Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Poreču-Parenzo

Turistička 2, 52440 Poreč

Posl. br.  P-189/2025-24

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sutkinji tog suda mr. sc. Marčeli Štefanuti kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BT OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćnici Mirni Bokun Vlašić, odvjetnici iz Pule, protiv tuženice ĆT rođene CT, nepoznata boravišta, zastupane po privremenoj zastupnici Kseniji Rajković, odvjetnici iz Poreča, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnina, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 23. rujna 2025. u prisutnosti tužitelja i njegovog punomoćnika te privremene zastupnice tuženice, dana 23. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik nekretnine upisane kao k. č. br. [katastarska čestica] Vrsar, dvorišta površine 20 m2 i kuće, Vrsar, površine 75 m2, ukupne površine 95 m2, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u 1/8 dijela što je tuženica dužna priznati, u roku 15 dana i dozvoliti mu prijenos prava vlasništva na ime tužitelja, jer će, u protivnom, takvo priznanje zamijeniti ova presuda po njezinoj pravomoćnosti, temeljem koje se ovlašćuje tužitelj da izvrši u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Pazinu – Zemljišnoknjižni odjel Poreč – BZP prijenos prava vlasništva na svoje ime.

II. Nalaže se tužitelju da privremenoj zastupnici tuženice, Kseniji Rajković, odvjetnici iz Poreča, isplati naknadu u iznosu od 400,00 eura, na žiroračun otvoren kod Erste banke d.d. IBAN: [broj bankovnog računa], u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženice radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to u 1/8 dijela budući da u tužbi navodi da je upisan kao suvlasnik u 7/8 dijelova. Dalje navodi da se nalazi u posjedu cijele nekretnine, da je u nju uložio znatna financijska sredstva, da ju je obnovio te da ju održava u cijelosti dugi niz godina. Prije njega nekretninu u cijelosti da je posjedovala njegova majka koja mu je istu i darovala. Svi režijski troškovi da glase na njegovo ime. Dalje ističe da nema saznanja o tuženici, da ne zna gdje živi niti da mu se ikada ista javila. Zato predlaže da se istoj postavi privremeni zastupnik. Njegova majka da je kupila predmetnu nekretninu u cijelosti od CT i ŠT iz [adresa] dana 17. prosinca 1976. za kupoprodajnu cijenu od tadašnjih 60.000,00 dinara. Prije toga da je potpisana rukom pisana Potvrda od 29. srpnja 1975. godine iz koje proizlazi da se isplaćeni iznos kupoprodajne cijene odnosi i na suvlasnički udio tuženice, sestre MT i ŠT. Nadalje u potvrdi da je navedeno da je kupoprodajna cijena za cijelu nekretninu 60.000,00 dinara, da su tada prodavatelji primili iznos od 52.500,00 dinara, dok će ostatak primiti prilikom zaključenja kupoprodajnog ugovora (razlika iznosa od 7.500,00 dinara). U kupoprodajnom ugovoru da je potvrđeno da su prodavatelji primili iznos od 60.000,00 dinara na ime kupoprodajne cijene, tj. cijeli iznos kupoprodajne cijene za sva tri suvlasnika. Tužitelj ne zna zašto nije došlo do prijenosa prava vlasništva na njegovu majku LT i s imena tuženice. Njegovi roditelji uvijek da su govorili da je predmetna nekretnina njihova u cijelosti i da je isplaćena kupoprodajna cijena u cijelosti i nikada da nisu govorili da bi trebali još nešto dodatno zemljišnoknjižno rješavati. Tužitelj zaključuje da je, zajedno sa svojim sada pokojnim roditeljima LT i ZT u nesmetanom posjedu predmetne nekretnine od 1975. godine te da su i on i njegovi roditelji smatrali da je predmetna nekretnina u cijelosti njihovo vlasništvo.

2. Rješenjem poslovni broj P-189/2025-9 od 27. ožujka 2025. godine tuženici je postavljen privremeni zastupnik u osobi Kseniji Rajković, odvjetnici iz Poreča.

3. Tuženica po privremenom zastupniku se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Predlaže da sud nakon provedenog postupka odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

4. Na temelju provedenih dokaza u spisu sud nije utvrdio adresu tuženice, niti da li bi eventualno tuženica bila pokojna, zato je sud tuženici i postavio privremenog zastupnika radi zaštite njezinih prava i interesa u ovom postupku.

5. U dokaznom postupku izvršen je uvid u: izvadak iz BZP-a (5, 64), izvod iz katastarskog plana (6), dopis Državnog arhiva u Pazinu (7), dopis Policijske uprave Istarske (8), kupoprodajni ugovor (9-10), potvrdu (11), rješenje o komunalnoj naknadi (12), porezno rješenje (13), rješenje uprave za katastar (14), izvod iz popisnog lista (15,16 i 65), rješenje o komunalnoj naknadi (17), rješenje Uprave prihoda (18), zbirku isprava (25-31), dopis PP Poreč (34), dopis Matičnog ureda Poreč (36), izvršen je očevid lica mjesta u prisutnosti vještaka mjerničke struke, izvršen je uvid u fotografiju 62, u ortofoto snimak (63), te su saslušani svjedoci BTP i IT te tužitelj kao parnična stranka.

6. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

7. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige - BZP utvrđeno je da k. č. [katastarska čestica] dolazi upisana zk. ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao suvlasništvo tužitelja u 7/8 dijela i tuženice u 1/8 dijela.

8. Uvidom u dopis Državnog arhiva u Pazinu, dopis Policijske uprave Istarske, dopis Policijske postaje Poreč i dopis Matičnog ureda Poreč utvrđeno je da za tuženicu nije moguće utvrditi njezinu adresu prebivališta niti boravišta, niti postoje ikakve naznake da bi ista umrla kao ni da bi bila evidentirana u evidencijama otpusta i opcija.

9. Uvidom u kupoprodajni ugovor utvrđeno je da je isti sklopljen 17. prosinca 1976. godine između CT i ŠT kao prodavatelja i LT kao kupca, za kupoprodajnu cijenu od 60.000,00 tadašnjih dinara te je u ugovoru ugovoreno da kupac stupa u posjed i uživanje kupljene nekretnine (tada označene kao k. č. zgr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]). Ugovor je ovjeren od strane Općinskog sekretarijata Općine Poreč pod brojem 3380/76. Ugovor sadrži i potvrdu Skupštine Općine Poreč Referade za prihode da je plaćen porez na promet nekretnine.

10. Uvidom u Potvrdu utvrđeno je da je ista pisana rukom i datirana 29. srpnja 1975. godine, da su potvrdu popisali ST i ŠT kao prodavatelji te svjedoci, a za kupca potvrdu je potpisao ČT, muž LT (kako se i u potvrdi navodi da za točnost navedenog u sadržaju potvrde ovjeravaju prodavatelji i za kupca LT njezin muž ČT). To su potvrdili i svjedoci PT iz [adresa] i NT iz [adresa]. U potvrdi se navodi da prodavatelji ST, ŠT i ET, braća, potvrđuju da su primili od kupca LT, odnosno njezinog muža ČT iznos od 52.500,00 dinara, za prodaju kuće i stajice u [adresa] na k. č. br. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da je kupoprodajna cijena 60.000,00 dinara, a ostatak kupoprodajne cijene u iznosu od 7.500,00 dinara da će kupac isplatiti prodavateljima po potpisivanju kupoprodajnog ugovora.

11. Uvidom u Rješenje o visini i načinu plaćanja komunalne naknade koje je izdala Općina Vrsar dana 1.01.2012. godine utvrđeno je da je tužitelj obveznik plaćanja komunalne naknade za nekretninu na adresi [adresa], na kojoj adresi je upravo predmetna nekretnina, te mu je utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade za tu nekretninu.

12. Uvidom u Rješenje o visini i načinu plaćanja komunalne naknade koje je izdala Općina Poreč 14.06.1983. godine utvrđeno je da je LT, majka tužitelja, obveznik plaćanja komunalne naknade za nekretninu na adresi [adresa], na kojoj adresi je upravo predmetna nekretnina, te joj je utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade za tu nekretninu.

13. Uvidom u porezno rješenje koje je izdao Upravni odjel za proračun i financije Istarske županije 16.05.2023. utvrđeno je da je tužitelju kao poreznom obvezniku utvrđen porez na predmetnu nekretninu (kao porez na kuće za odmor) za 2023.

14. Uvidom u rješenje Uprave prihoda od 26.06.1975. utvrđeno je da je TT i ŠT utvrđena osnovica i razrezan porez na promet nekretnine po ugovoru o kupoprodaji nekretnine k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u kojem je navedena kupoprodajna cijena 60.000,00 din.

15. Uvidom u izvod iz popisnog lista te izjavu od 12.01.2005. (sastavljenim u postupku provođenja nove katastarske izmjere za k. o. [katastarska općina], u kojem je k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dobila novu oznaku k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) utvrđeno je da je na predmetnoj nekretnini kao posjednica u cijelosti bila upisana LT, sa adresom [adresa], majka tužitelja i da predmetna nekretnina ima površinu od 95 m2 i to 75 m2 zemljišta pod zgradom i 20 m2 dvorišta.

16. Očevidom lica mjesta u prisutnosti mjerničkog vještaka i u prisutnosti tužitelja osobno i punomoćnika tužitelja te privremene zastupnice tuženice, a i svjedoka, utvrđeno je da k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] se nalazi u starogradskoj jezgri naselja Vrsar, u naravi je obiteljska kuća, prizemnica u nizu s pripadajućim dvorištem s južne strane. Tlocrtna površina predmetne nekretnine prema službenom katastarskom stanju iznosi 95 m2 od toga tlocrt kuće 75 m2, a dvorište 20 m2.

17. Svjedok BTP, sestra tužitelja, rođena 1950. iskazala je da su njezini roditelji LT i ČT kupili predmetnu nekretninu oko 1975. godine te da su u cijelosti platili kupoprodajnu cijenu i osobno da je bila prisutna prilikom predaje kupoprodajne cijene. Kada su kupili predmetnu nekretninu ista je izgledala stara i neuređena. Nikada nitko da im se nije obratio i polagao bilo kakva prava na predmetnoj nekretnini. Otac ČT je umro 1988. a majka LT 2012. godine, a i oni, kao sada i tužitelj da su bili uvjereni da je predmetna nekretnina i u zemljišnim knjigama upisana u cijelosti na njihove roditelje. Još za života roditelja da je postignut dogovor u obitelji da predmetna nekretnina nakon smrti roditelja pripadne u cijelosti bratu BT, tj. tužitelju. Za tuženicu nije nikada čula niti ima bilo kakva saznanja o njoj. Tek nedavno tužitelj da je utvrdio da on nije upisani samovlasnik na predmetnoj nekretnini.

18. Svjedok IT, supruga tužitelja, rođena 1962. iskazala je da sa tužiteljem živi od 2003. godine u Rijeci i od tada nadalje da zajedno dolaze u predmetnu kuću, da su dolazili i za vrijeme dok je bila živa majka tužitelja, a nakon njezine smrti da dolaze oni, tj. tužitelj i svjedokinja i nikada do nedavno da nisu znali da predmetna nekretnina ne bi bila upisana kao samovlasništvo tužitelja, tj. u cijelosti. Režije za struju, vodu, komunalije i porez dolaze na ime tužitelja i on podmiruje sve te režije.

19. Tužitelj je kao parnična stranka slušao iskaze svjedokinja i u cijelosti je potvrdio da su iskazi svjedokinja točni i u svom iskazu da bi to isto ponovio. Iskazao je da je njegova majka LT 2005. godine pozvana u postupku nove izmjere za k. o. [katastarska općina] i s obzirom da je bila nepokretna on je pristupio po pozivu i tom prilikom mu je predočen izvod iz popisnog lista za predmetnu nekretninu na kojem je pisalo da je njegova majka LT samostalna posjednica predmetne nekretnine.

20. Iz iskaza saslušanih svjedoka i tužitelja sud je nesporno utvrdio da su tužitelj, a prije njega njegovi pravni prednici, otac ČT i majka LT bili u mirnom, posljednjem, samostalnom i kontinuiranom posjedu predmetne nekretnine od 1975. godine kada je tu nekretninu kupila majka LT od CT, ŠT i tuženice. Svjedoci i tužitelj su iskazivali sigurno, uvjerljivo, sukladno i u skladu sa materijalnim dokazima u spisu, zato je sud prihvatio iskaz svjedoka i tužitelja, vjerodostojnim.

21. Iz provedenih dokaza je dakle utvrđeno da je pravna prednica tužitelja LT kupila predmetnu nekretninu 1976. za kupoprodajnu cijenu od 60.000,00 tadašnjih dinara, da je dio kupoprodajne cijene od 52.500,00 dinara predala prodavateljima 29.07.1975., a ostatak razlike do ukupne kupoprodajne cijene u vrijeme zaključenja kupoprodajnog ugovora 17.12.1976. godine. Također je nesporno utvrđeno da je posjed tužitelja i njegovih pravnih prednika na predmetnoj nekretnini samostalan, pošten, miran i istinit više od 50 godina, te da tužitelj do prije podnošenja ove tužbe nije znao da predmetna nekretnina ne bi bila njegovo i zemljišnoknjižno vlasništvo u cijelosti.

22. U parničnom postupku se činjenice utvrđuju sa stupnjem izvjesnosti u smislu da uvjerenje o njima mora biti takvo da isključuje svaku razumnu sumnju u njegovu pravilnost i istinitost.

23. Provedenim dokazima nesporno je utvrđeno da posjed predmetne nekretnine nije nikad bio oduzet niti smetan tužitelju i njegovim pravnim prednicima (ocu ZT i majci LT), te da je tužitelj (i njegovi pravni prednici) u posjedu predmetne nekretnine najmanje 50 godina.

24. Tuženica osporava tužitelju pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini u 1/8 dijela na kojem je tuženica upisana u zemljišnim knjigama.

25. U ovom postupku, primjenom instituta dosjelosti, poštenje posjeda se pretpostavlja, a nasljednik se smatra poštenim posjednikom. Sama činjenica da je kao suvlasnica u 1/8 dijela na predmetnoj nekretnini upisana tuženica, ne čini posjed tužitelja nepoštenim, jer u protivnom institut dosjelosti ne bi imao smisla.

26. Što se tiče posjeda predmetne nekretnine niti jedan od svjedoka, niti tužitelj, nisu iskazivali kontradiktorno onome drugome, niti demantirali iskaz ovog drugog, a što se tiče materijalnih dokaza u spisu, vlasništva (izvatka iz zemljišne knjige), ta isprava se odnosi na vlasništvo, a ne posjed, tako da niti jedan dokaz ne demantira iskaz svjedoka i tužitelja glede posjeda. Kako je već naprijed navedeno tužitelj je u poštenom i samostalnom posjedu predmetne nekretnine, uključujući i svog pravnog prednika najmanje 50 godina. Teret dokaza glede poštenja posjeda bio je na tuženici, međutim tuženica niti jednim dokazom nije dokazala nepoštenje posjeda tužitelja. Konačno, tužitelj je dokazao da je njegova pravna prednica majka LT kupila predmetnu nekretninu i u cijelosti isplatila kupoprodajnu cijenu, tako je tužitelj i po osnovi pravnog posla, koji je u cijelosti izvršen, tj. realiziran, stekao pravni osnov za uknjižbu svog prava vlasništva na suvlasničkom dijelu na koji dolazi upisana tuženica.

27. Odredba čl. 159 st. 2 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje: ZV), koji je stupio na snagu 01. siječnja 1997. propisuje da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja (redovna dosjelost). Prema čl. 3 istog članka samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja (izvanredna dosjelost).

28. Prema čl. 160. st. 2. ZV-a u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjih posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici. Prema st. 3. istog članka nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavitelj bio nepošteni posjednik, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati. Prema čl. 18. st. 3. ZV-a posjed je pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao, niti je morao s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga za posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed.

29. Provedenim dokazima nije utvrđeno da bi tužitelj znao, a niti je to morao znati da predmetna nekretnina koju je koristio njegov pravni prednik, a potom on ne bi bila njegovo vlasništvo u cijelosti.

30. Prema čl. 18 st. 3. ZV-a posjed je pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga za posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed.

31. Prema čl. 11 st. 1. ZV-a tko stvar posjeduje kao da je njezin vlasnik samostalni je posjednik.

32. Prema čl. 11 st. 2. i čl. 18. st. 5. ZV-a samostalnost i poštenje posjeda se presumiraju, ali se može dokazati i suprotno. Na tuženici je bio teret dokaza da posjed tužitelja nije pošten, međutim tuženica to nije dokazala, niti je u ukupnosti svih provedenih dokaza utvrđeno nepoštenje posjeda tužitelja.

33. Kroz posjedovanje predmetne nekretnine u primjeni je bio OGZ, ZOVO, a konačno sada i važeći ZV. Svi navedeni zakoni propisivali su savjesnost, odnosno poštenje posjeda nekretnine, te da se savjesnost odnosno poštenje posjednika presumira sve dok se ne dokaže suprotno. Odredbom čl. 18. st. 5. ZV-a posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno, a također i za vrijeme važenja ZOVO- a (čl. 72. st. 3.), kao i za vrijeme važenja pravnih pravila OGZ-a (paragraf 328).

34. Iz niti jednog od provedenih dokaza se ne može, sa stupnjem izvjesnosti, utvrditi da je tužitelj znao, odnosno, imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed (paragraf 326 Opći građanski zakonik - Allgemeines bürgerliches Gesetzbuch (ABGB) – zadnje izmjene BGBI I Nr. 59/2017 (dalje: OGZ).

35. Tužitelj, ni njegovi pravni prednici, posjed predmetne nekretnine nisu pribavili silom, prijevarom ili zlouporabom povjerenja, (paragraf 345 Opći građanski zakonik - Allgemeines bürgerliches Gesetzbuch (ABGB) – zadnje izmjene BGBI I Nr. 59/2017 (dalje: OGZ,), a nije utvrđeno da ne bi imao pravo na posjed. Pravni prednik tužitelja je predmetnu nekretninu stekao još za vrijeme kada je na snazi bio Opći građanski zakonik - Allgemeines bürgerliches Gesetzbuch (ABGB) – zadnje izmjene BGBI I Nr. 59/2017 (dalje: OGZ) i u konkretnom slučaju ispunile su se potrebne pretpostavke koje su bile propisane u paragrafima 1452-1477 Opći građanski zakonik

- Allgemeines bürgerliches Gesetzbuch (ABGB) – zadnje izmjene BGBI I Nr. 59/2017 (dalje: OGZ).

36. S obzirom na sve naprijed navedeno pravni prednici tužitelja bili su u posjedu predmetne nekretnine do svoje smrti, a nije dokazano da bi njihov posjed bio nesamostalan ili nepošten, a nakon njihove smrti u posjedu predmetne nekretnine je tužitelj kao nasljednik, te je i dosjelošću stekao predmetnu nekretninu na suvlasničkom dijelu tuženice.

37. U konkretnom slučaju utvrđeno je da stvarno ekonomsko stanje, odnosno da posjed izvršava samo tužitelj, pa je taj raskorak trebalo uskladiti sa pravnim stanjem.

38. Prema čl. 130. st. 1. ZV-a tko stekne pravo vlasništva nekretnine na temelju zakona (a tu spada dosjelost), ovlašten je ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

39. Slijedom svega naprijed navedenog presuđeno je kao u točki I izreke.

40. Privremenoj zastupnici tuženice priznat je trošak za sastav odgovora na tužbu i za zastupanje na ročištu 23.09. 2025. za svaku radnju po 200,00 eura što ukupno iznosi 400,00 eura. Iz pravnog shvaćanja danog od strane Vrhovnog suda RH pod brojem Su IV-148/2018 od 21. studenog 2018. troškove za pokriće troškova postavljanja i rada privremenog zastupnika tuženika dužan je predujmiti tužitelj, neovisno o uspjehu u sporu. Naknada za obavljanje pravnih poslova privremenog zastupnika koji je odvjetnik određuje se u skladu sa Tarifom o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika. Visina priznatog i obračunatog troška privremenoj zastupnici temelji se na tarifnom broju 8.1, 9.1, 52. i 54. Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023).

41. Slijedom svega naprijed navedenog presuđeno je kao u izreci.

U Poreču – Parenzo 23. listopada 2025.

S u t k i nj a:

mr. sc. Marčela Štefanuti

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove Presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana i počinje teći danom objave Presude.

Dna:

1. Pun. tužitelja

2. Privremenoj zastupnici tuženice