Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-4532/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene ZC, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.), rješavajući o žalbi okrivljenice, protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru od 14. travnja 2023., poslovni broj: 40. Pp-4323/2022, u sjednici vijeća održanoj 23. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba okr. ZC kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđuje.

II

Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okr. ZC je dužna naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu 50,00 EUR (pedeset eura), u roku trideset dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okr. ZC proglašena je krivom da je, na način činjenično opisan u izreci počinila prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te joj je na temelju cit. propisa, i uz primjenu instituta ublažavanja, izrečena novčana kazna u iznosu od 390,00 eura, koju je dužna platiti u roku od trideset dana po pravomoćnosti presude.

1.1. Okrivljenica je na temelju članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona oslobođena plaćanja troškova prekršajnog postupka.

2. Protiv te prvostupanjske presude okrivljenica je pravodobno podnijela žalbu, putem branitelja Stjepka Medveda, odvjetnika u Valpovu, zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, koja u sebi sadrži, u smislu članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona i žalbu zbog odluke o kazni.

2.1. Žaliteljica predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njezina žalba prihvati.

3. Žalba je neosnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenice i nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Neosnovano žaliteljica ističe da je inkriminirane prilike počinila produljeni prekršaj, jer da je iste večeri dva puta preparkiravala svoje vozilo i da je oba puta alkotestirana, i to prvi puta u 00,40 sati uz rezultat od 0,64 g/kg, a drugi puta u 04,30 sati uz rezultat 1,25 g/kg, pa da se radi o jednoj konzumaciji alkohola, pri čemu da je već pravomoćno kažnjena za vožnju pod utjecajem alkohola u 00,40 sati. Naime, odredbom članka 39. stavka 3. Prekršajnog zakona propisano je da je počinjen produljeni prekršaj kad je počinitelj počinio više istih ili istovrsnih prekršaja koji s obzirom na način počinjenja, njihovu vremensku povezanost i druge stvarne okolnosti što ih povezuju čine jedinstvenu cjelinu. Međutim, pojam vremenske povezanosti radnji koja je, prema citiranoj odredbi članka 39. stavka 3. PZ-a, nužna za zaključak da te radnje čine jedinstvenu cjelinu, a time i pretpostavka primjene instituta produljenog prekršaja, kod prometnih prekršaja koji se čine upravljanjem vozilom, treba tumačiti na način da on obuhvaća samo one radnje koje su počinjene tijekom jedne kontinuirane vožnje, od započinjanja upravljanja vozilom pa do završetka te vožnje. Svako kasnije novo započinjanje upravljanja vozilom predstavlja početak nove cjeline, pa se radnje kojima se čine novi prekršaji ne mogu više smatrati vremenski povezanima s istim ili istovrsnim prekršajima počinjenima tijekom ranije vožnje. Zaustavljanje počiniteljice prometnog prekršaja od strane djelatnika policije, koji utvrde počinjenje tog prekršaja i poduzmu službene radnje radi sankcioniranja, nedvojbeno predstavlja završetak dotadašnje vožnje, a započinjanje upravljanja vozilom nakon takvog utvrđenja prekršaja predstavlja upuštanje u novu vožnju, a ne nastavljanje one ranije. Vozačica je prije svakog započinjanja upravljanja vozilom donijela odluku da će se upustiti u tu vožnju. Dakle, pojedine istovrsne radnje (vožnje pod utjecajem alkohola, u različito vrijeme i različitih kvalifikacija djela) koje ističe žaliteljica, neovisno o tome što nije proveden jedinstveni prekršajni postupak, ispravno su označene kao zasebni prekršaji, pa time, suprotno tvrdnji žaliteljice nije povrijeđena odredba članka 39. stavka 3. Prekršajnog zakona.

6. Razmatrajući odluku o kazni u povodu žalbe ovaj sud je mišljenja da je za počinjeni prekršaj izrečena kazna u zakonom propisanim granicama i da su cijenjene sve poznate okolnosti konkretnog slučaja mjerodavne za vrstu i mjeru kazne, te nije prestrogo odmjerena. Prvostupanjski sud je već u dovoljnoj mjeri vrednujući ukupnost olakotnih okolnosti primijenio institut ublažavanja novčane kazne iz članka 37. Prekršajnog zakona i odmjerio kaznu u značajnoj mjeri ispod posebnim zakonom minimalno propisanog iznosa za počinjeni prekršaj (od 660,00 do 1.990,00 eura). Izrečenu kaznu i ovaj sud smatra pogodnom za postizanje svrhe kažnjavanja i djelovanje na ponašanje žaliteljice i ostale da ubuduće ne čine takve prekršaje. Žaliteljica ne ističe (i ne dokumentira) nikakve nove naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje takve odluke o kazni.

6.1. Treba istaknuti da će se, u smislu članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene kazne, u za to određenom roku.

7. Paušalni iznos troškova drugostupanjskog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona kojom je propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, bliže minimalno propisanom iznosu, s obzirom na manju složenost prekršajnog postupka te imajući u vidu lošije materijalne prilike.

8. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 23. listopada 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 5 otpravaka: za spis, okrivljenicu, branitelja i tužitelja.