REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Pr-1550/2024-35
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu po sutkinji Vesni Horvath, u pravnoj stvari tužitelja AT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mislav Bistrović, odvjetnik iz Zagreba, Ulica Andrije Hebranga 27, protiv tuženika Sveučilište u Zagrebu - Studenski centar u Zagrebu, Zagreb, Savska cesta 25, OIB: 22597784145, kojeg zastupaju punomoćnici TT, Marko Lisec i Andrea Pejnović, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Šunić i Lisec d.o.o., Zagreb, Donje Svetice 99a, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 22. rujna 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Igor Hlebec, odvjetnika i zamjenice punomoćnika tuženika Andree Pejnović, odvjetnice, te presude javno objavljene dana 22. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku Sveučilište u Zagrebu - Studenski centar u Zagrebu, Zagreb, Savska cesta 25, OIB 22597784145 da tužitelju AT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 1.983,13 eura sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, izuzev zateznih kamata koje teku na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, kako slijedi
– na iznos od 44,09 eura od dana 16. lipnja 2017. do isplate;
– na iznos od 41,71 eura od dana 16. srpnja 2017. do isplate;
– na iznos od 55,30 eura od dana 16. kolovoza 2017. do isplate;
– na iznos od 50,48 eura od dana 16. rujna 2017. do isplate;
– na iznos od 45,96 eura od dana 16. listopada 2017. do isplate;
– na iznos od 45,91 eura od dana 16. studenog 2017. do isplate;
– na iznos od 43,82 eura od dana 16. prosinca 2017. do isplate;
– na iznos od 41,64 eura od dana 16. siječnja 2018. do isplate;
– na iznos od 44,04 eura od dana 16. veljače 2018. do isplate;
– na iznos od 64,81 eura od dana 16. ožujka 2018. do isplate;
– na iznos od 45,26 eura od dana 16. travnja 2018. do isplate;
– na iznos od 43,15 eura od dana 16. svibnja 2018. do isplate;
– na iznos od 40,65 eura od dana 16. lipnja 2018. do isplate;
– na iznos od 41,51 eura od dana 16. srpnja 2018. do isplate;
– na iznos od 42,80 eura od dana 16. kolovoza 2018. do isplate;
– na iznos od 38,38 eura od dana 16. rujna 2018. do isplate;
– na iznos od 45,83 eura od dana 16. listopada 2018. do isplate;
– na iznos od 44,07 eura od dana 16. studenog 2018. do isplate;
– na iznos od 43,77 eura od dana 16. prosinca 2018. do isplate;
– na iznos od 41,53 eura od dana 16. siječnja 2019. do isplate;
– na iznos od 51,37 eura od dana 16. veljače 2019. do isplate;
– na iznos od 52,57 eura od dana 16. ožujak 2019. do isplate;
– na iznos od 45,97 eura od dana 16. travnja 2019. do isplate;
– na iznos od 38,38 eura od dana 16. svibnja 2019. do isplate;
– na iznos od 44,20 eura od dana 16. lipnja 2019. do isplate;
– na iznos od 41,45 eura od dana 16. srpnja 2019. do isplate;
– na iznos od 44,06 eura od dana 16. kolovoza 2019. do isplate;
– na iznos od 34,35 eura od dana 16. rujna 2019. do isplate;
– na iznos od 45,90 eura od dana 16. listopada 2019. do isplate;
– na iznos od 46,65 eura od dana 16. studenog 2019. do isplate;
– na iznos od 46,26 eura od dana 16. prosinca 2019. do isplate;
– na iznos od 43,22 eura od dana 16. siječnja 2020. do isplate;
– na iznos od 42,42 eura od dana 16. veljače 2020. do isplate;
– na iznos od 45,91 eura od dana 16. ožujka 2020. do isplate;
– na iznos od 45,48 eura od dana 16. travnja 2020. do isplate;
– na iznos od 43,20 eura od dana 16. svibnja 2020. do isplate;
– na iznos od 38,66 eura od dana 16. lipnja 2020. do isplate;
– na iznos od 34,84 eura od dana 16. srpnja 2020. do isplate;
– na iznos od 38,54 eura od dana 16. kolovoza 2020. do isplate;
– na iznos od 14,57 eura od dana 16. rujna 2020. do isplate;
– na iznos od 30,21 eura od dana 16. listopada 2020. do isplate;
– na iznos od 38,49 eura od dana 16. studenog 2020. do isplate;
– na iznos od 34,55 eura od dana 16. prosinca 2020. do isplate;
– na iznos od 43,50 eura od dana 16. siječnja 2021.do isplate;
– na iznos od 41,00 eura od dana 16. veljače 2021. do isplate;
– na iznos od 33,16 eura od dana 16. siječnja 2022. do isplate;
– na iznos od 19,49 eura od dana 16. veljače 2022. do isplate;
i to do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.520,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi je kod tuženika zaposlen temeljem ugovora o radu broj 6164 na neodređeno vrijeme sklopljenog 17. veljače 2021. (dalje: Ugovor o radu br. 6164) na radnom mjestu Glavni kuhar – voditelj smjene u Sektoru Studentske prehrane te obavlja poslove koji su sistematizirani i opisani u Pravilniku o sistematizaciji poslova Studentskog centra u Zagrebu pod šifrom radnog mjesta 2.1007. Taj ugovor o radu zamijenio je raniji ugovor o radu broj 3538 na neodređeno vrijeme sklopljenog između tužitelja i tuženika dana 7. srpnja 2014. godine (dalje: Ugovor o radu br. 3538).
Predmet ove tužbe je zahtjev tužitelja radi isplate razlike u plaći u vremenskom periodu od svibnja 2017. godine do siječnja 2022. godine jer je tuženik protivno internom općem aktu propustio uvećavati tužiteljevu osnovnu mjesečnu plaću za:
- 5% po osnovi rada u prvoj smjeni i
- 10% po osnovi rada u drugoj smjeni.
Temeljem čl. 6. Ugovora o radu br. 3538 i čl. 6. Ugovora o radu br. 6164 između tužitelja i tuženika, uređeno je sljedeće:
- rad je organiziran u 6 (šest) radnih dana tjedno;
- radnik se obvezuje raditi u punom radnom vremenu 40 sati tjedno;
- rad se obavlja u smjenama.
Slijedom navedenog, tužitelj prema tuženiku, svom poslodavcu, ima radnu obvezu obavljati rad u smjenama.
Sukladno čl. 16. st. 4. Pravilnika o plaćama i drugim primanjima radnika Studentskog centra u Zagrebu1 (dalje: Pravilnik), i sukladno čl. 71. Zakona o radu2 (dalje: ZR), radom u smjenama odnosno smjenskim radom smatra se svakodnevni redovni rad radnika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca što radnici obavljaju naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca u prijepodnevnom (prva smjena), poslijepodnevnom (druga smjena) ili noćnom (treća smjena) dijelu dana. Rad u prvoj smjeni traje od 6 do 14 sati, u drugoj smjeni od 14 do 22 sata i u trećoj smjeni od 22 sata do 6 sati.
Sukladno čl. 16. st. 1. alineji 3. Pravilnika, osnovna plaća radnika uvećava se za 10% za rad u drugoj smjeni.
Nadalje, prema čl. 44. st. 3. alineji 2. Kolektivnog ugovora za Studentski centar u Zagrebu (dalje: Kolektivni ugovor), koji je bio na snazi od 1. siječnja 2017. godine do siječnja 2022. godine, osnovna plaća radnika uvećava se za 5% “za smjenski rad”.
Dana 1. veljače 2022. godine zaključen je novi Kolektivni ugovor Sveučilišta u Zagrebu – Studentskog centra u Zagrebu koji u čl. 43. st. 3. alineji 2. propisuje kako se osnovna plaća radnika uvećava za 10% “za rad u drugoj smjeni”.
Dakle, stupanjem na snagu novog Kolektivnog ugovora Sveučilišta u Zagrebu
– Studentskog centra u Zagrebu izjednačen je pravni režim uvećanja plaće za rad u drugoj smjeni za 10% s Pravilnikom.
S druge strane, u vremenskom periodu od 1. siječnja 2017. godine pa do siječnja 2022. godine, kada je na snazi bio Kolektivni ugovor, pravni režim uvećanja plaće za rad u drugoj smjeni nije bio izjednačen s Pravilnikom s obzirom da:
- Kolektivni ugovor propisuje uvećanje od 5%, općenito za smjenski rad, a
- Pravilnik o radu uvećanje od 10%, konkretno za rad u drugoj smjeni.
U vremenskom periodu od 1. svibnja 2017. do siječnja 2022. godine tužitelj je bio zaposlen u smjenskom radu kod tuženika.
Pravo na uvećanje od 5% tužitelj ostvaruje za smjenski rad kao takav, bez obzira radi li se o prvoj, drugoj ili trećoj smjeni, a na osnovu svog ugovora o radu gdje je izrijekom propisana obveza smjenskog rada, dok pravo na uvećanje od 10% tužitelj ostvaruje za rad u drugoj smjeni sukladno Pravilniku koji u pogledu tog konkretnog prava ima prednost u primjeni pred Kolektivnim ugovorom pošto predstavlja za radnika povoljnije pravo sukladno čl. 9. st. 3. ZR.
Radi toga je razvidno kako je tužitelj ostvario pravo na uvećanje plaće od 5% za rad u prvoj smjeni i pravo na uvećanje plaće od 10% za rad u drugoj smjeni. Tužitelj sukladno gore navedenim izvorima radnog prava i sudskoj praksi ovom tužbom postavlja zahtjev za isplatom razlike plaće od 5% za smjenski rad, te 10% rad u drugoj smjeni, te predlaže da se u slučaju osporavanja visine tužbenog zahtjeva provede financijsko-računovodstveno vještačenje temeljem obračuna plaća, evidencije radnog vremena i druge dokumentacije o rasporedu radnog vremena koju je tuženik dužan voditi.
Slijedom svega navedenog, predlaže se da sud nakon provedenog dokaznog postupka usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti uz nadoknadu parničnog troška.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se u cijelosti protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu.
Tuženik naglašava kako je radniku obračunao i isplatio plaću sukladno važećim propisima, a sve u skladu sa čl. 90. st. 1. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, dalje u tekstu: ZR), kao što je i dostavio obračune plaća radniku sukladno obvezi normiranoj čl. 93. istoga Zakona.
Nesporno je da se na predmetno potraživanje u utuženom razdoblju primjenjuje Ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj: 3538 sklopljen dana 7. srpnja 2014. godine između tuženika kao poslodavca i tužitelja kao radnika, a koji je ugovor stupio na snagu 1. kolovoza 2014. godine, odnosno Ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj: 6164 sklopljen dana 17. veljače 2021. godine između tuženika kao poslodavca i tužitelja kao radnika, a koji je ugovor stupio na snagu dana 1. ožujka 2021. godine.
Gore navedenim Ugovorima, i to u čl. 4. istih, propisano je kako za obavljeni rad na temelju ovog ugovora u redovitom radnom vremenu Poslodavac će Radniku isplatiti mjesečno ugovorenu plaću (osnovnu plaću) u vrijednosti od 1650 bodova. Osim ugovorene plaće Poslodavac će Radniku isplatiti i dodatak na plaću, naknadu plaće i nagradu sukladno odredbama Pravilnika o plaćama i drugim primanjima radnika, najkasnije do 15. u mjesecu.
Poslodavac je postupao sukladno gore navedenoj odredbi te je radniku isplaćivao plaću sa pripadajućim dodatkom, a što je i vidljivo iz dostavljenih obračuna plaća u kojima je iskazan dodatak na plaću i stimulacije.
Nadalje, tuženik ističe da je u čl. 4. Ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj: 6164 ugovoreno da će se dodatak na plaću, naknada plaće i nagradu isplaćivati sukladno odredbama Kolektivnog ugovora. Iz dostavljenih obračuna isplaćene plaće jasno je vidljivo da je dodatak za rad u drugoj smjeni vrednovan prema uvećanju propisanom Kolektivnim ugovorom.
Tuženik ističe kako tužiteljevi navodi i zahtjevi proizlaze iz pogrešnog pravnog pristupa tumačenju odredbi Zakona o radu, Kolektivnog ugovora i Pravilnika o plaćama kada smatra da mu pripada pravo na uvećanje plaće u iznosu od 5% po osnovi rada u prvoj smjeni, odnosno u svakom slučaju, a onda i od 10% za rad u drugoj smjeni. Naime, iz čl. 44. Kolektivnog ugovora jasno proizlazi kako radniku pripada povećanje plaće za rad u specificiranim uvjetima, ali samo i isključivo za smjenski rad, a ne na cijeli iznos osnovne plaće. Slijedom toga, radniku za rad u popodnevnoj smjeni (koja nije redovna) pripada pravo na povećanje plaće od 5%, dok se obveza 10%-otnog povećanja iz Pravilnika o plaćama odnosi samo na radnike koji ne rade u smjenama, već isključivo rade popodne.
Nesporno je kako tužitelj u okviru radnog mjesta na koje je raspoređen ne obavlja rad u trećoj smjeni, već samo povremeno u drugoj smjeni. U tužbi isti ne uzima u obzir da iz Kolektivnog ugovora i Pravilnika o plaćama proizlazi kako je treća smjena konstitutivna sastavnica smjenskog rada. Slijedom toga, radnicima koji ne rade u trećoj smjeni ne pripada niti povećanje plaće po osnovi smjenskog rada općenito već samo povećanje plaće po osnovi rada u popodnevnoj smjeni. Čak i ukoliko bi Naslov zauzeo stajalište kako tužitelju u svakom slučaju pripada pravo na povećanje plaće već samom činjenicom da je određeni dio na radu proveo u smjenama, a koje se temelji na suviše širokom tumačenju odredbi Kolektivnog ugovora i Pravilnika, tada bi u obzir valjalo uzeti i činjenicu da u ovom postupku nije sporno da tužitelj ne obavlja rad u trećoj smjeni, a time da mu ne pripada pravo na dodatak na plaću u punom, već u djelomičnom iznosu, razmjernom okolnosti da on niti ne obavlja smjenski rad u punom opsegu.
Zbog specifičnosti pojedinih radnih mjesta kod tuženika kao poslodavca, organizacija rada podliježe smjenskom radu samo dijela radnika. Prema tome, smjenski rad odnosi se samo na dio, a ne na sve radnike zaposlene kod tuženika kao poslodavca. Uvažavajući zakonsku odredbu čl. 94. ZR-a, a posebice imajući u vidu činjenicu smjenskog rada pojedinih radnika, koji u korelaciji s ostalim radnicima imaju i stvarno teže uvjete rada, tuženik prilikom obračuna plaće takvim radnicima nesporno obračunava naknadu i isplaćuje povećanu plaću. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.
3. Županijski sud u Bjelovaru svojim rješenjem poslovni broj Gž R-98/2024-2 od 26. rujna 2024. ukinuo je presudu Općinskog radog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 1174/2022-23 od 23. srpnja 2024. te predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
4. Sud je u tijeku dokaznog postupka izvršio uvid u Ugovor o radu broj 3538 od 07.07.2014., Ugovor o radu broj 6164 od 17.02.2021., Pravilnik o plaćama i drugim primanjima radnika Studenskog centra u Zagrebu iz studenog 2015., Kolektivni ugovor za Studentski centar u Zagrebu, Kolektivni ugovor Sveučilišta u Zagrebu - Studenskog centa u Zagrebu od 1. veljače 2022., isplatne liste, proveo je financijsko vještačenje po Petri Blašković, Centar za financijska vještačenja d.o.o., usmeno saslušao financijskog vještaka na prigovore tuženika, te izvršio uvid u svu ostalu dokumentaciju koja prileži spisu. U ponovljenom postupku proveo je dopunu nalaza i mišljenja.
5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
6. Iz navoda parničnih stranaka iznesenih u tužbi, odgovoru na tužbu, te u tijeku postupka razvidno je da je između istih nesporno da je tužitelj zaposlen kod tuženika na radnom mjestu glavni kuhar-voditelj smjene u sektoru studentske prehrane.
7. Sporno je između stranaka isplata povećanja s osnova rada u smjenama, a nesporno je da je tužitelj radio u utuženom razdoblju u smjenama.
8. Sukladno čl. 6. Ugovora o radu rad od 07.07.2014. i Ugovor o radu od 17.02.2021. rad je organiziran je u šest radnih dana u tjednu, u smjenama, 40 sati tjedno.
9. Sukladno članku 16.stavak 4. Pravilnika o plaćama tuženika i sukladno članku 71. Zakona o radu ( Narodne novine 94/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23, dalje: ZR) radom u smjenama (smjenski rad) smatra se svakodnevni redovan rad radnika prema utvrđenom radnom vremenu tuženika što radnici obavljaju naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca u prijepodnevnom (prva smjena), poslijepodnevna (druga smjena) ili noćnom (treća smjena) dijelu dana. Rad u prvoj smjeni traje od 6,00 do 14,00 sati, u drugoj smjeni od 14,00 do 22,00 sati i u trećoj smjeni od 22,00 do 6,00 sati (čl. 16. st. 4. i 5. Pravilnika o plaćama ).
10. Imajući u vidu citirane odredbe Pravilnika o plaćama tuženika i Ugovora o radu, kao i činjenicu da je tužitelj u cijelom utuženom razdoblju radio u smjenama, a što je razvidno iz isplatnih lista, sud je utvrdio je da je tužitelj svoj rad obavljao u cijelosti u smjenama, i to u prvoj smjeni od 6,00 do 14,00 sati, odnosno u drugoj smjeni od 14,00 do 22,00 sata.
11. Sukladno čl. 16. st. 1. alineji 3. Pravilnika, osnovna plaća radnika uvećava se za 10% za rad u drugoj smjeni.
Nadalje, prema čl. 44. st. 3. alineji 2. Kolektivnog ugovora za Studentski centar u Zagrebu (dalje: Kolektivni ugovor), koji je bio na snazi od 1. siječnja 2017. godine do siječnja 2022. godine, osnovna plaća radnika uvećava se za 5% “za smjenski rad”.
12. Sukladno KU od 1. veljače 2022. godine propisuje u čl. 43. st. 3. alineji 2. kako se osnovna plaća radnika uvećava za 10% “za rad u drugoj smjeni”, čime je izjednačen pravni režim uvećanja plaće za rad u drugoj smjeni za 10% s Pravilnikom, dok je u vremenskom periodu od 1. siječnja 2017. godine pa do siječnja 2022. godine, kada je na snazi bio Kolektivni ugovor, pravni režim uvećanja plaće za rad u drugoj smjeni nije bio izjednačen s Pravilnikom s obzirom da:
- Kolektivni ugovor propisuje uvećanje od 5%, općenito za smjenski rad, a
- Pravilnik o radu uvećanje od 10%, konkretno za rad u drugoj smjeni.
Sukladno navedenom pravo na uvećanje od 5% tužitelj ostvaruje za smjenski rad kao takav, bez obzira radi li se o prvoj, drugoj ili trećoj smjeni, a na osnovu svog ugovora o radu gdje je izrijekom propisana obveza smjenskog rada, dok pravo na uvećanje od 10% tužitelj ostvaruje za rad u drugoj smjeni sukladno Pravilniku koji u pogledu tog konkretnog prava ima prednost u primjeni pred Kolektivnim ugovorom pošto predstavlja za radnika povoljnije pravo sukladno čl. 9. st. 3. ZR.
13. Slijedom navedenog, tuženik je sukladno članku 16. Pravilnika o plaćama tuženika tužitelj za rad u drugoj smjeni bio dužan uvećati plaću za smjenski rad za 10%, dok joj je sukladno članku 44. stavak 3. alineja 2. KU-a plaću za smjenski rad bio dužan uvećati za 5%.
14. Stalna sudska vještakinja Petra Blašković u nalazu i mišljenju od 28.06.2023. utvrđuje da pod pretpostavkom da tužitelju pripadaju dodaci za smjenski rad (5%) i rad u drugoj smjeni (10%) u razdoblju od 05/2017. godine do 01/2022. godine, visina potraživanja iznosi 2.379,81 EUR (Tabela 1. stupac 25).
15. Vještakinja je saslušana usmeno povodom prigovora tuženika iskazuje da su u nalazu obračunavani dodaci za smjenski rad u prvoj i drugoj smjeni, da se isti međusobno ne isključuju
16. U dopunskom nalazu je vještakinja primjenjujući odredbe Pravilnika o plaćama tuženika, Kolektivnog ugovora tuženika te Zakona o radu iz kojih proizlazi da je za dane kada je radnik obavljao rad u drugoj smjeni potrebno primijeniti odredbu Pravilnika o plaćama tuženika kao povoljniju i stoga za odrađene sate rada primijeniti dodatak od 10%, a za ostale dane kada je radnik obavljao rad u prvoj smjeni za odrađene sate primijeniti dodatak od 5% kao dodatak za smjenski rad sukladno Kolektivnom ugovoru obzirom kod rada u prvoj smjeni nema drugog povoljnijeg prava, jer ono postoji samo za rad u drugoj smjeni izradila izračun potraživanja pod pretpostavkom da tužitelju pripada dodatak za smjenski rad (5%) za sate odrađene u prvoj smjeni (ne uključujući sate rada u drugoj smjeni) i dodatak za rad u drugoj smjeni (10%) za sate odrađene u drugoj smjeni, u razdoblju od svibnja 2017. godine do siječnja 2022. godine.
Pod pretpostavkom da tužitelju pripada dodatak za smjenski rad (5%) za sate odrađene u prvoj smjeni i dodatak za rad u drugoj smjeni (10%) za sate odrađene u drugoj smjeni, u razdoblju od svibnja 2017. godine do siječnja 2022. godine, visina potraživanja iznosi 1.983,13 EUR (Tabela A. stupac 25).
17. Stranke nisu imale prigovora na izračun i nalaz vještaka te ga je sud prihvatio u cijelosti a sačinjen sukladno uputi višeg suda.
18. Tužitelj je visinu tužbenog zahtjeva postavio sukladno prihvaćenom nalazu i mišljenju, pa je valjalo u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev i naložiti tuženiku s naslova smjenskog rada isplatiti tužitelju 1.983,13 EUR bruto iznos, a koji iznos tužitelju pripada temeljem dodataka iz članka 44. KU-a i članka 16. Pravilnika o plaćama kako je to već gore obrazloženo, a koji se međusobno ne isključuju,
19. Tužitelju su na pojedine mjesečne iznose zakonske zatezne kamate dosuđene od 15-og u mjesecu za prethodni mjesec, sukladno čl. 92. stavak 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/14. i 127/17., dalje u tekstu: ZR-a) i čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., u daljnjem dijelu teksta: ZOO-a, izuzev poreza na dohodak i prirez na dohodak. Naime, u skladu s člankom 45. stavak 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/07) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz članka 14. istog zakona ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koje važe na dan isplate. Odredbom članka 45. stavak 4. i 5. Zakona o porezu na dohodak i članka 61. stavak 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 95/05, 96/06 i 68/07) propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz članka 14. tog zakona i članka 11., 12. i 15. tog Pravilnika, umanjenog za obračunate i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz članka 19. stavak 9. i članka 16. stavak 2. tog zakona, te umanjenog za osobni dobitak iz članka 36. stavak 1. i 2. istog zakona. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez po odbitku.
20. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. stavak 1. ZPP-a. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, troškovnika, te vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja pojedine parnične radnje.
Tako je tužitelju priznat trošak tužbe od 100 bodova, podneska radi očitovanja na odgovor na tužbu od 100 bodova, podneska kojim se očituje na nalaz i mišljenje od 25.09.2023. od 100 bodova , podneska od 07.08.2025. koji se očituje na dopunu nalaz i mišljenja od 100 bodova i pristupa na ročište od 23.01.2023., 05.03.2024., 05.06.2024., 11.03.2025., 22.09.2025., sve po 100 bodova (primjenom Tbr. 7/1, 8/1 i 9/1 OT), ukupno 900 bodova (vrijednost 1 boda = 2,00 eura), ili 1.800,00 eura, na koji iznos je pridodano 25 % PDV-a te troškovi vještačenja 270,00 eura, sveukupno 2.520,00 eura.
Tužitelju nije priznat trošak podneska kojim iskazuje potraživanje u eurima, jer isto nije bilo potrebno za vođenje postupka niti mu je to sud naložio.
21. Tužitelju je temeljem članka 151. ZPP-a dosuđena kamata na parnični trošak
22. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu 22. listopada 2025.
Sutkinja:
Vesna Horvath
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje nadležan županijski sud.
DNA:
1. Tužitelju po punomoćniku
2. tuženiku po punomoćniku
