REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-4299/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice vijeća, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Matee Sačević sudske savjetnice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog NĆ, zbog prekršaja iz članka 282. stavka 9. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23.; dalje: ZSPC) rješavajući o žalbi okrivljenika protiv presude Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj: Pp-347/2024-7 od 28. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 23. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe okrivljenog NĆ, a po službenoj dužnosti, preinačava se pobijana prvostupanjska presuda u točki 2/ izreke te se izriče:

Na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.; dalje: PZ), okrivljeni NĆ (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

- da je

2/ iste zgode kao pod 1/ upravljao navedenim vozilom za vrijeme dok mu je vozačka dozvola poništena rješenjem PP Krapina br. UP31/21 od 28.08.2021.,

- pa da bi time počinio prekršaj iz članka 286. stavka 12. ZSPC-a.

II. Uslijed odluke pod točkom I. izreke ove presude, preinačava se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o kazni, na način da se okrivljenom NĆ za prekršaj iz članka 282. stavka 9. ZSPC-a, činjenično opisanom u točki 1/ izreke pobijane presude, izriče kazna zatvora u trajanju od 20 (dvadeset) dana na koju se temeljem članka 44. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22; dalje: PZ) primjenjuje uvjetna osuda, pa se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 1 (jedne) godine od pravomoćnosti presude ne počini jedan ili više prekršaja za koje mu je izrečena ista ili teža kazna od kazne izrečene uvjetnom osudom, a u koju kaznu zatvora će se u slučaju opoziva uvjetne osude, temeljem članka 40. PZ-a uračunati vrijeme zadržavanja u vezi s prekršajem od 12. veljače 2024 u 23,20 sati do 13. veljače 2024. u 11,30 sati kao 2 (dva) dana zatvora.

III. Uslijed odluke pod točkom I. izreke ove presude, žalba okrivljenog NĆ je u dijelu koji se odnosi na prekršaj iz točke 2/ izreke pobijane presude bespredmetna.

IV. U preostalom dijelu odbija se žalba okrivljenika kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda u pobijanom a nepreinačenom dijelu.

V. Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. PZ-a okrivljeni NĆ je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 40,00 EUR (četrdeset eura) u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zlataru okrivljeni NĆ proglašen je krivim da je počinio prekršaje iz članka 282. stavka 9. i članka 286. stavka 12. ZSPC-a za koje mu je izrečena ukupna kazna zatvora u trajanju od 40 dana (20 dana zatvora za svaki prekršaj), na koju je temeljem članka 44. PZ-a primijenjena mjera upozorenja uvjetna osuda s rokom provjeravanja od 1 godine, te je odlučeno da će se okrivljeniku u kaznu zatvora uračunati vrijeme zadržavanja temeljem članka 40. PZ-a kao dva dana zatvora.

1.1. Također je navedenom presudom, temeljem članka 58. PZ-a, okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 12 mjeseci, te je temeljem članka 139. stavka 6. PZ-a odlučeno da se okrivljenik u cijelosti oslobađa od obveze plaćanja troškova prekršajnog postupka.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljeni NĆ je podnio pravodobnu žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni. Tako u žalbi navodi da je on odbio puhati alkotest jer povraća i nije mu dobro, te da je tražio vađenje krvi i urina. Također moli da mu se ukine kazna zatvora jer je nezaposlen i bez primanja, te se zdravstveno loše osjeća.

2.1. Predlaže da se zbog svega navedenog u žalbi, ista prihvati.

3. Žalba je djelomično bespredmetna i djelomično neosnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 202. stavka 1. PZ-a po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) nije pronašlo bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti te je utvrđeno da nije nastupila zastara prekršajnog progona. Međutim, ispitujući pobijanu presudu po žalbi okrivljenika, ovaj je Sud utvrdio da je prvostupanjski sud donoseći pobijanu presudu počinio povredu materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika proglasivši ga krivim za prekršaj iz članka 286. stavka 12. ZSPC-a, budući da to djelo, na način kako je činjenično opisano pod 2/ u izreci pobijane presude, nije prekršaj.

4.1. Člankom 286. stavkom 12. ZSPC-a propisano je da će se osoba iz stavaka 3.-7. istog članka koja upravlja motornim vozilom nakon izvršnosti rješenja iz stavaka 3.-6. tog članka, a prije ponovnog stjecanja prava na upravljanje motornim vozilom, kazniti za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kaznom zatvora u trajanju do 60 dana.

4.2. Naime, činjenični opis prekršaja iz članka 286. stavka 12. ZSPC-a iz izreke pobijane presude ne sadrži niti navod da bi rješenje PP Krapina broj UP31/21 od 28.08.2021. bilo izvršno niti podatak o izvršnosti tog rješenja, odnosno datum kad je to rješenje postalo izvršno, a koji podatak tvori jedan od konstitutivnih elemenata koji čine biće ovog prekršaja.

4.3. Imajući na umu da je tužitelj isti propust učinio u optužnom aktu, već je na temelju takvog optužnog prijedloga valjalo, bez provođenja postupka u odnosu na ovaj prekršaj, osloboditi okrivljenika od optužbe na temelju članka 161. stavka 6. PZ-a, što prvostupanjski sud nije učinio.

5. Imajući u vidu sve navedeno, djelo prekršaja iz članka 286. stavka 12. ZSPC-a za koje je okrivljenik proglašen krivim, a na način kako je to činjenično opisano pod 2/ izreke pobijane presude, po propisu nije prekršaj.

5.1. S obzirom da je zakonski opis prekršaja odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, to znači da sve odlučne činjenice moraju biti jasno i izrijekom navedene u činjeničnom opisu prekršaja. U protivnom, dakle u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj.

5.2. Slijedom svega navedenog, s obzirom da navedeno djelo iz članka 286. stavka 12. ZSPC-a za koje se protiv okrivljenika vodi prekršajni postupak, a na način kako je to činjenično opisano u optužnom prijedlogu, po propisu nije prekršaj, ovaj je Sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu presudu u tom dijelu na način da je okrivljenik za predmetno djelo prekršaja oslobođen od optužbe, kako je to i navedeno u izreci ove presude u točki I.

5.3. S obzirom na to, žalba okrivljenika je bespredmetna u dijelu koji se odnosi na prekršaj iz članka 286. stavka 12. ZSPC-a.

6. Imajući u vidu navedeno, valjalo je preinačiti i odluku o kazni, kako je to učinjeno točkom II. izreke ove presude, a to je učinjeno na način da je ovaj Sud prihvatio od strane prvostupanjskog suda utvrđenu kaznu zatvora u trajanju od 20 dana za prekršaj iz članka 282. stavka 9. ZSPC-a na koju se primjenjuje uvjetna osuda temeljem članka 44. PZ-a s rokom provjeravanja od 1 godine.

7. Nadalje, ispitujući povodom žalbe pobijanu presudu, u odnosu na prekršaj iz članka 282. stavka 9. ZSPC-a, ovaj je Sud stava da je prvostupanjski sud nakon provedenog postupka i svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom svih izvedenih dokaza zajedno i svakog dokaza zasebno, te na osnovu cjelokupne materijalne dokumentacije, utvrdio sve odlučne činjenice te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj iz primijenjenog propisa. Za svoju odluku prvostupanjski sud je iznio valjane i dostatne razloge koje je valjano obrazložio.

6.1. Nisu osnovani navodi okrivljenika iz žalbe u odnosu na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje jer je sud u postupku proveo dokaz ispitivanjem svjedoka policijskih službenika TĆ i GĆ, čiji su iskazi u bitnim činjenicama podudarni, a isti su naveli da je okrivljeniku ponuđen alkotest koji je isti odbio s obrazloženjem da ne može puhati. Svjedok TĆ je naveo i da mu je ponuđena opcija vađenja krvi i urina što je okrivljenik isto odbio, a niti jedan od svjedoka nije navodio da bi okrivljenik u bilo kojem trenutku tražio vađenje krvi i urina, zbog čega je njegova obrana kontradiktorna iskazima svjedoka kao i zapisniku o ispitivanju prisutnosti alkohola u kojem se navodi da okrivljenik nije isticao primjedbe.

6.2. Valja naglasiti da članak 282. stavak 1. ZSPC-a propisuje da policijski službenik, obavljajući poslove iz članka 4. stavka 1. ovog Zakona, može vozača i drugog sudionika u prometu na cesti podvrgnuti ispitivanju pomoću odgovarajućih sredstava i uređaja (alkometar i dr.) radi utvrđivanja prisutstva u organizmu alkohola, droga ili lijekova koji utječu na psihofizičke sposobnosti i na sposobnosti upravljanja vozilima, a potom po potrebi, i odvesti u zdravstvenu ustanovu na vađenje krvi i uzimanje urina ili na liječnički pregled. Stavkom 9. istog članka propisano je da će se novčanom kaznom od 1.320,00 do 2.650,00 eura kazniti vozač motornog vozila i instruktor vožnje koji odbije podvrgnuti se ispitivanju ili liječničkom pregledu, odnosno uzimanju krvi i urina.

6.3. Iz navedene odredbe proizlazi da je okrivljenik počinio djelo prekršaja koje mu se stavlja na teret jer je odbio ispitivanje pomoću alkometra kojeg su mu ponudili policijski službenici. Isti je bio dužan podvrgnuti se takvom testiranju, a ukoliko zaista ima zdravstvene poteškoće i smetnje za takvu vrstu testiranja ili se ne bi suglasio s rezultatima testiranja, to bi policijski službenici potom utvrdili na licu mjesta i unijeli u zapisnik, a zatim bi se okrivljeniku ponudilo vađenje krvi i urina ili liječnički pregled. Zbog svega navedenog, valjalo je u ovom dijelu odbiti žalbu okrivljenika kao neosnovanu.

7. Ispitujući pobijanu presudu u pogledu navoda žalbe okrivljenika na odluku o kazni, ovaj je Sud mišljenja da je žalba u tom dijelu neosnovana. Naime, okrivljeniku je za prekršaj iz članka 282. stavka 9. ZSPC-a izrečena kazna zatvora u trajanju od 20 dana na koju je primijenjena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od 1 godine. Uvjetna osuda nije kazna nego je mjera upozorenja i odlučeno je da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku provjeravanja ne počini jedan ili više prekršaja za koje mu je izrečena ista ili teža kazna od kazne izrečene uvjetnom osudom. Ukoliko okrivljenik u tom roku za provjeravanje počini novi prekršaj i prekrši uvjete uvjetne osude, tada postoji mogućnost da će se uvjetna osuda opozvati te da se naloži izvršavanje izrečene kazne zatvora u koju će se uračunati vrijeme zadržavanja kao dva dana zatvora. No, ukoliko okrivljenik bude poštivao uvjete uvjetne osude i ne bude činio nove prekršaje, kazna zatvora se neće izvršiti.

7.1. Iz svega navedenog je razvidno da je prvostupanjski sud vodio računa o svim olakotnim i otegotnim okolnostima na strani okrivljenika, a okolnosti koje isti navodi u žalbi nisu okolnosti koje bi se smatrale naročito izraženim olakotnim okolnostima koje bi opravdavale drugačiju odluku, stoga ovaj Sud smatra da će se tako izrečenom kaznom ispuniti svrha kažnjavanja iz članka 36. PZ-a i okrivljenika odvratiti od budućeg ponovnog činjenja prometnih prekršaja, zbog čega je u tom dijelu odbio žalbu okrivljenika i potvrdio prvostupanjsku presudu.

8. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. st. 2. toč. 3.c PZ-a koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (ekvivalent u eurima), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.

9. Zbog navedenih razloga, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 23. listopada 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Matea Sačević, v. r.

Renata Popović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zlataru u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.