Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-1085/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun predsjednice vijeća te mr. sc. Bojane Skenderović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mariju Depolu odvjetniku u Splitu, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćniku Rinaldu Mešinu i Dinku Simonelliju odvjetnicima u Splitu, radi naknade štete, odlučujući povodom žalbi tužitelja i tuženika izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Splitu od 23. svibnja 2025. poslovni broj: Pn-256/2017, u sjednici vijeća održanoj dana 23. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja djelomično se prihvaća i djelomično odbija dok se žalba tuženika odbija te se presuda Općinskog suda u Splitu od 23. svibnja 2025. poslovni broj: Pn- 256/2017:

- potvrđuje pod toč. I izreke presude u pobijanom dijelu za iznos od 3.465,69 EUR sa zateznim kamatama

- potvrđuje pod točkom II izreke presude u pobijanom dijelu u kojem se tuženiku nalaže u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 1.572,61 EUR za tuđu njegu i pomoć sa zateznom kamatom od 23. svibnja 2025. do isplate, kao i u dijelu u kojem se odbija zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 307,70 EUR za tuđu njegu i pomoć sa zateznom kamatom na ovaj iznos

- preinačuje u dijelu točke II izreke presude u kojem se odbija zahtjev tužitelja za naknadom zatezne kamate i sudi:

Nalaže se tuženiku isplatiti zateznu kamatu na iznos od

- 929,06 EUR s osnova tuđu njege i pomoći za period od 18. svibnja 2017. do 22. svibnja 2025.

- 2.883,24 EUR s osnova tuđu njege i pomoći za period od 18. siječnja 2023. do 22. svibnja 2025.

po stopi koja se za period do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i od 30. prosinca 2023. do 22. svibnja 2025. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine

sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I. Žalba tužitelja djelomično se uvažava i djelomično odbija, dok se žalba tuženika odbija te se nalaže tuženiku da pored dosuđenog parničnog troška od 3.127,72 EUR- a tužitelju naknadi i daljnji trošak u iznosu od 5.439,08 EUR-a, u roku od 15 dana.

II. Nepobijana točka I izreke u iznosu od 5.000,00 EUR, točka II izreke u iznosu od 2.239,69 EUR i točka III izreke ostaju neizmijenjene.

III. Odbijaju se zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I izreke naloženo je tuženiku Euroherc osiguranju d.d. na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje isplatiti tužitelju iznos od 8.465,69 EUR sa zateznom kamatom od 01. rujna 2018. do isplate, dok je u odnosu na više zatraženi iznos od 1.534,31 EUR sa zateznom kamatom tužbeni zahtjev odbijen kao previsoko postavljen (točka I izreke). Nadalje je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 3.812,30 EUR na ime tuđe njege i pomoći sa zateznom kamatom od 23. svibnja 2025. do isplate, dok je u odnosu na više zatraženi iznos od 307,70 EUR sa zatraženim zateznim kamatama, tužbeni zahtjev odbijen kao previsoko postavljen (točka II izreke). Točkom III izreke odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tužitelj potraživao naknadu troškova liječenja u iznosu od 500,00 kn / 66,37 EUR i naknadu za uništenu odjeću i obuću u iznosu od 300,00 kn / 39,82 EUR sve sa zateznom kamatom od podnošenja tužbe do isplate. Konačno, točkom IV izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.127,72 EUR.

2. Navedenu presudu u odbijajućem dijelu pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tužitelj zbog bitne povrede postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu da preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti i obveže tužitelja da mu naknadi prouzročene parnične troškove te troškove žalbenog postupka.

3. Prvostupanjsku presudu pobija i tuženik pod točkom I izreke iznad iznosa od 5.000,00 EUR (dakle za iznos od 3.465,69 EUR sa kamatama), nadalje pod točkom II izreke iznad iznosa od 2.239,69 EUR (dakle za iznos od 1.572,61 EUR) i pod točkom IV (odluka o troškovima postupka) u dosađujućem dijelu izreke zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom ovome sudu da žalbu uvaži i pobijanu presudu preinači na način kako to tuženik ističe u žalbi, odnosno podredno da presudu ukine i odluku donese u skladu sa odredbama čl. 366. a. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13. i 89/14. dalje: ZPP).

4. Odgovor na žalbu podnio je samo tužitelj i u njemu predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.

5. Žalba tužitelja djelomično je osnovana, a djelomično neosnovana, dok je žalba tuženika neosnovana.

6. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i imovinske štete, koju je pretrpio uslijed povreda zadobivenih u prometnoj nezgodi dana 18. svibnja 2017. u Splitu.

7. Prvostupanjski sud svoju odluku o djelomičnoj osnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva temelji na nespornim i tijekom postupka utvrđenim činjenicama da se dana 18. svibnja 2017. dogodila prometna nezgoda u Splitu koju je skrivio osiguranik tuženika GĆ upravljajući vozilom marke "Nissan Qashqai" reg. oznake [registarska oznaka] tako da je oduzeo prednost motociklu marke "Piaggio Beverly" reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao tužitelj zadržavajući svoj pravac kretanja, pri čemu je došlo do sudara, uslijed čega je tužitelj pri padu zadobio tzv. mnogostruki komplicirani otvoreni prijelom desne natkoljenične kosti s pomakom ulomaka, ozljedu članka trećeg prsta desne šake zbog čega je došlo do djelomične amputacije, prijelom prvog članka petog prsta desne šake, potres mozga tako da se događaja uopće ne sjeća (naknadno je gubio svijest) te udarac u prsište. Sud nadalje nespornim ocjenjuje činjenicu da je u nezgodi sudjelovalo vozilo za koje je vlasnik u trenutku nezgode s tuženikom imao sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog tjelesne ozljede, smrti, narušavanja zdravlja i uništenja ili oštećenja stvari.

8. Temeljem nalaza i mišljenja medicinskog vještaka dr. Danči Tripalo, spec. neurokirurgu dr. OĆ i dr. Časlava Lončara u kojem je utvrđen opseg posljedica predmetnog štetnog događaja na zdravlje tužitelja, sud je zbog povrede prava osobnosti za pretrpljenu neimovinsku štetu, uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja i Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda RH pravičnom novčanom naknadom ocijenio iznos od 15.500,00 EUR (novčana naknada uslijed svih oblika fizičkih bolova u iznosu od 5.000,00 EUR, uslijed smanjenja životne aktivnosti 3.000,00 EUR, uslijed naruženosti 5.000,00 EUR i pretrpljenog straha 2.500,00 EUR). Od ovog iznosa sud je odbio nesporno plaćeni iznos naknade na ime neimovinske štete od 7.034,31 EUR i osnovanim ocijenio zahtjev tužitelja u iznosu od 8.465,69 EUR, dok je odbio tužbeni zahtjev tužitelja za daljnji zatraženi iznos naknade štete od 1.534,31 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom.

9. U odnosu na imovinsku štetu s osnova tuđe pomoći i njege sud smatra da tužitelju pripada pravičan novčani iznos od 4.675,00 EUR, uzimajući u obzir okolnost da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega ukupno 935 sati, a cijeneći 1 sat rada nestručne pomoći iznosom od 5,00 EUR. Kako je tuženik po ovoj osnovi tužitelju nesporno isplatio iznos od 862,70 EUR-a, to je sud tužitelju dosudio daljnji iznos od 3.812,30 EUR-a. Sud je osnovanim ocijenio i potraživanje s osnova troškova liječenja koji su dokazani računom br. 1159/2 Specijalističke ordinacije za ortopediju mr. sc. FĆ, dr. med. od 17. studenog 2016. u iznosu od 300,00 kn i računom za kupovinu lijekova u ukupnom iznosu od 383,70 kn odnosno ukupno 683,70 kn. Međutim, kako je nesporno s ovog osnova tuženik isplatio tužitelju 700,00 kn nije mu dosuđen daljnji iznos. Konačno, sud tužitelju nije dosudio niti trošak uništene odjeće i obuće za koje je potraživanje ocijenio da nije dokazano.

10. Ispitujući pobijanu presudu i stanje prvostupanjskog predmeta u okviru ovlasti iz odredbe čl. 365. st. 2. ZPP na eventualno ostvarenje bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, ovaj sud je utvrdio da nije ostvarena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, time da se posebno napominje kako nije ostvarena povreda iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a na koju sud pazi po službenoj dužnosti, a na koju upiru i stranke budući presuda u ovom predmetu nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, u presudi su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji su jasni, o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

11. Polazeći od stava prvostupanjskog suda da među parničnim strankama nije sporna pasivna legitimacija i odgovornost za štetu nego samo visina tužbenog zahtjeva te u okviru utvrđenja posljedica prometne nezgode i prema ocjeni ovoga suda povrijeđeno je pravo osobnosti tužitelja u opsegu koji opravdava daljnje dosuđenje novčane naknade štete pored nesporno isplaćenih iznosa. Isto tako, ocjena je ovog suda da je pobijanom presudom dosuđeni iznos naknade neimovinske štete adekvatan i da pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete u konkretnom slučaju predstavlja iznos od 8.465,69 EUR. Pri tome su uzeti u obzir intenzitet i trajanje pretrpljenih fizičkih bolova (3 operacije), zatim strah koji je tužitelj proživio te naročito duševni bolovi radi smanjenja životne aktivnosti, okolnost da je kod tužitelja evidentirana naruženost srednjeg stupnja, djelomično amputiran jedan prst, da mu je desna noga duža od lijeve zbog čega šepa, da su mu ograničene kretnje u kuku i koljenu, kao i da mu je nakon prometne nezgode utvrđen PTSP, a tužitelj je osoba mlađe životne (u dobi od 32 godine), uslijed kojih posljedica otežano može raditi jer je po struci automehaničar.

12. U svojoj žalbi tužitelj prigovara kako je visina naknade neimovinske štete ocijenjena u premalom iznosu, osobito ističući kako je sud pogrešno valorizirao visinu naknade štete zbog smanjenja životne aktivnosti, kada je u obzir uzeo da se radi o smanjenju životne aktivnosti od 17 %, iako on smatra da je ovom postotku bilo nužno pribrojiti još i daljnji postotak od 15-20%, kako ga je procijenio vještak psihijatar, odnosno da je trebalo uzeti u obzir da je u jednom periodu liječenja kod tužitelja evidentirana pseudoartroza (razmak između kosti), zbog koje bi smanjenje životne aktivnosti u periodu kada je postojala pseudoartroza morala biti barem 40 %. Unatoč subjektivne ocjene o visini opravdane naknade štete zbog smanjenja životne aktivnosti koju daje tužitelj i koja je razumljiva jer svaki čovjek ponaosob različito doživljava posljedice trauma, ovaj sud smatra kako je prvostupanjski sud valjano utvrdio sve okolnosti te je ispravno procijenio naknadu neimovinske štete po svim vidovima pretrpljene štete pa tako i po vidu smanjenja životne aktivnosti. Naime, ovdje valja istaknuti kako vještak dr. Časlav Lončar u svom nalazu navodi da su kod tužitelja zaostale trajne posljedice lakšeg stupnja, koje se cijene u visini od 15-20% te da se navedena procjena uklapa u procjenu vještaka somatske medicine koja se temelji na vještačenju ortopeda- traumatologa. Uzimajući dakle u obzir ukupnu sliku zaostalog trajnog smanjenja životne aktivnosti kod tužitelja, stajalište je i ovoga suda da se zaostale posljedice kako zbog ozljede natkoljenice, tako i zbog smetnji na psihičkom planu, u ukupnosti uklapaju u postotak od 15-20% kako proizlazi iz nalaza vještaka spec. psihijatrije i naknada koju je odredio prvostupanjski sud opravdava upravo po vještacima utvrđenu težinu zaostalog trajnog smanjenja životne aktivnosti. Pseudoartoza s druge strane ne predstavlja trajno smanjenje životne aktivnosti nego je ona bila prisutna kraće vrijeme te je uzeta u obzir i kod određivanja bolova, kao i kod naknade tuđe pomoći i njege. Temeljem iznijetog žalbene tvrdnje tužitelja u ovom dijelu ocijenjene su neosnovanima.

13. Svoj prigovor tužitelj iznosi i u odnosu na odmjeravanje visine naknade štete u dijelu u kojem je ona dosuđena zbog naruženosti. Tako tužitelj smatra da je sud visinu ovog dijela naknade odredio striktno prema matematičkim orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz 2020. zbog toga što tužitelj pri hodu zabacuje desnu nogu prema vani i zbog postoperacijskog ožiljka, što je vještakinja spec. ortopedije ocijenila srednjim stupnjem naruženosti po obliku vrlo uočljivo trećima. Međutim, tužitelj smatra kako je sud propustio uzeti u obzir i dodatne kvalifikatorne okolnosti, odnosno njegovu dob i samu svrhu naknade neimovinske štete, dakle da se oštećeniku omogući zadovoljština u vidu mogućnosti nabavke dobara koju ne može nabaviti u punom opsegu zbog inflatornih kretanja. Kako je tijekom postupka utvrđeno da je desna noga tužitelja duža za 1,5 cm te da tužitelj u sudnicu dolazi bez štake to su i prema ocjeni ovoga suda prilikom odmjeravanja naknade štete zakonito i ispravno valorizirane sve činjenice koje su pravno relevantne za dosudu naknade po toj kvalifikatornoj okolnosti

14. Razloge navedene u obrazloženju zbog kojih prvostupanjski sud naknadu imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege procjenjuje u visini od 4.675,00 EUR (nesporno je plaćeno 862,70 EUR pa je naloženo plaćanje iznosa od 3.812,30 EUR) prihvaća i ovaj sud u okviru utvrđenja da je tužitelju nakon štetnog događaja bila potrebna tuđa pomoć 935 sati, time da je cijena jednog sata od 5,00 EUR i prema ocjeni ovoga suda ispravno valorizirana uzimajući u obzir cijenu rada nemedicinske osobe u mjestu u kojem tužitelj prebiva. Proizvoljne tvrdnje tužitelja kako je sat pružanja nestručne pomoći valjalo suditi na bazi cijene od 5,31 EUR po satu koja je bila cijena splitskog Doma Lovret koji pruža takve usluge u vrijeme kad je tužitelju tuđa njega i pomoć bila potrebna, nakon čega je i narasla radi inflatornih kretanja, nerealne su i proizvoljne. Jednako su nerealne i tvrdnje tuženika da je tijekom postupka učinio nespornim sat tuđe njege i pomoći u iznosu od 25,00 kn/ 3,32 EUR te da tužitelju njega nije pružana od strane stručnog, medicinskog osoblja, već su mu je pružali ukućani, pa odluku pobija iznad iznosa od daljnjih 2.239,69 EUR. Naime, sud je ispravno po slobodnoj ocjeni odredio cijenu jednog sata rada nestručnog osoblja uzimajući u obzir dostavljeni podatak o pružanju istovrsne pomoći u domu u Splitu, vrijeme kada je pomoć pružena i okolnost da je pružena od strane nestručnog medicinskog osoblja te vrstu pomoći i opseg u kojem je pružena.

15. Obzirom na žalbene navode tuženika kako prvostupanjski sud nije proveo predloženi dokaz novim medicinskim vještačenjem valja istaknuti da prema odredbi čl. 220. st. 2. ZPP-a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, pa kako je prvostupanjski sud u ovom postupku proveo vještačenje po vještacima spec. ortopedije dr. Danći Tripalo, spec. psihijatru dr. Časlavu Lončaru te spec. neurokirurgu dr. OĆ te je dr. Danći Tripalo i usmeno na ročištu od 11. travnja 2025. odgovorila na primjedbe nakon čega stranke nisu imale daljnja pitanja i nakon čega je sud ocijenio da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri raspravljeno za donošenje meritorne odluke, to i prema ocjeni ovoga suda nije bilo mjesta određivanju novog vještačenja.

16. Kod takvog stanja stvari ovaj sud ispravnim ocjenjuje stajalište prvostupanjskog suda da pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti tužiteljice sukladno čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., dalje ZOO) predstavlja upravo iznos od 15.500,00 EUR umanjen za nesporno plaćeni dio naknade štete. Sud ispravnim ocjenjuje stajalište prvostupanjskog suda i da pravičnu novčanu naknadu imovinske štete sukladno čl. 1095. st. 1. ZOO predstavlja iznos od 4.675,00 EUR umanjen za nesporno plaćeni dio naknade štete, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev neosnovan.

17. Na taj je način, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP potvrđena točka I izreke u pobijanom dijelu kojim je tuženiku nalaženo tužitelju isplatiti iznos od 3.465,69 EUR sa zateznom kamatom od 1. rujna 2018. do isplate, kao i dijelu u kojem je odbijen zahtjev za daljnjom naknadom od 1.534,31 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom te je potvrđena i točka II izreke u pobijanom dijelu kojim je tuženiku nalaženo tužitelju isplatiti iznos od 1.572,61 EUR i odbijena više zatražena naknada od 307,70 EUR.

18. Osnovano međutim tužitelj u žalbi osporava odluku prvostupanjskog suda u odnosu na potraživanje s osnova zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade imovinske štete, koji dio odluke i prema ocjeni ovoga suda nije zakonit. Naime, tužitelj je prvotno zatražio naknadu ovog vida imovinske štete 18. svibnja 2017. nakon čega je preinačio tužbu 18. siječnja 2023. na način da je prvotno zatraženi iznos naknade štete 7.000,00 kn (sada 929,06 EUR) povisio na 4.120,00 EUR, međutim značaj uopće trenutka postavljanja zahvata, kao i prikazanog raspolaganja tužitelja, sud prvog stupnja nije ispravno valorizirao u pogledu tijeka zatezne kamate. Prema ocjeni ovoga suda tužitelj ima pravo potraživati zateznu kamatu na dosuđeni iznos naknade štete s osnova pružene tuđe pomoći i njege od trenutka postavljenog zahtjeva. U tom smislu, tuženik može biti u obvezi platiti zatezne kamate na ovaj vid imovinske štete od dana podnošenja tužbe, time da na preinačeni dio tužbenog zahtjeva obveza nastaje tek od trenutka kada je šteta zatražena u tom dijelu, dakle od trenutka kada je tužbeni zahtjev preinačen, jer tuženik ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni (povišeni) dio tužbenog zahtjeva (jednako stajalište zauzeto je i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 1133/2021-2 od 14. prosinca 2021. Rev 376/2023-2 od 9. svibnja 2023., Rev 1045/2024-2 od 28. kolovoza 2024., Rev-297/2024-2 od 05. lipnja 2024 i dr.). Stoga je zatezna kamata na iznos od 929,06 EUR dosuđena od 18. svibnja 2017. do isplate, a na daljnji iznos od 2.883,24 EUR zatražen 18. siječnja 2023. zatezna kamata teče od dana kada je zahtjev postavljen do isplate.

19. U tom smislu je odluka prvostupanjskog suda u odnosu na zatezne kamate temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP potvrđena u dijelu u kojem je tuženiku naloženo platiti zatezne kamate na iznos od 1.572,61 EUR za razdoblje od 23. svibnja 2025. do isplate, dok je temeljem čl. 373. točka 3. ZPP-a odluka preinačena u dijelu točke II izreke u kojem je odbijen preostali zahtjev za isplatom zatezne kamate te je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju zatezne kamate na iznos od 929,06 EUR za razdoblje od 18. svibnja 2017. do 22. svibnja 2025. i na daljnji iznos od 2.883,24 EUR za razdoblje od 18. siječnja 2023. do 22. svibnja 2025.

20. S druge strane žalbene navode tuženika da su određeni medicinski nalazi tužitelja priloženi tek tijekom ovog postupka i da iz tog razloga nije mogao utvrditi opseg štete, zbog čega pogrešnim ocjenjuje tijek zatezne kamate na dosuđeni iznos neimovinske štete od 01. rujna 2018., sud ocjenjuje neosnovanim. Naime, iz stanja u spisu ne proizlazi da je tuženik povodom odštetnog zahtjeva isticao prigovor da nije u mogućnosti utvrditi opseg štete, a kako je na temelju preostale medicinske dokumentacije koja mu je dostavljena mogao i morao predvidjeti štetu tužitelja, to je u obvezi isplatiti tužitelju zateznu kamatu na naknadu neimovinske štete u okviru postavljenog zahtjeva od 1. rujna 2018. do isplate.

21. Odluku o troškovima postupka tužitelj pobija navodeći da je podneskom od 08. siječnja 2024. konačno postavio tužbeni zahtjev i to na iznos od 10.000,00 EUR naknade neimovinske štete, iznos od 4.120,00 EUR za tuđu njegu i pomoć, trošak liječenja 56,37 EUR te za uništenu odjeću i obuću 39,82 EUR sve sa zateznom kamatom, pa je vrijednost predmeta spora 14.216,19 EUR, slijedom čega je smatra da je trebalo primijeniti tarifni razred za svaku radnju zastupanja od 250 bodova ili 500,00 EUR. Međutim, prvostupanjski sud je, prema mišljenju tužitelja, pogrešnom primjenom materijalnog prava, primijenio tarifni razred za svaku radnju zastupanja po 100 bodova ili 200,00 EUR. Pored toga, tužitelj ukazuje da se prilikom odmjeravanja troška ne može uzeti da je pravni osnov nesporan kako je to sud naveo, pa je odmjerio trošak samo po kvantitativnom kriteriju, jer je tuženik u dva navrata prigovorio zastari potraživanja potpuno neosnovano, pa smatra da se trošak trebao cijeniti i po kvalitativnom i po kvantitativnom kriteriju.

22. I tuženik pobija odluku prvostupanjskog suda u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka. Prvenstveno ukazuje kako mu nije dosuđen trošak za povučeni dio tužbenog zahtjeva te kako je neosnovan i neutemeljen navod prvostupanjskog suda da smanjenje tužbenog zahtjeva ne predstavlja djelomično povlačenje tužbe, a čemu se tuženik može ili ne protiviti, a potom i potraživati troškove postupka za poduzete radnje u vrijednosti povučenog dijela tužbenog zahtjeva. Nadalje, tuženik ističe kako je pogrešno utvrđen i omjer uspjeha stranaka u postupku, obzirom prvostupanjski sud uspjeh sagledava stavljanjem u omjer konačnog zahtjeva sa dosuđenim, a ne tužbom traženim. Smatra i da je način utvrđenja uspjeha stranaka protivan odredbama čl. 154. st. 2. ZPP-a, jer nije odlučeno o zahtjevima tuženika za naknadu troškova za ročišta koja su uzrokovana isključivo krivnjom tužitelja (ročišta 25. studenoga 2022., 19. listopada 2023. i 16. travnja 2025.), a radi čega su odgađana ročišta, a niti je moguće ispitati odluku o troškovima budući nije jasno za koja se to ročišta i podneske tužitelju priznaje naknada. Naposljetku, tuženik ističe kako nisu svi troškovi medicinskih vještačenja bili potrebni (neurokirurg) te da je i sam tuženik imao troškove medicinskih vještačenja.

23. Ovdje valja najprije istaknuti da se, prilikom odlučivanja o troškovima postupka prema uspjehu stranaka u sporu u kojem je tužitelj tijekom postupka konačno postavljenim zahtjevom smanjio tužbeni zahtjev, o troškovima odlučuje prema uspjehu u sporu u odnosu na vrijednost predmeta spora smanjenog, konačno postavljenog tužbenog zahtjeva, time da tuženiku pripada pravo na naknadu troškova koje je imao u vezi dijela tužbenog zahtjeva za koji je zahtjev smanjen neovisno o uspjehu u sporu, jer smanjenje tužbenog zahtjeva u biti predstavlja povlačenje tužbe u odnosu na prethodno postavljeni tužbeni zahtjev, ali samo u slučaju ako bi troškovi izračunati prema vrijednosti predmeta spora ranijeg zahtjeva bili veći od troškova izračunatih prema vrijednosti smanjenog tužbenog zahtjeva (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Revr-1428/2009-2 od 27. listopada 2010., broj Rev-402/2004-2 od 21. rujna 2005. i broj Rev 2603/2011-2 od 19. veljače 2013.). U ovom predmetu smanjenje tužbenog zahtjeva nije bilo od utjecaja na visinu troškova zastupanja stranaka po punomoćnicima odvjetnicima, jer je prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., dalje Tarifa) visina naknade za zastupanje u odnosu na smanjeni tužbeni zahtjev 14.216,19 EUR ista kao u odnosu na raniji zahtjev istaknut u tužbi u iznosu od 25.084,61 EUR, budući oba iznosa ulaze u isti razred Tarife (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-39/2025-2 od 5. ožujka 2025.). U tom smislu neosnovano tuženik ukazuje na potrebu uvažavanja okolnosti smanjenja tužbenog zahtjeva uslijed raspolaganja tužitelja svojim tužbenim zahtjevom na način da ga je smanjio tijekom postupka. Osnovano međutim tužitelj ukazuje da je za svaku radnju prema vrijednosti predmeta spora tužitelj ima pravo na 250 bodova po Tbr. 7. st.1. Tarife, budući je vrijednost predmeta spora 14.216,19 EUR.

24. Stranke ovog postupka djelomično su uspjele u parnici te je tužitelj uspio sa osnovom u cijelosti (koju je tuženik osporavao obzirom na tvrdnje da je cijelo potraživanje u zastari, kao i obzirom na tvrdnje da je nespornom isplatom od 22. rujna 2017. naknadio štetu u cijelosti) i sa visinom 84,14%, odnosno uspio je u ovoj parnici ukupno sa 92,07%. U tom smislu ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud trebao primijeniti odredbu čl. 154. st. 5. ZPP-a sukladno kojoj je tuženiku trebalo naložiti da nadoknadi sve troškove postupka tužitelju, koji nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

25. Osnovani troškovi tužitelja odnosi se na zastupanja po odvjetniku na ročištima od 30.9.2021., 19.2.2021., 7.4.2022., 9.6.2022., 23.2.23., 24.1.2023., 18.1.2023., 10.1.2024., 11.4.2025. i 2.5.2025. po Tbr. 9.1. Tarife, nadalje na trošak sastava tužbe i trošak sastava podnesaka od 15.2.2021. i 16.2.2023. po Tbr.8.1. Tarife u iznosima od po 500 EUR, nadalje trošak zastupanja na ročištima od 18.3.2022., 8.12.2022. i 13.5.2022. po Tbr. 9. 5. Tarife u iznosima od po 100,00 EUR, trošak sastava podneska od 8.1.2024. po Tbr. 8. 4. Tarife u iznosu od 50,00 EUR. Ovom iznosu osnovano je pribrojiti i PDV 25% od 1.712,50 EUR po Tbr. 46. Tarife, kao i trošak vještačenja od 626,30 EUR, odnosno ukupno 9.188,80 EUR.

26. Sud osnovanim nalazi žalbene tvrdnje tuženika kako su troškovi zastupanja na ročištima od 25.11.2022. i 19.10.2023. nastali krivnjom tužitelja i kako on nema pravo na njih. Naime, tužitelju je 9. lipnja 2022. od strane suda naloženo da učini i dostavi RTG snimku, koja je izrađena 7. srpnja 2022. međutim tužitelj ju je dostavio tek 22. studenog 2022. te je zbog ovog kašnjenja odgođeno ročište od održano 25. studenog 2022. Isto tako, sud ocjenjuje da je upravo krivnja tužitelja i za odgodu ročišta održanog 19. listopada 2023. budući je tužitelj tek 13. listopada 2023. u spis dostavio univerzalni nalog o uplati predujma za provođenje vještačenja, koji dokazni prijedlog je on predložio, a koji se nije mogao provesti na ročištu od 19. listopada 2023. zbog nepravodobnog plaćanja predujma. Kako je tuženik trošak zastupanja na ovim ročištima koji su nastali isključivo krivnjom tužitelja odmah zatražio na samim ročištima, to je prema ocjeni ovoga suda ukupno priznati trošak tužitelja valjalo umanjiti za iznos od 310,93 EUR i 311,07 EUR, koji je valjalo priznati tužitelju na ime troška zastupanja na ovom ročištu po Tbr. 9.2. Tarife, a o kojem zahtjevu je prvostupanjski sud propustio odlučiti u smislu čl.156. ZPP-a. Na taj način dobiven je iznos od 8.566,80 EUR na čije plaćanje je u konačnici obvezan tuženik. Niti žalbeni navodi u odnosu na trošak zastupanja na ročištu od 16. travnja 2025. nisu osnovani jer tog dana nije održano ročište u ovom predmetu, dok trošak provođenja vještačenja po neurokirurgu i ovaj sud ocjenjuje potrebnim za dovršetak postupka po čl.155. ZPP-a. Trošak sastava podnesaka od 8. i 28. travnja 2025. sud nije priznao tužitelju obzirom trošak sastava ovih podnesaka nije ocijenio potrebnim za dovršenje ovog postupka u smislu odredbe čl. 155. ZPP. Trošak sastava podneska od 8. siječnja 2024. priznat je primjenom Tbr. 8. 4. Tarife, obzirom se radi o neobrazloženom podnesku, dok su troškovi zastupanja na ročištima od 18.3.2022., 8.12.2022. i 13.5.2022. priznati po Tbr.9.5 Tarife budući su ročišta odgođena prije početka raspravljanja. Sud tužitelju osnovano nije priznao niti zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu budući u spisu o plaćanju ovih sudskih pristojbi ne postoji niti rješenje kojim sud poziva tužitelja na plaćanje niti postoji evidencija o uplati. Trošak vještačenja priznat je u iznosu od 626,30 EUR, a ne 677,66 EUR koliko je zatraženo obzirom u spisu postoji evidencija jedino o uplati dosuđenog iznosa, dok za potraživanje preko 626,30 EUR ne postoji dokaz o plaćanju.

27. Slijedom iznijetog valjalo je temeljem čl. 380. točka 3. ZPP-a točku IV izreke prvostupanjske presude preinačiti na način da se tuženiku nalaže pored iznosa od 3.127,72 EUR naknaditi i daljnji trošak od 5.439,08 EUR.

28. Žalbeni trošak tužitelju nije dosuđen, jer je isti uspio samo s dijelom zahtjeva u pogledu zatezne kamate i troškova postupka, koji nisu mjerodavni za ocjenu uspjeha kada je pobijana i odluka o glavnoj stvari (čl. 35. ZPP-a).

29. Sud nije priznao niti žalbeni trošak tuženika koji nije uspio sa svojom žalbom u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a

30. Nepobijana toč. III izreke ostaje neizmijenjena.

U Varaždinu 23. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun