REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-1361/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu toga suda Sandri Rotar, na temelju pisanog prijedloga sudske savjetnice Matee Orešković, u pravnoj stvari tužitelja AUTO KUĆA KOZINA d.o.o., OIB: 89993018652, Oroslavlje, Mokrice 180b, kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d. OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, kojeg zastupa punomoćnica Tamara Stanić Sertić, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. listopada 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 22. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I./ Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d. OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, isplatiti tužitelju AUTO KUĆA KOZINA d.o.o., OIB: 89993018652, Oroslavlje, Mokrice 180b, iznos od 305,98 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 3. prosinca 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II./ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu za isplatu zateznih kamata na iznos od 305,98 EUR tekućih od 3. prosinca 2024. do isplate po stopi preko stope dosuđene u točki I. izreke ove presude.

III./Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 238,66 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 22. listopada 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

IV./ Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 6,64 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 22. listopada 2025. do isplate kao i zahtjev tužitelja za isplatom zakonskih zateznih kamata na iznos troškova postupka iz točke III. preko dosuđene stope.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 13. lipnja 2024. nastala šteta na vozilu OPEL COMBO, registarske oznake [registarska oznaka], koje je u vlasništvu oštećenika CĐ vl. [obrt] [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. Tvrdi da je predmetnu štetu tuženik obvezan nadoknaditi sukladno polici obveznog osiguranja, prema odredbama Zakona o osiguranju ("Narodne novine", broj: 30/15, 112/18, 63/2020, 133/20, 151/22, 152/24) i Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, 155/23, dalje u tekstu: ZOO). Nadalje, navodi da je oštećenik štetni događaj prijavio tuženiku te su djelatnici tuženika dana 22. studenog 2024. pregledali vozilo, procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 248210512766, te da visina štete sukladno izvidu šteta tuženika, ne obvezuje niti osiguranje niti oštećenika, a niti servis koji vrši popravak, što i sam tuženik navodi na svom izvidu štete, a isto nije sukladno niti pozitivnim propisima Republike Hrvatske. Prema tvrdnjama tužitelja, tuženik je utvrdio da je šteta pravno osnovana te je poslao obavijest o izvršenoj uplati, međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Naime, nakon štetnog događaja oštećenik je svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje). Tužitelj je predmetno vozilo sukladno zahtjevu vlasnika popravio, odnosno vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja, a sve sukladno pravilima struke. Tužitelj navodi kako oštećenik kao potrošač ima pravo svojom slobodnom voljom odabrati gdje će svoje vozilo popraviti i ne treba odabrati za popravak vozila onaj servis koji je ugovorni partner tuženika, a o čemu su jasno i decidirano svoja stajališta iznijeli i Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja kao i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga. Ističe kako je oštećenik za svoj popravak odabrao tužitelja, koji ima službenu cijenu sata rada po kojoj radi te da uvjetima police obveznog/kasko osiguranja nije (niti smije biti) određeno po kojoj cijeni će drugi poslovni subjekt izvršavati svoj rad, niti smije biti određeno gdje će se popravljati vozilo. Navodi da je vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun br. 2007/01/8, a koji račun je u ukupnom iznosu od 2.154,30 EUR (PDV uključen). Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e- maila te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od sveukupno 1.848,32 EUR. Razliku od 305,98 EUR po računu koji tuženik nije platio, isti opravdava razlogom da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju. Tužitelj ističe da je posebno indikativno što je na izvidu štete (na koji se sam poziva tuženik) nije napisana cijena sata rada koju tuženik priznaje, a činjenica da je tužitelj likvidirao njegov rad na 65,00 EUR / sat (plus PDV) u ovoj šteti dokazuje kako tuženik priznaje cijene proizvoljno. Tužitelj nadalje ističe da je službena cijena sata rada njegove radionice 65,00 EUR sat (plus PDV). Oštećenik je kao vlasnik popravljenog vozila s ovlaštenom osobom tužitelja 12. veljače 2025. sklopio ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje u iznosu od 305,98 EUR na primatelja tj. tužitelja, o čemu je tuženik obaviješten. Slijedom svega navedenog, tužitelj zahtjeva plaćanje od tuženika iznosa od 305,98 EUR uz naknadu prouzročenih parničnih troškova.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu prvenstveno istaknuo prigovor nagođene stvari obzirom je dana 25. studenog 2024. potpisana cesija od strane tužitelja na plaćeni iznos od 1.848,32 EUR-a. Nadalje, osporava i aktivnu legitimacija tužitelja te navodi da je tuženik kao odgovorni osiguratelj u cijelosti naknadio štetu vlasniku oštećenog vozila nesporno plaćenim iznosom od ukupno 1.848,32 EUR i to dana 12. prosinca 2024. pa je ovom isplatom njegova obveza naknade štete iz predmetno štetnog događaja ispunjenjem prestala. Ističe kako ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja ne proizvodi pravne učinke jer ustupitelj iz ugovora od 12. veljače 2025. nije više imao prema tuženiku potraživanje s naslova štete na vozilu iz predmetnog štetnog događaja u visini od 184,00 EUR. Stoga osporava tužbeni zahtjev tužitelja kojim se traži preostali dio štete na vozilu u iznosu od 305,98 EUR. Tuženik je u vansudskom odštetnom postupku priznao odgovornost, sačinio izvid štete i oštećenom vlasniku motornog vozila isplatio novčani iznos potreban da se oštećena stvar dovede u prethodno stanje. Tuženik u vansudskom postupku nije prihvatio račun tuži telja broj:

2007/01/8 od 25. studenog 2024. te ga je umanjio za iznos od 305,98 EUR-a ne prihvaćajući u njemu iskazanu cijenu radnog sata auto limara i lakirera odnosno njenu visinu od 65,00 EUR-a + PDV, te količinu potrošnog, već je po računu priznat trošak po cijeni radnog sata od 24,00 EUR+ PDV. Nadalje navodi da je vlasnik mogao po svojem slobodnom izboru odvesti svoje vozilo i u radionicu/servis u kojem je cijena sata rada nekog servisa/radionice npr. 50, 80 ili 100 EUR plus PDV, ali je sigurno da posljedice takvog izbora, koje se ogledaju u bitno većem novčanom iznosu popravka od iznosa za koji je vozilo bilo moguće popraviti na najkvalitetniji način, ne mogu stavljati na teret osobi koja je odgovorna za naknadu štete. Tuženik stoga može biti dužan naknaditi onaj srednji tržišni novčani iznos za koji je moguće ili za koji je bilo moguće izvršiti popravak vozila, tj. njegovo vraćanje u prvobitno stanje, a to je u ovom slučaju iznos koji je tuženik već isplatio. Naime, vlasnik vozila može imati samo prigovor na kvalitetu popravka tj. da za taj iznos nije moguće ili nije bilo moguće popraviti vozilo potpuno i kvalitetno ili da bi popravak u radionici s nižom cijenom sata bio povezan s drugim opravdanim okolnostima zbog kojih popravak u toj radionici ne bi bio adekvatan ili bi na bilo koji način uzrokovao dodatnu štetu vlasniku. Međutim istuče da tužitelj u ovom postupku uopće ne tvrdi niti dokazuje postojanje takvih okolnosti. Nadalje, tuženik osporava predmetni račun obzirom da je tužitelj račun izdao sam sebi stoga smatra da isti ne može biti mjerodavan dokaz, te ustraje u navodima da je cijena sata rada proizvoljno određena. Slijedom iznesenog u cijelosti osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, kao i traženi tijek i stopu kamata.

3. Tužitelj se na navode iz odgovora na tužbu očitovao podneskom od 21. srpnja 2025. na način da u cijelosti ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva, s time da ističe kako je neosnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja jer je oštećeni (ustupitelj) CĐZ. Obrt za keramičarske građevinske usluge CĐZ ustupio svoju tražbinu radi ispunjenja tužitelju koja i nadalje egzistira upravo u utuženom novčanom iznosu. Navodi kako je sklapanjem predmetnog ugovora o ustupu tražbine, te poslanom notifikacijom tuženiku o izvršenom ustupu potraživanja radi ispunjenja, kojom je tuženik obaviješten o ustupanju tražbine u smislu odredbe čl. 82. ZOO-a. evidentno da se u konkretnom slučaju ne radi o vlasništvu oštećenog vozila od strane tužitelja, već nedvojbeno o pravnom odnosu između tužitelja i tuženika. Nadalje tužitelj osporava navode tuženika da isti nije odgovoran za isplatu osigurnine. Također osporava navode tuženika da je tužitelj službeni cjenik radionice izdao sam sebi, dok je iz dokumentacije priložene uz tužbu vidljivo da je prema službenoj cijeni sata rada, a koja je naznačena i na službenom cjeniku radionice tužitelja, izdan račun popravka br. 2007/01/8. Nadalje osporava i navode tuženika da isti kao osiguravajuće društvo može odrediti mjesto popravka vozila jer je obveza tuženika vratiti vozilo u prvobitno stanje, što je u interesu oštećenika. Tužitelj ukazuje na temeljnu, odnosno osnovnu dužnost štetnika (a time i odgovornog osiguratelja) sukladno odredbi čl. 1085. st. 1. ZOO-a da uspostavi prijašnje stanje koje je postojalo prije nego je šteta nastala što u konkretnom slučaju znači plaćanje stvarnih troškova popravka vozila oštećenika, kojima je to stanje ustanovljeno. Ističe da nema pravo sam ocjenjivati vrijednost rada, odnosno visinu satnice rada tužitelja kao neovlaštenog servisera, kao niti na bilo koji način ograničavati svoju obvezu u odnosu na visinu satnice rada, a kako stranke svoje odnose slobodno uređuju, to su dužne u smislu odredbe čl. 9. ZOO-a i izvršavati preuzete obveze, naravno pod pretpostavkom da to nije u suprotnosti Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva

4. Tijekom postupka pročitane su sljedeće isprave priložene spisu premeta: račun br. 2007/01/8 od 25. studenog 2024. (list 9 spisa), izvid štete br. 248210512766 od 22. studenog 2024. (list 10 spisa), Obrazložena ponuda od 27. studenog 2024. (list 11-12, 80-81 spisa), e- mail korespondencija (list 13- 15 spisa), cjenik tužitelja od 15. siječnja 2024. (list 16 spisa), preslika Ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 12. veljače 2025. (list 17-18 spisa), notifikacija o ustupu tražbine radi ispunjenja (list 19-20 spisa), smjernice HANFE putem e-mail korespondencije od 03. srpnja 2015. (list 44-45 spisa), smjernice AZTN od 20. veljače 2020. (list 51-54 spisa), uplata od 12. prosinca 2024. (list 74 spisa), kopija police osiguranja od automobilske odgovornosti br: 068202841970 (list 75 spisa), preslika ugovora o cesiji od 25. studenog 2024. ( list 76 spisa), e- mail korespondencija (list 77-79 spisa), računi ostalih servisa (list 82-85 spisa).

5. Sud nije provodio druge dokaze, jer se provođenje istih nije ukazalo svrsishodnim kao ni ekonomičnim za donošenje odluke budući da je činjenično stanje iz dokumentacije priložene u spisu predmeta u dovoljnoj mjeri utvrđeno. Tako sud nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka CĐ, niti dokaz saslušanja zakonskog zastupnika tužitelja, niti saslušanje procjenitelja tuženika RĐ, kao ni prometno tehničko vještačenje, odnosno vještačenje po vještaku za motorna vozila te financijsko vještačenje budući da je ocijenio da bi se izvođenjem tih dokaza postupak samo dodatno odugovlačio i stvarali bi se nepotrebni troškovi, dok bi ishod spora bio jednak. Naime, u konkretnom se slučaju radi o trgovačkom postupku u sporu male vrijednosti u kojem se u pravilu odluka donosi na temelju isprava.

6. Sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj:

53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP), temeljem savjesne i brižljive ocijene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa 305,98 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koji se odnosi na iznos koji predstavlja razliku u cijeni rada za izvršene popravke na vozilu koji su posljedica prometne nezgode.

8. Među strankama nije sporno da je tužitelj izvršio popravak vozila u vlasništvu osiguranika CĐ vl. [obrt]. Nesporno je i da je tuženik prije podnošenja tužbe tužitelju podmirio ukupan iznos od 1.848,32 EUR po osnovi predmetne štete (list 74 spisa).

9. Među strankama je u konkretnom predmetu sporna aktivna legitimacija tužitelja, osnovanost, odnosno visina tužbenog zahtjeva, kao i tijek i stopa zateznih kamata.

10.1. U odnosu na istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije sud je izvršio uvid u Ugovor o ustupu tražbine radi ispunjenja koji prileži spisu (list 17-18 spisa) te je utvrdio kako su tužitelj i HĐ vl. [obrt] navedeni Ugovor sklopili 12. veljače 2025. te da je istim HĐ vl. [obrt] kao ustupitelj ustupio radi ispunjenja tužitelju svoje novčano potraživanje prema tuženiku u iznosu od 305,98 EUR, a prema računu popravka za štetu br. 2007/01/8 u ukupnom iznosu od 2.692,88 EUR i temeljem izvida štete dužnika broj: 248210512766 (oznaka štete dužnika, ovdje tuženika). Time je oštećeni HĐ vl. [obrt] ustupio tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku sukladno odredbi čl. 80. st. 1. ZOO-a. Prema odredbi članka 84. stavka 1. ZOO-a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Iz spisu priloženih izvida štete tuženika razvidno je da se odnose upravo na predmetni štetni događaj (broj spisa odgovara oznaci štete navedenom u Ugovoru o ustupu tražbine), a iz računa tužitelja br. 2007/01/8 od 25. studenog 2024. (list 9 spisa), proizlazi da se isti odnosi na popravak vozila upravo iz predmetnog štetnog događaja (račun sadrži podatak o marki i registarskoj oznaci vozila oštećenika). Iz navedenog je razvidno da je HĐ vl. [obrt] ustupio tužitelju tražbinu prema tuženiku po osnovi naknade štete koja je predmet ovog sudskog postupka. Tuženik je o ustupu tražbine obaviješten notifikacijom (list 19-20 spisa).

10.2. Na temelju odredbe članka 80. stavak 1. ZOO-a vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Sukladno odredbi članka 84. stavka 1. ZOO-a, primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

10.3. Iz prethodno citiranih zakonskih odredbi proizlazi da se identitet tražbine ne mijenja njezinim ustupanjem, kao i da sva prava koja je za naplatu predmetne tražbine imao ustupitelj ima i tužitelj kao primatelj tražbine. Dakle, promjena u osobi vjerovnika ne utječe na identitet tražbine. Pritom je potrebno uputiti da je tražbina iz članka 2.1. predmetnog ugovora o ustupu novčana tražbina po osnovi police automobilskog osiguranja, a novčane tražbine nisu strogo osobne naravi, niti se njihova narav protivi ustupu. Također, napominje se da je tražbina koja je predmet ustupa odrediva, kao i da predmetni ugovor o ustupu sadržava konkretne podatke o vjerovniku, dužniku, pravnom temelju i visini tražbine koja je predmet ustupa.

10.4. Slijedom navedenog, protivno navodima tuženika, ocjena je ovog suda kako predmetni ugovor o ustupu tražbine ispunjava sve pretpostavke i uvjete propisane zakonom te da nema negativnih pretpostavki vezanih za prirodu prenesene tražbine, kao i da identitet ustupljene tražbine nije promijenjen, slijedom čega je sud prigovor nedostatka aktivne legitimacije ocijenio neosnovanim.

11. Iz izvida štete tuženika (list 10 spisa) sud je utvrdio da se izvid odnosi na vozilo marke OPEL COMBO, ELECTRIC, registracija: [registarska oznaka], broj šasije:

W0VEAZKXZPJ612226. U izvidu štete su specificirani dijelovi za zamjenu i radno vrijeme popravka (limar – 3,90 sati, lakirer – 3,10 sati). Tužitelj je za obavljanje poslova popravka izdao račun broj: 2007/01/8 (list 9 spisa) 25. studenog 2024. u iznosu od 2.692,88 EUR a isti se, među ostalim, odnosi na autolimarske i autolakirerske radove. Nadalje, u navedenom računu je navedeno da je utrošena količina sati 3,90 sati za autolimarske, te 3,10 sati za autolakirerske radove koja količina radnih sati odgovara i onoj iz izvida štete od 22. studenog 2024. Računom tužitelja obračunata je cijena radnog sata od 65,00 EUR (plus PDV) za autolimarske te 65,00 EUR (plus PDV) za autolakirerske radove.

12. Iz preslike cjenika usluge rada tužitelja od 15. siječnja 2024. (list 16 spisa), proizlazi da cijena koju naplaćuje tužitelj za pružanje autolimarskih i autolakirerskih radova, odnosno da cijena radnog sata usluge za električna vozila (svi radovi) iznosi 65,00 EUR (plus PDV).

13. Iz tako izvedenih dokaza sud je utvrdio da je tužitelj izdao račun br . 2007/01/8 (list 9 spisa) 25. studenog 2024. u iznosu od 2.692,88 EUR, a u vezi štete na vozilu marke OPEL COMBO, ELECTRIC, registracija: [registarska oznaka]. U odnosu na dostavljeni račun tuženik je tužitelju isplatio iznos od 1.848,32 EUR, dok mu nije priznao iznos od 305,98 EUR koji se odnosi na iznos cijene sata autolimarskih i autolakirerskih radova tužitelja.

14. Prema ocjeni ovog suda oštećenik nije dužan popraviti vozilo u onom servisu koji mu preporuči osiguravajuće društvo, čak niti u ovlaštenom servisu, a niti u najjeftinijem servisu ili servisu koji naplaćuje prosječnu cijenu, već je ovlašten popraviti vozilo u mjestu svog boravišta u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje u skladu sa svojim cjenikom na tržištu. Oštećenik može slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti vozilo te okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO -a. Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo prema najpovoljnijim ili prosječnim cijenama na tržištu. Iz tužiteljevog cjenika proizlazi da je tužitelj naplatio HĐ vl. Obrt za keramičarske građevinske usluge [obrt] cijenu radnog sata koju naplaćuje na tržištu svim klijentima jer je u njegovom cjeniku od 15. siječnja 2024. navedeno da cijena radnog sata autolimara - autolakirera, odnosno da cijena radnog sata usluge za električna vozila (svi radovi) iznosi 65,00 EUR (plus PDV). Dakle, tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente te je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu.

15. Imajući u vidu da je cijena sata rada u računu tužitelja broj: 2007/01/8 od 25. studenog 2024. (list 9 spisa) ispostavljena u skladu s tužiteljevom cijenom radnog sata, i to u obujmu radnih sati koje je i sam tuženik utvrdio u svom izvidu štete (list 10 spisa), tužitelju je u odnosu na neplaćenu razliku cijene sata u smislu odredbe čl. 1046. ZOO- a nastala šteta koja se odnosi na razliku iznosa cijene sata rada koju tužitelj naplaćuje i cijene sata rada koju tuženik priznaje, pa mu je tuženik kao osigura telj osobe odgovorne za štetu, s obzirom na valjani ugovor o ustupu tražbine, dužan nadoknaditi utuženi iznos temeljem odredbe čl. 1085. st. 1. i 4. i čl. 84. st. 1. ZOO-a .

16. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZOO-a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl.

17. Sukladno navedenoj odredbi, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate. Prema odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14,155/23) oštećenik osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Iz tuženikovog zapisnika o izvidu štete na vozilu proizlazi da je dan pregleda vozila bio 22. studenog 2024. (list 10 spisa) te da je u tom zapisniku naveo kako je datum prometne nezgode 13. lipnja 2024. Iz toga proizlazi da je odštetni zahtjev tuženiku podnesen najkasnije tog dana jer to sam tuženik navodi u dopisu. Stoga, tužitelju bi pripadale zatezne kamate od 22. studenog 2024., a tužitelj ih potražuje od kasnijeg dana, 03. prosinca 2024., pa je o tome odlučeno u granicama zahtjeva.

18. Odluku o visini stope zatezne kamate sud je donio u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a propisanu za ostale odnose s obzirom na to da se ne radi o potraživanju iz trgovačkog ugovora.

19.1. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a, dok je visina troškova za odmjerena na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/2023, dalje: Tarifa), Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj: 118/18, 51/23, dalje: ZSP), Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj: 3/19, 92/21, 37/23, dalje: Uredba o tarifi) i troškovniku tužitelja za naknadu troška postupka (list 100-101).

19.2. Tužitelju je priznat zahtjev za naknadu troška za sastav tužbe od 26.svibnja 2025. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 7. točka 1. Tarife), trošak podneska od 18. srpnja 2025. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. Tarife), trošak pristupa na ročište održano 15. listopada 2025. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife), trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 25,00 EUR, (Tbr. 9. točka 3. Tarife), ukupno 175,00 EUR. Tužitelju je priznat i trošak PDV-a (25%) prema Tbr. 46. Tarife u iznosu od 43,75 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 6,64 EUR i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 EUR prema odredbi članka 1. stavka 1. ZSP-a u vezi s Tar. br. 1. stavak 1. i Tar. br. 2. stavak 1. Uredbe o tarifi, pa ukupni priznati troškovi iznose 238,66 EUR.

20. Tužiteljev zahtjev odbijen je kao neosnovan u odnosu na zahtjev za naknadu troška u iznosu od 6,64 EUR koji predstavlja razliku između troška zatražene naknade za sudsku pristojbu na tužbu i dosuđenog iznosa uzevši u obzir dokaze o uplati sudske pristojbe na tužbu koja prileži spisu, slijedom čega je odlučeno kao u točki IV. izreke ove presude.

21. Odluka o zakonskim zateznim kamatama na dosuđeni iznos parničnog troška temelji se na odredbi čl. 151. st.3. ZPP-a, dok je visina stope zakonske zatezne kamate određena u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a. Sud je jednako kao i u odnosu na glavno potraživanje, na troškove postupka koji predstavljaju sporednu tražbinu, tužitelju dosudio kamatnu stopu koja se primjenjuje na ostale odnose, a preko te stope odbio njegov zahtjev.

22. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 22. listopada 2025.

Sudac

Sandra Rotar

Prijedlog odluke izradila:

Matea Orešković, sudska savjetnica

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 (petnaest) dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku osam dana od dana dostave presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se podnosi putem ovog suda.

Presuda kojom se završava postupak u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP te zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP).