REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Kzz-21/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja kao predsjednice Vijeća te Ratka Šćekića i Žarka Dundovića kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđene OP zbog kaznenog djela iz članka 117. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015. - ispravak, 101/2017., 118/2018., 126/2019. i 84/2021. - dalje: KZ/11.-21.) i drugih, odlučujući o zahtjevu Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske za zaštitu zakonitosti od 25. rujna 2025. broj KZZ-DO-19/2023 podignutom protiv pravomoćne presude Općinskog suda u Splitu od 19. svibnja 2022. broj K-999/2019- 11, u sjednici održanoj 23. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e:
I. Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Splitu od 19. svibnja 2022. broj K- 999/2019-11 i presuda Županijskog suda u Osijeku od 15. prosinca 2022. broj Kž- 427/2022-4 povrijeđen kazneni zakon u odredbi članka 469. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011.
- pročišćeni tekst, 91/2012. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 130/2020. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/2022., 36/2024. i 72/2025. - dalje: ZKP), u vezi nepravilne primjene odredbe članka 81. stavka 1. alineje 6. i stavka 3. KZ/11. -21. na štetu osuđene OP te se u odnosu na:
osuđenu OP (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)
Na temelju članka 452. točke 6. ZKP-a
ODBIJA OPTUŽBA
da bi:
dana 20. siječnja 2014. godine u vremenu od 17,30 do 17,45 sati u [adresa], došla u stan u vlasništvu ŽP gdje isti prebiva sa svojom obitelji, noseći sve vrijeme sa sobom škarice nataknute na prste lijeve ruke tako da je oštrica bila okrenuta s vanjske strane šake, a u desnoj ruci valjkasti tvrdi predmet, a kada ju je ŽP uhvatio objema rukama za njene obje ruke, kako bi ju smirio i izveo iz stana, s ciljem da tjelesno ozljedi ŽP, dok ju je držao, škarama koje je imala na lijevoj ruci mahala prema njegovom trbuhu, pri čemu ga je ubola u vrh palca i zapešće lijeve ruke, dok je tvrdim valjkastim predmetom, kojeg je držala u desnoj ruci, istog udarila najmanje jedanput u gornji predio lica, pri čemu je isti zadobio ranu razderotinu čeonog područja glave i ubodnu ranu palca lijeve šake, koje ozljede su lake naravi, a u daljnjem napadu je spriječen od strane DP, koji je priskočio svom ocu ŽP u pomoć i razoružao je,
dakle, drugog tjelesno ozlijedila,
pa da bi time počinila kazneno djelo protiv života i tijela - tjelesnom ozljedom - opisano i kažnjivo po članku 117. stavku 1. KZ/11. -21.
Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP-a troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP-a te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja u odnosu na ovo kazneno djelo padaju na teret proračunskih sredstava.
II. Uslijed odluke pod točkom I. preinačuje se u odluci o kaznenoj sankciji pravomoćna presuda koju čine presuda Općinskog suda u Splitu od 19. svibnja 2022. broj K-999/2019-11 i presuda Županijskog suda u Osijeku od 15. prosinca 2022. broj Kž-427/2022-4 te se zbog kaznenog djela protiv osobne slobode - prijetnjom iz članka 139. stavka 2. KZ/11.-21., opisanog u izreci prvostupanjske presude, na temelju tog propisa, optužena OP osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci nakon čega se istoj, na temelju članka 56. KZ/11. -21., izriče uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženica u roku 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.
Obrazloženje
1. Općinski sud u Splitu je pravomoćnom presudom broj K-999/2019-11 od 19. svibnja 2022. optuženu OP proglasio krivom radi počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela - tjelesnom ozljedom iz članka 117. stavka 1. KZ/11. -21. te joj je nakon toga, temeljem iste zakonske odredbe, utvrdio kaznu zatvora u trajanju šest mjeseci. Tom istom presudom je optužena OP proglašena krivom i zbog kaznenog djela protiv osobne slobode - prijetnjom, iz članka 139. stavka 2. KZ/11. -21., za koje joj je, temeljem iste zakonske odredbe, utvrdio kaznu zatvora u trajanju šest mjeseci. Potom ju je taj sud, temeljem članka 51. KZ/11. -21., osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju deset mjeseci te joj je, na temelju članka 56. KZ/11. -21., izrekao uvjetnu osudu na način da se jedinstvena kazna zatvora na koju je osuđena neće izvršiti ukoliko u roku provjeravanja od dvije godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
2. Protiv te pravomoćne presude Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske (dalje: državni odvjetnik) podigao je zahtjev za zaštitu zakonitosti (dalje: zahtjev) zbog povrede kaznenog zakona na štetu osuđenice iz članka 469. stavka 3. (pravilno bi bilo: članka 469. točke 3.) ZKP-a, u vezi s nepravilnom primjenom odredbe članka 81. stavka 1. alineje 6. i stavka 3. KZ/11. -21., s prijedlogom da se presuda Županijskog suda u Osijeku od 15. prosinca 2022. broj Kž-427/2022-4 ukine te da se predmet vrati tom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Sukladno članku 510. stavku 4. ZKP-a o sjednici vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske uredno je izviješten državni odvjetnik, koji na sjednicu nije pristupio.
4. Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.
5. U pravu je državni odvjetnik kada u zahtjevu ističe da je već Općinski sud u Splitu osporenom odlukom, a u odnosu na kazneno djelo tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 1. KZ/11.-21., prilikom proglašavanja optužene OP krivom i utvrđivanja kazne zatvora za navedeno kazneno djelo povrijedio kazneni zakon na štetu optužene OP u pitanju je li nastupila zastara kaznenog progona za ovo konkretno kazneno djelo, a koji propust u žalbenom postupku nije otklonio niti drugostupanjski sud.
5.1. Naime, optužena OP je pravomoćnom presudom, između ostalog, proglašena krivom i zbog toga što je počinila kazneno djelo tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 1. KZ/11.-21., za koje je tim istim Zakonom propisana kazna zatvora u trajanju do jedne godine. Shodno tome, sukladno odredbi članka 81. stavka 1. alineje 6. KZ/11.-21., zastara kaznenog progona nastupa protekom roka od šest godina, računajući od dana počinjenja kaznenog djela. Međutim, s obzirom da je u ovom kaznenom predmetu tijekom prvotnog kaznenog postupka već ranije bila donesena prvostupanjska presuda (list 204 - 209 spisa predmeta), koja je potom povodom žalbe državnog odvjetnika bila ukinuta (list 215 spisa predmeta), to se ovaj rok od šest godina, sukladno odredbi članka 81. stavka 3. KZ/11. -21., produljuje za još dvije godine. Dakle, u ovom konkretnom slučaju maksimalni rok zastare za kazneno djelo iz članka 117. stavka 1. KZ/11.-21. iznosi osam godina, a kako je pravomoćnom presudom utvrđeno da je ovo kazneno djelo počinjeno 20. siječnja 2014. to je, imajući u vidu sve prethodno izneseno, zastara za ovo kazneno djelo nastupila dana 20. siječnja 2022.
5.2. S obzirom da je osuđujuća presuda Općinskog suda u Splitu od 19. svibnja 2022. broj K-999/2019-11 (list 243 - 253) donesena nakon što je u ovom kaznenom predmetu već nastupila zastara kaznenog progona (20. siječnja 2022.), a Županijski sud u Osijeku u žalbenom postupku navedeni propust nije otklonio, već se, povodom podnesenih žalbi državnog odvjetnika i optužene OP, upustio u ocjenu ispravnosti prvostupanjske presude koju je potom i potvrdio (list 273 - 277 spisa predmeta), iako tako nešto nije bilo moguće u odnosu na kazneno djelo iz članka 117. stavka 1. KZ/11.-21. i to zbog nastupanja zastare kaznenog progona, to je u pravu državni odvjetnik kada u podnesenom zahtjevu tvrdi da je pravomoćnom presudom povrijeđen kazneni zakon na štetu osuđene OP u odredbi članka 469. točke 3. ZKP-a, a u svezi odredbi članka 81. stavka 1. alineje 6. i članka 81. stavka 3. KZ/11. - 21., s obzirom da je ista pravomoćno osuđena i za kazneno djelo za koje je već nastupila zastara kaznenog progona.
5.3. Međutim, isto tako valja napomenuti da u situaciji kada je prvostupanjski sud odlučivao nakon završene rasprave o optužnici ovlaštenog tužitelja (općinskog državnog odvjetnika) u odnosu na kazneno djelo iz članaka 118. stavka 1. u vezi s člankom 34. KZ/11.-21. (teška tjelesna ozljeda u pokušaju) tada je u odnosu na tako pravno označeno kazneno djelo bio dužan donijeti meritornu odluku odnosno osuđujuću ili oslobađajuću presudu i to upravo u odnosu na to kazneno djelo koje se progoni po službenoj dužnosti, pri čemu nije bio ovlašten djelomično izmijeniti činjenični opis te pravni opis i pravnu kvalifikaciju na blaže kazneno djelo odnosno kazneno djelo iz članka 117. stavka 1. KZ/11. -21. (tjelesnu ozljedu), s obzirom da u ovom konkretnom slučaju nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke iz članka 61. stavka 3. ZKP-a. Naime, u ovom kaznenom predmetu kaznenu prijavu nije podnijela žrtva odnosno osoba na čiju je štetu ovo kazneno djelo počinjeno (oštećeni ŽP), već druga osoba, tj., njegov sin (TP), a koji nije osoba koja je kao podnositelj obuhvaćena tim istim člankom. Navedeni propust suda prvog stupnja nije otklonjen odnosno saniran niti drugostupanjskom odlukom jer je sud drugog stupnja, odlučujući o žalbi ovlaštenog državnog odvjetnika koja je izjavljena i iz tog razloga, istu odbio kao neosnovanu, pa je slijedom navedenog takva presuda suda prvog stupnja, za presuđeno kazneno djelo iz članka 117. stavka 1. KZ/11. -21. time ujedno postala i pravomoćna. Budući da je podnesenim zahtjevom državnog odvjetnika ovakva pravomoćna presuda, u pogledu presuđenog kaznenog djela, zakonskog opisa i pravne kvalifikacije u cijelosti prihvaćena, a zahtjev je podnesen iz razloga koji se odnose isključivo na pitanje zastare u odnosu na pravomoćno presuđeno kazneno djelo iz članka 117. stavka 1. KZ/11. -21. to se ovaj sud, odlučujući o tako formuliranom i postavljenom zahtjevu, i kretao u okvirima upravo ovako podnesenog zahtjeva.
6. Stoga, a kako je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan, s time da Vrhovni sud Republike Hrvatske nije vezan prijedlogom iz podnesenog zahtjeva, već samo ispitivanjem istaknute povrede, trebalo je preinačiti pravomoćnu presudu u odnosu na kazneno djelo iz članka 117. stavka 1. KZ/11.-21. te u odnosu na osuđenu OP donijeti presudu kojom se, temeljem članka 452. točke 6. ZKP-a, optužba odbija zbog toga što je nastupila zastara kaznenog progona.
6.1. Uslijed takve odluke preinačena je i pravomoćna presuda u odluci o kaznenoj sankciji u odnosu na kazneno djelo iz članka 139. stavka 2. KZ/11. -21. na način da je osuđena OP za to kazneno djelo osuđena na kaznu zatvora u mjeri i po vrsti kako je to učinjeno u prvostupanjskoj presudi, nakon čega joj je izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od jedne godine.
7. S obzirom na navedeno, a kako je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan iz razloga jer je povrijeđen kazneni zakon na štetu osuđenice, to je trebalo, na temelju članka 513. stavka 1. ZKP-a, odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagreb, 23. listopada 2025.
Predsjednica Vijeća:
Ileana Vinja
