Broj: Ppž-1335/2024.
REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Tomislava Tomašića kao predsjednika vijeća, te Maria Soljačića i Marjane Rajić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice specijalistice Diane Pavlečić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv I-okr. pravne osobe SIJALICA d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe ĆE, a koje brani odvjetnici u o odvjetničkom uredu-law office BE i ĆEB u [adresa], zbog prekršaja iz članka 17. stavak 6. i stavak 8. Zakona o obavljanju studentskih poslova (Narodne novine br.: 96/18 i 16/20) i prekršaja iz članka 228. stavak 1. podstavak 13. i stavka 2. Zakona o radu ( Narodne novine br.: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23 ), rješavajući o žalbi okrivljenika podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, od 12.prosinca 2023., Posl.broj: 108. Pp-2464/2022-7, u sjednici vijeća održanoj 22. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e:
I. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe I-okr. pravne osobe Sijalica d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe ME preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni tako da se okrivljenicima primjenom odredbe članka 37. i 39. Prekršajnog zakona I-okr. pravnoj osobi SIJALICA d.o.o. utvrđuje novčana kazna za djelo prekršaja činjenično opisano u izreci pobijane opisano pod točkom a) u iznosu od 6.636,14 (šesttisućašestotridesetšest eura i četrnaest centi) eura, a za djelo prekršaja činjenično opisano u izreci pobijane opisano pod točkom b) u iznosu od 2.055,00 (dvijetisućepedesetpet) eura, a II-okr. odgovornoj osobi ME utvrđuje novčana kazna za djelo prekršaja činjenično opisano u izreci pobijane opisano pod točkom a) u iznosu od 663,61 (šestošezdesettri eura i šezdesetjedam cent) eura, a za djelo prekršaja činjenično opisano u izreci pobijane opisano pod točkom b) u iznosu od 265,00 (dvijestošezdesetpet) eura i izriče ukupna novčana kazna I-okr. pravnoj osobi SIJALICA d.o.o. u iznosu od 8.691,14 kn (osamtisućašstodevedesetjedaneuro i četrnaestcenti) eura, a II-okr. odgovornoj osobi ME od 928,61 (devetstodvadesetosameura i šezdesetjedancent) eura koju su okrivljenici obvezna platiti u roku od 90 (devedeset) dana od primitka ove presude.
II. Ako okrivljenici u roku određenom ovom presudom za plaćanje izrečene novčane kazne, a računajući od primitka ove presude, uplate dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.
III. U ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu žalba I-okr. pravne osobe SIJALICA d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe ĆE odbija se kao neosnovana i potvrđuje pobijana presuda.
IV. Temeljem članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07.,39/13, 157/13, 110/15, 70/17,118/18, 114/22- nastavno PZ) okrivljenici su obvezni naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu svaki od po 50,00 (pedeset) eura, u roku od 15 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1.Pobijanom presudom okrivljenici su proglašeni krivim i kažnjeni opnom novčanom kaznom u iznosu I-okr. pravna osoba od 17.382,28 eura, a II-okr. odgovorna osoba od 1.857,00 eura, zbog prekršaja iz članka 17. stavak 6. i stavak 8. Zakona o obavljanju studentskih poslova (NN 96/18 i 16/20) i prekršaja iz članka 228. stavak 1. podstavak 13. i stavka 2. Zakona o radu (Narodne novine br.: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23 ), opisanih u izreci.
2.Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 26,54 eura svaki.
3.Protiv te presude okrivljenici su pravodobno po branitelju podnijeli žalbu pobijajući istu zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni. U žalbi u bitnom ističu da su u postupku maksimalno surađivali da se postupak što prije završi te da su bili spremni platiti kaznu, unatoč tome što svoju odgovornost smatraju tvoj dom, a sve da sud ne mora zakazivati još ročišta i saslušati stranke što bi dovelo do dužeg vođenja postupka i opterećivanja suda. Međutim, sud je sve navedeno cijenio na štetu okrivljenih što predstavlja bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka. Prostupanjskii sud je zaključivao o dokumentaciji koja prileži spisu na štetu okrivljenika, a bez da je proveo dokaze odnosno zaključivao da se radi o neistinu dokumentaciji bez da je o tome proveo odgovarajuće kontrole dokaze. U konkretnoj pravnoj stvari okrivljenici ne mogu biti krivi za prekršaj iz Zakona o obavljanju studentskih poslova jer broj sati izvršenog rada izvođača točan odnosno nije upisan niti jedan sat manje na osnovi obračuna a niti je istome isplaćen sat manje i da bi se tako nešto tvrdilo bilo je potrebno provesti financijsko vještačenje po vještaku financijske struke. Nadalje okrivljenici prigovaraju visini izrečene novčane kazne smatrajući isto previsokom teme ispunjava svoju svrhu jer je prestroga. U spisu nema podataka da bi okrivljenici do sada bili prekršajno osuđivani za istovrsne ili druge prekršaje pa uz uvažavanje okolnosti koje okrivljenici ističu o žalbi glede materijalnih i poslovnih prilika, kao i tešku gospodarsku situaciju u zemlji koje okolnosti na strani okrivljenika prvostupanjsko tijelo državne uprave (valjda sud) koje vodi prekršajni postupak nije uopće cijenilo pri odmjeravanju visine novčanih kazni, uzimajući u obzir protek vremena od počinjenja prekršaja te raniju i kasniju neosuđivanost istih. A ovlašteni tužitelj nije optužnom prijedlogu odredio koju visinu novčane kazne traži za okrivljene pa je očito da se isti ne bi protivio ublažavanju kazne ako bi se time postigla specijalna i generalna prevencija iako bi to dovelo do nastavka poslovanja okrivljenika.
4.Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
5.Žalba je djelomično osnovana.
6.Odlučujući o žalbi, te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. PZ-a, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio, da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, obzirom na protek vremena od počinjenja prekršaja, pa do odlučivanja ovog Suda o žalbi okrivljenika, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., točke 7., točke 9. i točke 10. Prekršajnog zakona.
7.Bez osnove je žalbeni navod okrivljenika o istaknutoj bitnoj povredi odredaba prekršajnog postupka obzirom je prvostupanjski sud u obrazloženju dao jasne i uvjerljive razloge za krivnju okrivljenika, a istaknute bitne povrede su u biti činjeničnog karaktera i okrivljenici samo upiru na pogrešno zaključivanje suda kod davanja razloga za njihovu krivnju.
8. Jednako tako, prvostupanjski je sud u potpunosti i točno utvrdio činjenično stanje, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djela okrivljenika kao prekršaje iz primijenjenih propisa.
9.Nadalje, neosnovano žalitelji prigovaraju pogrešno ili nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava, jer je prvostupanjski sud na temelju rezultata provedenog prekršajnog postupka, posebice provedenih materijalnih dokaza, cijeneći provedene dokaze po slobodnom uvjerenju osnovano zaključio da se u ponašanju okrivljenika stječu sva bitna obilježja prekršaja iz citiranih propisa, a što je u pobijanoj presudi prvostupanjski sud valjano i detaljno obrazložio, radi čega se žalitelji zbog nepotrebnog ponavljanja upućuju na razloge prvostupanjske presude koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud, a u žalbi se mogu iznositi nove činjenice i novi dokazi samo ako te činjenice i dokazi nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka što u konkretnom predmetu nije slučaj.
10. Dakle, činjenice koje terete okrivljenike su dokazane u dovoljnoj mjeri, po ocjeni ovoga Suda provođenje daljnjih dokaza je nepotrebno jer je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno do sada provedenim dokazima, te daljnje izvođenje dokaza ne bi promijenio već utvrđeno činjenično stanje i dovelo do drugačije odluke prvostupanjskoga suda.
11. Međutim, ispitujući odluku o izrečenoj novčanoj kazni, uz ocjenu navoda žalbe, ovaj Sud je utvrdio, da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio potvrđene olakotne okolnosti, te ovaj sud imajući u vidu i protek vremena od počinjenog prekršaja preinačio pobijanu presudu i izrekao žaliteljima ublaženu novčanu kaznu kao u izreci ove presude primjenom odredbi o ublažavanju kazne - čl. 37. Prekršajnog zakona smatrajući da će se ovako izrečenom novčanom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja.
12.Sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07., 39/13., 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22) okrivljenike treba upozoriti da, ako u roku ostavljenom za plaćanje novčane kazne uplate dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.
13.Odluka o troškovima prekršajnog postupka utemeljene je na zakonu.
14.Valjalo je stoga žalbu okrivljenika u pobijanom, a nepreinačenom dijelu kao neosnovanu odbiti i prvostupanjsku presudu potvrditi.
15.Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3. c PZ-a, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno članku 138. stavku 3. PZ-a određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika.
U Zagrebu, 22. listopada 2025.
ZAPISNIČARKA :
PREDSJEDNIK VIJEĆA:
Diana Pavlečić, v. r.
Tomislav Tomašić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom u Rijeci u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.
