Broj: Ppž-9308/2024

Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Renate Popović, predsjednice vijeća, te sudaca Davorka Kučana i Drage Klasnića kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Matee Sačević kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ŽP, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015., 89/2015., 108/2017., 70/2019., 42/2020., 85/22., 114/22., 133/23., dalje: ZSPC), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 27. rujna 2024., broj: Pp-1971/2024-8, u sjednici vijeća održanoj 23. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Povodom žalbe okrivljenog ŽP, a po službenoj dužnosti, preinačava se pravna oznaka i novčana kazna djela činjenično opisanog pod točkom 2. izreke pobijane presude na način da se ponašanje okrivljenog ŽP pravilno pravno označava kao prekršaj iz članka 51. stavka 1. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te se okrivljeniku za to djelo, na temelju tog propisa, utvrđuje novčana kazna u iznosu od 130,00 EUR (stotrideset eura).

II. Uslijed odluke pod točkom I., preinačava se pobijana presuda u odluci o ukupnoj novčanoj kazni, tako da se okrivljenom ŽP za djelo iz članka 199. stavka 8. ZSPC-a, činjenično opisano pod točkom 1. izreke pobijane presude, prihvaća utvrđenom novčana kazna u iznosu od 1.350,00 EUR (tisućutristopedeset eura), pa se okrivljeniku, na temelju članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.; dalje: PZ), izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 1.480,00 EUR (tisućučetiristoosamdeset eura) koju je kaznu dužan platiti u roku od 45 (četrdesetpet) dana od primitka ove presude, a ako okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

III. Odbija se žalba okrivljenog ŽP kao neosnovana, te se pobijana presuda potvrđuje u pobijanom, a nepreinačenom dijelu.

IV. Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. PZ-a okrivljeni ŽP je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 40,00 EUR (četrdeset eura) u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Rijeci, okrivljeni ŽP je proglašen krivim da je počinio prekršaje iz članka 51. stavka 5. u vezi s člankom 293. stavkom 1. i članka 199. stavka 8. ZSPC-a za koje mu je izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 1.610,00 eura.

1.1. Istom presudom okrivljeniku je temeljem članka 58. PZ-a izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 2 mjeseca te mu je naloženo platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 eura kao i trošak uporabe alkometra u iznosu od 10,52 eura.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljeni ŽP je, putem branitelja Andreja Bašovića, odvjetnika u Rijeci, pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, u kojoj u bitnome ističe da sud nije kao olakotnu okolnost cijenio imovno stanje okrivljenika koji skrbi za svoje roditelje na način da svaki mjesec otplaćuje polovicu rate kredita koja iznosi oko 700,00 eura. Također navodi da mu je neophodna vozačka dozvola za svakodnevni odlazak na posao jer je zaposlen u trgovačkom društvu Elektrokovina plus d.o.o., na postavljanju rasvjetnih tijela, a smatra da se svrha kažnjavanja može postići i bez izricanja zaštitne mjere.

2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 202. stavka 1. PZ-a po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona i da nije nastupila zastara prekršajnog progona, no utvrđeno je da su povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika iz članka 196. točke 1. PZ-a jer djelo pod točkom 2. izreke pobijane presude, na način kako je opisano u činjeničnom opisu, nije prekršaj za koji je okrivljenik proglašen krivim.

5. Naime, člankom 293. stavkom 1. ZSPC-a propisano je da za prekršaje iz ovog Zakona kojima je izazvana prometna nesreća samo s materijalnom štetom, kaznit će se počinitelj prekršaja novčanom kaznom propisanom za taj prekršaj uvećanom za 130,00 eura.

5.1. Kako u činjeničnom opisu točke 2. izreke pobijane presude nije opisano da bi radnjom okrivljenika koji je uzrokovao prometnu nesreću, odnosno počinio prekršaj iz članka 51. stavka 5. ZSPC-a, nastala materijalna šteta (članak 293. stavak 1. ZSPC-a), ovaj je Sud po službenoj dužnosti preinačio pravnu oznaku tog djela na osnovno djelo prekršaja iz članka 51. stavka 5. ZSPC-a (dakle bez članka 293. stavka 1. ZSPC-a) jer iz opisanog postupanja okrivljenika ne proizlaze sva bitna obilježja prekršaja.

5.2. Stoga je, a s obzirom da iz činjeničnog opisa u točki 2. izreke pobijane presude ne proizlazi zakonski opis djela (da je nastala materijalna šteta), valjalo po službenoj dužnosti preinačiti pravnu oznaku djela na osnovno djelo prekršaja i utvrditi novčanu kaznu kako je odlučeno u točki I. izreke ove presude u iznosu od 130,00 eura umjesto dosadašnjih 260,00 eura.

5.3. Novčanu kaznu utvrđenu za prekršaj pod točkom 1. izreke pobijane presude (članak 199. stavak 8. ZSPC-a u iznosu od 1.350,00 eura) ovaj je Sud prihvatio utvrđenom, te temeljem toga izrekao ukupnu novčanu kaznu kako je to učinjeno u točki II. izreke ove presude.

6. Nadalje, razmatrajući navode žalbe okrivljenika, vijeće ovog Suda nalazi da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice te olakotne i otegotne okolnosti na strani okrivljenika, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za djela prekršaja za koja je proglašen krivim, uzevši u obzir odluku ovog Suda ranije obrazloženu, koji je prihvatljiv i ovom Sudu.

6.1. Razmatrajući odluku o kazni u povodu žalbe okrivljenika, valja prvo naglasiti da je okrivljeniku za prekršaj iz članka 51. stavka 5. ZSPC-a ovom presudom utvrđena pojedinačna novčana kazna u iznosu od 130,00 eura, a koji iznos zakon propisuje kao paušalni iznos novčane kazne za taj prekršaj. Nadalje, ovaj je Sud za prekršaj iz članka 199. stavka 8. ZSPC-a prihvatio kao utvrđenu novčanu kaznu koju je utvrdio prvostupanjski sud u iznosu od 1.350,00 eura, jer smatra da je tako utvrđena novčana kazna primjerena težini tog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika posebice imajući u vidu zaista visoku utvrđenu koncentraciju alkohola u organizmu okrivljenika od 2,19 g/kg. Zakon za prekršaj iz članka 199. stavka 8. ZSPC-a propisuje novčanu kaznu od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kaznu zatvora do 60 dana pa je razvidno da je sud vodio računa o svim okolnostima slučaja jer se najprije radi o blažoj vrsti kazne, novčanoj kazni, koja je utvrđena u iznosu koji je nešto malo viši od zakonskog minimuma, što je opravdano s obzirom na spomenutu koncentraciju alkohola i činjenicu da se radi o jednom od najtežih prometnih prekršaja.

6.2. Ovaj je Sud mišljenja da će ukupna novčana kazna u iznosu od 1.480,00 eura za predmetne prekršaje ostvariti svrhu kažnjavanja iz članka 36. PZ-a, imajući u vidu sve navedene okolnosti, te da je ista primjerena svim okolnostima konkretnog slučaja koje su mjerodavne za vrstu i mjeru kazne, a nije suviše visoko odmjerena. Također valja naglasiti da okolnosti na koje se okrivljenik poziva u žalbi nisu naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdavale ublažavanje novčane kazne, a iste nisu niti dokumentirane, zbog čega je valjalo odbiti žalbu u ovom dijelu.

7. Ispitujući u povodu žalbe odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 2 mjeseca, ovaj Sud je mišljenja da je ista na zakonu utemeljena, s obzirom na odredbu članka 58. PZ-a, a imajući na umu težinu i značaj djela, budući da opisano postupanje okrivljenika predstavlja teški oblik kršenja prometne discipline i u potpunosti opravdava procjenu prvostupanjskog suda o postojanju opasnosti od ponavljanja djela i potrebe otklanjanja uvjeta koji mu omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja, posebice imajući na umu težinu djela (visoka koncentracija alkohola od 2,19 g/kg) i potrebitost specijalne prevencije. Trajanje mjere određeno je u zakonom propisanim granicama (od jednog mjeseca do dvije godine), dakle u gotovo minimalnom trajanju, razmjerno pravilnoj ocjeni osobina ličnosti okrivljenika i težini prekršaja, dok žalitelj navodima žalbe nije doveo u pitanje osnovanost odluke suda prvog stupnja niti se okolnosti koji isti ističe u žalbi u konkretnom slučaju mogu smatrati naročito olakotnima i primjerenim za preinačenje odluke o zaštitnoj mjeri.

8. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c PZ-a, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (ekvivalent u eurima), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.

9. Zbog navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 23. listopada 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Matea Sačević, v.r.

Renata Popović, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.