Poslovni broj Pn-238/2023-28
Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
[adresa], Ž [adresa]
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Katarini Bajčić Ivančević, u pravnoj stvari tužitelja ŽE iz [adresa], dr. [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćnicama iz ZOU Ana Trošelj i Sandra Zorc odvjetnice iz Rijeke, protiv tuženika HOK-OSIGURANJE d.d. Zagreb, Capraška 6, OIB N00432869176 zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Olujić, Pezić i partneri d.o.o. odvjetnici u Zagrebu, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 11. rujna 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika Snježane Jovanović Pucek odvjetnice u Rijeci, zaključene temeljem odredbe čl. 335. ZPP-a, javno objavivši 23. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku HOK-OSIGURANJE d.d. Zagreb, OIB 00432869176 da tužitelju ŽE, OIB [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 2.459,30 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznose kako slijedi:
- 2.216,47 EUR počam od 15. lipnja 2022. do isplate,
- 242,83 EUR počam od 14. lipnja 2022. do isplate,
i to do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, potom od dana 01. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od dana 30. prosinca 2023. pa do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana
II. Odbija se tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva do ukupnog iznosa od 20,60 EUR kao i sa zahtjevom da na dosuđeni iznos neimovinske štete u visini od 2.216,47 EUR zatezna kamate teče od 28. srpnja 2021. do 14. lipnja 2022. kao neosnovanim.
III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju prouzročeni parnični trošak u visini od 1.819,38 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 23. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom troškova tužitelj odbija.
Obrazloženje
Tužitelj u tužbi navodi kako se dana 08. srpnja 2021. godine u 06:35 sati u Rijeci, dogodila prometna nesreća u kojoj je sudjelovala vozačica automobila registracijskih oznaka [registarska oznaka] i tužitelj koji je upravljao motociklom registracijskih oznaka [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]). Za izazivanje prometne nezgode nesporno je odgovorna vozačica automobila registracijskih oznaka [registarska oznaka], koja je oduzela prednost tužitelju, prešavši na njegovu stranu kolnika, uslijed čega je došlo do sraza vozila i pada tužitelja s motocikla na kolnik. Na dan navedene prometne nezgode vozilo reg. oznaka [registarska oznaka] bilo je osigurano kod tuženika. Uslijed navedenog, tužitelj je zadobio višestruke ozljede kralježnice, ramena, noge i kukova, te se kao potvrda navedenog dostavlja medicinska dokumentacija.
Tužitelj se dana 28. srpnja 2021. godine obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom radi naknade imovinske i neimovinske štete kao posljedice ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći. Tuženik je tužitelju po toj osnovi priznao štetu u visini od 1.101,60 EUR/8.300,00 kn, a koji je iznos isplaćen tužitelju dana 22. rujna 2021. godine. Pritom, tužitelj ističe da do danas nije primio specifikaciju navedene isplate, iz koje bi bilo vidljivo koliki se dio navedenog iznosa odnosi na naknadu imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege, a koliki iznos na naknadu neimovinske štete. Shodno tome, tužitelj predlaže da Naslov pozove tuženika da dostavi u spis specifikaciju uplate nespornog iznosa naknade štete, kako bi tužitelj mogao precizirati iznose koje potražuje po pojedinoj osnovi štete. Međutim, osim priznate štete, tužitelj je pretrpio značajno veću neimovinsku i imovinsku štetu. Naime, tužitelj je prilikom prometne nezgode zadobio niz ozljeda, i to hematom desne potkoljenice, kontuziju leđa, kontuziju boka, odnosno kuka, adhezivni kapsulitis desnog ramena, te druge zdravstvene tegobe opisane u priloženoj liječničkoj dokumentaciji. Zbog navedenog tužitelj je na dan nezgode vozilom hitne pomoći odvezen u KBC Rijeka, OHBP lokalitet Sušak, gdje je bio hospitaliziran od tog dana do 13. srpnja 2021. godine. Posljedično prometnoj nezgodi i zadobivenim ozljedama, tužitelj je bio podvrgnut dugotrajnom, višemjesečnom liječenju, što također razvidno iz priložene medicinske dokumentacije. Tijekom tog razdoblja tužitelj je konstantno trpio bolove u ozlijeđenim dijelovima tijela. Nadalje, predmetni je događaj kod tužitelja izazvao značajnu duševnu bol u vidu straha i tjeskobe, kao i u vidu smanjene životne aktivnosti. Dakle, iz priloženih isprava je jasno vidljiva ne samo dugotrajnost tužiteljevog oporavka, a koja ukazuje na ozbiljnost zadobivenih ozljeda te intenzitet pretrpljenih bolova, već je razvidna i dugotrajnost smanjenja tužiteljeve životne aktivnosti tijekom višemjesečnog liječenja. Ujedno, tijekom trajanja liječenja o tužitelju se brinuo i pomagao mu njegov sin ŽE, budući da se tužitelj nije mogao samostalno kretati i obavljati određene svakodnevne uslijed zadobivenih ozljeda, te ga je isti sin vozio na liječničke preglede i to 3 mjeseca po 4 sata dnevno, odnosno ukupno 360 sati. Pa tako sa osnova tuđe pomoći i njege potražuje iznos od 900,00 EUR.
Stoga, tužitelj u ovom postupku potražuje naknadu štete s osnova povrede prava osobnosti, odnosno naknadu neimovinske štete s naslova pretrpljenih fizičkih bolova, pretrpljenog straha, i duševne boli uslijed smanjene životne aktivnosti, te naknadu štete s osnova tuđe pomoći i njege u ukupnom iznosu od 2.216,47 EUR/16.700,00 kn. Naime, tužitelj je odštetnim zahtjevom od tuženika zahtijevao naknadu neimovinske štete od 25.000,00 kn. Tuženik je tužitelju do danas priznao i isplatio iznos naknade štete u ukupnom iznosu od 8.300,00 kn. S obzirom da je tuženikova procjena štete prenisko određena, tužitelj u ovom postupku potražuje isplatu nepriznatog dijela naknade štete po navedenim osnovama. Nadalje, tužitelj je u svrhu liječenja i oporavka od zadobivenih ozljeda snosio troškove liječenja, a koji su iznosili ukupno 263,43 EUR/1.984,81 kn. Stoga, tužitelj u ovom postupku potražuje i naknadu imovinsku štete s osnova plaćenih troškova liječenja u iznosu od 263,43 EUR, uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu. Isplatom ukupnog iznosa od 1.101,60 EUR/8.300,00 kn tuženik je priznao osnov naknade štete, a osporio njegovu visinu. Obzirom da je predmetna procjena štete po tuženiku prenisko određena, tužitelju nije preostalo drugo nego svoja prava i interese zaštititi sudskim putem, odnosno podizanjem ove tužbe.
Slijedom svega dosad navedenoga, tužitelj u ovom postupku potražuje od tuženika naknadu štete u ukupnom iznosu od 2.479,90 EUR/18.684,81 kn, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, i to iznos od 2.216,47 EUR s osnova neimovinske štete od 28. srpnja 2021. godine, te iznos od 263,43 EUR s osnova imovinske štete od 14. lipnja 2022. godine uz naknadu parničnog troška sve u roku od 15 dana.
Tuženik u odgovoru priznaje pasivnu legitimacija kao i nastanak štetnog događaja 08.07.2021.g., no osporava se visina svih iznosa koje tužitelj potražuje na ime pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu, kao i visina imovinske štete koju tužitelj potražuje tužbom jer navedeni iznosi nisu u skladu sa sudskom praksom utemeljenom na Orijentacijskim kriterijima VSRH, niti dostavljenom medicinskom dokumentacijom u privitku tužbe. Tuženik je dana 22.09.2021., prije podnošenja tužbe, uplatio na račun tadašnjeg punomoćnika tužitelja iznos od 1.101,60 EUR na ime neimovinske štete i imovinske štete. Tuženik osporava visinu svih vidova neimovinske i imovinske štete u pogledu zadobivenih ozljeda koju tužitelj potražuje tužbom jer navedeni iznosi nisu u skladu sa sudskom praksom utemeljenom na Orijentacijskim kriterijima VSRH, kao što niti iz dostavljene dokumentacije u privitku tužbe ne proizlaze povrede koje bi opravdavale dosudu daljnjeg iznosa od 2.479,90 eur. Slijedom toga, tuženik osporava visinu svih kvalifikatornih okolnosti, jer su svi iznosi u tužbi visoko postavljeni i nisu u skladu s Orijentacijskim kriterijima VSRH. Naime, tužitelj je u predmetnom štetnom događaju zadobio laku tjelesnu ozljedu, koja nije ostavila trajnih posljedica po zdravlje tužitelja, a liječenje je bilo uobičajeno za tu vrstu ozljede i trajalo je kratko. Predlažemo tužitelja obvezati da se izjasni prileži li spisu cjelokupna medicinska dokumentacija ( ukoliko ne prileži, predlažemo obvezati ga na dostavu daljnje medicinske dokumentacije) kao i je li liječenje završeno te da dostavi ovjerenu presliku zdravstvenog kartona radi uvida u premorbidno stanje. Osporava se tijek zakonske zatezne kamate kako je isti postavljen jer je tuženik dana 22.09.2021.g., u roku od 60 dana od zaprimanja odštetnog zahtjeva, isplatio tužitelju nesporan iznos, a sve u skladu s čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Nadalje, u predmetnom postupku tek treba utvrditi kada je liječenje tužitelja okončano. Uz navedeno zatezna kamata s osnova imovinske štete za tuđu pomoć i njegu može teći tek od donošenja presude, dakle od dana kada je presudom utvrđeno da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega te visina te štete. Osporavaju se u cijelosti troškovi liječenja koji se ne odnose na participaciju u obveznom osiguranju, a posebice troškovi fizikalne terapije, obzirom da se navedeni računi odnose na privatnu fizikalnu terapiju, te se radi o medicinskom nadstandardu, kojeg tuženik nije u obvezi naknaditi, jer je tužitelj fizikalnu terapiju mogao obaviti preko HZZO-a. Stoga u konačnici predlaže sudu da po provedenom dokaznom postupku odbije tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti uz naknadu troška tuženiku.
Sud je proveo dokaze uvidom u materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu i to odštetni zahtjev kojeg je tužitelj uputio tuženiku 28. srpnja 2021., cjelokupnu medicinsku dokumentaciju priležećoj spisu, račun za učešće sudjelovanja u troškovima zdravstvene zaštite ( str 37-73 spisa), saslušan je svjedok ŽE, tužitelj te je proveden dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Williamu Klariću.
Ocjenom svih provedenih dokaza, a u smislu odredbe čl. 8 ZPP-a ovaj sud drži tužbeni zahtjev tužitelja u gotovo u cijelosti osnovanim.
Tužitelj u iskazu navodi navodi kako je u prometnoj nesreći od 08. srpnja 2021. sudjelovao kao vozač motocikla. Nakon sraza motocikla i osobnog vozila sam pao je na desnu stranu tijela. Noga se našla pod motociklom i imao je veliki hematom na desnoj nozi. Zadobio je i ozljede na desnom ramenu, a što se tiče glave imao je kacigu tako da tu nije bilo vidljivih ozljeda. Nakon nastanka ove nezgode na lice mjesta pristupila je policija i hitna medicinska pomoć te ga je hitna odvezla u bolnicu na pregled. U bolnici su ga pregledali, utvrdili koje je ozljede zadobio, imao je veliku ogrebotinu na ruci i laktu, to je i dan danas vidljivo i taj hematom na desnoj nozi koji je dugo trajao i morali su mu izvlačiti krv zbog tog hematoma. Hematom je dosta dugo bio vidljiv. U bolnici je bio nekih 7 do 10 dana. Kada je otpušten na kućnu njegu bila mu je potrebna tuđa pomoć i njega, sin ga je svugdje vozio jer ja nije bio sposoban sam voziti. Zbog bolova u ramenu otišao je u Lovran, tamo su mu dali blokadu, ali to nije bilo dovoljno pa su ga uputili na fizikalnu terapiju na Thalasoterapiju u [adresa]. Tuđa pomoć i njega sigurno su mu bili potrebni oko 3 mjeseca. U početku se nije mogao niti samostalno oblačiti niti obuvati. Kako se desnom nogom nije mogao služiti koristio je štake za podizanje iz kreveta i hodanje. Što se tiče hematoma zna da mu je jedno 3 ili 4 puta vađena krv iz istog. Od ovog štetnog događaja više ne vozi motor, osjeća strah u prometu kao vozač. Što se tiče posljedica ovog štetnog događaja desno rame još uvijek nije u funkciji kao što je to prije bilo. Obavio je ukupno 3 intervala fizikalne terapije. Doživio je šok vezano za ovu nezgodu jer nikada ranije nije bio sudionikom prometne nesreće. U bolnici nisu odmah obraćali pažnju na nogu, tek kasnije su vidjeli da noga otiče i da nastaje hematom. Sjeća se da je dr. A rekao da od tolikog hematoma kost nije pukla pa su ga slali na snimanje i obavili utz. U ramenu bolovi su i dan danas prisutni, ograničene su mu kretnje u istom i zbog ramena mu se bilo teško obuvati.
Svjedok ŽE navodi kako je otac nakon izlaska iz bolnice bio je kod njega na Škrljevu 3 mjeseca. Pružao mu je tuđu pomoć i njegu, vozio ga na liječničke preglede. Otac se otežano kretao, imao je hematom na nozi i imao je problem s desnim ramenom. U početku mu je pomagao u oblačenju, obuvanju. Otac se i kretao uz pomoć štaka. Što se tiče hematoma zna da kada je otpušten iz bolnice morao se vraćati da mu to punktiraju nekoliko puta. Vozio ga je sa Škrljeva u KBC Sušak. Vozio je oca i na fizikalne terapije, u početku je ocu pripremao hranu, obavljao kupovinu namirnica jer on to nije mogao sam. Otac se otežano kretao zbog hematoma sigurno 3-4 tjedna. Što se tiče ramena dugo su bili vidljivi problemi vezano uz kretnje istoga, sigurno nekakvih 3-4 mjeseca. Nakon ove nezgode otac više nije vozio motor, motor stoji parkiran od nezgode na Škrljevu. Otac je prije nezgode dugo godina vozio motor.
Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka medicinske struke dr. Williama Klarića proizlazi kako je u prometnoj nesreći od 08. srpnja 2021 zadobio - natuk sa krvnim podljevom desne natkoljenice, upala desnog ramenog zgloba (capsulitis) nakon udarca, natuk leđa. Više ogrebotina kože desnih ekstremiteta. Tužitelj je samostalno pokretan bez pomagala. Kaže da motor više ne vozi i drži ga u jednoj prostoriji kako bi ga povremeno gledao. Bio je strastveni bayker, ali strah zaostao nakon nesreće je nadjačao strast. Pregled se orijentira prema desnom ramenu na što se posebno žali. Desno je rame tvrdo i bolno na opip. Kretnja antefleksije (odizanje ispružene ruke prema naprijed) je moguća do 80 st., a lijevo do 130 st., abdukcija (odizanje u stranu) isto do 60 st. a lijevom rukom do 110 st. Rotacije rukom prema unutra je nemoguća (ne uspijeva dlanom dotaknuti donji dio leđa). Kretnje u desnom laktu su u normalnim granicama, ručni zglob isto normalno uz održan stisak. Uskraćen je u onim radnjama koje zahtijevaju viši položaj ruku , ali i pri navlačenju čarapa i hlača ili vezanju cipela. Na desnom laktu zaostao je manji ožiljak promjera do do 2 cm. Na promjenu vremena ponekad trpi bol u tom ramenu. U odnosu na pretrpljeni bolovi: jakog intenziteta zbog velikog krvnog podljeva u gornjem dijelu desne natkoljenice i njegove evakuacije i drenaže u više navrata (ukupno oko 300 kubika stare krvi) te bolove u desnom ramenu radi upale (dobio blokadu), ukupno 10 dana. Srednjeg intenziteta 20-25 dana (uključeni i bolovi početne fizikalne terapije) slabog intenziteta 2-3 mjeseca. Pretrpljeni strah: primarni bio je jakog intenziteta u trajanju do 5 minuta, zatim (sam se digao) slabog do srednjeg intenziteta još 10 minuta. Sekundarni strah srednjeg intenziteta trajao je pri pojavi komplikacije velikog krvnog podljeva i trajao do 2 tjedna i strah srednjeg intenziteta sa bolnim ukočenjem desnog ramena tijekom kolovoza 2021.Ukupno strah srednjeg intenziteta oko 6 tjedana. D: Zaostaju posljedice pokretljivosti u desnom ramenom zglobu kao trajno. Iste su umanjene ukupno u srednjem stupnju uz povremenu bolnost. Ova posljedica umanjuje životne aktivnosti tužitelja 7-9 %. Tuđa Pomoć: Pružena mu je od strane sina. Radi se o nestručnoj tuđoj pomoći. Ista je bila potrebna tijekom liječenja krvnog podljeva desne noge (potreba pretežno ležanja) 2 tjedna do 2 sata dnevno. U nastavku radi bolnog ukočenja desnog ramena pomoć je trebao od polovice kolovoza 21. do 13.12.21. kada se stanje poboljšalo- također do 2 sata dnevno. Tužitelj je trebao pomoć pri prijevozu na kontrole u Rijeci 6 X te odlasci na fizikalnu u [adresa].
Tužitelj nije istakao primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka te ga je prihvatio u cijelosti.
Tuženik je u podnesku od 20. lipnja 2025 istakao primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka navodeći kako je nejasno temeljem čega je vještak utvrdio zaostalo SOŽU kod tužitelja od čak 9%, nalaz je neprihvatljiv i nema uporišta u medicinskoj dokumentaciji. Jedina posljedica traume je bio razvoj krvnog podlijeva na desnoj natkoljenici koji je liječen prema pravilima struke i iza kojeg nisu zaostale nikakve anatomske ili funkcionalne smetnje. U odnosu na bolove u desnom ramenu tužitelj da se na iste počeo žaliti tek 5 tjedana nakon štetnog događaja i isti se ne mogu dovesti u direktnu uzročno posljedičnu vezu sa štenim događajem. Tužiteljeva dijagnoza je PHS – degenerativna promjena ramenog zgloba koje nije posljedica posttraumatske naravi i liječi se blokadama i fizikalnom terapijom kako to tužitelj i čini. Nadalje osporava i ocjenu bolova i to posebno duljinu jakih bolova od 10 dana, te bolove koji se odnose na desno rame koji nisu u uzročno posljedičnoj vezi sa štetnim događajem. Osporava se i procjena završetka liječenja, tužitelj je zadobio lake ozljede, a liječenje istih zasigurno nije trajalo godinu dana. Osporava se i ocjena straha i potrebe tuđe pomoći i njege. Predlaže stoga novo vještačenje.
U usmenom obrazlaganju nalaza i mišljenja i očitovanju na primjedbe tuženika vještak dr. Klarić navodi kako je u ovoj nezgodi tužitelj zadobio lakše tjelesne ozljede međutim dogodilo se da je tijekom liječenja došlo do poteškoća koje su ostavile posljedice kod tužitelja za koje smatra da ih treba cijeniti i ocijeniti kako je učinio s postotkom od 7-9%. Poteškoće su s desnim ramenom kod kojega je zaostala umanjena pokretljivost i povremeni bolovi, dijagnoza je postavljena tijekom drugog dijela liječenja kod spec. ortopeda u bolnici Lovran. Dijagnoza je bila periartritis humero scapularis kako završava na itis ne radi se o artrozi već o upali. Ova bolest ima i dva sinonima artroza ramenog zgloba i smrznuto rame, a to je kasniji stadij gdje nisu prisutni samo bolovi nego i umanjena pokretljivost. U bolnici Lovran dobio je i blokadu u desno rame, preporučeno mu je da ide kod spec fizijatara što je i učinio u nekoliko navrata i specijalista fizijatar je potvrdio postojanje te bolesti i izmjerio da su kretnje umanjene u desnom ramenu. Vještak navodi kako je kod pregleda tužitelja za potrebe vještačenja utvrdio da su kretnje nešto bolje nego kada je bio u [adresa] ali su i dalje bolne i reducirane. On ne može desnom rukom doći iza leđa, ne može dignuti sprijeda desnu ruku kao lijevo i postranično kao lijevu. Tužitelje je nakon sudara pao na desnu stranu tijela, udario je i desno rame no klinički ništa posebno, par dana je imao bolove, ali očito da je to bio poticaj da nastane ovaj periartritis. On je prije toga bio zdrav, a postoji i potvrda njegovog liječnika iz Njemačke gdje piše da nikada nije imao problema s ramenom a teško da da strastveni bajker može voziti motor s problemima s ramenom pa ovu ozljedu ramena pripisuje ovom štetnom događaju. U odnosu na ocjenu fizičkih bolova i prigovor tuženika da je previsoko ocijenio duljinu trajanja jakih bolova navodi kako se boli ocjenjuju po duljini trajanja liječenja, a liječenje je trajalo oko 11 mjeseci. Bol jakog intenziteta ocijenio je sa 10 dana, veći dio bolova odnosi se na krvarenja stražnjeg dijela visoke natkoljenice. To je posebna regija i anatomski, jer ovojnice mišića masno tkivo iznad toga i druga ovojnica ispod kože stvaraju komorice kao pčelinje saće i kada je tu krvarenje kao kod tužitelja ono se nema kamo širiti, mora probijati te komorice i u anatomiji je poznata kao natis, posebno bolna regija. Drugi dio bolova je manji zbog poteškoća s desnim ramenom. Bolovi srednjeg intenziteta 20-25 dana, ali smatra da je kod tužitelja bilo prisutno 20 dana, bolove manjeg intenziteta ocijenio je u trajanju 2-3 mjeseca ali su tu ubrojene i sve druge nelagode koje tužitelj trpi kao šivanje, previjanje, praćenje i sl. Uobičajeno da se ovakva bolnost ramena dogodi tek nakon 5 tjedana jer u ovom slučaju udarac koji je dobio kada je tužitelj stradao, u desno rame nije mogao odmah dovesti do upale tetive zgloba nego tek u kasnijoj fazi a u prvom dijelu liječenja bio je zaokupljen liječenjem hematoma na gluteusu. Ultrazvuk ramena ne bi ništa promijenio u tijeku liječenja jer isto nije bitno na tijek liječenja i konačno rješenje problema. Na uvid je imao cjelokupni karton tužitelja koji prileži spisu.
Tuženik je i nakon usmenog očitovanja vještaka i dalje ustrajao na primjedbama na nalaz i mišljenje, te predložio provođenje dokaza novim medicinskim vještačenjem.
Ovaj sud je navedeni dokazni prijedlog tuženika odbio iz razloga suvišnosti, naime prema mišljenju ovoga suda dr. William Klarić je nalaz i mišljenje izradio prema rješenju suda, u potpunosti je odgovorio na danu mu zadaću suda, a svojim usmenim obrazlaganjem otklonio je sve primjedbe tuženika stoga ovaj sud nalaz i mišljenje vještaka cijeni objektivnim i napravljenim sukladno pravilima struke, te ga u potpunosti prihvaća.
Odredbom čl. 1100. ZOO-a propisano je da u slučaju povrede prava osobnosti sud će ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kada nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi brigu o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.
Uzimajući u obzir nalaz i mišljenje vještaka glede kvalifikatorne okolnosti fizičke boli ovaj sud nalazi da tužitelju pripada iznos od 3.000,00 EUR, uzimajući u obzir da je bolove jakog intenziteta zbog velikog krvnog podljeva u gornjem dijelu desne natkoljenice i njegove evakuacije i drenaže u više navrata (ukupno oko 300 kubika stare krvi) te bolove u desnom ramenu radi upale (dobio blokadu), koje je trpio ukupno 10 dana. Srednjeg intenziteta 20-25 dana (uključeni i bolovi početne fizikalne terapije) kao i bolove slabog intenziteta 2-3 mjeseca.
Cijeneći nalaz i mišljenje vještaka glede kvalifikatorne okolnosti straha ovaj sud nalazi da tužitelju s navedene kvalifikatorne okolnosti pripada iznos od 1.500,00 EUR, uzimajući u obzir da je kod tužitelja bio prisutan sekundarni strah srednjeg intenziteta koji je trajao je pri pojavi komplikacije velikog krvnog podljeva i trajao do 2 tjedna i strah srednjeg intenziteta sa bolnim ukočenjem desnog ramena tijekom kolovoza 2021. ukupno strah srednjeg intenziteta oko 6 tjedana.
U pogledu smanjenja opće životne aktivnosti koja se kod tužitelja može izraziti u omjeru od ukupno 7-9 %, a odnose se na desno koje tvrdo i bolno na opip. Kretnja antefleksije (odizanje ispružene ruke prema naprijed) je moguća do 80 st., a lijevo do 130 st., abdukcija (odizanje u stranu) isto do 60 st. a lijevom rukom do 110 st. Rotacije rukom prema unutra je nemoguća (ne uspijeva dlanom dotaknuti donji dio leđa). Kretnje u desnom laktu su u normalnim granicama , ručni zglob isto normalno uz održan stisak. Uskraćen je u onim radnjama koje zahtijevaju viši položaj ruku , ali i pri navlačenju čarapa i hlača ili vezanju cipela, pa je ovaj sud mišljenja da s te kvalifikatorne okolnosti tužitelju pripada 1.500,00 EUR, a uzimajući u obzir da je tužitelj sada u dobi od 72 godine u mirovini te očekivanu dob života u kojoj će tužitelj i nadalje morati ulagati pojačane napore u obavljanju svakodnevnih životnih aktivnosti.
Posebno valja naglasiti da posljedice koje tužitelj trpi vezano za desno rame, su svakako u uzročno-posljedičnoj vezi sa predmetnim štetnim događajem, naime kako je i sam vještak naveo prilikom usmenog obrazlaganja nalaza i mišljenja u ovom slučaju udarac u desno rame koji je tužitelj dobio kada je stradao, nije mogao odmah dovesti do upale tetive zgloba (kod tužitelja nije prisutna artroza već upala) nego tek u kasnijoj fazi što se i dogodilo u konkretnom slučaju, a u prvom dijelu liječenja tužitelj je bio više zaokupljen liječenjem hematoma na gluteusu zbog čega je u više navrata morao ići na ispražnjavanje krvnog podlijeva pa nije pridavao važnosti bolovima u ramenu.
Dakle, sveukupno na ime povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, tužitelju pripada iznos od 6.000,00 eur, no kako je prije utuženja tuženik tužitelju isplatio na ime neimovinske štete iznos od 8.300 kn/ 1.101,60 EUR-list 82 spisa to bi tužitelju pripadao iznos od 4.898,40 EUR, no kako tužitelj potražuje manji iznos na ime povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i to ukupno iznos od 2.216,47 EUR to mu ovaj sud dosuđuje navedeni iznos u cijelosti.
Člankom 1095. st. 1. ZOO-a je propisano da tko drugom nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje dužan je naknaditi troškove liječenja i druge potrebne troškove u vezi s time, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.
Tužitelj u činjeničnom navodima tužbe navodi kako potražuje s osnova tuđe pomoći i njege iznos od 900 EUR koji bi tužitelju u cijelosti pripadao uzimajući u obzir nalaz i mišljenje vještaka dr. Williama Klarića koji navodi da je tuđa pomoć i njega tužitelju bila potrebna tijekom liječenja krvnog podljeva desne noge (potreba pretežno ležanja) 2 tjedna do 2 sata dnevno. U nastavku radi bolnog ukočenja desnog ramena pomoć je trebao od polovice kolovoza 2021. do 13.12.2021. kada se stanje poboljšalo- također do 2 sata dnevno. Tužitelj je trebao pomoć pri prijevozu na kontrole u Rijeci 6 x te odlasci na fizikalnu u [adresa] , kao i cijenu nestručne pomoći od 5 EUR po satu-slobodna ocjena dokaza, no kod konačnog postavljanja tužbenog zahtjeva tužitelj nije potraživao taj vid imovinske štete pa mu ista nije dosuđena.
U odnosu na troškove liječenja, prema računima koji prileže sudskom spisu na listovima 37 do 73 spisa, a koji se odnose na sudjelovanje u troškovima zdravstvene zaštite-participacija u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju bolesti srca, pluća i reumatizma u Opatiji za obavljenu fizikalnu terapiju, u Kliničkom bolničkom centru Rijeka za kontrolne pregleda specijalista, obradu rane po predmetnom štetnom događaju , te Klinici za ortopediju Lovran kada je zbog bolova u ramenu išao na „blokadu“ tužitelju sveukupno pripada iznos od 242,83 EUR/1.829,61 kn dok je neosnovan zahtjev tužitelja u visini od 20,60 EUR/155,20 KN, koji se odnosi na račun od 17.08.2021 sudjelovanje u troškovima zdravstvene zaštite Klinike za ortopediju Lovran-list 71 spisa jer iako račun ukupno glasi na iznos od 193,98 kn iznos sudjelovanja tužitelja ukupno iznosi 38,78 kn, stoga je neosnovan zahtjev za isplatom iznosa od 155,20 kn/20,60 EUR.
Slijedom svega naprijed navedenog valjalo je odlučiti kao u točkama I i II izreke ove presude.
Na dosuđeni iznos neimovinske štete od 2.216,47 EUR tužitelju pozivom na odredbu čl. 1103 ZOO-a pripada zakonska zatezna kamata od 15. lipnja 2022. dana nakon što je završeno njegovo liječenje kako vještak Klarić navodi u svom nalazu i mišljenju, a ne od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 28. srpnja 2021., naime kod povrede prava osobnosti trenutak nastanka štete (štetnih posljedica) ne treba poklapati s nastankom štetnog događaja ili s danom podnošenja odšetnog zahtjeva te kao taj trenutak treba uzeti završetak liječenja, već treba uzeti trenutak kada se zdravstveno stanje osobe ozlijeđene u štetnom događaju stabiliziralo i kada se sa sigurnošću može utvrditi opseg i stupanj konačnih i trajnih posljedica zadobivene povrede te trajanje i intenzitet duševnih boli koje trpi oštećeni, kao i sve druge okolnosti pravno odlučne za utvrđivanje visini pravične novčane naknade u smislu odredbe čl. 1100. ZOO-a (isto i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev- 2249/2012-2 od 5. ožujka 2013.).“
U odnosu na imovinsku štetu s troškova liječenja tužitelju pripada zakonska zatezna kamata od 14. lipnja 2022 dana kad dan kada je tužitelju izdan zadnji račun- list 55 spisa, za sudjelovanje u troškovima zdravstvene zaštite sve uz poziv po čl. 1086 ZOO-a jer je tada nastala šteta za tužitelja .
Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u točkama I. i II. izreke odluke.
Odluka o parničnim troškovima tužitelja temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a, jer tužitelj samo s neznatnim dijelom tužbenog zahtjeva nije uspio i to za, za sastav tužbe iznos od 100 bodova (Tbr. 7. toč. 1.), za sastav podneska od 02. svibnja 2024, u visini od po 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1.), za sastav podneska od 02. prosinca 2024 u visini od 25 bodova (Tbr 8 toč.3) te za pristup na ročišta održana 18.07.2024., 25.10.2024. i 11.09.2025. svako u visini od po 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1.), vrijednost boda 2,00 EUR sve uz priznanje 25% PDV-a, a odmjereno sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, te je valjalo priznati trošak medicinskog vještačenja u visini od 400,00 EUR, te je valjalo priznati trošak sudske pristojbe na tužbu u visini od 35,63 EUR i na presudu 71,25 EUR što sveukupno iznosi 1.819,38 EUR. U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadom troška za sastav podnesaka od 18.01.2024. i 28.11.2024. sud je mišljenja, a s obzirom da se navedenim podnescima dostavlja dokaz o uplati sudske pristojbe/ predujma za medicinsko vještačenje da navedeni troškovi nisu nužni za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari a sve u smislu odredbe čl. 155 ZPP-a. O odnosu na zahtjev tužitelja za naknadom troška pristupa ročištu za objavu odluke ovaj sud je mišljenja kako navedeni zahtjev tužitelja nije osnovan, naime osim što u trenutku pisanja ove odluke navedeni trošak nije dospio, niti sud zna hoće li punomoćnik tužitelja pristupiti na ročište za objavu odluke, ovaj sud smatra da isti trošak nije nužan za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari sve u smislu odredbe čl. 155 ZPP-a ,a pored toga presuda će bit objavljen na e oglasnoj ploči te je strane mogu podignuti s iste. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u točki III. izreke odluke.
U Rijeci 23. listopada 2025.
S u d a c
Katarina Bajčić Ivančević
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.
Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud u RH.
DNA:
- pun. tužitelja
- pun. tuženika
