Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-164/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, suca Miroslava Jukića, predsjednika vijeća, te sudaca Damira Krahuleca i Miroslava Rošca, članova vijeća, uz sudjelovanje Blaženke Livaja, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. AV, OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 149. st. 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi privatnog tužitelja HV podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu br. K-1736/2020 od 23. siječnja 2025. godine, u javnoj sjednici vijeća održanoj dana 23. listopada 2025. godine u nazočnosti opunomoćenika Ane Tonšetić, odvjetnice iz Zagreba, po zamjeničkoj punomoći opunomoćenika Igora Meznarića, odvjetnika iz Zagreba, te optuženikovog branitelja Krešimira Vilajtovića, odvjetnika iz Zagreba, a u odsutnosti uredno pozvanog opt. AV,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba privatnog tužitelja HV kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu br. K-1736/2020 od 23. siječnja 2025. godine, temeljem čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11- Odluka Ustavnog suda RH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu ZKP/08), opt. AV oslobođen je optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv časti i ugleda – klevete iz čl. 149. st. 1. i 2. KZ/11.

1.1. Temeljem čl. 149. st. 3. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08, privatnom tužitelju HV naloženo je naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 eura u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude, te nužne izdatke optuženika i nagradu njegova branitelja, u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem.

2. Protiv te presude žali se privatni tužitelj HV po punomoćniku Igoru Meznariću, odvj. iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog povrede Kaznenog zakona i zbog odluke o krivnji, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, odnosno optuženika proglasi krivim i osudi po zakonu, uz obvezu naknade prouzročenih troškova kaznenog postupka postupka.

2.1. U odgovoru na žalbu privatnog tužitelja, opt. AV po branitelju Krešimiru Vilajtoviću, odvj. iz Zagreba, predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi pobijanu presudu.

3. Na javnu sjednicu vijeća su, temeljem čl. 475. st. 2. ZKP/08, pozvani priv. tužitelj HV i njegov opunomoćenik Igor Meznarić, odvj. iz Zagreba, kao i opt. AV i njegov branitelj Krešimir Vilajtović, odvj. iz Zagreba.

3.1. Na sjednicu vijeća za privatnog tužitelja pristupila je opunomoćenica Ana Tonšetić, odvjetnica iz Zagreba po zamjeničkoj punomoći, te optuženikov branitelj Krešimir Vilajtović, odvjetnik iz Zagreba, dok nije pristupio opt. AV za koga je dostava poziva na sjednicu vijeća uredno iskazana.

3.2. Sjednica vijeća, temeljem čl. 475. st. 3. ZKP/08, započinje izlaganjem sadržaja žalbe privatnog tužitelja HV od 1. travnja 2025. godine, podnesene po opunomoćeniku Igoru Meznariću, odvj. iz Zagreba, čiji sadržaj izlaže opunomoćenica po zamjeničkoj punomoći Ana Tonšetić, odvj. iz Zagreba, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, odnosno optuženika proglasi krivim i osudi po zakonu, uz naknadu prouzročenih troškova postupka.

3.3. Nastavno, branitelj optuženika Krešimir Vilajtović, odvj. iz Zagreba, izlaže sadržaj odgovora na žalbu od 11. travnja 2025. godine, s prijedlogom da drugostupanjski sud žalbu privatnog tužitelja u cijelosti odbije kao neosnovanu i potvrdi pobijanu presudu.

4. Žalba priv. tužitelja HV nije osnovana.

5. Žalitelj (priv. tužitelj HV) pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka. Suprotno žalbenom navodu, koji se posebno ne obrazlaže, prvostupanjski sud je pozorno ocijenio izvedene dokaze, te u razlozima naveo jasne i provjerljive razloge kako o odlučnim i drugim važnim činjenicama i okolnostima koje čine obilježja kaznenog djela, te razloge kojima se prvostupanjski sud rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju u žalbi ukazuje privatni tužitelj, a niti koja druga na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08. Obrazlažući u žalbi ovaj žalbeni osnov privatni tužitelj ustvari osporava činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda sa kojima nije zadovoljan.

6. Žalitelj u žalbi ističe osnov pobijanja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer da je prvostupanjski sud iz tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak o tome da je opt. AV imao opravdanog razloga povjerovati u istinitost spornih tvrdnji koje je izrekao u tjedniku „Nacional“. Iz sadržaja žalbe je razvidno da privatni tužitelj u žalbi prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, daje svoju ocjenu svih izvedenih dokaza, predlažući u suštini drugačiju ocjenu izvedenih dokaza od one ocjene koju je prvostupanjski sud dao u obrazloženju presude.

6.1. Iz iskaza svjedokinje AVG, odvjetnice društva C.E.M.P.-a, razvidno je da je čula za priču oko traženja mita i oko reketarenja od strane Hrvatskih šuma od svj. ABC koji je tada bio direktor društva C.E.M.P. -a. Prema navodima tog svjedoka nakon službenog pregleda izvedenih radova, na ručku, bilo je govora da je vrijednost tih šumskih putova fluidna i može se povećati, ali onda treba dati 5% mita, koje mito se trebalo dati nekome iz Hrvatskih šuma, čini joj se predstavniku Hrvatskih šuma procjenitelju A. Naime, za ovaj ručak i ovo mito je saznala upravo iz razloga što Hrvatske šume do 2019. godine nisu prihvatili te šumske putove, pa se to navodio kao razlog odugovlačenja.

6.2. Iz iskaza svjedokinje HVG, novinarke tjednika „Nacional“, proizlazi da je o traženju mita od 5% od strane procjenitelja A kao predstavnika Hrvatskih šuma saznala od svj. ČV koji je u to vrijeme bio direktor C.E.M.P.-a, a kojih 5 % što su tražili od investicija, a što joj je u telefonskom razgovoru potvrdio svjedok ĐV.

6.3. Iz iskaza svj. ČV je razvidno da je na prethodno navedenom ručku utvrđeno vrijednost radova C.E.M.P. -a u iznosu od 29 milijuna kuna, što su Hrvatske šume osporavale, ali da je predstavnicima C.E.M.P. -a rečeno da se to može sve dogovoriti, ako daju 5% Hrvatskim šumama. Nije izričito bilo rečeno da se mito da privatnom tužitelju. Pri davanju intervjua novinarki naveo je da je reket od svj. ABC tražio procjenitelj A kao predstavnik Hrvatskih šuma, a ne privatni tužitelj HV koji i nije bio prisutan tom pregledu i ručku, kao ni opt. AV.

6.4. Iz iskaza svj. ABC je razvidno da je u tom restoranu gdje su ručali u jednom separeu bilo 5 ili 6 osoba i sjeća se da je predsjednik tog povjerenstava H, u pripitome stanju dao do znanja njemu i tom inženjeru da on može procijeniti vrijednost radova C.E.M.P. -a ovako ili onako, odnosno da može povećati vrijednost radova, ali da onda dobije proviziju od 5%.

6.5. Imajući u vidu prethodno navedena činjenična utvrđenja pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da nije dokazano da bi opt. AV u intervjuu iznosio neistinite činjenične tvrdnje. Obzirom na sadržaje iskaza prethodno navedenih svjedoka, opt. AV je stvarno mogao zaključiti da je postupanje predstavnika Hrvatskih šuma, pa time i privatnog tužitelja, koji se u inkriminirano vrijeme nalazio na čelu Hrvatskih šuma, takvo kako je navedeno u sadržaju intervjua koji je dao za tjednik „Nacional“ koji je postao dostupan većem broju ljudi. I po mišljenju ovog drugostupanjskog suda opt. AV je imao razloga povjerovati da su navodi koje je iznio u intervjuu istiniti, a koji su rezultat i posljedica problema koji su nastali oko poslovanja društva C.E.M.P.-a i Hrvatskih šuma i razloga kojima su se Hrvatske šume rukovodile prilikom njihova nepostupanja po ugovoru.

6.6. Također je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da opt. AV izrečenom izjavom nije ostvario bitna obilježja kaznenog djela uvrede budući sadržaj intervjua nije izrečen isključivo u namjeri vrijeđanja i omalovažavanja privatnog tužitelja, te nepoštivanja ljudskog dostojanstva osobe privatnog tužitelja. Subjektivan doživljaj i emocionalna pogođenost privatnog tužitelja zbog iznesenog sadržaja intervjua ne mogu predstavljati obilježje niti kaznenog djela sramoćenja.

6.7. Stoga nije osnovana žalba privatnog tužitelja zbog pogrešno i/ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Obzirom na navedeno proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve relevantne činjenice glede kaznenog djela i odgovornosti optuženika. O tome je prvostupanjski sud u obrazloženju presude naveo jasne i iscrpne razloge i na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Drugostupanjski sud slijedom žalbenih navoda ne nalazi da je u smislu čl. 470. st. 2. i 3. ZKP/08, činjenično stanje dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica.

6.8. Naprotiv, drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud jer su ti razlozi jasni i potpuni, pokazuju da je prvostupanjski sud iz sadržaja izvedenih dokaza i nakon savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima izvodio zaključke o dokazanosti pojedinih važnih činjenica. Žalbeni navodi privatnog tužitelja, kojima u suštini predlaže drugačiju ocjenu izvedenih dokaza, ne dovode u sumnju potpunost i pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.

7. Žalitelj pobija presudu zbog povrede Kaznenog zakona. Međutim, žalbeni navod privatnog tužitelja zbog povrede Kaznenog zakona nema uporište u utvrđenom činjeničnom stanju, te u suštini predstavlja prijedlog usmjeren na drugačiju ocjenu izvedenih dokaza i onda s tim u svezi sugeriranja drugačijeg zaključka glede donošenja odluke o kaznenoj odgovornosti optuženika za terećeno kazneno djelo. Pri tome je za ukazati da se Kazneni zakon ima primijeniti na ono činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud, a ne na ono koje žalitelj smatra da je trebalo biti utvrđeno.

8. Slijedom navedenog, žalba privatnog tužitelja HV nije osnovana, a ne postoje povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, tako da je žalbu valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 482. ZKP/08).

Osijek, 23. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Miroslav Jukić