizacija ide kroz cijevi u septičku jamu i ni na koji način kanalizacija ne odlazi na zemljište tužitelja. Tuženica tvrdi da je Kupoprodajni ugovor pisao rukom njezin brat, a kuća se nalazi na istom mjestu gdje je bila bakina kuća, ali izgledom nije ista, te je puno veća, te su joj u općini rekli da nije potrebna građevinska dozvola jer gradi kuću na istom mjestu gdje je postojala stara kuća, te je nova kuća legalizirana, a kada je to točno bilo ne može se točno sjetiti, odmah po donošenju Zakona o legalizaciji. Tuženica tvrdi da je tužitelj ogradu pri postavljanju vidio jer živi u istom selu, nije se protivio niti je tel. komunicirao sa tuženom, a otkad je pokrenut ovaj postupak supruga tužitelja i kći istoga počele su tuženu zvati telefonom, te su zahtijevale da zatvori prozore na građevini i da makne ogradu, time da je kći tužitelja zvala 2 puta, a supruga jednom, a tužitelj nikada.

Iskaz tužene potvrđuje da je tužena nekretninu u naravi kuću s okućnicom koja je dijelom jednog ugla ušla u nekretninu sada pok. NB izgradila 2002., te se bivši vlasnik NB nije protivio gradnji, upravo suprotno dozvolio je gradnju sa svim otvorima i šahtama jer na susjednoj nekretnini ne postoji kuća, a tuženica mu je za dio k. č. br. [katastarska čestica] isplatila iznos od 500,00 €, te je na taj način tuženica gradnjom i kupnjom dijela k. č. br. [katastarska čestica] postala vlasnica jednog dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

10. U svom iskazu svjedok AB tvrdi da je on svjedok dogovora između tužene i sada pok. NB o kupnji dijela zemljišta, a koji dokument se nalazi na str. 20 predmeta, te su tužena i sada pok. NB došli kod svjedoka da potpiše taj dokument, a prethodno je sa tuženom i pok. NB bio konkretno na terenu, te su mu oni pokazali što su dogovorili i svjedok je nakon toga otišao u kuću kod RB, gdje je potpisao taj dogovor. Svjedok tvrdi da je od dogovora prošlo sigurno 20 godina, te nije nikad čuo da bi pok. NB radio bilo kakve probleme tuženici, te je dobarsa istim, kao i sa njegovim sinom, ovdje tužiteljem KB. Svjedok tvrdi da se njegova kuća nalazi preko puta kuće tužene, preko ceste. Svjedok tvrdi da se ne sjeća točno kada je ograda postavljena od strane tužene, ali misli da je to bilo prije 5-6 godina, a kuća je sagrađena prije 20 godina. Svjedok tvrdi da su prije potpisivanja dogovora bili postavljeni kolčići i povučena špaga, te je vidio da je tužena za kupljenu zemlju sada pok. NB isplatila iznos od 500 eura. Svjedok tvrdi da na toj nekretnini postoji i stara ograda od željeznih stupaca i tu je bila stara međa, a nova ide po drvenim stupcima koje su stranke, odnosno ovdje tužena i sada pok. NB sami postavili. Svjedok tvrdi da je NB umro prije desetak godina, a ograda je rađena nakon što je pok. NB umro, a tu gdje je sagrađena kuća tužene postojala je nekada stara kuća koja je u Domovinskom ratu srušena. Stara kuća je bila drugačija, građena u L, ali trebalo bi vidjeti nacrt, možda je ova nova kuća nešto veća. Svjedok tvrdi da su prilikom potpisivanja ugovora istodobno bili prisutni svjedok i gospođa DB, koja također živi u blizini.

Iz iskaza ovog svjedoka proizlazi da se tužena nalazi u poštenom i zakonitom posjedu dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te je s odobrenjem i voljom prednika tužitelja izgradila kuću i uredila novu među, te je za dio nekretnine pok. NB isplatila naknadu. Sud u cijelosti prihvaća iskaz ovoga svjedoka kao vjerodostojan i istinit, jer se kuća svjedoka nalazi na suprotnoj strani ceste, te je ovaj svjedok imao sve relevantne spoznaje kako o gradnji kuće, tako i o sporazumu između tužene i sada pok. NB, a na koji iskaz stranke nisu imale prigovora.

11. U svom iskazu svjedok RB tvrdi da je stara kuća postojala na nekretnini gdje je sada nova kuća tužene, a svjedok je tu nekretninu održavao jer je to bila kuća njegove bake. Svjedok tvrdi da je stara kuća za vrijeme Domovinskog rata spaljena, a svjedok je održavao okućnicu jer je tužena u to vrijem bila u Njemačkoj. Svjedok tvrdi da je tužena sagradila kuću negdje prije cca 20 godina, te ju je radila u etapama koliko je imala novaca. Svjedok tvrdi da je sada pok. ocu tužitelja bilo poznato da se na toj nekretnini gradi kuća jer se šetao selom zbog slomljenog kuka i cirkulacije. Svjedok tvrdi da je Firma Marčinković bila angažirana za izvođenje radova i izgradnje nove kuće na način da je iz projekta proizlazilo da se ne otkopavaju temelji stare kuće, jer bi to puno koštalo, te da se na postojećim temeljima stare kuće napravi ploča prema Uni i da se tu počne sa gradnjom nove kuće. Svjedok tvrdi da je sada pok. NB primijetio da je donji ćošak lijeve strane kuće gledajući od ceste ušao u dio nekretnine pok. NB, te je pok, NB to dao do znanja tuženici. Svjedok tvrdi da tužena nije gradila nego je firma Marčinković koja je bila angažirana za gradnju napravila grešku, te su tužena i sada pok. NB postavili nove kolčiće na terenu i povukla se špaga preko cijele parcele, a vezano za taj dogovor postavljanja špage i kolčića između tužene i sada pok. prednika tužitelja bio je prisutan svjedok, tužena, njezin suprug, LB i DB. Svjedok tvrdi da je tužena sa sada pok. NB napravila novu među stavljanjem kolčića i potezanjem špage, te su utvrdili novo stanje i svi su došli kod svjedoka u kuću, te je svjedok sastavio pisani ugovor i skicu njihova dogovora (tužena i pok. NB). Svjedok tvrdi da je nakon potpisivanja ugovora tužena isplatila pok. NB 500 eura, a sada pok. prednik tuženika NB rekao je tuženoj da nema nikakvog rušenja i da će se to riješiti na drugi način, a tuženoj je bilo neugodno što je do toga došlo, ali ona nije izvodila radove. Svjedok tvrdi da na terenu postoji problem s divljim životinjama, pogotovo s divljim svinjama, a dok je prednik tužitelja pok. NB bio živ nekretnina se donekle održavala, međutim, kada je isti umro nekretnina se nije održavala, a tužena je na svojoj nekretnini napravila kamenjar s cvijećem, ružama i skupocjenim biljem, a budući nije bilo ograđeno svinje su dolazile i to rovale i uništavale. Svjedok tvrdi da je nova zelena ograda postavljena prije cca 5 godina, ali ni ta ograda ne pomaže jer su divlje svinje ušle na nekretninu u vlasništvu tužitelja izrovali dio zemlje ispod ograde, te izvalili ogradu iz postojećih stupaca i opet napravili štetu, zbog čega je tužena angažirala poduzeće Marčinković koje je postojeću ogradu pojačalo betonom, a to pojačanje se dogodilo godinu dana nakon postavljanja ograde. Svjedok tvrdi da između tužene i pok. NB nisu vođeni nikakvi sporovi, te se nitko nije protivio gradnji, a na nekretnini koja je u vlasništvu tužitelja ne postoji u naravi nikakva kuća, niti čvrsta građevina. Svjedok tvrdi da je samo jedan čošak kuće ušao u susjednu nekretninu, a ne cijela kuća, te o tome postoji skica, te kuća tužene nije jedino ograđena s prednje strane gledajući od ceste.

Iz iskaza ovog svjedoka proizlazi da se tužena nalazi u poštenom posjedu dijela k. č. br. [katastarska čestica], da je za vrijeme života prednika tuženika NB uređena nova međa kojoj se sada pok. NB nije protivio, a nije se protivio niti tužitelj. Sud smatra iskaz svjedoka istinitim i vjerodostojnim, a stranke na iskaz nisu imale prigovora.

12. U svom iskazu svjedok CB tvrdi da se kuća počela graditi prije cca 22 godine, te je sada pok. NB u to vrijeme bio vlasnik susjedne nekretnine, te je pitan da li mu smetaju prozori koji će tu biti napravljeni i da li mu smeta što će se tu graditi kuća iz poštovanja prema sada pok. NB, te je sada pok. NB rekao da nema nikakvih problema i da je on sretan što se tu bilo što gradi. Svjedok tvrdi da je dokumentaciju za izgradnju kuće predao poduzeću Marčinković, te je upravo svjedok postavio stupiće prema dogovoru između tužene i sada pok. NB, nakon čega se sa suprugom, ovdje tuženom vratio u Njemačku. Svjedok tvrdi da je po povratku iz Njemačke čošak kuće ušao u nekretninu sada pok. NB, te je to vidio i sada pok. NB koji je zajedno sa svjedokom promatrao s ceste što su napravili radnici poduzeća Marčinković. Svjedok tvrdi da nakon što je s pok. NB utvrdio da su radnici poduzeća Marčinković ušli ćoškom kuće u njegovu zemlju istoga potapšao po ramenu i rekao da se ne sekira da će se sve riješiti jer nije to napravljeno namjerno. Svjedok tvrdi da je prije 20 godina sklopljen ugovor o kupoprodaji dijela te nekretnine tada u vlasništvu pok. NB, te su postavljeni novi stupčići i povučena je špaga između nekretnine vlasništvo sada tužitelja i tužene. Svjedok tvrdi da je nova ograda postavljena prije cca 4 godine, a tijekom gradnje kuće i postavljanja ograde između prednika tužitelja i tužitelja nije bilo nikakvih sporova, te je nova zelena ograda postavljena prema skici iz ugovora ali je više uvučena prema nekretnini tužene, nego prema nekretnini tužitelja. Svjedok tvrdi da prilikom postavljanja ograde od strane Poduzeća Marčinković tužitelj se nije bunio, niti su radnici poduzeća Marčinković obavijestili svjedoka da postoji bilo kakav spor vezano za novo postavljenu ogradu, ali ga je prije cca 1 godinu nazvala kći tužitelja i izjavila preko telefona da joj smetaju prozori i ograda, da bi potom nakon 2 mjeseca zvala i supruga tužitelja tuženu putem telefona te izjavila da joj smeta ograda i prozori.

Sud je u cijelosti prihvatio iskaz svjedoka kao vjerodostojan i istinit budući je isti u suglasnosti sa iskazima ostalih svjedoka, tužene, kao i sa skicom izmjere napravljene na očevidu, a prigovor tužene nije prihvaćen budući je isti paušalan.

13. U svom nalazu i mišljenju vještak Zlatko Gloc tvrdi da je snimio položaj zatečene žičane ograde koja je u skici identifikacije točkama A, C i D crvenom linijom. Vještak tvrdi da je geodetski snimak ograde i ostalog detalja (kuće) preklopio preko katastarske podloge koja je HTRS kordinatnom sustavu. Vještak tvrdi da je na osnovu obrade mjerenih podataka uklopljenih u katastarski plan sa položajem katastarskih čestica prikazanih zelenim linijama može konstatirati da položaj ograde gledajući od ceste prikazane u skici točkama A, B, C odgovara položaju opisane linije koja se spominje u ugovoru. Vještak tvrdi da točka A predstavlja početak ograde kod ceste, te je 1 m udaljena od kraja temelja stare ograde na kojoj se nalazi željezni stup. Vještak tvrdi da se kod stambenog objekta ograda lomi ali ga ne dodiruje, a u točci C prema sporazumu ograda bi trebala biti udaljena od stabla jabuke 1.5 m u smjeru objekta i 2.7 m u smjeru nekretnine tužitelja. Vještak tvrdi da upravo ove dimenzije odgovaraju položaju sadašnje ograde i ista se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je u vlasništvu tužitelja, te se pruža od točke C u smjeru jugoistoka.

Sud je prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Zlatka Gloca kao nepristran i stručan, te je zadatak vještaka bio izvršiti identifikaciju nekretnina koje su predmet postupka i utvrditi da li dio nekretnine koji je ogradila tužena je u skladu s postignutim sporazumom između prednika tužitelja i tužene. Naknadno je tužitelj prigovorio da vještak nije prikazao na očevidu liniju krova, međutim, sud ukazuje na činjenicu da to nije niti predmet postupka, te je naknadno nakon zaključenog pripremnog ročišta predložio saslušanje DB kao svjedoka iako je u vrijeme zaključenja pripremnog ročišta tužitelj imao spoznaje prema ugovoru o kupoprodaji tko su potpisani svjedoci i znao je da tužitelj nije predložio saslušanje DB jer je ista u dobi od 90 godina što je mogao učiniti. Nakon zaključenja pripremnog ročišta nije moguće predlagati nove dokaze, osim ako ti dokazi nisu bili poznati tužitelju. Sud smatra da je tužitelju bilo poznato ime svjedoka DB, te ju je mogao predložiti na okolnost saslušanja ako to već nije učinio tuženik. Iz naprijed citiranih razloga sud je odbio tužitelja sa zahtjevom za izvođenje svjedoka saslušanjem DB kao i za naknadnim očitovanjem vještaka za prikazivanjem linije krova jer niti taj dokaz nije predložen na pripremnom ročištu.

14. Uvidom u povijest promjena na katastarskim česticama [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je sada pok. NB bio posjednik k. č. br. [katastarska čestica], te da je rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika, poslovni broj: O-481/11 provedena promjena u posjedovnom listu, te je brisan dosadašnji posjednik NB i evidentiran novi posjednik ŽB. Dakle, promjena posjedovnog stanja izvršena je 2011.

15. Iz predmeta je razvidno da je tužitelj podnio pravu vlasničku tužbu normiranu člankom 161. i 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 70/19 – dalje ZV), te članak 161. st. 1. ZV-a propisuje da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari, a članak 162. stavak 1. ZV-a propisuje da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovom posjedu. Iz predmeta proizlazi da je tužena u svom odgovoru na tužbu istakla prigovor retencije jer je s prednikom tužitelja sklopila ugovor o kupoprodaji dijela k. č. br. [katastarska čestica], a prednik tužitelja nije se protivio gradnji kuće, položaju iste, niti gradnji ograde. Sud smatra da je tužena poštena posjednica, te je njezin prigovor zadržanja osnovan, te su na strani tužene ispunjene pretpostavka postojanja suvlasništva. Sud smatra da je tužena pred ovim sudom uspjela sa svojim prigovorom odbijanja predaje stvari iz čl. 163. ZV-a jer pravo na posjed izvodi od vlasnika i posjednika sada pok. NB koji je istoj dozvolio ulazak u posjed i uspostavu nove međe, te je za naprijed citirano primio i naknadu u visini od 500,00 €.

16. Troškovi postupka riješeni su primjenom odredbe članka 154. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 148/11 – pročišćeni tekst 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. .- dalje ZPP.) Tuženici je priznat trošak:

- sastava odgovora na tužbu po Tbr. 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/2012-u daljnjem tekstu: OT) u visini od 150,00 €,

- pristup na raspravu od 14.2.2024., 14.5.2024. 2.10.2024. i 16.9.2025. pristup na očevid 11.4.2025. po Tbr. 9. točka 1. OT-a za svaku raspravu i očevid iznos od 150,00 €, ukupno 750,00 €.

- sastav podneska od 9.7.2025. po Tbr. 8 točka 2. OT-a u visini od 37,05 €, sveukupno za pruženu intelektualnu uslugu 937,50 €, a budući je tuženu zastupao punomoćnik koji je odvjetnik na ovaj iznos priznat je i PDV u visini od 25% što iznosi 234,25 €, sveukupno iznos od 1.171,75 €.

Tuženici je priznat trošak po T.br. 50 OT-a uporabe vlastitog vozila u visini 30% cijene bezolovnog benzina na relaciji Sisak – Hrvatska Kostajnica – Sisak ukupno 80 km x 5 dolaska, sveukupno 400 km x 0,50 €, ukupno 200,00 €.

Sveukupno tuženici je priznat trošak u visini od 1.371,75 € za koji sud smatra da je bio nužan i neophodan u vođenju ovog postupka, te je punomoćnika tužene s preostalim zahtjevom za naknadu troška postupka u cijelosti odbio.

Na tako dosuđeni trošak tužitelju je dosuđena i zakonska zatezna kamata u visini određenoj člankom 29. ZOO i to tekuća od presuđenja, tj. od 23.10.2025. pa do isplate kao trenutka kada je određena visina takvog troška i od kada je tužitelju poznata njegova obveza za naknadom takvog troška.

Hrvatska Kostajnica, 23. listopada 2025.

Sudac

Renata Žličarić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana objave presude, tj. od 23.10.2025.. Žalba se podnosi u četiri istovjetna primjerka na Županijski sud, a putem ovog suda.

DNA:

- pun. tužitelja odvjetnica Boženka Jeličić

- pun. tuženice ZOU Ana Smolčić i Ivana Marković Palaić iz Siska