- 1 -

                                                                      Broj: Ppž-11440/2021

 

 

                               

                           

             

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. D.M., kojeg brani D.D., odvjetnik u D., zbog prekršaja iz čl. 70. st. 1. t. 11. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana (Narodne novine, broj 94/18), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj putem branitelja te žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, broj: 42. Pp J-670/2020-27 od 14. listopada 2023., na sjednici vijeća održanoj 27. rujna 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbijaju se kao neosnovane žalba okr. D.M. i žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave bjelovarsko-bilogorske, Policijske postaje Bjelovar, te potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

II. Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22., dalje: PZ), okr. D.M. se obvezuje naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka u iznosu 40 (četrdeset) eura/301,38 kuna [1](tristo jedna kuna i trideset osam lipa) u roku 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom je okr. D.M. proglašen krivim zbog prekršaja iz čl. 70. st. 1. t. 11. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, za koji je okrivljeniku, na temelju istog propisa, uz primjenu odredbe o ublažavanju novčane kazne, izrečena novčana kazna 2.100,00 kuna , uz pogodnost plaćanja dvotrećinskog iznosa novčane kazne u roku 90 dana od primitka pravomoćne presude te je okrivljenik dužan naknaditi trošak prekršajnog postupka 100 kuna.

 

1.1. Istom presudom je na temelju čl. 51.a PZ-a odlučeno da se od okr. D.M. neće oduzeti oružje i streljivo i to: lovačka puška s glatkim cijevima marke „Continental“ FEG tvorničkog broja 65907, call. 16mm, lovačka puška s glatkim cijevima marke „Browing“ M 20 FIGCD tvorničkog broja 34230PN152 call, 12 (12/70)mm, lovačka puška s užlijebljenim cijevima marke „Haenel Jaeger“ 10 tvorničkog broja JX015995 call 300 Winchester Magnum, lovačka puška s užlijebljenim cijevima marke „IŽ“ M16 tvorničkog broja: K455 call. 5,6 mm (22 Long rifle) bez spremnika, 2 komada streljiva call. 22 LR, 9 komada streljiva call. 22 VM, 8 komada streljiva call 300 Winchester Magnum i 38 komada streljiva call. 12 mm. 

 

2. Protiv prvostupanjske presude je okr. D.M. pravodobno podnio žalbu putem branitelja uvodno naznačujući zbog svih žalbenih razloga, ali sadržajno i izrijekom pobijajući presudu zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, predlažući usvojiti žalbu, preinačiti presudu i okrivljenika osloboditi od optužbe.

 

2.1. Protiv iste presude žalbu je podnio i tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava bjelovarsko-bilogorska, Policijska postaja Bjelovar zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka u odnosu na odluku o vraćanju predmeta (oružja i streljiva) okrivljeniku.

 

3. Žalbe nisu osnovane.

 

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbama i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik i tužitelj pobijaju prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

5. Žaleći se zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, okrivljenik u žalbi suštinski navodi da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je postupanje koje se okrivljeniku stavlja na teret, prekršaj u smislu čl. 70. st. 1. t. 11. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, budući da je okrivljenik držao predmetno oružje i streljivo upravo na adresi na kojoj okrivljenik živi u smislu čl. 2. st. 1. Zakona o prebivalištu  građana, a koja odredba definira prebivalište kao mjesto i adresu na kojoj se osoba trajno nastanila, dok je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da se prebivalištem smatra mjesto gdje je osoba formalno prijavljena pa da je na tom mjestu trebala držati oružje i streljivo, neovisno o tome gdje faktički stanuje. Navodi i da je proglašen krivim zbog ne prijavljivanja promjene adrese stanovanja u propisanom roku nadležnom tijelu, čime je odgovarao za svoje protupravno postupanje, što ne znači da mu nova adresa stanovanja nije njegovo stvarno prebivalište koje postoji neovisno o tome da li se službeno prijavio ili ne na novu adresu.

 

5.1. Međutim, pogrešno je pravno shvaćanje okrivljenika u pogledu tumačenja odlučnih činjenica koje čine biće prekršaja iz čl. 70. st. 1. t. 11. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, odnosno da se prebivalište u konkretnom slučaju procjenjuje prema mjestu stvarnog stanovanja te osobe, a ne prema mjestu formalne prijave adrese nadležnom tijelu. Naime, navedena odredba propisuje obvezu (vlasnika ili korisnika oružja) čuvanja oružja i streljiva u stambenom ili drugom prostoru, zaključanog u metalnom ormaru, sefu ili sličnom spremištu koje neovlaštene osobe ne mogu otvoriti alatom uobičajene uporabe (članak 33.), u mjestu prebivališta (boravišta) te osobe. Pritom se podrazumijeva da je obveza čuvanja oružja i streljiva u mjestu prebivališta koje je formalno prijavljeno nadležnom tijelu (Ministarstvu unutarnjih poslova) zbog toga da nadležno tijelo koje vrši nadzor nad posjedovanjem oružja u skladu sa zakonom, u svakom trenutku ima saznanja gdje se nalazi oružje i streljivo, odnosno, da može izvršiti kontrolu i po potrebi pronaći takvo oružje. Navedeno proizlazi i iz odredbe čl. 3. st. 1. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana koja propisuje obvezu prijavljivanja prebivališta (boravišta) nadležnoj policijskoj upravi Ministarstva unutarnjih poslova. Oružje i streljivo su predmeti čije je posjedovanje i korištenje pod posebnim pravnim režimom upravo zbog razloga opće i javne sigurnosti, te je realno zahtijevati od osobe dužnu pažnju savjesnoga vlasnika oružja, konkretno da s potrebnom pažnjom vodi brigu o adresi na kojoj drži oružje, dakle, da postupa s oružjem s većim stupnjem odgovornosti nego prosječan građanin. U konkretnom slučaju se od vlasnika oružja očekuje viši stupanj brige za oružje i streljivo koji posjeduje, dakle, ukoliko se vlasnik preselio na novu adresu, potrebno je imati na umu ažurnu promjenu adrese prebivališta upravo zbog moguće kontrole nadzora oružja od strane nadležnog tijela, a bez nepotrebne odgode prijave do isteka zakonskog roka za prijavu promjene adrese nadležnom tijelu u smislu čl. 16. t. 1. Zakona o prebivalištu („Narodne novine“ broj: 144/12, 158/13 i 115/14). Pojam prebivališta koji okrivljenik u žalbi citira pozivajući se na odredbu iz čl. 2. st. 1. Zakona o prebivalištu, nije univerzalni pojam koji se primjenjuje na sve situacije jednako, već ovisi o zaštitnom objektu svakog pojedinog Zakona koji ga propisuje, a zaštitni objekt Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana jest javna sigurnost i sigurnost građana. U protivnom bi svako faktično, a ne prijavljeno prebivalište ili boravište, ostavljalo mogućnost vlasniku da oružje i streljivo nosi svugdje sa sobom, bez mogućnosti nadzora nadležnog tijela, kao npr. za vrijeme odlaska na godišnji odmora izvan mjesta prebivališta i sl., što bi za posljedicu imalo vrlo niski stupanj javne sigurnosti.

 

 

5.2. Stoga je u konkretnom slučaju jasna obveza vlasnika da oružje i streljivo čuva u mjestu u kojem ima prebivalište (ili boravište) koje je prijavio nadležnom tijelu i to na način opisan u čl. 33. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana. Budući da je u postupku nedvojbeno utvrđeno da okrivljenik kao vlasnik predmetnom oružja i streljiva, nije čuvao isto u stambenom ili drugom prostoru koji se nalazi u mjestu njegova prebivališta u ulici XX u B., već u mjestu XX, XX u kojem u trenutku kontrole oružja nije prijavio prebivalište, time je okrivljenik nedvojbeno ispunio zakonsko biće prekršaja iz čl. 70. st. 1. t. 11. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana.

 

5.3. Slijedom iznesenog, pravilno je prvostupanjski sud, iznoseći odlučne činjenice i valjanu ocjenu dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, zaključio da je okrivljenik svojim postupanjem ostvario zakonsko obilježje terećenog prekršaja, koje prihvaća i ovaj sud te nije počinjena povreda odredaba materijalnog prava iz čl. 196. t. 1. PZ-a na koju se sadržajno poziva okrivljenik u žalbi.

 

6. Iako okrivljenik u žalbi ne pobija presudu zbog izrečene novčane kazne, sama žalba podnesena zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, a temeljem odredbe čl. 202. st. 5. PZ-a, sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, dakle, izrečenoj novčanoj kazni. Stoga, razmotrivši odluku o novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj utvrdio kaznu primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a. Po ocjeni ovog suda izrečena novčana kazna primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja jer predstavlja prvenstveno blažu vrstu kazne s obzirom da je za predmetni prekršaj propisana kao teža kazna i kazna zatvora u trajanju do 60 dana, a potom i ublaženu novčanu kaznu ispod posebno propisanog minimuma, iz čega je evidentno da je prvostupanjski sud cijenio utvrđene olakotne okolnosti kao osobito olakotne zbog kojih je ublažio novčanu kaznu. Pravilno je prvostupanjski sud, sukladno odredbi čl. 152. st. 3. PZ-a, dao mogućnost žalitelju da ukoliko u roku 90 dana od primitka pravomoćne presude, odnosno, od dana primitka ove presude, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cjelini.

 

7. Ovdje je potrebno napomenuti da je nakon počinjenja predmetnog prekršaja stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana („Narodne novine“, broj 114/22.) uslijed uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, koji u čl. 2. propisuje manji iznos najniže novčane kazne za prekršaj iz čl. 70. st. 1. t. 11. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, odnosno, novčanu kaznu od 660 eura (do 5300 eura ili kaznu zatvora do 60 dana), što primjenom konverzije iznosi 4.972,77 kuna, a što ga čini blažim propisom od onoga koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja (Zakon o nabavi i posjedovanju oružja građana, "Narodne novine", broj 94/18.), koji je za taj prekršaj propisivao nešto viši iznos najniže novčane kazne, odnosno, 5.000,00 kuna. Sukladno načelu primjene blažeg propisa iz čl. 3. PZ-a, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se najblaži propis za počinitelja.

 

7.1. Međutim, ovaj sud prilikom donošenja drugostupanjske presude nije izmijenio pravnu kvalifikaciju i primijenio tu, izmijenjenu odredbu Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana („Narodne novine“, broj 114/22.) kao blažeg propisa, budući da je po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud pravilno odmjerio novčanu kaznu i okrivljeniku ublažio novčanu kaznu ispod zakonom propisane za taj prekršaj Zakonom koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja (2.100,00 kuna/278,72 eura). Budući da je izrečena novčana kazna okrivljeniku ujedno blaža novčana kazna i po odredbama „novog“ Zakona, prema načelu konkretnosti nema mjesta primjeni tog blažeg propisa jer po stavu ovog suda, „novi“ Zakon, odnosno, Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana („Narodne novine“, broj 114/22.) u istoj odredbi ne dovodi do povoljnijeg rezultata za okrivljenika.

 

8. Nadalje, razmotrivši razloge prvostupanjskog suda za odluku o vraćanju privremeno oduzetog oružja i streljiva okrivljeniku, a povodom žalbe tužitelja, ovaj sud smatra iste opravdanim. Naime, prvostupanjski je sud dao jasne razloge zašto smatra da ne postoje razlozi navedeni u čl. 76. a PZ-a, odnosno, da zbog zaštite opće sigurnosti i javnog poretka nije u konkretnom predmetu opravdano oduzimanje predmeta okrivljeniku, pri tome iscrpno ocjenjujući osobne prilike i sklonosti okrivljenika te pravilno razmatrajući razuman odnos razmjernosti između ustavnog i konvencijskog prava okrivljenika na mirno uživanje vlasništva predmeta i zahtjeva općeg interesa javnosti u smislu čl. 51. PZ-a (odlomci 17., 18. i 19. presude), a na koja se upućuje tužitelj radi nepotrebnog ponavljanja.

 

8.1. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja kojima se ističu razlozi obligatornosti oduzimanja oružja i streljiva propisani u čl. 70. st. 2. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana kao i navodi da okrivljenik samom činjenicom da je proglašen krivim u ovom predmetu, više ne ispunjava opće uvjete za držanje i nošenje oružja te da mu se ti predmeti moraju oduzeti u upravnom postupku, kao posljedica odluke kojom je proglašen krivim za predmetni prekršaj. Ovdje je potrebno ukazati na već ustaljenu praksa Europskog suda za ljudska prava, kao i Ustavnog suda Republike Hrvatske, koja ukazuje na potrebu da se u svakom sudskom postupku (u širem smislu i upravnom postupku), u primjeni svih pravnih instituta, moraju poštovati prava i slobode zajamčene Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, koja je dio hrvatskog pravnog poretka i sva tijela državne vlasti su je dužna primjenjivati u svom postupanju.  Radi se o predmetima Europskog suda za ljudska prava: Gabrić protiv Hrvatske (zahtjev br. 9702/04, presuda od 5. veljače. 2009.), Boljević protiv Hrvatske (zahtjev br. 43492/11, presuda od 31. siječnja 2017.), Tilocca protiv Hrvatske (zahtjev br. 40559/12, presuda od 5. travnja 2018.) i Dagostin protiv Hrvatske (zahtjev br. 67644/12, odluka od 15. listopada 2017.), koji su vođeni zbog povrede prava na mirno uživanje vlasništva iz čl. 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju. Navedenim presudama utvrđeno je da je u prekršajnim postupcima, izricanjem mjere oduzimanja predmeta, unatoč tome što je ista u domaćem pravu bila propisana kao obligatorna, došlo do povrede prava vlasništva. Nadalje, u odluci broj U-III-5501/2013 Ustavni sud Republike Hrvatske utvrđuje da „su sudovi odluku o mjeri oduzimanja oružja podnositelju opravdali činjenicom da je ta mjera propisana kao obvezatna, zanemarujući ustavni i konvencijski zahtjev za postizanjem pravedne ravnoteže između općeg interesa države i zaštite imovinskih prava podnositelja“, te je zaključio da je primjena mjera oduzimanja oružja i streljiva u konkretnom slučaju  bila nerazmjerna, što je u konačnici dovelo do povrede prava na mirno uživanje vlasništva, zajamčenog čl. 48. st. 1. Ustava Republike Hrvatske.

 

8.2. Stoga je žalba tužitelja odbijena kao neosnovana te potvrđena presuda u odluci o vraćanju predmetnih oružja i streljiva okrivljeniku po pravomoćnosti presude.

 

9. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13), a s obzirom na složenost i trajanje postupka, držeći da plaćanje troška postupka u visini 40 eura, dakle, vrlo blizu donje granice iznosa troška postupka, neće ugroziti egzistenciju okrivljenika niti osoba koje je eventualno dužan izdržavati.

 

             

              10. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

U Zagrebu, 27. rujna 2023.

 

 

Zapisničarka:                                                                          Predsjednica vijeća:

 

Emina Bašić, v.r.                                                                     Goranka Ratković, v.r.

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.