Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-2719/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice vijeća, te sudaca Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Matee Sačević u svojstvu sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ŽK, zbog prekršaja iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23.; dalje: ZSPC), rješavajući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, III. policijske postaje Zagreb protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 10. ožujka 2024., broj: Pp-3342/2024, u sjednici vijeća održanoj 23. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, III. policijske postaje Zagreb, kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu okrivljeni ŽK proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 216. stavka 3. ZSPC-a za koji mu je, na temelju citiranog propisa izrečena novčana kazna u iznosu od 2.539,82 eura u koju se temeljem članka 40. PZ-a uračunava vrijeme zadržavanja kao jedan dan zatvora odnosno kao 39,82 eura, pa mu je preostalo za platiti novčanu kaznu u iznosu od 2.500,00 eura.
1.1. Istom presudom okrivljeniku je naloženo platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 eura.
2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj, Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava zagrebačka, III. policijska postaja Zagreb, je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o kazni i zaštitnoj mjeri. U bitnome u žalbi tužitelj navodi da je okrivljenik recidivist u činjenju istovrsnih prekršaja te je ranijim odlukama sankcioniran novčanim kaznama koje evidentno nisu ostvarile svrhu kažnjavanja. Predlaže da se okrivljeniku izrekne kazna i zaštitna mjera kako je predloženo optužnim aktom.
2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.
3. Žalba nije osnovana.
4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 202. stavka 1. PZ-a po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Razmatrajući navode žalbe, vijeće ovog Suda nalazi da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za djelo prekršaja za koje se tereti, koji je prihvatljiv i ovom Sudu, a razloge za svoju odluku je pravilno i dostatno obrazložio.
6. Razmatrajući odluku o kazni u povodu žalbe tužitelja ovaj Sud smatra da je izrečena novčana kazna primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje počinitelja te svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. PZ-a, a nije suviše nisko odmjerena. Naime, prvostupanjski sud je u dovoljnoj mjeri imajući na umu ukupnost svih otegotnih i olakotnih okolnosti na strani okrivljenika za terećeni prekršaj izrekao novčanu kaznu u iznosu blizu zakonom propisanog maksimuma.
6.1. Zakon za prekršaj iz članka 216. stavka 3. ZSPC-a za koji je okrivljenik proglašen krivim propisuje novčanu kaznu od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kaznu zatvora do 60 dana. Okrivljeniku je pobijanom presudom izrečena novčana kazna u iznosu od 2.539,82 eura, pa je ovaj Sud također stava da će se tako odmjerenom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja posebice imajući u vidu da je prema potvrdi Ministarstva pravosuđa o prekršajnoj osuđivanosti okrivljenika (list 67 spisa), a koja je jedini relevantan podatak o ranijoj osuđivanosti, okrivljenik jednom pravomoćno kažnjen za isti prekršaj. Budući da mu je pobijanom presudom izrečena novčana kazna bliže zakonskom maksimumu, takva je sankcija prikladna svim okolnostima konkretnog slučaja, a ukoliko okrivljenik nastavi činiti nove prekršaje prema istome će tada biti moguće primijeniti i strože sankcije.
7. Što se tiče dijela žalbe tužitelja u kojem predlaže da se okrivljeniku za počinjeni prekršaj iz članka 216. stavka 3. ZSPC-a izrekne zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije, ista nije osnovana. Naime, okrivljenik je osoba koja nema važeću vozačku dozvolu odnosno koja nije stekla pravo samostalno upravljati motornim vozilima u prometu na cesti (nije položila vozački ispit), pa kao takva po samom zakonu nema pravo upravljanja vozilima na cesti. U takvim okolnostima izricanje zaštitne mjere u odnosu na takvog okrivljenika nije svrhovito, budući da je pravno suvišno osobi braniti nešto što joj ne pripada po samom zakonu odnosno od iste oduzimati pravo koje ona niti ne posjeduje.
8. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti žalbu tužitelja u cijelosti te potvrditi pobijanu presudu.
9. Zbog navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 23. listopada 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Matea Sačević, v.r.
Renata Popović, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
