REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-5034/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Želimir Pajković, odvjetnik u Varaždinu, protiv tuženika CR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Franjo Šebijan, odvjetnik u Varaždinu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-384/2023-2 od 11. srpnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu broj P-164/2020-15 od 24. siječnja 2023., u sjednici održanoj 22. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljeno pravno pitanje.

II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-384/2023-2 od 11. srpnja 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu broj P-164/2020-15 od 24. siječnja 2023. zbog pravnog pitanja koje smatra važnim za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu i zbog povrede temeljnih ljudskih prava: prava na pravično suđenje i prava na jednakost svih pred zakonom.

2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

3. Polazeći od odredbe članka 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) i čl. 387. ZPP vijeće je ocijenilo da pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.

3.1. Naime, pravno pitanje koje je tuženik postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije ne polazi od odlučnih činjenica koje su utvrđene dokazima izvedenim tijekom postupka na temelju kojih su sudovi zaključili da su stranke sklopile ugovor o zajmu, a ne ugovor o kupoprodaji nekretnine, kako je to bezuspješno tvrdio tuženik tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima, a i sada, postavljajući pravno pitanje koje opet polazi od tuženikovog subjektivnog zaključka o zaključenju kupoprodajnog ugovora.

4. Budući da u odnosu na postavljeno pravno pitanje u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 389.b stavak 1. i 2. ZPP odlučio kao izreci ovog rješenja.

5. U odnosu na tuženikove navode iznesene u prijedlogu za dopuštenje revizije da su mu pobijanom drugostupanjskom presudom povrijeđena temeljna ljudska prava i to: pravo na pravično suđenje, zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 – dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17) i pravo na jednakost svih pred zakonom treba navesti kako se sadržaj predmetnoga prijedloga za dopuštenje revizije zapravo svodi na pritužbe o načinu na koji su niži sudovi ocijenili dokaze odnosno o tome kako su utvrdili činjenično stanje, dakle na razloge koje se ne mogu isticati u prijedlogu za dopuštenje revizije niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje osim u izuzetno rijetkim slučajevima.

5.1. Tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima tuženiku je bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima protivne stranke, odnosno tuženika, da iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. Presude nižestupanjskih sudova su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje, niti tuženik navodima iznesenima u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da mu je postupanjem nižestupanjskih sudova povrijeđeno pravo na jednakost svih pred zakonom.

6. Zbog navedenoga vijeće je ocijenilo da tuženik navodima iznesenima u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima bila povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP. Stoga je na temelju čl. 389.a st. 1. i 4. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 22. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina