Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Povrv-99/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, OIB: 14828046348, po sutkinji Ivančici Klinec, u parničnom predmetu tužitelja Best in Parking – KOM d.o.o., OIB 11220039593, iz Zagreba, Trg Petra Preradovića 6, zastupanog po punomoćniku, Ibrici Zulfikarpašiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice ĆŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku, Franji Šebijanu, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Franjo Šebijan i Mihaela Carović Rukavina u Varaždinu, radi isplate, bez održavanja rasprave, u pisanom postupku u sporu male vrijednosti, dana 23. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. U cijelosti se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ane Kalšan Mališ iz Varaždina, poslovni broj: Ovrv-13253/2024, UPP-OS-Ovrv-1102/2024 od 9. siječnja 2025., kojim je tuženici, ĆŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naloženo da tužitelju, Best in Parking – KOM d.o.o., OIB 11220039593, iz Zagreba, Trg Petra Preradovića 6, namiri tražbinu u iznosu od 23,22 EUR sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 7,96 EUR od 16. travnja 2021. do isplate, na iznos od 7,96 EUR od 16. ožujka 2020. do isplate, na iznos od 7,96 EUR od 16. studenog 2020. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i u dijelu u kojem je tuženici, ĆŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naloženo da tužitelju, Best in Parking – KOM d.o.o., OIB 11220039593, iz Zagreba, Trg Petra Preradovića 6, naknadi troškove postupka u iznosu od 37,50 EUR sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te se tužbeni zahtjev odbija.

II. Odbija se zahtjev tuženice, ĆŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], za naknadom troškova ovog parničnog postupka.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj je u svojstvu ovrhovoditelja protiv tuženice, kao ovršenice, dana 20. studenog 2024. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave -izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga broj. 477 od 19. studenog 2024., radi naplate svoje novčane tražbine u iznosu od 23,22 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka, temeljem kojeg prijedloga je javni bilježnik Ana Kalšan Mališ iz Varaždina, donio rješenje o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave, poslovni broj: Ovrv- 13253/2024, UPP-OS-Ovrv-1102/2024 dana 9. siječnja 2025.

2. Protiv navedenog rješenja ovršenica je pravodobno podnijela prigovor, slijedom čega je rješenjem Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj: Povrv-99/2025-4 od 4. lipnja 2025. rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha te su ukinute provedene ovršne radnje, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi, koji se sada smatra odgovorom na tužbu, tuženica je istaknula kako je račune platila na blagajni poduzeća Crtorad d.o.o. Varaždin.

4. U podnescima od 7. svibnja 2025. i 23. lipnja 2025. (sadržajno identični podnesci) tužitelj se u odnosu na navode tuženice istaknute u prigovoru protiv rješenja o ovrsi očitovao na način da je istaknuo kako tužena nije podmirila tužiteljevu tražbinu, da su tvrdnje o plaćanju računa neosnovane obzirom uplata tuženice nije zaprimljena kod tužitelja niti je vidljiva na računu tužitelja. Istaknuo je kako tuženica nije priložila nikakve dokaze podmirivanja potraživanja te da je navođenjem da je potraživanje podmirila zapravo priznala postojanje duga prema tužitelju.

5. Podneskom od 24. srpnja 2025. tuženica se očitovala na navode tužitelja iznesene u naprijed navedenim podnescima na način da je istaknula kako tužitelj uopće nije dokazao pravnu osnovu svoje tražbine, odnosno da svoju tražbinu temelji na izvatku iz poslovnih knjiga iz kojeg nije razvidno za što se tuženicu tereti i temeljem čega. Osporava da bi priznala tražbinu tužitelja, već navodi kako je određena potraživanja plaćala na blagajni tužitelja, no o istom nije zadržala potvrdu pa ne zna koju tražbinu je podmirila. Osporava vjerodostojnost izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja kao i visinu duga naznačenog na tom izvatku te ističe kako tužitelj na kojem je bio teret dokaza nije predložio na sporne okolnosti provođenje nikakvih dokaza na temelju kojih bi se mogle utvrditi odlučne činjenice o postojanju duga i njegovoj visini te ukazuje na odredbu čl. 219. Zakona o parničnom postupku te ističe kako izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja predstavlja jednostrani akt poslovnog subjekta a ne javnu ispravu kojom se dokazuje istinitost onog što se u njoj potvrđuje ili određuje.

6. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je u spis predmeta dostavio podnesak od 13. listopada 2025. u kojem ponavlja ranije iznesene navode te predlaže da sud "po potrebi" provede pobrojane dokaze. Navodi kako tuženica upire na dužnost tužitelja da dokaže istinitost svojih tvrdnji, a pri tome i sama propušta dokazati osnovanost svojih navoda i predložiti bilo kakve dokaze koji bi potvrdili osnovanost i opravdanost navoda tuženice. Nadalje ističe kako mjerodavni propisi i sudska praksa hrvatskih sudova jasno potvrđuju da je teret dokazivanja na osobi koja se na određenu činjenicu poziva, a u slučaju izostanka dokaza, sud takvu tvrdnju treba uzeti kao nedokazanu. Zaključno navodi kako je predmetni izvadak iz poslovnih knjiga sastavljen u skladu s mjerodavnim propisima te kao takav predstavlja valjanu osnovu za tužiteljevo utuženo potraživanje. Uz svoj podnesak tužitelj dostavlja popis dnevnih parkirnih karata izdanih na tuženicu te dnevne parkirališne karte s fotografijama vozila.

5. Prije svega valja napomenuti da je predmetni postupak spor male vrijednosti na koji se imaju primijeniti odredbe čl. 461.a. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu ZPP). Sukladno odredbama čl. 461.a. st. 3. i 4. ZPP-a postupak u sporovima male vrijednosti pisani je postupak, a sud će u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Nadalje, odredbom čl. 461.a st. 6. ZPP- a propisano je da je u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga odnosno prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tužitelj dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dana dostave prigovora protiv platnog naloga odnosno rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave, dok je odredbom čl. 461.a.st 7. ZPP-a propisano da u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga odnosno prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tuženik je dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iz st. 6. ovog članka iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave. Na naprijed navedene odredbe ZPP-a stranke su upozorene u ovosudnom rješenju Povrv-99/2025-4 od 4. lipnja 2025., pri čemu je tužena još dodatno upozorena i u dopisu Povrv-99/2025-6 od 27. lipnja 2025. kojim joj se dostavlja podnesak tužitelja na očitovanje.

5.1. Prije upuštanja u ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva valja iznijeti argumentaciju zbog čega je sud odlučio u konkretnom predmetu provesti pisani postupak, bez zakazivanja pripremnog ročišta i ročišta za glavnu raspravu. Parnične stranke su na odredbe Zakona o parničnom postupku koje se odnose na sporove male vrijednosti i dužnosti stranaka u istom, kao što je to naprijed već navedeno, uredno upozorene ovosudnim rješenjem Povrv-99/2025-4 od 4. lipnja 2025. U roku od 15 dana (koji je prekluzivan rok) tužitelj je dostavio podnesak (23. lipnja 2025.) kojim se očitovao na prigovor tuženice i u kojem je kao jedini dokazni prijedlog naveo uvid u izvod otvorenih stavaka tužitelja, pri čemu nije predložio održavanje usmene rasprave. S druge strane, ni tuženica kojoj je podnesak tužitelja od 23. lipnja 2025. uredno dostavljen na očitovanje u roku od 15 dana (ponovno prekluzivan rok), u podnesku od 24. srpnja 2025. nije predložila izvođenje nikakvih dokaza, niti održavanje usmene rasprave. Kako dakle niti jedna od stranaka nije predložila održavanje ročišta, sud je imao na raspolaganju dva jednako vrijedna izbora – cijeniti dokaze koji su priloženi spisu predmeta i donijeti presudu bez održavanja ročišta ili održati ročište (diskrecijska ocjena suda). Sud je odlučio provesti pisani postupak, a da je odlučio i održati ročište, što može i bez prijedloga stranaka, morao bi uzeti u obzir da su stranke prekludirane u pravu na predlaganje dokaza i iznošenju činjenica slijedom čega bi se imalo postaviti i logično pitanje - što bi se na tom ročištu moglo i dogoditi, a da bi promijenilo ishod postupka, osim što bi strankama bili uzrokovani nepotrebni troškovi. Naime, svaki dokazni prijedlog iznesen na pripremnom ročištu ili izvan prekluzivnih rokova propisanih odredbom čl. 461.a.st. 6. i 7. ZPP-a sud ne bi trebao uzeti u obzir, osim ako stranke dokažu da ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti ranije. Slijedom naprijed navedenog, u konkretnom je slučajnu bilo oportuno izabrati pisani postupak , te je sud sukladno odredbama čl. 461.a. ZPP-a odabrao provesti pisani postupak temeljem kojeg je donio presudu bez održavanja ročišta.

5.2. Posebno valja istaknuti kako prilikom donošenja ove presude sud nije uzeo u obzir činjenice koje je tužitelj iznio u svom podnesku od 13. listopada 2025., kao ni u istom podnesku predložene dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, a isto iz razloga što su tužitelju iznesene činjenice i navedeni dokazni prijedlozi bili poznati i istima je raspolagao i u trenutku kada mu je tekao prekluzivni rok za očitovanje o svim činjenicama na kojima temelji svoje zahtjeve i predlaganju dokaza potrebnih za utvrđivanje tih činjenica, međutim iste je propustio iznijeti i dostaviti u spis predmeta. Naime, teret dokaza da je do propuštanja pravovremenog iznošenja činjenica i predlaganja dokaza došlo bez vlastite krivnje je na onoj stranci koja to tvrdi. Tužitelj u svom podnesku od 13. listopada 2025. doduše niti ne pokušava iznijeti razloge koji bi upućivali na zaključak da iznesene činjenice i predložene dokaze bez svoje krivnje nije mogao iznijeti već u svojim ranijim podnescima, već iznosi svoje očitovanje kao da je ono dano unutar prekluzivnog roka od 15 dana od dana dostave prigovora protiv platnog naloga odnosno rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha. Kako tužitelj nije dokazao da iznesene činjenične navode i predložene dokaze bez svoje krivnje nije mogao iznijeti ranije, to ih sud temeljem odrede čl. 461.a st. 9. i 10. ZPP-a nije uzeo u obzir kod donošenja ove odluke.

6. Radi utvrđenja činjeničnog stanja i spornih činjenica u ovom predmetu sud je izvršio uvid u cjelokupni spis ovog suda pod brojem Povrv-99/2025 i to u: izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga br. 477 od 19. studenog 2024. (list 8 spisa), dok druge dokaze sud nije provodio obzirom ih stranke nisu predlagale, odnosno predložile su ih istekom prekluzivnog roka za predlaganje dokaza, a činjenično je stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje pravilne i zakonite odluke suda.

7. Temeljem odredbe čl. 8. ZPP-a nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, sud je odlučio kao u izreci.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu neplaćenih izdanih dnevnih karata za parkiranje u iznosu od 23,22 EUR.

8.1. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva.

8.2. Tužitelj osnovu i visinu svog tužbenog zahtjeva temelji na izvatku iz poslovnih knjiga iz kojeg bi imalo proizlaziti njegovo potraživanje prema tuženici. Obzirom je tuženica tijekom postupka izričito osporavala da bi tužitelju bila dužna podmiriti utuženi iznos, to je tužitelj bio tijekom postupka dužan dokazati da je zaista sa tuženicom bio u obveznom odnosu temeljem izdanih joj dnevnih karata te da je upravo iz tog pravnog posla proizišao utuženi dug koji od strane tuženice nije podmiren. Uvidom u dostavljeni izvadak iz poslovnih knjiga (list 8 spisa) utvrđeno je da tužitelj tuženicu zadužuje za iznos od 23,22 EUR po osnovi računa 866/ParklS/2 od 31.01.2020., 6959/ParklS/2 od 30.09.2020. i 2524/ParklS/2 od 28.02.2021. Međutim, ovdje valja istaknuti kako je izvadak iz poslovnih knjiga, prema ustaljenoj sudskoj praksi, jednostrani akt tužitelja koji sam po sebi ne dokazuje niti osnov, niti visinu utuženog potraživanja. Naime, izvod iz poslovnih knjiga je vjerodostojna isprava u smislu odredbe čl. 31. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24; dalje u tekstu OZ), ali nije javna isprava iz čl. 230. ZPP-a jer nije izdana od državnog tijela ili fizičke osobe u obavljanju javnih ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu. Upravo je iz tog razloga teret dokaza postojanja i visine tražbine bio na tužitelju. Dakle, tužitelj je bio dužan dokazati tvrdnje koje ističe odnosno dostaviti dokaze na okolnost visine tužbenog zahtjeva ili predložiti izvođenje drugih relevatnih dokaza koji bi opravdali osnovanost i visinu njegove tražbine, što tužitelj nije učinio. U građanskopravnoj parnici dužnost je stranaka da iznesu tvrdnje o činjenicama na kojima zasnivaju svoje zahtjeve te da predlože dokaze kojima se te tvrdnje mogu provjeriti. Tužitelj dostavom izvatka iz poslovnih knjiga nije dokazao ni osnovu ni visinu svojeg potraživanja, obzirom u spis u prekluzivnom roku od 15 dana, računajući od dana primitka rješenja kojim se izvan snage stavlja platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, nije iznio sve činjenice na kojima temelji svoj zahtjev niti je predložio dokaze potrebne za utvrđenje tih činjenica, usprkos tome što je nesporno za njih znao i ranije, kada mu je tekao rok za iznošenje istih u ovom postupku. Činjenica je da ni tuženica nije dokazala da bi podmirila utuženo potraživanje, međutim, u slučaju izričitog osporavanja dužnosti plaćanja utužene tražbine, na tužitelju je teret dokaza postojanja i osnovanosti te visine njegove tražbine.

9. Kako tužitelj nije dokazao ni osnovu ni visinu utuženog potraživanja, to je sud tužbeni zahtjev tužitelja odbio u cijelosti kao neosnovanog te ukinuo u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika, slijedom čega je odlučeno kao u točci I/ izreke presude.

10. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a. Odredbom čl. 164. st. 1. ZPP-a propisano je da o naknadi troškova sud odlučuje na određen zahtjev stranke bez raspravljanja, a odredbom čl. 164. st. 2. ZPP-a propisano je da je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu. Iako je tužena u podnesku od 24. srpnja 2025. stavila zahtjev za naknadu prouzročenog parničnog troška, nije navela niti za koju radnju traži naknadu troška niti iznos troškova za koje traži naknadu. Obzirom je zahtjev za naknadu troškova postupka tuženice neodređen, to je sud odlučio kao u točci II/ izreke presude. Tužitelj koji je u cijelosti izgubio spor nema pravo na naknadu troškova postupka.

11. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude i rješenja.

U Varaždinu, 23. listopada 2025.

Sutkinja

Ivančica Klinec

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana od dana dostave iste izjaviti žalbu. Žalba se podnosi ovome sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelj, Best in Parking – KOM d.o.o., po punomoćniku, Ibrici Zulfikarpašiću, odvjetniku u Zagrebu,

2. Tuženica, ĆŽ, po punomoćniku, Franji Šebijanu, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Franjo Šebijan i Mihaela Carović Rukavina u Varaždinu.