REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-130/2023-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Vanji Crnković te zapisničarki Jasminki Janković, u upravnom sporu tužitelja IK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Tomislav Valičević, odvjetnik u Zagrebu, Ilica 36, protiv tuženog Ministarstva financija Republike Hrvatske, OIB: 18683136487, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43, radi utvrđivanja obveze doprinosa, 22. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-411-10/21-01/1039, URBROJ: 513-04-22-2 od 16. studenog 2022. te rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Zagrebačka županija, Ispostave Samobor KLASA: UP/I-411-01/2021- 08/00214, URBROJ: 513-07-22-01-2021-01 od 11. listopada 2021.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-411-10/21-01/1039, URBROJ: 513- 04-22-2 od 16. studenog 2022. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Zagrebačka županija, Ispostave Samobor KLASA: UP/I-411-01/2021-08/00214, URBROJ: 513- 07-22-01-2021-01 od 11. listopada 2021. kojim mu se kao osiguraniku po osnovi član uprave/izvršnog direktora trgovačkog društva/likvidatora/upravitelja zadruge utvrđuje za 2020. obveza doprinosa i to:

1. osnovica za obračun doprinosa člana uprave/izvršnog direktora trgovačkog društva/likvidatora/upravitelja zadruge iz članka 21. stavka 2. odnosno članka 37. stavka 2. Zakona o doprinosima ("Narodne novine" broj: 84/08., 152/08., 94/09., 18/11., 22/12., 144/12., 148/13., 41/14., 143/14., 115/16. i 106/18.) u iznosu od 45.837,22 kuna

2. osnovica po kojoj su obračunani doprinosi temeljem koje je osiguranik prijavljen kao osigurana osoba na obvezna osiguranja u iznosu od 36.174,05 kuna 3. razlika osnovice za obračun doprinosa (1. - 2.) u iznosu od 9.663,17 kuna

4. doprinos za mirovinsko osiguranje u iznosu od 1.932,63 kuna

5. doprinos za mirovinsko osiguranje na temelju individualizirane kapitalizirane štednje u iznosu od 0,00 kuna

6. doprinos za zdravstveno osiguranje u iznosu od 1.594,42 kuna.

2. Tužitelj u tužbi i tijekom spora u bitnome navodi da u cijelosti pobija navedeno prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje te da u otvorenom zakonskom roku podnosi upravnu tužbu zbog toga što je u provedenom upravnom postupku pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, pogrešno primijenjeno materijalno pravo te su počinjene povrede pravila postupka. Dodaje da tuženik u obrazloženju drugostupanjskog rješenja u bitnom ponavlja navode iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja te zaključuje da je njegova žalba neosnovana. Iznosi da u odnosu na njegovu žalbu tuženik ukratko ističe da je pobijano rješenje donijeto na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja te sukladno zakonskim propisima. Nastavlja da pritom drugostupanjsko tijelo uopće nije obrazložilo zašto su njegovi navodi iz žalbe neosnovani, kao i to da nije cijenilo podnesene dokaze uz žalbu. Smatra da je drugostupanjsko tijelo povodom njegove žalbe propustilo dati ocjenu njegovih navoda. Opisuje da je u društvu I.M.A. -PROMET d.o.o. on bio prokurist istog društva te da nije bio obveznik doprinosa prema navedenoj osnovi sukladno odredbama Zakona o doprinosima. Napominje da su prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo pogrešno utvrdili da je on bio direktor u društvu DIMORAD d.o.o. od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2020. Pojašnjava da je on u predmetnome društvu podnio ostavku na mjesto člana uprave-direktora s 11. prosincem 2019. te da je zatražio od skupštine društva da ga što prije briše iz svih evidencija u kojima je naveden kao direktor društva DIMORAD d.o.o., pa tako i iz sudskog registra. Navodi da je navedena ostavka zaprimljena u društvu DIMORAD d.o.o. 12. prosinca 2019. Dodaje da je sukladno odredbi članka 424.a Zakona o trgovačkim društvima propisano da za prestanak članstva u upravi nije potrebna odluka u društvu te ukoliko ne proizlazi iz izjave kojom je ostavka dana što drugo, ona djeluje, ako za nju postoji važan razlog, od dana kada je izjavljena društvu, u protivnom tek po proteku 14 dana od tog dana. Iznosi da je, također, odredbom članka 425. Zakona o trgovačkim društvima propisano da je upis promjene člana uprave u sudski registar deklaratorne naravi. Mišljenja je da na temelju navedenog jasno proizlazi kako je on prestao biti član uprave-direktor s 11. prosincem 2019. odnosno protekom 14 dana od tog dana, neovisno o tome što ta promjena nije bila provedena u sudskome registru. Nastavlja da je podnošenjem pisane ostavke skupštini društva, ispunio zakonom propisane pretpostavke prilikom davanja ostavke na mjesto člana uprave-direktora, a da pritom nije bio u mogućnosti utjecati na radnje skupštine da bude brisan iz sudskog registra. Napominje da prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo uopće nisu uzeli u obzir navedene činjenice, a posebno drugostupanjsko tijelo u svojem obrazloženju rješenja nije iznijelo stajalište o navedeni činjenicama, čime je pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Obrazlaže da sukladno svemu navedenom, jasno proizlazi kako nisu postojale osnove na temelju kojih bi se mogla utvrditi obveza doprinosa te da su prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo pogrešno utvrdili činjenice i činjenično stanje i posljedično tome pogrešno primijenili materijalno pravo i donijeli pobijana rješenja. Predlaže poništiti prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje uz naknadu troškova upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da smatra da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju istog rješenja. Predlaže da se odbije tužba.

4. Tijekom spora izvršen je uvid u spis te u spis tuženika te je održano ročište.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Nije sporno da je tužitelju prvostupanjskim rješenjem utvrđena obveza doprinosa za 2020. po osnovi člana uprave/izvršnog direktora trgovačkog društva/likvidatora/upravitelja zadruge.

7. Sporno je, je li to u upravnom postupku pravilno utvrđeno.

8. Člankom 90. Zakona o doprinosima ("Narodne novine" broj: 84/08., 152/08., 94/09., 18/11., 22/12., 144/12., 148/13., 41/14., 143/14., 115/16. i 106/18.) propisano je da je osiguranik po osnovi člana uprave trgovačkog društva i izvršni direktor trgovačkog društva i likvidator i upravitelj zadruge (članak 9. stavak 1. točka 15.) obveznik doprinosa i obveznik plaćanja doprinosa za osobno osiguranje (stavak 1.) te da obvezu doprinosa, vrste doprinosa te razdoblje na koje se obveza odnosi utvrđuje Porezna uprava rješenjem (stavak 2.).

9. Nadalje, člankom 239. stavkom 1. točkom 3. Zakona o doprinosima propisano je da Porezna uprava, po službenoj dužnosti, rješenjem utvrđuje obvezu doprinosa, vrste doprinosa te razdoblje na koje se obveza odnosi osiguranicima po osnovi osiguranja – član uprave trgovačkog društva i izvršni direktor trgovačkog društva i izvršni upravitelj zadruge.

10. U obrazloženju osporavanog rješenja navedeno je da je Porezna uprava prema podatcima iz OIB sustava iz nadležnog sudskog registra preuzela podatke da je tužitelj tijekom 2020. bio član društva I.M.A. -PROMET d.o.o. i to od 1. siječnja 2020. do 16. siječnja 2020. i direktor kod DIMORAD d.o.o. od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2020. Nastavljeno je da je tužitelju, kako nije imao dovoljnu osnovicu u radnom odnosu, utvrđena razlika u visini do propisane osnovice za direktora/člana uprave trgovačkog društva prema članku 187.c Zakona o doprinosima, kojim je propisano da je član uprave, izvršni direktor trgovačkog društva, likvidator i upravitelj zadruge koji nije po toj osnovi osiguran obveznik doprinosa u visini razlike između doprinosa prema osnovici osiguranja propisanoj člankom 21. stavkom 2. ovoga Zakona odnosno člankom 37. stavkom 2. toga Zakona i doprinosa prema osnovi temeljem koje je prijavljen kao osigurana osoba (stavak 1.). Zaključeno je da je, budući da je pobijano rješenje donijeto na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja te sukladno zakonskim propisima, žalbu kao neosnovanu valjalo odbiti.

11. Prema ocjeni ovog suda pravilno je tužitelju prvostupanjskim rješenjem utvrđena obveza doprinosa za 2020. po osnovi člana uprave/izvršnog direktora trgovačkog društva. Naime, utvrđivanje osnovice za obračun doprinosa utvrđeno je na temelju podataka iz službene evidencije drugog nadležnog tijela, sudskog registra, što su podaci iz javne knjige koji imaju u skladu s člankom 11. stavkom 2. Zakona o sudskom registru ("Narodne novine" broj: 1/95., 57/96., 1/98., 30/99., 45/99., 54/05., 40/07., 91/10., 90/11., 148/13., 93/14., 110/15. i 40/19.) pravni učinak prema trećim osobama od dana javne objave upisa. Stoga tužbeni navodi nisu osnovani te osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

12. Slijedom navedenog valjalo je na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 36/24.) odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan (stavak I. Izreke).

13. Kako je tužitelj izgubio spor u cijelosti valjalo je odlučiti kao u točki II. izreke na temelju članka 147. stavka 1. u vezi članka 148. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima.

U Zagrebu 22. listopada 2025.

Sutkinja

Vanja Crnković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. odvjetnik Tomislav Valičević – e. komunikacijom

2. Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak – e. komunikacijom

3. U spis