REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13

35000 Slavonski Brod

Poslovni broj: P-313/2019-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu po sucu Marini Vučetić, u pravnoj stvari tužiteljice FE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćnici Almi Opačak, odvjetnici iz Slavonskog Broda, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Glamuzina i Grošeta iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 14. listopada 2025. u nazočnosti tužiteljice i zamjenika punomoćnika Ivana Opačka, odvjetnika iz Slavonskog Broda i punomoćnika tuženika Matea Mandića, odvjetnika iz Zagreba i rasprave održane 23. listopada 2025. na kojoj je objavljena odluka, istog dana

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnima odredbe 2. i čl. 7. Ugovora o kreditu br. 918-50- 3054916 od 21. rujna 2005. zaključenog između tužiteljice FE iz [adresa] kao korisnice kredita i Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta kbr. 69, kao davatelja kredita u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjeniva na osnovu jednostrane odluke banke , kao i u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica u švicarskim francima.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta kbr. 69 isplatiti tužiteljici FE iz [adresa] iznos od 370,54 eura (slovima: tristosedamdeseteuraipedesetčetiricenta) po osnovi jednostrane promjene kamatne stope sve sa pripadajućim zateznim kamatama od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa od 15% godišnje za razdoblje do 31. prosinca 2007. po stopi zateznih kamata koja je određena uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena tekućom za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB, a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope za stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, do 29. prosinca 2023. a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1.srpnja te godine, na iznose od: na iznose od:

-5,50 EUR od 30.11.2007. do isplate

-5,31 EUR od 30.12.2007. do isplate

-5,33 EUR od 31.01.2008. do isplate

-5,32 EUR od 29.02.2008. do isplate

-5,34 EUR od 31.03.2008. do isplate

-5,14 EUR od 30.04.2008. do isplate

-6,58 EUR od 31.05.2008. do isplate

-6,57 EUR od 30.06.2008. do isplate

-6,36 EUR od 31.07.2008. do isplate

-6,28 EUR od 31.08.2008. do isplate

-6,24 EUR od 30.09.2008. do isplate

-6,65 EUR od 31.10.2008. do isplate

-6,18 EUR od 30.11.2008. do isplate

-6,52 EUR od 31.12.2008. do isplate

-6,48 EUR od 31.01.2009. do isplate

-6,40 EUR od 28.02.2009. do isplate

-11,04 EUR od 31.03.2009. do isplate

-10,87 EUR od 30.04.2009. do isplate

-10,47 EUR od 31.05.2009. do isplate

-10,13 EUR od 30.06.2009. do isplate

-9,97 EUR od 31.07.2009. do isplate

-9,84 EUR od 31.08.2009. do isplate

-9,63 EUR od 30.09.2009. do isplate

-9,36 EUR od 31.10.2009. do isplate

-9,28 EUR od 30.11.2009. do isplate

-9,17 EUR od 31.12.2009. do isplate

-9,09 EUR od 31.01.2010. do isplate

-8,84 EUR od 28.02.2010. do isplate

-8,80 EUR od 31.03.2010. do isplate

-8,53 EUR od 30.04.2010. do isplate

-8,36 EUR od 31.05.2010. do isplate

-8,66 EUR od 30.06.2010. do isplate

-8,29 EUR od 31.07.2010. do isplate

-8,35 EUR od 31.08.2010. do isplate

-7,97 EUR od 30.09.2010. do isplate

-7,55 EUR od 31.10.2010. do isplate

-7,61 EUR od 30.11.2010. do isplate

-7,74 EUR od 31.12.2010. do isplate

-7,17 EUR od 31.01.2011. do isplate

-6,97 EUR od 28.02.2011. do isplate

-6,56 EUR od 31.03.2011. do isplate

-6,28 EUR od 30.04.2011. do isplate

-6,41 EUR od 31.05.2011. do isplate

-6,14 EUR od 30.06.2011. do isplate

-5,50 EUR od 31.07.2011. do isplate

-5,04 EUR od 31.08.2011. do isplate

-4,59 EUR od 30.09.2011. do isplate

-2,80 EUR od 31.10.2011. do isplate

-2,58 EUR od 30.11.2011. do isplate

-2,42 EUR od 31.12.2011. do isplate

-2,24 EUR od 31.01.2012. do isplate

-2,03 EUR od 28.02.2012. do isplate

-1,79 EUR od 31.03.2012. do isplate

-1,59 EUR od 30.04.2012. do isplate

-1,37 EUR od 31.05.2012. do isplate

-1,15 EUR od 30.06.2012. do isplate

-0.92 EUR od 31.07.2012. do isplate

-0,69 EUR od 31.08.2012. do isplate

-0,46 EUR od 30.09.2012. do isplate

-0,19 EUR od 31.10.2012. do isplate

sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta kbr. 69 isplatiti tužiteljici FE iz [adresa] iznos od 1.109,13 EUR (slovima: tisućustodeveteuraitrinaestcenti) po osnovi valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak sve sa pripadajućim zateznim kamatama od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa sa zateznom kamatom koja na svaki preplaćeni mjesečni iznos teče od dana dospijeća do isplate od 15 % godišnje za razdoblje do 31. prosinca 2007. po stopi zateznih kamata koja je određena uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena tekućom za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB, a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope za stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, do 29. prosinca 2023. a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, na iznose od:

-0,13 EUR od 30.11.2005. do isplate

-1,93 EUR od 31.10.2008. do isplate

-3,88 EUR od 31.12.2008. do isplate

-5,28 EUR od 31.01.2009. do isplate

-5,91 EUR od 28.02.2009. do isplate

-4,17 EUR od 31.03.2009. do isplate

-4,50 EUR od 30.04.2009. do isplate

-1,83 EUR od 31.05.2009. do isplate

-0,39 EUR od 31.07.2009. do isplate

-1,42 EUR od 31.08.2009. do isplate

-1,33 EUR od 30.09.2009. do isplate

-0,28 EUR od 31.10.2009. do isplate

-2,25 EUR od 30.11.2009. do isplate

-3,83 EUR od 31.12.2009. do isplate

-6,07 EUR od 31.01.2010. do isplate

-5,55 EUR od 28.02.2010. do isplate

-8,60 EUR od 31.03.2010. do isplate

-8,02 EUR od 30.04.2010. do isplate

-9,15 EUR od 31.05.2010. do isplate

-18,88 EUR od 30.06.2010. do isplate

-16,88 EUR od 31.07.2010. do isplate

-23,00 EUR od 31.08.2010. do isplate

-20,89 EUR od 30.09.2010. do isplate

-17,48 EUR od 31.10.2010. do isplate

-24,67 EUR od 30.11.2010. do isplate

-33,80 EUR od 31.12.2010. do isplate

-27,33 EUR od 31.01.2011. do isplate

-29,60 EUR od 28.02.2011. do isplate

-26,72 EUR od 31.03.2011. do isplate

-27,23 EUR od 30.04.2011. do isplate

-39,48 EUR od 31.05.2011. do isplate

-40,67 EUR od 30.06.2011. do isplate

-50,91 EUR od 31.07.2011. do isplate

-45,65EUR od 31.08.2011. do isplate

-39,90 EUR od 30.09.2011. do isplate

-39,28 EUR od 31.10.2011. do isplate

-38,84 EUR od 30.11.2011. do isplate

-41,58 EUR od 31.12.2011. do isplate

-43,97 EUR od 31.01.2012. do isplate

-44,29 EUR od 28.02.2012. do isplate

-42,64 EUR od 31.03.2012. do isplate

-43,76 EUR od 30.04.2012. do isplate

-44,52 EUR od 31.05.2012. do isplate

-43,23 EUR od 30.06.2012. do isplate

-43,57 EUR od 31.07.2012. do isplate

-42,61 EUR od 31.08.2012. do isplate

-40,52 EUR od 30.09.2012. do isplate

-42,71 EUR od 31.10.2012. do isplate

sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta kbr. 69 naknaditi tužiteljici FE iz [adresa] troškove parničnog postupka u iznosu od 1.916,37 eura sa zateznim kamatama koje teku od 23. listopada 2025. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V. Odbija se tužiteljica FE iz [adresa]

2/9 u dijelu tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 413,09 eura.

VI. Odbija se tuženik Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta kbr. 69 sa zahtjevom za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate.

2. U tužbi navodi da je kao korisnica kredita s tuženikom zaključila Ugovor o kreditu 21. rujna 2005. za kupnju osobnog automobila kojim joj je odobren kredit u visini od 15.400,00 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita s promjenjivim kamatnim stopama, a na dan zaključenja ugovora iznosila je 15%, rok otplate kredita je bio 84mjeseca. Člankom 2. Ugovora bila je ugovorena redovna kamata kao promjenjiva, a člankom 7. otplatne rate vezane su uz valutu CHF odnosno uz promjenjivi tečaj. Tuženik prilikom zaključenja Ugovora nije tužiteljicu upoznao s općim rizikom vezanim uz valutnu klauzulu kao i s mogućnošću promjene visine kamate i time je postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja u ugovornim odnosima. Tužiteljica je kao potrošač od strane djelatnika tuženika aktivno savjetovana zaključiti kredit u CHF kao povoljniji za nju uz usmeno obećanje kako nikakva promjena anuiteta u iznosu od stotinjak kuna nije izgledna. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je djelomično preinačena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. donesena je odluka u postupku radi zaštite kolektivnih interesu potrošača koji su podizali kredite u CHF. Odredbom čl. 131. st. 1 Zakona o zaštiti potrošača određeno je da odluke donesena u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupcima koji potrošač samostalno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana. Presudom Visokog trgovačkog suda broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. odbijena je žalba tuženika protiv presude Visokog trgovačkog uda RH broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva. Tužiteljica tužbom traži utvrđenje ništetnima odredbi Ugovora o kreditu od 21. rujna 2005. sadržane u članku 2. i 7. Ugovora te predlaže sudu nakon provedenog postupka usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbenom zahtjevu. Što se tiče odredbe Ugovora o valutnoj klauzuli u CHF, tuženik smatra da je sporna odredbe tužiteljici bila jasna, razumljiva i lako uočljiva, da se o istoj pojedinačno pregovaralo te da nije suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tužiteljici su tijekom pregovaranja o ponudi kredita obrazložene posljedice i rizici vezanja kredita uz tečaj CHF, a na koje je tužiteljica pristala. Također je tužiteljici prilikom zaključenja Ugovora uručen okvirni otplatni plan u kojem je iznos anuiteta izražen u CHF. Tuženik nadalje navodi kako smatra da je i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi tužiteljici bila lako uočljiva, jasna i razumljiva. Ista je sadržana već u čl. 2. Ugovora o kreditu, pisana je jednakim slovima kao i ostatak ugovora, a razumljivost riječi "promjenjiva" tuženik ne smatra spornim Metoda i kriterij promjene kamate propisani su tuženikovim općim aktima čija je primjena ugovorena u čl. 9. st. 3 Ugovora o kreditu, a tužiteljica je potpisom Ugovora izjavila da je s tekstom istih općih akata upoznata. Osim toga razumljivost iste ugovorne odredbe proizlazi i iz činjenica da je Ugovore solemniziran, odnosno da je tužiteljici Ugovor obrazložen od strane javnog bilježnika. Zbog navedenog tuženik predlaže sudu odbiti tužiteljicu s tužbenim zahtjevom.

4. Ovaj sud se rješenjem broj P-313/2019-9 od 11. svibnja 2021. oglasio mjesno nenadležnim povodom prigovora tuženika (str. 116 spisa) i rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2264/2021-2 od 23. kolovoza 2021. je preinačeno rješenje ovog suda i odbijen je prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda (str. 128 spisa).

5. Tužiteljica je podnijela tužbeni zahtjev radi isplate u svezi pretplate radi promjenjive kamatne stope i valutne klauzule i predložila da se utvrde ništetnim odredbe Ugovora o kreditu u svezi istih i predložila je da sud nakon provedenog postupka obveže tuženika na isplatu iznosa od ukupno 1.892,76 eura/14.261,00 kn 6. Konačan tužbeni zahtjev tužiteljica je postavila podneskom od 26. kolovoza 2025. i predložila je da se tuženik obveže na isplatu iznosa od 370,54 eura radi pretplate po promjenjivoj kamatnoj stopi i iznosa od 1.109,13 eura radi pretplate u svezi valutne klauzule, dakle ukupno iznosa od 1.479,67 eura.

7. Tužiteljica je povukla tužbu za iznos od 413,09 eura.

8. Tuženik je u podnesku od 16. rujna 2025. naveo da se protivi djelomičnom povlačenju tužbe i protivi se preinaci tužbenog zahtjeva i ističe prigovor zastare.

9. U svezi navedenog sud je odlučio kao u izreci presude pod toč. V. i odbio tužiteljicu u dijelu zahtjeva za isplatu iznosa od 413,09 eura, a što se tiče preinake tužbe, po ocjeni ovog suda, tužiteljica nije podneskom od 26. kolovoza 2025. izvršila preinaku tužbe nego samo usklađenje tužbe prema nalazu i mišljenju vještaka.

10. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu od 21.rujna 2005. iz kojeg je vidljivo da je isti zaključen između tuženika kao kreditora i tužiteljice kao korisnika kredita u iznosu od 15.400,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti sa promjenjivom kamatnom stopom radi kupnje automobila (str. 4 do 6 spisa). Iz prijepisa knjigovodstvene kartice su vidljive uplate tužiteljice (str. 9 do 14 spisa). Saslušana je tužiteljica kao stranka u svrhu dokazivanja i provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Filip Tolić.

10.1. Iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da je zaključila Ugovor o kreditu s tuženikom 2005. za kupnju osobnog automobila. Kredit je zaključen u poslovnici tuženika. automobil je korišten za privatne potrebe, za potrebe obitelji, nije korišten niti za kakve poslovne potrebe. Tijekom školovanja nije imala ekonomske predmete. Zaključila je ugovor u CHF jer joj je tako bilo ponuđeno u banci. Da ju je tko upozorio na rizik sklapanja takvog kredita, da bi moglo doći do povećanja rata, vjerojatno bi se konzultirala s nekim ekonomske struke da joj objasni sve u vezi tog kredita. Kredit je otplaćen, osobno je otplatila kredita. Uplate su bile preko računa njenog supruga, jer je imao otvoren račun u RBA. To je bio zajednički budžet. Dobila je otplatni plan i u planu je bilo navedeno da su sve rate iste, posebno je bila navedena glavnica, a posebno kamate. Pročitala je Ugovor prije potpisivanja, ponuđen joj je samo ugovor u CHF, nije joj ponuđen ugovor u drugoj valuti.

10.2. Vještak Filip Tolić u nalazu i mišljenju je naveo da se razlika zbog jednostrane promjene kamatne stope, tj. razliku između plaćene kamate i ugovorene kamate po svakom anuitetu očituje u razlici između plaćene kamate po svakom anuitetu po primijenjenom otplatnom planu i kamate u svakom anuitetu po Ugovorenom otplatnom planu. Navedena razlika je nastala uslijed promjena kamatne stope od strane tuženika, a sve sukladno Prijepisu knjigovodstvene kartice s iskazanom kamatnom stopom. Sukladno navedenom, promjene kamatnih stopa su bile slijedeće: 6,45%, 6,75%, 7,75% i 7,50%. Prva razlika (pretplata) u iznosu od 40,67 kn nastaje 30. studenog 2007., jer tuženik od 1. studenog 2007. mijenja kamatnu stopu sa 5,50% (početna – ugovorena kamatna stopa) na 6,45%. Ukupan iznos predmetne preplate u razdoblju od zaključenja Ugovora o kreditu (tj. od početka otplate) do 31. listopada 2012. (do konačne otplate kredita) je 370,54 eura. Što se tiče razlike na okolnost u tečaju CHF vještak je naveo da je tužiteljica na dan 31. listopada 2012. (do konačne otplate kredita) više platila iznos od 1.109,13 eura, kao razliku tečaja za CHF kojeg je tuženik primjenjivao prilikom plaćanja svakog anuiteta u kunama, naspram tečaja za CHF na dan sklapanja ugovora o kreditu, a sve kako sam prikazao u Tablici 4. (po mjesecima). Do navedenog iznosa vještak je došao tako da je od kunske protuvrijednosti anuiteta na dan plaćanja oduzeo kunski iznos anuiteta po tečaju na dan sklapanja ugovora o kreditu (mjesečni anuitet 1.057,62 kn).

10.3. Na nalaz i mišljenje prigovore je istaknuo samo tuženik, a kojima nije osporio matematički izračun vještaka, već su prigovori isključivo pravne naravi usmjereni na sam zadatak vještaku zbog čega je ovaj sud smatrao da nalaz i mišljenje vještaka nije potrebno nadopunjavati. Po ocjeni ovog suda nalaz i mišljenje vještaka je stručan, obrazložen i nepristran i sud ga je u cijelosti prihvatio.

11. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka sud je odlučio kao u izreci presude.

12 . Tijekom postupka je utvrđeno kao nesporno da:

- je tužiteljica kao korisnica kredita sa tuženikom kao kreditorom zaključila Ugovor o kreditu od 21. rujna 2005. u iznosu od 15.400,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti sa promjenjivom kamatnom stopom radi kupnje automobila,

- je kredit otplaćen,

- kredit nije bio u konverziji,

- je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u spisu predmeta P-1401/2012 vođen kolektivni spor protiv banaka, među njima i protiv ovdje tuženika radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača. U navedenom predmetu je 4. srpnja 2013. donesena presuda koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., te broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., koje su potvrđene odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019.

- je navedenom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, potvrđenom presudom VTSRH i VSRH utvrđeno da su banke, a među njima i tuženik iz predmetne parnice, u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 31. prosinca 2008., povrijedile kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, čime su banke postupale protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i protivno odredbama Zakona o obveznim odnosima,

- iz odluke VSRH, u dijelu u kojem su potvrđene navedene odluke Trgovačkog suda u Zagrebu i VTSRH, proizlazi da navedene ugovorne odredbe o promjenjivoj stopi ugovorne kamate odlukom kreditora, nisu bile razumljive jer je u ugovorima korištena formulacija na temelju koje su potrošači samo znali za visinu stope ugovorne kamate u momentu sklapanja ugovora, ali ni približno nisu mogli znati zašto, kako te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa, iz čega proizlazi da buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila ni određena ni odrediva,

- je navedenom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, potvrđenom presudom VTSRH i VSRH utvrđeno da su banke a među njima i tuženik, povrijedili kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapajući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora tuženici kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sa sklapanjem predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana,

- da su odredbe predmetnog ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivosti kamatne stope ugovorene kamate, odlukom tuženika kao kreditora, odredbe unaprijed pripremljenog i sačinjenog tipskog ugovora od strane tuženika kao kreditora.

- na temelju članka 84. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03; dalje ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora i članka 99. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 75/09., 133/09., 78/12., 56/13.; dalje ZZP/07) koji je bio na snazi tijekom daljnje otplate kredita, sporne odredbe ugovora o kreditu, su nerazumljive za potrošača, pa tako i za tužiteljicu u konkretnom slučaju, nepoštene pa time i ništetne, te kao takve ne proizvode pravne učinke. U njima nisu bili navedeni za potrošača jasni parametri koji će utjecati na promjenu visine kamatne stope ugovorene kamate, unaprijed su unesene u predmetni ugovor po tuženiku i o njima stranke nisu pojedinačno pregovarale na način da bi tuženik tužiteljici parametre za promjenu stope redovne kamate objasnio niti ga upozorio na rizike ugovaranja valutne klauzule, što je sve uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača.

13. U svezi navedenog, po ocjeni ovog suda, primjenom odredbe članka 1111. (koji sadrži opće pravilo o stjecanju bez osnove) u svezi s člankom 1115. (koji određuje opseg vraćanja), Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15. – dalje: ZOO/05), tužiteljici pripada pravo na povrat pretplaćenih iznosa.

14. Prigovor zastare, koji je istaknuo tuženik, je neosnovan, jer se u konkretnom slučaju radi o potraživanju s osnova stjecanja bez osnove u smislu članka 1111. ZOO, a ZOO kod instituta stjecanja bez osnove ZOO ne predviđa posebni zastarni rok, pa se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina iz članka 225. ZOO koji propisuje da tražbine zastarijevaju za 5 godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Ništetnost odredbi ugovora o kreditu u odnosu na promjenjivu kamatu stopu utvrđena presudom Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12, koja je postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a zastara počinje teći od 14. lipnja 2014. kao prvi dan nakon nastupa pravomoćnosti presude (sudska praksa Županijski sud u Dubrovniku Gž-236/2020-2) i od tog dana počinje teći rok zastare od 5 godina, a tužba je podnesena 21. svibnja 2019., a zastara nastupa 14. lipnja 2019.

15. Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske je 1. ožujka 2022. objavio objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF i ono glasi: "Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržanoj istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kreditu u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite."

15.1. Nesporno je da zastarni rok teče od 14. lipnja 2018. za valutnu klauzulu. Podnošenjem kolektivne tužbe Udruge potrošač kod Trgovačkog suda u Zagrebu u sporu zaštite kolektivnih prava, a koji postupak se vodio pod brojem P1401/12 prekinut je tijek zastare do pravomoćnog okončanja tog spora pred visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske odnosno donošenja presude tog suda 13. lipnja 2013, pod brojem Pž-7129/13 (u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi temeljem promjenjive kamatne stope) odnosno Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. (u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi temeljem valutne klauzule) kada je pravomoćno okončan predmet po kolektivnoj tužbi. U svezi navedenog nesporno je da utužena tražbina tužitelja nesporno nije zastarjela niti u pogledu valutne klauzule, jer je zastarni rok je 14. lipnja 2023., dakle tužba je podnesena prije isteka zastarnog roka 21. svibnja 2019.

16. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. i Rev 18/2018-2 od 26. svibnja 2020., izražen je stav da citirane odredbe ZPP i ZZP, propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove kada donose odluke u posebnim postupcima radi ostvarenja prava pojedinih potrošača, te se stoga sudovi mogu pozivati na utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz članka 502. a stavak 1. ZPP.

17. U svezi navedenog i u skladu s odredbom članka 81. Zakona o zaštiti potrošača ZZP/03 koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kreditu, te odredbe članka 4., članak 322., članak 323. i članak 324. ZOO/05 i prema ocjeni ovog suda, sporne ugovorne odredbe o promjenjivosti stope redovne kamatne jednostranom odlukom kreditora premda jesu jasno sročene i lako uočljive, nisu razumljive iz razloga što u njima nisu precizno i jasno određeni uvjeti promjenjivosti stope ugovorene kamate i mogući rizici vezanja kredita uz tečaj CHF. Osim toga tužiteljici kao potrošaču prilikom sklapanja ugovora nije na jasan i razumljiv način objašnjeno, kako bi ona na temelju preciznih, jasnih i razumljivih kriterija mogla, predvidjeti financijske posljedice koje bi za nju kao korisnika kredita mogle proizaći, a to je imalo za posljedicu uzrokovanje znatne neravnoteže u pravima i obvezama s jedne strane tužiteljice kao korisnika kredita i potrošača, i tuženika kao davatelja kredita i trgovca s druge strane, slijedom čega su sporne ugovorne odredbe nepoštene, a time i ništetne temeljem naprijed navedenih zakonskih odredbi. Radi se o tipskom, unaprijed formuliranom ugovoru tuženika i o odredbama ugovora koje prosječnom potrošaču koji nema potrebnih stručnih znanja iz područja ekonomije, nisu i ne mogu biti jasne na način da bi ona već prilikom sklapanja ugovora znala ili mogla pretpostaviti pod kojim uvjetima će dolaziti do promjene (povećanja) stope ugovorne kamate, te da bi mu bili jasni i svi povećani rizici kojima su zbog promjene tečaja bili izloženi ugovaratelji kredita u CHF.

18. Tuženika je kao banka kreditor, je bio dužan svakog svog potrošača ozbiljno i u cijelosti informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, što u konkretnom slučaju nije učinjeno. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača jest u području primjene prava Europske unije i regulirano je uz ostalo Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o ugovornim odredbama u potrošačkim ugovorima koji se protive načelu savjesnosti i poštenja (nepoštene odredbe - dalje: Direktiva 93/13 EEZ), a koje odredbe su implementirane u nacionalno zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 78/12 - dalje: ZID ZZP/12) te se sada primjenjuju i kao nacionalni propis. U odnosu na pravne odnose i sporove proizašle iz njih, a koji su nastali prije ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju, a na koje se dakle neposredno ne primjenjuje pravo Europske unije, u tim slučajevima postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine (što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije), na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, a koji je u primjeni od 2005.

19. S obzirom da je tuženik tijekom ugovornog razdoblja obračunavao i naplaćivao tužiteljici ugovornu kamatu temeljem navedenih ništetnih ugovornih odredbi, prema kamatnoj stopi povećanoj svojom jednostranom odlukom, i da je dospjele anuitete obračunavao temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, tužiteljici pripada pravo od tuženika tražiti povrat preplaćenog u otplaćenom iznosu, na temelju odredbe članka 323. stavak 1. ZOO/05. Taj preplaćeni iznos, utvrđen je temeljem nalaza i mišljenja vještaka.

20. Tuženik je u obvezi platiti i zateznu kamatu na svaki preplaćeni iznos anuiteta od dana plaćanja, na temelju članka 1115. ZOO/05, jer se u ovom predmetu radi se o povratu onog što je tuženik stekao temeljem ništetnih ugovornih odredbi, i to odredbi koje je sam tuženik unio u ugovor, pa je iz tog razloga tuženik nesavjestan stjecatelj, te da je stoga temeljem navedene zakonske odredbe, dužan tužiteljici platiti zateznu kamatu na svaki iznos preplate i to od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog anuitete u kojem je sadržan i iznos preplate.

21. Nesporno je da tužiteljica ima svojstvo potrošača, što je utvrđeno iz njezinog iskaza u kojem je naveo da je predmetni ugovor o kreditu s tuženikom sklopila u svrhu kupnje osobnog automobila koji nije koristila u poslovne nego u privatne svrhe i tom dijelu sud je u cijelosti poklonio vjeru iskazu tužiteljice jer je iskaz logičan i uvjerljiv. Podređenost tužiteljice proizlazi iz njezine (ne)informiranosti i nemogućnosti pregovaranja o uvjetima koje je prethodno sastavio tuženik, a na čiji sadržaj tužiteljica kao potrošač nije mogla utjecati. Upravo taj podređeni položaj dovodi do toga da potrošač pristane na uvjete koje je trgovac prethodno sastavio bez mogućnosti utjecaja na njihov sadržaj. Tužiteljica je aktivno legitimirana jer je zaključila Ugovor o kreditu, a njezin odnos sa suprugom s čijeg su se računa vršila otplate kredita nije predmet ovog postupka.

22. Na temelju čl. 154. st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine"

53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje - ZPP-a) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23; dalje - OT) tuženik je u obvezi tužiteljici naknaditi troškove postupka jer je tužiteljica u cijelosti uspjela sa zahtjevom.

22.1. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura (tbr. 7.t.1. OT), trošak zastupanja na ročištima izdržanim kod ovog suda 20. lipnja 2024. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 9.t.1 OT), 14. listopada 2025. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 9.t.1. OT), zastupanja ne ročištu za objavu presude 23. listopada 2025. u iznosu od 100,00 eura (tbr. 9. t.3. OT), trošak sastava podnesaka od 4. lipnja 2019. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 8.t.1. OT), 23. travnja 2020. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 8.t.1. OT), 19.srpnja 2025. u iznosu od 50,00 eura (br. 8.t.3.OT), 25. kolovoza 2025. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 8.t.1. OT), trošak predujma za vještačenje je plaćen u iznosu od 400,00 eura trošak sastava žalbe od 21. svibnja 2021. u iznosu od 100,00 eura (tbr. 10.t.1. OT), trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 66,37 eura. Što ukupno iznosi 1.916,37 eura.

22.2. Pristojbu na presudu tužiteljica nije u obvezi platiti jer je Zakonom o sudskim pristojbama (NN 118/18, 51/23), čije su izmjene stupile na snagu 20. svibnja 2023. propisano je u čl. 11. st. 1. toč. 20. da su od plaćanja sudskih pristojbi oslobođeni potrošači kao stečajni dužnici i tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, u ovom predmetu parnica pokrenuta temeljem pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, pa tužiteljica nije dužan platiti pristojbu.

22.3. Na troškove postupka teče zatezna kamata od 23. listopada 2025. kao dana presuđenja do isplate na temelju čl. 29.st.2. i 8. Zakon o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje - ZOO-a).

23. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u dijelu u kojem je tužiteljica odbijena sa tužbenim zahtjevom jer prema pravnom shvaćanju Suda Europske unije u predmetu C-244/19 u presudi od 16. srpnja 2020., između ostaloga, je rečeno da se obvezivanje potrošača (tužitelja), koji je u cijelosti uspio u pogledu nepoštenosti spornih odredbi ugovora o kreditu, da naknadi parnični trošak tuženiku (trgovcu), protivi načelu djelotvornosti, jer ishod podjele troškova postupka koji ovisi samo o neosnovano plaćenim iznosima čiji se povrat nalaže, može potrošača odvratiti od ostvarenja navedenog prava. Stoga, budući da je tužiteljica u ovoj pravnoj stvari uspjela sa zahtjevima za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi i djelomično sa zahtjevom na isplatu, tuženik nema pravo na naknadu parničnog troška, (točk. VI. izreke presude).

24. U svezi tzv. negativne razlike sud nije posebno odlučivao o istoj jer tuženik nije postupio u skladu s odlukom VSRH Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023. i podnio protutužbu, prigovor prijeboja ili prigovor prebijanja koji su kvantitativno određeni do zaključenja prethodnog postupka.

25. Sud je odbio prijedlog za saslušanje javnog bilježnika Miroslava Bračuna u skladu sa sudskom praksom – odluka Ustavnog suda broj U-III-4372/21, više nema osnove izvoditi taj dokaz.

Slavonski Brod, 23. listopada 2025.

Sudac

Marina Vučetić

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda županijskom sudu

O tom obavijest:

1. Tužitelj po pun.

2. Tuženik po pun.