Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj:Ppž-9094/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A I R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ZO, zbog prekršaja iz članka 216. stavka 1. i 3. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23. i 145/24.) rješavajući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave sisačko-moslavačke, Policijske postaje Petrinja, protiv presude Općinskog suda u Sisku broj: Pp-1972/2025 od 31. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 23. listopada 2025.
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave sisačko-moslavačke, Policijske postaje Petrinja kao osnovana i ukida se prvostupanjska presuda u točkama 1., 2. i II., zbog prekršaja iz članka 216. stavka 1. i 3. i članka 163. stavka 1. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i odluke o vraćanju osobnog automobila, te se predmet u tom dijelu dostavlja na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.
p r e s u d i o j e
Uslijed prethodnog rješenja, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o ukupnoj novčanoj kazni, tako da se okr. ZO za djelo u točki 3. iz članka 29. stavka 1. točke 1. Zakona o osobnoj iskaznici izriče novčana kazna prihvaćanjem po prvostupanjskom sudu odmjerene kazne na temelju članka 37. stavka 2. i 3. točke 1. Prekršajnog zakona u iznosu 15,00 EUR (petnaest eura), koju je dužan platiti u roku tri mjeseca od dana primitka ove presude i ako u tom roku plati dvije trećine izrečene kazne smatrat će se da je kazna u cjelini plaćena.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Sisku okr. ZO proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaje iz članka 216. stavka 1. i 3. i članka 163. stavka 1. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te članka 29. stavka 1. točke 1. Zakona o osobnoj iskaznici, te mu je za svako pojedino djelo utvrđena novčana kazna uz primjenu instituta ublažavanja u iznosu od 900,00 eura, 30,00 eura i 15,00 eura, a potom je na temelju odredbe članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 945,00 eura.
1.1. Prvostupanjskom presudom u točki II. odlučeno je da se privremeno oduzeti osobni automobil reg. oznaka [registarska oznaka], pripadajuća prometna dozvola i ključ, po pravomoćnosti presude, imaju vratiti okrivljeniku.
1.2. Okrivljenik je na temelju odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 15,00 eura i troškove tužitelja u iznosu od 51,24 eura.
2. Protiv dijela te prvostupanjske presude u točkama 1., 2. i II. tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i vraćanju privremeno oduzetog vozila.
2.1. Žalitelj u bitnome ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio institut ublažavanja novčane kazne, bez da je utvrdio naročito olakotne okolnosti na strani okrivljenika, pa da je stoga izrekao preblagu kaznu. Navodi da je prvostupanjski sud propustio utvrditi sve okolnosti i odlučne činjenice da bi imao uvjete za odlučivanje o kazni i odluku o privremeno oduzetom vozilu, jer da uopće nije utvrđivao i razmatrao ranije ponašanje okrivljenika i težinu počinjenih djela, s obzirom da je već u dva navrata pravomoćno osuđivana osoba zbog prekršaja iz članka 216. stavka 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, u žalbi citiranim odlukama, pa da se radi o upornom počinitelju teških prekršaja, zbog čega da je trebalo izreći strožu kaznu i trajno oduzeti vozilo. Žalitelj smatra da sud prilikom donošenja odluke o vraćanju osobnog vozila nije imao u vidu opasnost od ponavljanja prekršaja i pravilne ocjene uvjeta iz članka 76.a Prekršajnog zakona za oduzimanje predmeta.
3. Žalba je osnovana.
4. Ispitujući osnovanost žalbenih navoda tužitelja u pobijanom dijelu vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske nalazi da je u pravu žalitelj kada ističe da prvostupanjski sud nije utvrdio okolnosti i odlučne činjenice za odluku o kazni te nije pravilno preispitao sve zakonske uvjete na temelju kojih bi imao osnovu za odluku o privremeno oduzetom vozilu.
5. U pravu je žalitelj da se prvostupanjski sud nije bavio utvrđivanjem činjenica za odluku o kazni i odluku o privremeno oduzetom vozilu, budući da je samo paušalno konstatirao da je kazna primjerena težini djela, pri čemu je u potpunosti izostalo utvrđivanje okolnosti iz članka 36. Prekršajnog zakona u odnosu na konkretna djela i počinitelja, odnosno individualizacija kazne.
6. Tako je prvostupanjski sud propustio utvrditi i cijeniti stupanj krivnje, pobude iz kojih je prekršaj počinjen, ranije ponašanje počinitelja, ponašanje nakon počinjenog prekršaja, ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju prekršaja, kao i druge okolnosti od utjecaja na kaznu ( uz što kod izricanja novčane kazne treba cijeniti i imovinsko stanje). Ističe se da za primjenu instituta ublažavanja prvostupanjski sud dužan utvrditi postojanje naročito olakotnih okolnosti, koje u konkretnom slučaju nisu utvrđene. Stoga je u pravu žalitelj da je obrazloženje pobijane presude paušalno i nedostatno, kako u pogledu kazne tako i odluke o vraćanju privremeno oduzetog vozila.
7. U pravu je žalitelj da prvostupanjski sud prilikom odluke o privremeno oduzetom predmetu nije uopće razmatrao ponašanje okrivljenika koje je prethodilo počinjenju predmetnog prekršaja i donošenju pobijane odluke, pa je u tom smislu propustio dati ocjenu materijalne dokumentacije koja je sastavni dio prvostupanjskog predmeta i relevantna je za odluku o postupanju s privremeno oduzetim vozilom. Prvostupanjski sud je propustio kritički cijeniti evidenciju kažnjavanosti Ministarstva pravosuđa RH za okrivljenika i na temelju ukupno raspoloživih podataka o ranijem ponašanju u prometu izvesti pouzdan zaključak o vrsti, težini i broju djela, okolnostima postupanja te dosadašnjim sankcijama, prethodno poduzetim mjerama prema okrivljeniku, da bi na valjan način utvrdio sve relevantne činjenice za donošenje odluke o kazni i privremeno oduzetom vozilu. Pri tome treba imati u vidu i opasnost od ponovnog počinjenja djela predmetnim vozilom i dati ocjenu da li bi mjera oduzimanja predmeta bila razmjerna cilju ili bi se oduzimanjem nametnuo prekomjerni teret okrivljeniku.
8. Slijedom navedenog, trebalo je prihvaćanjem žalbe tužitelja prvostupanjsku presudu ukinuti u pobijanom dijelu te predmet u tom dijelu vratiti na ponovno odlučivanje.
8.1. Prvostupanjski sud će respektirajući razloge ovog rješenja, utvrditi sve relevantne činjenice od utjecaja na kaznu i na valjan način preispitati postojanje zakonskih uvjeta u smislu odredbe članka 76.a Zakona o sigurnosti prometa na cestama prema kojima bi oduzimanje vozila bilo potrebno radi zaštite opće sigurnosti i javnog poretka, te će imajući u vidu i ostale navode žalbe, donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.
9. Uslijed ukidanja dijela prvostupanjske presude, ovaj drugostupanjski sud je preinačio odluku o ukupnoj novčanoj kazni izrečenoj okrivljeniku, tako da je za prestali prekršaj, činjenično i pravno opisan u izreci prvostupanjske presude u točki 3. izrekao kaznu prihvaćanjem mjere kazne po prvostupanjskom sudu za djelo.
10. Zbog navedenih razloga, na temelju članka 206. stavka 3. Prekršajnog zakona, riješeno je kao u izreci rješenja, a na temelju članka 207. istog Zakona odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu 23. listopada 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nada Horvatović, v. r.
Renata Popović, v. r.
Presuda i rješenje dostavljaju se Općinskom sudu u Sisku u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
