REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1

Poslovni broj: Kžmp-2/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Tihane Bokan kao članica vijeća, uz sudjelovanje Slavice Horvačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog AP, zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog AP, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru od 5. prosinca 2024. broj Kmp-28/2023, u javnoj sjednici održanoj 23. listopada 2025., u odsutnosti državnog odvjetnika, optuženog AP i njegove braniteljice Ane Buljan,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba optuženog LP, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni te se optuženom AP uzima kao utvrđena kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, na koju je osuđen prvostupanjskom presudom, zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., a na temelju članka 56. KZ/11. izriče mu se uvjetna osuda, tako da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

II. Žalba optuženog AP u ostalom dijelu odbija se kao neosnovana, te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zadru, optuženi mlađi punoljetnik KP je proglašen krivim zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama, iz članka 190. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. Na temelju citiranih zakonskih odredbi je optuženik osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine te mu je, primjenom članka 56. KZ/11., izrečena uvjetna osuda tako da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik za vrijeme pet godina ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 190. stavka 8. KZ/11. u vezi s člankom 79. KZ/11., optuženiku su oduzete tvari sadržane u 29 prozirnih plastičnih vrećica sa zelenom biljnom materijom karakterističnom za drogu marihuanu, pojedinačnih težina 18,15 g, 10,49 g, 8,98 g, 4,44 g, 4,67 g, 4,38 g, 4,30 g, 4,39 g, 4,58 g, 4,47 g, 4,40 g, 4,39 g, 1,75 g, 2,27 g, 1,82 g, 1,94 g, 1,74 g, 1,94 g, 1,93 g, 1,65 g, 1,28 g, 0,89 g, 0,91 g, 0,84 g, 0, 92 g, 0,91 g, 0,68 g, 0,82 g i 1,25 g, te jedna digitalna vaga za precizno mjerenje težine na kojoj su utvrđeni tragovi opojnih droga tetrahidrokanabinola, kokaina i amfetamina, koji predmeti su privremeno oduzeti optuženiku uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave zadarske broj 00223782 od 27. veljače 2023.

1.2. Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24. i 72/25. – dalje: ZKP/08.), optuženik je u cijelosti oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 6. ZKP/08.

2. Protiv ove presude žalbu je podnio optuženi KP putem braniteljice Ane Buljan, odvjetnice u Zadru, zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog odluke o kazni. Predlaže pobijanu presudu preinačiti i optuženika osloboditi optužbe, odnosno pobijanu presudu ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Spis predmeta je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

5. Na temelju članka 475. stavka 1. ZKP/08., o sjednici drugostupanjskog vijeća izviješteni su optuženi KP i njegova braniteljica Ana Buljan, odvjetnica u Zadru, jer su to zahtijevali u žalbi, te nadležni državni odvjetnik. Sjednici nije pristupio nitko od pozvanih stranaka, iako su nadležni državni odvjetnik i optuženikova braniteljica, prema potvrdama o obavljenim dostavama, bili uredno obaviješteni. Optuženikova braniteljica je u telefonskom razgovoru izvijestila sud da je optuženik također bio uredno obaviješten o sjednici te je predložila sjednicu održati u odsutnosti nje i optuženika. Stoga je sjednica, u skladu s člankom 475. stavkom 3. ZKP/08., održana u odsutnosti stranaka.

6. Žalba je djelomično osnovana.

7. Nije u pravu žalitelj kada ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 9. ZKP/08.

7.1. Ovu povredu žalitelj samo nominalno označava, ali ne obrazlaže o kakvom bi se prekoračenju optužbe imalo raditi, niti u čemu bi se ono sastojalo, a to se ne može razabrati niti iz sadržaja žalbe.

8. Žalitelj nije u pravu kada tvrdi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

8.1. Nasuprot paušalnim tvrdnjama žalitelja, kojima se doslovno prepisuju pojedini oblici istaknute bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz teksta zakonske odredbe članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., ali se pritom uopće ne obrazlaže u čemu bi se te povrede sastojale, sud prvog stupnja je, u pogledu odlučnih činjenica, označio jasne razloge na kojima se zasniva izreka presude. U pobijanoj presudi nema proturječnosti između izloženih razloga o ispravama i zapisnika o iskazima danih u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Isto tako, sud je označio dokaze na temelju kojih proizlazi zaključak da je optuženik počinio kazneno djelo kako je to navedeno u izreci pobijane presude, a potom je obrazložio na osnovu kojih odlučnih činjenica je to zaključio. Žalitelj osporava kvalitetu vrijednosne ocjene izvedenih dokaza i uvjerljivost zaključaka izloženih u pobijanoj presudi, prigovarajući i količini izloženih razloga, ali time ne iznosi argumente za istaknutu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, već prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. jer mu je teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 28. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. - ispravak, 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14.) i člankom 6. stavkom 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10., 13/17. i 6/24.).

9.1. Žalitelj upire na povredu prava na obrazloženu sudsku odluku, smatrajući kako je odluka arbitrarna i samovoljna, ali time samo ponavlja tvrdnje koje predstavljaju žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., koja nije ostvarena. Pored toga, nezadovoljstvo žalitelja izloženim pravnim stajalištima suda prvog stupnja, koja su prema stavu žalitelja nevaljana i nedovoljno analizirana, predstavlja pobijanje valjanosti utvrđenog činjeničnog stanja, a time žalitelj ne opravdava istaknutu žalbenu osnovu.

10. Neosnovan je stav žalitelja o počinjenoj bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08.

10.1. Žalitelj prigovara načinu na koji sud pristupa ocjeni dokaza i zaključivanju o odlučnim činjenicama, što ne predstavlja potvrdu žaliteljeve teze o nepravilnosti u sudskom postupanju. Ističe se žalitelju kako sud, na temelju članka 450. stavka 2. ZKP/08., ocjenjuje svaki dokaz pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima te na temelju takve ocjene izvodi zaključak je li neka činjenica dokazana. Postupajući sukladno toj odredbi, sud prvog stupnja je ocijenio vjerodostojnost dokaza izvedenih u postupku i na temelju takve ocjene izvodio svoje zaključke o odlučnim činjenicama. Prvostupanjski sud je opravdano zaključio kako je optuženik svojim postupanjem ostvario sva bitna objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela, a žaliteljevo neslaganje sa zaključcima suda ne opravdava ovu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka.

11. Žalitelj nije u pravu kada se žali zbog povrede kaznenog zakona iz članka 469. točke 1. ZKP/08. (pogrešno navodeći "stavak 1. točka 1."), ističući je kao tzv. posrednu povredu.

11.1. Tvrdnjom kako je prvostupanjski sud na pogrešno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo, žalitelj pobija pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a time ne opravdava žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona. Ovo stoga što se postojanje povrede kaznenog zakona prosuđuje prema činjeničnom stanju iz izreke presude, a ne onom koje bi bilo pravilno prema stavu žalitelja. Izrekom prvostupanjske presude utvrđeni su svi bitni elementi kaznenog djela za koje je optuženik proglašen krivim i osuđen.

12. Isto tako, protivno žalbenim prigovorima kojima se sadržajno upire na povredu kaznenog zakona iz članka 469. točke 4. ZKP/08., sud prvog stupnja opravdano nije primijenio maloljetničko pravo.

12.1. Naime, sukladno odredbi članka 104. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19. – dalje: ZSM) za mlađe punoljetne počinitelje kaznenih djela vrijede odredbe kaznenog zakona i kaznenopravne odredbe drugih zakona Republike Hrvatske, a uz uvjete predviđene člankom 105. ZSM i odredbe koje vrijede za maloljetne počinitelje kaznenih djela. Isto tako, sukladno odredbi članka 106. ZSM, prema mlađem punoljetniku mogu se primijeniti odredbe Kaznenog zakona i kaznenopravne odredbe drugih zakona Republike Hrvatske (opće kazneno pravo).

12.2. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da primjena maloljetničkog prava prema optuženiku mlađem punoljetniku ne bi bila svrhovita, te da ga valja osuditi prema odredbama Kaznenog zakona i bez primjene ZSM. Sud prvog stupnja je pravilno ocijenio kako bi bilo osobito neprimjereno predloženo izricanje odgojnih mjera posebnih obveza, a s tim u vezi se ističe žalitelju kako sud nije vezan prijedlogom izraženim u mišljenju stručne suradnice državnog odvjetništva i u izvješću Hrvatskog zavoda za socijalni rad. Prvostupanjski sud je pri tomu pravilno imao u vidu da je optuženik u vrijeme počinjenja djela imao navršenih dvadeset godina, a u vrijeme suđenja navršenih više od dvadeset i dvije godine, kao što je pravilno vodio računa o vrsti i težini kaznenog djela, za koje je propisana kazna zatvora u rasponu od jedne do dvanaest godina, te o načinu njegova izvršenja, kao i o okolnostima koje se odnose na ličnost mlađeg punoljetnika, koje u ukupnosti ne opravdavaju uvjerenje da bi se svrha postupka i sankcije postigla izricanjem odgojnih mjera, odnosno primjenom maloljetničkog prava.

13. Premda uvodno ističe žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, žalitelj ne argumentira tvrdnju o nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, nego smatra kako je prvostupanjski sud donio pogrešan zaključak kada je optuženika proglasio krivim.

13.1. Suprotno ovom žalbenom prigovoru, činjenično stanje je pravilno utvrđeno. Zaključci suda prvog stupnja su utemeljeni na pravilnoj ocjeni vjerodostojnosti iskaza ispitanih osoba i svih ostalih provedenih dokaza, te su logični i zakoniti, pa su uslijed toga i zaključci suda o postojanju odlučnih činjenica pravilno zasnovani na izvedenim dokazima.

13.2. Nije u pravu žalitelj kada, ponavljajući obranu optuženika, ustraje na tvrdnjama kako optuženik nije znao da posjeduje drogu.

13.3. U postupku nije bilo sporno da je optuženik, u svom osobnom automobilu, posjedovao inkriminiranu drogu u navedenoj količini, razdijeljenu u 29 pojedinačnih paketića, kao i digitalnu vagu za precizno mjerenje s tragovima raznih droga, a prvostupanjski sud opravdano nije vjerodostojnima ocijenio njegove tvrdnje da nije znao što se nalazi u torbi koja je bila u njegovom automobilu i koju je preuzeo od JP i prenosio do ČP. Ove optuženikove tvrdnje ničim nisu potkrijepljene, a s tim u vezi je sud prvog stupnja pravilno uočio proturječje u navodima optuženika, koji je prvotno iskazivao da je droga njegova ali ne za prodaju, nego za osobnu uporabu, da bi zatim ustvrdio kako uopće nije znao što se nalazi u torbi u kojoj je pronađena droga. Pri tomu je prvostupanjski sud pravilno utvrdio kako su neuvjerljivi izgovori optuženika za takvu promjenu iskazivanja jer doista nije logično da bi optuženik, kako on to nastoji opravdati, iskazivao da je droga njegova zato što se bojao da će ga stanodavci izbaciti iz stana, odnosno zato što su mu policajci rekli da će obavijestiti vlasnike stana. Povezano s tim je prvostupanjski sud pravilno imao u vidu iskaz policijskog službenika, svjedoka BP, koji je jasno naveo da nije optuženiku sugerirao način na koji će iskazivati. Pored nedosljednosti optuženikovih navoda, pravilno je zaključio prvostupanjski sud da bi, da je doista istinita ona verzija događaja iskazana na raspravi, logično bilo očekivati da optuženik odmah iskazuje na način kako je iskazivao na raspravi. Ovo je sud prvog stupnja pravilno stavio u kontekst iskaza svjedokinje ČP i svjedoka RP, koje je pravilno ocijenio uvjerljivima. Svjedokinja ČP je iskazala kako je inkriminiranog dana došla do optuženika kupiti marihuanu ali da ne zna ni za kakvo preuzimanje torbe. Podudarno tomu je iskazivao i svjedok RP, koji je naveo da je toga dana s ČP došao do optuženika kupiti marihuanu, a ČP mu nije spominjala da bi trebala preuzeti bilo kakve druge stvari od optuženika, nego samo da ide kupiti marihuanu od njega. Ovo žalitelj zanemaruje kada posve proizvoljno tvrdi kako "nesporno proizlazi" iz iskaza svjedokinje ČP da je na parkiralište ispred stana optuženika došla kako bi preuzela torbu koju joj je preko optuženika poslao ŽP, jer takvo što svjedokinja nije iskazala.

13.4. Neosnovan je stav žalitelja koji, nastojeći opravdati tvrdnju optuženika o drugom vlasniku inkriminirane droge, pretjerano inzistira na prebacivanju odgovornosti na ŽP, zbog njegovog bezobraznog stava prilikom davanja iskaza i njegovog odbijanja odgovaranja na određena pitanja. Ističe se žalitelju kako se na neprimjerenosti svjedokovog ponašanja ne može temeljiti ocjena vjerodostojnosti iskaza svjedoka. Pri tomu je svjedok, posve u skladu s poukama iz članka 286. stavka 1. ZKP/08. dobivenim prije svjedočenja, imao pravo odbiti odgovoriti na pojedina pitanja. Isto tako, prvostupanjski sud je, pored pravilno uočenog očitog postojanja svojevrsne veze između optuženika i svjedoka JP, koji je osporio bilo kakvu povezanost s torbom koja je pronađena u optuženikovom automobilu i potvrdio da je ČP došla od optuženika kupiti marihuanu, pravilno imao u vidu činjenični opis inkriminiranog kaznenog djela te je jasno naglasio kako pitanje JP, kao navodnog ranijeg vlasnika droge koji je od optuženika tražio uplatu 400,00 eura za drogu, za koju mu je optuženik uplatio 398,00 eura, nadilazi predmet ovog postupka i ne otklanja značaj pravilno utvrđene činjenice da je optuženik u svom automobilu posjedovao inkriminiranu količinu droge, radi daljnje prodaje.

13.5. Protivno žalbenim navodima optuženika, prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te je savjesnom ocjenom dokaza, osnovano zaključio da je optuženik počinio kazneno djelo, upravo na način kako je to navedeno u izreci pobijane presude. Za svoja utvrđenja dao je valjano i logično obrazloženje, na koje se upućuje žalitelj.

13.6. Slijedom izloženog, suprotno tvrdnjama žalitelja, prvostupanjski sud opravdano nije primijenio načelo "in dubio pro reo" jer nije našao postojanje nekih dvojbi u pogledu odlučnih činjenica.

14. Međutim, u pravu je optuženi KP kada se žali zbog odluke o kazni.

14.1. Odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

14.2. S tim u vezi, prvostupanjski sud je, uvažavajući pravilno utvrđeni potpuni izostanak otegotnih okolnosti, optuženiku pravilno olakotnim cijenio njegovu dosadašnju neosuđivanost, ujedno pravilno imajući u vidu njegovo uredno obiteljsko okruženje i redovito školovanje.

14.3. Premda žalitelj neosnovano prigovara pogrešnom valoriziranju otegotnih okolnosti, koje prvostupanjski sud kod optuženika uopće nije utvrdio, osnovano smatra kako su olakotne okolnosti podcijenjene. Naime, upravo okolnost potpunog izostanka otegotnih okolnosti se nedovoljno odrazila prilikom odmjeravanja vremena provjeravanja uvjetnom osudom koja je izrečena optuženiku. Prvostupanjski sud je optuženiku odmjerio vrijeme provjeravanja u maksimumu propisanom člankom 56. stavkom 3. KZ/11., propustivši pritom pravilan značaj dati činjenici dosadašnje neosuđivanosti optuženika, što upućuje na dosadašnju posvemašnju usklađenost ponašanja optuženika s društvenim normama. Optuženiku je ovo prvi sukob sa zakonom, pa je razvidno da je počinjeno kazneno djelo, premda ozbiljni, tek izdvojeni događaj i izolirani eksces u inače neporočnom životu optuženika, mlađeg punoljetnika. optuženikovom ponašanju. Pri tomu je sud prvog stupnja neosnovano zanemario okolnosti počinjenja kaznenog djela jer prilikom vrednovanja optuženikovog načina postupanja nije vodio računa o tomu da se radi o drogi marihuani, dakle tzv. lakoj drogi, koja ne stvara teže ovisnosti, te njenoj količini (manje od 100 grama), koje okolnosti ne značajnije ne nadmašuju one okolnosti koje su uobičajeno svojstvene kaznenom djelu zbog kojeg je optuženik osuđen i stoga ne opravdavaju odmjeravanje vremena provjeravanja u maksimalnom trajanju, premda se primjerena mjera strogosti adekvatno reflektirala u duljini trajanja kazne zatvora na koju je optuženik osuđen.

14.4. Sve utvrđene okolnosti, u svom zbiru, doista ukazuju na zaključak o postojanju visokog stupnja vjerojatnosti da i bez izvršenja kazne optuženi KP ubuduće neće činiti kaznena djela. Stoga je trebalo preinačiti pobijanu presudu u odluci o kazni, te prihvatiti kaznu zatvora u trajanju jedne godine, na koju je optuženik osuđen prvostupanjskom presudom, ali istu, na temelju članka 56. KZ/11., uvjetovati kraćim vremenom provjeravanja, na vrijeme tri godine, u kojoj duljini trajanja je izražena dovoljna mjera strogosti.

14.5. Vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11.) te o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11.), izrečenom uvjetnom osudom optuženiku izraziti će se jasna društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela, ali utjecati i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

14.6. Zato je, djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženika, prvostupanjska presuda preinačena u dijelu odluke o kazni.

15. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija.

15.1. Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkama 1. i 2. ZKP/08., nije našao da bi bile ostvarene ni ostale bitne povrede odredaba kaznenog postupka ni povrede kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

16. Imajući u vidu izloženo, primjenom odredbe članka 486. stavka 1. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ove presude pod točkom I., dok je na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

Velika Gorica, 23. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Gordana Paljevec